Barbarska SILOVANJA I UBOJSTVA u Njemačkoj i drugim zemljama EU tek će uslijediti!

Nije teško zamisliti ovakav scenarij: vladine snage pobjeđuju, a poražena Vojska islama pridružuje se gomili izbjeglica u Turskoj. Kako je Njemačka bila njihova saveznica, prima ih..I tako u samom srcu Europe dobijemo tisuće iskusnih boraca za dzihad koji preziru i mrze sve europske zakone, vrednote i običaje. Kolnska noć, pa i masakr u Parizu bili bi sitnica spram ovakvog scenarija..Tu bi na djelu uistinu bile barbarske invazije, piše Emil Pakrac, prof.

U Ženevi su, u ponedjeljak, 1.veljače 2016. počeli treći mirovni pregovori zaraćenih strana u Siriji. UN-ov izaslanik Staffan de Misturo razgovarati će odvojeno s dvije sukobljene strane. Poslanstvo sirijske vlade predvodi Bashar al Jaafari koji je ocijenio kako je sirijska opozicija nevjerodostojna i razjedinjena (razjedinjena, svakako jest), te velikim dijelom teroristička – u čemu je, dobrim dijelom, u pravu. Naime, “Visoki pregovarački odbor” (HCN) koji okuplja sirijsku političku i vojnu oporbu, vodi Muhamed Aluš – jedan od vođa skupine “Vojska islama” (Jaysh Al Islam). “Vojsku islama” terorističkom (i to s punim pravom) smatraju sirijska vlada, Rusija, Jordan i Iran, no podržavaju je Saudijska Arabija, Turska i SAD, čiji je državni tajnik John Kery, u rijetko viđenoj video poruci uputio poziv suprotstavljenim stranama da “iskoriste ovu priliku” i zaustave krvavi i razoran petogodišnji rat. De Misturo se nada kako će režim i opozicija započeti neizravan dijalog koji ima potrajati 6 mjeseci. Tada bi se, prema zamisli UN, uspostavila prijelazna vlada, koja bi sredinom 2017. organizirala slobodne i demokratske izbore. Sirijska oporba je, kao i toliko puta do sada, optužila vladu da ubija vlastiti narod, te postavila uvjete za pregovore: prekid bombardiranja i opsade gradova te puštanje na slobodu zatvorenika.

Procjenjuje se kako je petogodišnji rat u Siriji odnio oko 260.000 života. Izbjeglo je oko 4-5 milijuna ljudi: oko 2 milijuna u Tursku,  više od milijun u Europu, pretežno Njemačku, te milijun u Libanonu i Jordanu. Saudijska Arabija i druge, bogate, arapske zaljevske zemlje – Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar i Bahrein ne primaju izbjeglice, ali zato obilno i na svaki način – financijski, oružano i medijski (najočitiji primjer jest izuzetno pristrano izvještavanje Al-Jazeere) potpomažu sirijsku opoziciju – od “Islamske vojske” preko “Fronte Al Nusra” do samog ISIL-a. Unutrašnje sirijske migracije stanovništva iznose, prema procjenama, čak do 9 milijuna stanovnika..

U Europi je najveći teret izbjeglica podnijela Njemačka – primila je oko 1.100.000 ljudi te, Švedska – oko 160.000 migranata, najviše prema broju stanovnika..

Onda se dogodio Koln!

Njemačka kancelarka Merkel stvaranjem kulture dobrodošlice – “willkommenskultur” zadobila je mnoge simpatije, za razliku od antipoda – ksenofobne Orbanove Mađarske, kojoj su pak podršku dale njene mitteleuropske, slavenske, zemlje susjede – Češka, Slovačka i Poljska; čime je pak onemogućen plan EU o izbjegličkim kvotama koje bi svaka država članica imala primiti..I tako su pohvale “willkomemmenskultur” trajale i trajale sve do silvesterske noći..

A tada se dogodio Koln.

Šutnja je trajala dan, dva, tri.. Šutjeli su i mediji, i službeni organi-policija i pravosuđe, šutjeli su, naravno, i političari..

