AKTIVNOSTI ZA DJECU: Razbijanje mita da je ranije bolje AKTIVNOSTI ZA DJECU: Razbijanje mita da je ranije bolje
Kada upisati dijete na DODATNE SADRŽAJE?

AKTIVNOSTI ZA DJECU: Razbijanje mita da je ranije bolje

Obitelj 4. prosinca 2018. Promise.hr

Zašto društvo plaši roditelje činjenicom da, ako se djecu od početka ne potiče na uspjeh, zaostat će za drugima i završiti kao nesretni gubitnici?... AKTIVNOSTI ZA DJECU: Razbijanje mita da je ranije bolje

Zašto društvo plaši roditelje činjenicom da, ako se djecu od početka ne potiče na uspjeh, zaostat će za drugima i završiti kao nesretni gubitnici?

Majka jednog djeteta mi je rekla da je njezin sin imao sedam mjeseci kada je prvi put osjetila pritisak da ga treba upisati na neki program. Rekla je: „Tada sam imala dojenče koje je tek samo naučilo sjesti uspravno, a netko me već pitao koje će sve sate pohađati, baš kao da ima deset godina!“

Druga majka, kojoj je i zanimanje razvoj djece, žalila se kako je bila pod užasnim pritiskom da treba uključiti svoju kćer u lokalni nogometni klub. Kad sam pitala koliko dijete ima godina, odgovorila je: „Dvije i pol.“

Ono što ove dvije priče imaju zajedničko, i mnoge druge slične njima, jest uvjerenje da je ranije bolje, da za dijete nikada nije prerano da počne koračati prema uspjehu. Bilo da se radi o sportašima ili učenicima, ta ideja je duboko ukorijenjena u naše društvo. Ali otkuda to uvjerenje? Zašto su roditelji i djeca toliko opterećeni tim netočnim izrazom? Zašto društvo plaši roditelje činjenicom da, ako se djecu od početka ne potiče na uspjeh, zaostat će za drugima i završiti kao nesretni gubitnici?

Ono što ćete puno rjeđe čuti je istina o onome što se zaista dogodi vašoj djeci ako ih se potiče na izvršavanje nečega za što još nisu spremni. Kao što mi je jednom slavna stručnjakinja za djetinjstvo, Jane Healy, rekla : „Ako započneš nešto na što tvoj mozak još nije spreman, upadneš u nevolju.“ Neke od tih nevolja su ogroman stres ili čak depresija. Danas je depresija među djecom u stalnom porastu.

Pokušajmo s nečim drugim. Širok je raspon onoga što je „normalno“ u razvoju djece – to je nešto što ne shvaćate ukoliko ste samo vidjeli tablice koje prikazuju prosječnu dob djeteta za pomake u razvoju. Na primjer, prosječna dob djece kada nauče hodati je 12 mjeseci – 50% prije toga nauči hodati i 50% poslije. Ali raspon koji je normalan da dijete nauči hodati je od 8/3-4 mjeseca pa sve do 17 mjeseci. Isto se može primijeniti i na čitanje. Prosječna dob kada djeca nauče čitati je 6/1-2 – i ponovno, 50% nauči čitati prije i 50% poslije te dobi.

Međutim, sigurno ste osjetili pritisak (od medija ili drugih roditelja) da vaše dijete treba naučiti čitati što je prije moguće. Puno se rjeđe izvještava da djeca koja nauče čitati u ranijoj dobi imaju češće problema s vidom, a ona djeca koja nauče čitati s pet godina, imaju više poteškoća u čitanju nego ona koja nauče čitati sa sedam godina. Štoviše, istraživanje pokazuje da se vještina čitanja ne razlikuje kod one djece koja su naučila čitati u ranijoj dobi od one djece koja su naučila čitati kasnije.

Naravno, čitanje nije jedina vještina kod koje se od djece traži da ju steknu rano; zahtjevanja u svim predmetima su se povećala jer se i kurikulum proširuje u nižim razredima. Budući da se političari zalažu za to da je obrazovanje utrka, a roditelji inzistiraju da se učitelji prebace s učenja kroz igru na nešto ozbiljnije učenje, učitelji – od predškolskog do nižih razreda osnovne škole – su prisiljeni napustiti svoje shvaćanje toga što je prikladno s obzirom na razvoj djece i podučavati sadržaj za koji znaju da je pogrešan za djecu. Prema istraživanju Sveučilišta u Virginiji vrtić je postao „novi prvi razred“. Temeljeno na mojim opažanjima, predškolski je zasigurno postao novi vrtić.

