BIROKRACIJA je pakao, no Hrvatska nudi milijun mogućnosti i USPJETI MOŽE SVATKO tko ima ideju BIROKRACIJA je pakao, no Hrvatska nudi milijun mogućnosti i USPJETI MOŽE SVATKO tko ima ideju
”Kada sam došao, imao sam osjećaj – ova zemlja prirodna je za moje tijelo. Kao boja očiju koju imate, koja je samo vaša. Bio... BIROKRACIJA je pakao, no Hrvatska nudi milijun mogućnosti i USPJETI MOŽE SVATKO tko ima ideju

”Kada sam došao, imao sam osjećaj – ova zemlja prirodna je za moje tijelo. Kao boja očiju koju imate, koja je samo vaša. Bio sam svugdje, ali nigdje nisam imao takav osjećaj. Zato želim ostati, zasnovati obitelj, izgraditi kuću. Već u glavi imam sliku budućega doma”, ističe Matias Alejandro, čiji je pradjed prije stotinu godina iz Međimurja emigrirao u Argentinu i koji se čudi onima koji odlaze u Njemačku

”Kažu mi da nisam normalan, jer dok mnogi odlaze iz Hrvatske, ja sam došao i želim zauvijek ostati… No, ja mislim da nisu normalni oni koji odlaze. Hrvatska je prekrasna zemlja koja nudi milijun mogućnosti i čudno mi je da mnogi odlaze izgrađivati Njemačku, umjesto da razvijaju svoju zemlju”, ističe, probuđenih emocija, Matias Alejandro Giordano (28), potomak hrvatskog emigranta – Gregora Bašneca koji je otprililke 1925. godine iz Međimurja odselio u Argentinu, da bi on – njegov praunuk, nepuno stoljeće kasnije prešao obrnuti put.

Matias Alejandro iz Cordobe je stigao u Zagreb sredinom rujnu prošle godine, od kada je kroz ‘Croaticum‘ – posebni program učenja hrvatskog jezika za potomke hrvatskih iseljenike na Filozofskom fakultetu, sasvim dobro naučio hrvatski i od kada je u njemu, kako kaže, sazrila odluka da će ostati.

”Kada sam došao, imao sam osjećaj – ova zemlja prirodna je za moje tijelo. Kao boja očiju koju imate, koja je samo vaša i koja se ne mijenja. Bio sam svugdje u Argentini, ali nigdje nisam imao takav osjećaj. Zato želim ostati, zasnovati obitelj, izgraditi kuću. Već u glavi imam sliku budućega doma. Kuća neće biti četvrtasta, jer takav oblik onemogućava protok energije. Bit će okrugla, sa zaobljenim krovom”, priča Matias, dok sjedimo u ‘njegovom’ iznajmljenom stanu u lijepoj dvokatnici u bilizini zagrebačke Ljubljanice.

Argentinac hrvatskih korijena vrlo mirno razgovara. Temperament pokazuje tek kada govori o masovnom odlasku ljudi iz njegove nove (stare) domovine.

”Hrvatska je mlada zemlja. Postoji tek nešto više od dvadeset godina. Normalno je da joj treba vremena da sazrije. Koliko dugo postoji Njemačka? Zašto bi mladi odlazili obogaćivati Njemačku? Zašto ne obogaćuju svoju zemlju? Hrvatska nije velika, ima četiri milijuna stanovnika, pa ju je lako mijenjati. Zemlja se mijenja tako što se mijenja svijest ljudi. A ljudi nema puno. Mislim da ovdje može uspjeti svatko tko ima ideju”, ističe mladi kuhar i umjetnik, instruktor joge koji u slobodno vrijeme izrađuje te prodaje unikatni nakit od argentinskog poludragog kamena – legendarnog oniksa, potom od raznobojnih minerala – fluorita, te od rodocrosita i dioptasa, koje je moguće pronaći samo u Argentini.

Matias Alejandro Giordano nekoliko je puta obišao svoju rodbinu u Goričanu, koja ga je srdačno primila i gdje se, kaže, uvjerio da se u Hrvatskoj može lijepo živjeti. Pokazuje posjetnicu svoga strica Ivana koji, kako reče, ima tvornicu stakla – najveću u Hrvatskoj, a pokazuje na laptopu i fotografije fitness centra kojega u novoj zgradi pokraj zagrebačkog Autobusnog kolodvora drži njegova sestrična.

I on bi se, kaže, želio u Hrvatskoj baviti onim što voli i za što ima smisla: izradom i prodajom nakita od poludragog kamenja i minerala iz Argentine, ali i prodajom drugih stvari – naljepnica s originalnim motivima koje sam osmišljava i izrađuje ali i homeopatske pripravke od ljekovitog bilja koje sam uzgaja…

Iz ormara vadi bocu alkohola, u koju je stavio bilje. Objašnjava da kasnije od tih sastojaka izrađuje sapune i druge ljekovite pripravke. Kaže da mu otac boluje od psorijaze, koja je i u njegovoj krvi. Potom pokazuje kožu na rukama, koja je zdrava i čista. Zahvaljujući , kako tvrdi, pripravcima koje sam izrađuje, koristeći znanja o ljekovitim svojstvima biljaka.