A tada je buknulo-prvo preko društvenih mreža, potom i preko oficijelnih medija..U Kolnu su se, a uskoro se uspostavilo i diljem Njemačke, te širom Europe, dogodili masovni napadi muškaraca sjevernoafričko-arapskog tipa na žene. Broj prijavljenih napada rastao je iz sata u sat – SAMO U KOLNU PODNESENO JE 515 KAZNENIH PRIJAVA, OD ČEGA NJIH 237 UKLJUČUJU SEKSUALNO NAPASTVOVANJE. Prijavljena su dva silovanja. Ukupan broj takvih napada diljem Njemačke i Europe mnogo je veći.

Ovdje je riječ o tkz.”TAHARRUSHU“, kojeg neki i nazivaju “arapska igra silovanja”. Naime, radi se o široko raširenoj praksi zlostavljanja žena širom sjeverne Afrike-od Egipta, preko Alžira i Tunisa do Maroka, koja je žene otjerala s ulica i javnih prostora. (Valja zabilježiti da se takav oblik zlostavljanja događao ili se još događa u Moskvi od strane muslimana iz bivših sovjetskih republika-što je zabilježila nobelovka Svetlana Aleksievič u remek djelu “Rabljeno doba (kraj crvenog čovjeka)”). Na njega su prve upozorile egipatske zagovornice ljudskih i ženskih prava, još prije desetak godina, te mu i nadjenule ime -“Taharrush”. Svjetska javnost upoznala je taj okrutni običaj za vrijeme prosvjeda u Kairu, kad je na trgu Tahrir masovno silovana američka novinarka Lara Logan. To zlodjelo krilo je u sebi sam omen kako će završiti i Arapsko proljeće i revolucija u Egiptu.

Nije riječ o bezazlenom flertu, već o činu torture

Iako u originalu sama riječ taharrush znači bezazleni flert, ljubavni poziv, u suvremenom značenju radi se o činu torture. Skupina nasilnika podijeli se u grupe i okruži žrtvu u tri kruga. Vanjski krug djeluje kao štit, središnji čine promatrači zlostavljanja, a unutrašnji krug napada žrtvu, seksualno ju zlostavlja-od diranja do samog silovanja, te je na kraju najčešće i pokrade..

Pojavila se i ‘teorija zavjere’ – kako je najavljen teroristički napad za novogodišnju noć, ovi događaji su predstavljeni kao isti taj teroristički napad s ciljem da se ponize kako i europske žene, tako i europski muškarci (koji ne mogu obraniti svoje žene), te se tako dokaže vlastita muslimanska nadmoć..Toj teoriji u prilog govori i svjedočenje Ivana Jurčevića, njemačkog Hrvata koji je spasio dvije djevojke od četvorice muškaraca što su ih proganjali te novogodišnje noći u Kolnu:

“Ljudi koje smo prije samo tri mjeseca dočekivali s plišanim medvjedićima…,sada su počeli pucati na katedralu u Kolnu. Svaki put kad je jedna raketa udarila u zid katedrale, oni su pljeskali.”

No, ne postoji nikakav dokaz o koordinaciji tih napada u Kolnu te diljem Njemačke i Europe, recimo putem interneta..(no, ruku na srce, s obzirom na početno zataškavanje pitanje je – je li netko i razmatrao tu mogućnost)..

‘Politička korektnost’ rasistička je izmišljotina

No, ne smijemo nasjesti i političkoj korektnosti (koja je imanentno rasistička jer podrazumijeva da pripadnici druge kulture ne shvaćaju ili čak ne mogu shvatiti europsku kulturu) lijevih liberala koji kolnske događaje objašnjavaju riječima njemačke socijaldemokratske političarke turskog porijekla Lele Akgun:”To nema veze s islamom, nego s konzervativnom i fundamentalističkom interpretacijom islama. Ako slušate od svojih imama da žena mora živjeti pod kontrolom muškarca, i ako vidite žene koje nisu pod kontolom muškaraca, koje su liberalne i žive slobodno, onda mislite da su to loše žene.” Riječima Slavoja Žižeka:”Imigranti sve to odlično znaju i upravo zato ovo i rade. Dobro znaju da su takvi postupci strani našoj dominantnoj kulturi i to rade sa namjerom da povrijede naša osjećanja.”