Sve ovo se događa usprkos zanemarivanju istraživanja koje je pokazalo da djeca koja uče kroz igru nemaju nikakvih nedostataka u učenju od one djece koja su u predškolskom učila nešto ozbiljnije. Zapravo, istraživanja pokazuju da ne postoje niti kratkoročni niti dugoročni nedostatci kad se suprotstave učenje kroz igru i ozbiljno učenje i da nema primjetnih razlika do prvog razreda. K tome, učenici četvrtog razreda koji su pohađali predškolski i tamo učili kroz igru i većinom sami započinjali neke aktivnosti, imali su bolji uspjeh u školi od onih koji su ozbiljno učili u predškolskom.

Djeca žele da njima važni odrasli ljudi budu zadovoljni. Kad ne ispune očekivanja roditelja i učitelja jer još nisu dovoljno razvijeni da učine ono što se od njih traži, nastupaju strah, frustracija i anksioznost. Ništa od toga ih ne ohrabruje na učenje.

Kad pričamo o sportu, znajući da motorika nije potpuno razvijena do devete ili desete godine i tjeramo djecu da igraju nogomet gotovo na profesionalnoj razini, neuspjeh je predodređen. Od djece se traži da uhvate malenu bijelu loptu koja leti kroz zrak prema njima, a njihove vještine praćenja nekog predmeta rade po principu, ne da uhvate predmet koji im se približava, već da se uplaše tog letećeg predmeta. Kod djece kod koje se jako naprežu mišići, zglobovi i kosti, puno je veći rizik za ozljedu – ponekad i doživotnu povredu. Ništa od toga ih ne potiče na tjelesnu aktivnost.

Dakle, bilo da govorimo o kretanju ili učenju (dvije stvari koje djeca vole od rođenja), krajnji rezultat je najčešće isti: gubitak motivacije. K tome, djeca koju roditelji uče da trebaju biti stalno u pokretu, često postanu manje neovisni ljudi. I ponovno, djeca koja se počnu baviti sportom kad je njihovo tijelo dovoljno za to razvijeno, dostignu, i čak nadmaše onu djecu koja su započela s time rano.

Djetinjstvo nije generalna proba za postati odraslim čovjekom, niti je ono utrka. Ono je posebna, jedinstvena i jako posebna životna faza. I bojim se da ju zapravo sve više skraćujemo onim neutemeljenim uvjerenjem da je ranije bolje.

Što roditelji trebaju učiniti? Savjeti edukacijske konzultantice Rae Pice su sljedeći:

– Prisjetite se svog djetinjstva i što ste tada najviše voljeli. Sjetite se koliko ste slobode imali isplanirati vrijeme za igru, ali i učenje. Povjerujte da je to ono što je najbolje i za vašu djecu.

– Znajte da se razvoj djece ne može ubrzati; on je nepromjenjiv. Štoviše, nema razloga za pokušaje da ga se ubrza.

– Pričekajte dok vaša djeca ne napune barem 8 godina prije nego što ih upišete u neki sportski klub.

– Ako birate predškolski, izaberite onaj koji se usredotočava na učenje kroz igru i koji je prikladan razvoju djece.

– Ako je vaše dijete u javnoj školi, što bolje proučite kurikulum. Ako vam se ne sviđa ono što tamo vidite (često vam je najbolji pokazatelj razina stresa kod djeteta za to traži li previše škola ili ne), razgovarajte s učiteljima i upravom, ukoliko je potrebno. Što više roditelja zahtjeva vježbe prikladne razvoju, više je vjerojatno da će se to i dogoditi.

Članak prevela i prilagodila: Laura Mazur

Članak je preuzet s: http://iskra-waldorf-hrvatska.hr/razbijanje-mita-da-je-ranije-bolje/?fbclid=IwAR1h_K60Yl8giJWRgHNLwBjpiR2OSnVmtoMfju65gPEI-Za47Gi66Vc9l4c

Izvor članka: http://www.parenttoolkit.com/academics/news/general-parenting/debunking-the-belief-that-earlier-is-better?platform=hootsuite

Komentari