No, nije mladi Argentinac, hrvatskih korijena, zadovoljan baš svime u Hrvatskoj. Naprotiv.

”Birokracija je pakao”, tvrdi on, mršteći se i odmahujući glavom. Već mjesecima, kaže, odlazi u policiju u Petrinjsku te na druga mjesta, ne bi li ishodio hrvatsko državljanstvo. No, svaki put ga vrate po još neki papir.

”Jučer su rekli da moram doći s vlasnikom stana kojega iznajmljujem, prije toga bezbroj puta su me slali po još neke papire… Jednom sam čekao dva sata na šalteru, da bi mi tamo samo rekli da moram ići na drugo mjesto. Pošao sam na to drugo mjesto, ali tamo rade samo do 11 sati?! U podne je bilo: laku noć, dođite sutra… Ne mogu razumjeti da dva menadžera, voditelj i zamjenik voditelja jednog ureda, odu u isto vrijeme na godišnji. Kako je to moguće? Znam da Hrvatskoj trebaju mladi ljudi, jer mnogi masovno odlaze. Zato sam očekivao više otvorenih vrata. No, ovdje sam doživio da mi stalno podmeću klipove pod noge…”, primjećuje Matias ono na što stalno upozoravaju i mnogi drugi povratnici.

Svjestan je, ipak, da mu loše raspoloženje uzrokovano problemima koje mu stvara hrvatska birokracije neće pomoći u namjeri da započne novi život u Hrvatskoj.

”Ako izgledam tužno, nitko neće kupiti moje ogrlice ili narukvice. Zato odlazim na stranice na društvenim mrežama na kojima zajednički širimo pozitivno raspoloženje i promoviramo zdrav život, zdravo okružje”, priča Matias.

Pokazuje nam facebook stranicu: ‘Paradigma shift Zagreb’, koja promovira pozitivan pristup životu i vjeru u vlastite mogućnosti…

Naglašava potom da su mu, u trenucima kada mu je birokracija zagorčala i dane i noći, osmjeh na lice vratili pozitivni i dragi ljudi na koje je naišao u Hrvatskoj.

Marija Matek, voditeljica Ureda dobrodošlice Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, jak puno mi je pomogla. Uskakala je kada bih zapeo i pomagala savjetom ili preporukom. Puno mi je pomogla i Aida Korajac, profesorica na Filozofskom, kod koje učim hrvatski. Mislim da su ljudi u Hrvatskoj dobri, kulturni i civilizirani. Siromaštvo? Ne znate vi što je to. Trebate doći u Argentinu i vidjeti što znači biti siromašan. Tamo su stvari tako postavljene, da siromašni postaju još siromašniji i da se dijete iz siromašne obitelji ne može nikako isčupati iz tog okružja. Osuđeni su na glad i siromaštvo. Zbog toliko jadnih i bijednih, u Argentini je opasno živjeti. Poslije 22 sata nitko ne izlazi ako ne mora, jer će biti opljačkan. Hrvatska je, za razliku od Argentine, vrlo sigurna zemlja. Ovdje možete izaći u bilo koje doba i šetati bez straha. Mislim da ljudi ovdje ne cijene dovoljno tu sigurnost koju Hrvatska nudi”, dodaje naš domaćin, dok zajedno ispijamo jaki zeleni čaj, kakvoga u Argentini često piju.

Pokazuje potom svoje obiteljsko stablo, iscrtano na velikom listu papira. Objašnjava da je njegov djed bio posve zanemario održavanje veza s hrvatskom zajednicom u Argentini, ali dodaje je da su njegova majka i on ponovno uspostavili tu vezu.

”Nakon što mi je djed umro, moja majka počela je snažno osjećati naše hrvatske korijene. I ja sam osjećao isto. Zajedno smo, od tada, sveke nedjelje išli u Hrvatski dom u Cordobi na zabave bogate hrvatskom pjesmom, kulurom, plesovima. Zajedno smo nosili i hrvatsku zastavu na Danu imigranata, koji se obilježava jednom godišnje u Argentini. Moja majka u Hrvatskom domu u Cordobi svaku nedjelju priređuje hrvatska jela. I dok moju sestru ‘hrvatska stvar’ ne zanima, svoje hrvatstvo ja snažno osjećam, zbog čega sam i odlučio, prvi i jedini iz obitelji, vratiti u pradomovinu. Majka mi je najveća podrška. Ona mi šalje novac, da mogu opstati u Zagrebu sve dok se ne snađem, dok ne dobijem hrvatsko državljanstvo i počnem samostalno zarađivati za život”, zaključuje mladi Argentinac hrvatskih korijena.

Obećali smo Matias Alejandru pokušati pomoći u prodaji nakita kojega izrađuje od poludragog kamenja i prozirnih raznobojnih minerala (za oniks mnogi tvrde da ima i iscjeljuća svojstva).

Objavljujemo stoga fotografije prekrasnih privjesaka za ogrlice, narukvice i naušnice. Matias, koji se na društvenim mrežama predstavlja umjetničkim imenom Alehias Romadoro, kaže da se cijena nakita kreće od 100 do 500 kuna.

Sve one kojima se ogrlice, narukvice i naučnice s oniksom i mineralima sviđaju, mogu se obratiti Matiasu na sljedeću mail adresu: mattgior@gmail.com.

Komentari