Nemojmo zaboraviti da su napadači najvećim brojem bili iz sjeverne Afrike, tj. iz država koje je Njemačka proglasila sigurnim: Alžir, Maroko, Egipat- i koji će u iste biti prinudno vraćeni. S tim saznanjem nastupila je njihova frustracija i bijes koji se iskalio u toj silvesterskoj kolnskoj noći. Kolnska policija sumnjiči samo 19 ljudi za te napade. Njih 14 je iz Maroka ili Alžira, 10 je tražitelja azila, većinom pristiglih nakon rujna 2015.

Radilo se o barbarskim invazijama u punom smislu te riječi..Ili riječima Cvetana Todorova:”Barbar nikako nije onaj koji vjeruje u postojanje barbarstva, nego onaj koji vjeruje da neki narod ili neko ljudsko biće ne pripadaju u potpunosti čovještvu i da zaslužuju onakvo ponašanje kakvo on sebi nikad ne bi poželio.”

Kolnska noć je razotkrila i nešto drugo-nešto u što mi, balkanci sviju fela, s mitom o organiziranim Nijemcima, teško možemo povjerovati-gotovo potpunu dezorijentiranost njemačke migrantske politike. Šutnja je bila potaknuta dijelom ideologijom političke korektnosti, dijelom strahom od odmazde domaćih ekstremista, no ponajviše je bila motivirana skrivanjem nesposobnosti policije i uopće državnih organa zaduženih za izbjeglice..Tako su u javnost izašle i pojedinosti o nedovoljnoj prehrani u nekim izbjegličkim prihvatilištima, financijske malverzacije u istim, te nepostojanje pouzdanih registara izbjeglica.

Isplivala je i informacija o muškarcu koji je je s nožem i lažnim samoubilačkim prslukom upao u policijsku stanicu u Parizu početkom siječnja 2016. Isti je živio u skloništu za izbjeglice u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji. Imao je barem 4 identiteta, predstavljao se kao Sirijac, Marokanac i Tunižanin. Azil je zatražio kao Walid Salihi. Od svibnja 2014.do studenog 2015. bio je optužen za krađu, POSJEDOVANJE ORUŽJA i droge. Protiv njega je pokrenut proces jer je CRTAO ZASTAVU ISIL-a u prihvatilištu za izbjeglice. Dan kasnije, policija u Luksemburgu objavila je da otisci prstiju odgovaraju osobi osumnjičenoj da je 2013. sudjelovala u nasilnoj krađi ručne torbice. Na koncu je francuski ministar policije izjavio da je napadač “nesumnjivo tuniskog podrijetla, ime mu je Tarek Belgacem, te je boravio u nekoliko zemalja EU.”

Upravo je taj slučaj egzemplaran za ne samo njemačku, već i europsku migrantsku politiku-nedostatak bilo kakve razmjene podataka među državama EU, te jednaki nedostatak među saveznim jedinicama Njemačke, zakoni preblagi, koji potencijalnog azilanta ne mogu niti istjerati iz države niti zatvoriti, čak ni poslije višestrukih kaznenih djela..Tako ne treba čuditi kako asirski kršćani-izbjeglice iz Sirije viđaju svoje mučitelje-pripadnike ISIL-a na njemačkim ulicama i to prijavljuju, ali njemačka policija ne reagira..Nadziru li ih-pitanje je..

Kolnska noć je ipak značila prekretnicu u Njemačkoj. Donesen je strogi zakon kojim se kazneno djelo kažnjava automatskim protjerivanjem iz Njemačke, čak i u slučaju životne ugroze. Također, Njemačka se jako angažirala na vanjskopolitičkom planu, naročito u Turskoj-kako bi problem pritoka izbjeglica bio riješen na izvoru, kao i zbog toga što preko Turske još uvijek prolaze islamistički dobrovoljci za Siriju (istočni pravac-preko Jordana je zatvoren, nakon što je ISIL spalio jordanskog pilota u veljači 2015.) Istodobno se Njemačka i vojno aktivirala u Siriji, istina izrijekom – na strani sirijske opozicije. A najjača grupacija sirijske opozicije jest Vojska islama…

Ujedinjenjem 43 pobunjeničke skupine koncem rujna 2013. godine nastala je Vojska islama. Glavni joj je cilj bio borba protiv Assadovog režima, no naglasili su kako nisu dio Slobodne sirijske vojske (vojske sirijske opozicije),te ISIL-a. Naglasili su, međutim, kako su salafistička “braća” Al-Nusre – sljedbenice Al-Quaide. 2015. su objavili, u najboljoj maniri ISIL-a, video snimku smaknuća 18 pripadnika Islamske države Levanta i Iraka. Objavljuju i snimke egzekucija pripadnika Assadovih snaga.

Ne zaboravimo: Njemačka je podupirala ISIL

Proglasili su džihad-sveti rat u borbi za Siriju kao islamsku državu, samo za razliku od ISIL-a kojim rukovodi samoproglašeni kalif, Vojskom islama rukovodi drugi vođa –  šejh (vjerski vođa mističke snage). Prvi šejh, ubijen u prosincu 2015. u napadu sirijske avijacije, bio je Zahran Alloush, koji je pozivao na “čišćenje Damaska od svih alavita i šijita”. Kasnije se pravdao zapadnjačkim novinarima da je tu fetvu izdao “pod psihološkim stresom zbog napada vladinih snaga”.  Alloush je javno hvalio pokojnog Osamu bin Ladena, te osim poziva na istrebljenje alavita i šijita, pozvao i na istrebljenje Kurda jer je “Kurdska radnička partija prihvatila Hegelovu filozofiju kao svoju ideologiju…,a Hegel je komunist”. U svojoj znamenitoj izreci o nastanku ISIL-a, Alloush je ustvrdio “kako onaj tko prati moderna vremena vidi da otkad se Dzihad utvrdio u islamskom svijetu od Afganistana do Čečenije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Afrike, Iraka, Somalije i sada Sirije, Zapad se mjeri sa Dzihadom dvostrukim standardima. Prvo želi iskoristiti Dzihad da raširi ekstremizam, a potom uvozi sinove islamskog svijeta da se ujedine pod ideologijom koja tjera muslimansko mnoštvo da mrzi religiju.”

Također je potvrđeno sudjelovanje Vojske islama, zajedno s Al-Nusrom u masakru 2013.godine u Adri-industrijskom gradiću, kada su ubijena 32 civila kršćanske, alavitske i ismailitske vjere, te nekoliko Druza.

Naslijedio ga je Essam al Buwaydhani.

Procjene su da Vojska islama broji od nekoliko tisuća do čak dvadesetak tisuća vojnika, koji su financijski, vojno i politički podržani od strane Saudijske Arabije i Turske..

Assadove snage podržane ruskom avijacijom napreduju izauzimaju sve više teritorija, prije pod kontrolom kako ISIL-a, tako i sirijskih opozicijskih snaga.Tako su zauzele i potpuno razrušeni Homs-grad u kojem je počela revolucija u Siriji.

Zato nije teško zamisliti ovakav scenarij: vladine snage pobjeđuju, a poražena Vojska islama pridružuje se gomili izbjeglica u Turskoj. Kako je Njemačka bila njihova saveznica, prima tih nekoliko tisuća pripadnika Vojske islama..I tako u samom srcu Europe dobijemo tisuće iskusnih boraca za dzihad koji preziru i mrze sve europske zakone, vrednote i običaje.

Kolnska noć, pa i masakr u Parizu bili bi sitnica spram ovakvog scenarija..Tu bi na djelu uistinu bile barbarske invazije..