BORKOVIĆA I DEDAKOVIĆA JOŠ ‘TUKU’, a HDZ se ni danas ne odriče Udbe i Manolića

Ni Hrvatski sabor, ni HDZ do danas se nisu odrekli zaključaka ‘Manolićeve komisije’, odnosno tvrdnji da su Dedaković, Borković i ostali branitelji izdali Hrvatsku, da su rušili ustavni poredak, da su lagali da je Vukovar bio u okruženju i da su u grad heroj sve do pada nesmetano dovoženi kolači?! Hasanbegović se protivio predstavi o padu Vukovara te se, kažu, negativno odredio o Dedakoviću i Borkoviću?!

Medijska bura izazvana predstavom ”Pad” (Vukovara), tvrdnje redatelja Kurspahića da ni danas nije jasno je li Vukovar bio izdan te je li se mogao spasiti, kao i učestalo višegodišnje ignoriranje Branka Borkovića i Mile Dedakovića pri obilježavanju vukovarskih obljetnica, ponovno su – četvrt stoljeća od slavne Bitke za Vukovar – otvorili stare rane i stara pitanja.

U takvoj – još uvijek zamagljenoj situaciji – dogodila se ovih dana vruća medijska promocija predstave o padu Vukovara, redatelja Mirana Kurspahića, koji se u najavnom intervjuu – objavljenom u Večernjem listu – i sam čudio zašto se svih ovih godina nitko u teatru nije bavio tako važnom temom kao što je pad Vukovara?

”To je pitanje tabu teme, ali i autocenzure. Tema je toliko važna – ne samo za pitanje naše državnosti, već je i umjetnički vrlo potentna, dostojna Shakespearea. No, čini se da ljudi i danas zaziru od ove teme. Nije bilo lako pronaći autore koji bi bili voljni pisati o toj temi za programsku knjižicu, neki jednostavno nisu željeli pisati. Je li to vrsta straha? Ne znam, ali vjerojatno je to posljedica klime u društvu. Sjećam se koliko je bilo potresno kada je objavljena vijest o padu Vukovara. Vukovar je cijelo to vrijeme titrao kao nekava vrsta nade, ali i kao moćan simbol otpora i zajedništva u Hrvatskoj. Time je i pad grada bio još tragičniji. Obrana tog grada imala je taj epski, potresni, moment. Nacionalna euforija, ideja pomirdbe, visoka očekivanja i snovi samostalne države koji su prethodili vukovarskoj tragediji, gotovo su se metaforički skršili o hridi ruševina tog grada prilikom pada. Jenjao je taj neki zanos i javila se strepnja i sumnja. Mislim da je tada, u tom trenutku, svakome kroz glavu prošla misao: ako je Vukovar koji se tako herojski branio – pao, jesmo li mi sljedeći?

U gradu je bilo 15 tisuća staraca, djece i žena

No, Vukovar je imao i dvostruki simbolički značaj, nekima je poljuljao, a nekima podigao moral. A kako su godine prolazile on je postao samo vrsta simbola, svojevrsni živi spomenik. Vukovar je još u devedesetima postao i simbolički kapital za potkusirivanje, čime se također bavimo u ovoj predstavi. S jedne su strane vojna pitanja, je li se taj grad mogao obraniti? To prepuštam vojnim stručnjacima i analitičarima, jer ljudi koji su bili tamo tvrde da se mogao obraniti da im se pravovremeno poslalo ljudi i oružja, dok drugi tvrde da obrana nije bila moguća jer oružja i snaga nije bilo. No, u gradu je tada bilo 15 tisuća civila, staraca, djece, žena, ranjenika. Pitanje je da li se kalkuliralo s njihovim životima? I sama primisao o mogućnosti takvog razmišljanja mi je degutantna, ako im je doista trebao jasan simbol hrvatske žrtve. Pa srpska agresija je bila evidentna i bez toga. Zato su dokumenti koji postoje o tim danima jako intiganto štivo, otvaraju razna pitanja, od toga kako je moguće da postoji nekoliko linija zapovjedanja, kako je moguće da poslano oružje putem nestaje, kako je moguće da netko iz Hrvatske ne želi dati oružje za obranu Vukovara, kako je moguća konstantna igra pokvarenih telefona između Zagreba i Vinkovaca, te prvenstveno pitanje – odgovornosti”, istaknuo je Kurspahić za Večernji list.

Dodao je, potom, da je jedan od glavnih motiva ove predstave izdaja.

Možda je Tuđman izdan

”Izdaja uvijek sadrži elemente subjektivnog osjaćaja. Mislim da mnogi, i tada i sada, kada misle o Vukovaru, misle da je taj grad izdan. Znamo da su se Vukovarci osjećali izigrano, napušteno, čak žrtvovano i otvara se pitanje zašto su se tako osjećali. Zato u drugom dijelu predstave preispitujemo izdaju u obrnutoj situaciji. Je li Tuđman izdan? Možda je, a možda je to samo njegov subjektivni osjećaj”, naglašava autor predstave koja se od subote izvodi u zagrebačkom ZKM-u.

Kurspahić je naknadno – u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ – dodao kako je skloniji vjerovati onima koji su krvarili, umjesto onih koji su sjedili u foteljama.

“Bitno mi je pitanje civila u tom gradu. Mislim da se segment evakuacije tih ljudi mogao i trebao bolje odigrati. Ako je od strane vodstva postojala makar i spekulacija da se trguje životima tih civila, na način da je potrebna žrtva, simbol, da se prepozna da je Srbija agresor, da se ne radi o građanskom ratu ni agresiji, čak i ako je ta kalkulacija, meni je to gnjusno, u pitanju su ljudski životi”.

Redatelj je prokomentirao i to što mu se Zlatko Hasanbegović obratio oko predstave “Pad”.

“Rekao mi je da temeljim predstavu na potpuno krivoj stvari, jer su po njemu ti transkripti potpuno fabricirani. Dosta se negativno izrazio o ulozi Dedakovića i , razišli smo se u mišljenjima”, dodao je Kurspahić…

Sve navedeno bio je povod da potražimo odgovore na mnoga – još uvijek otvorena pitanja – oko Vukovara

Vukovarske vlasti (HDZ) izbjegavaju Borkovića

Zbog čega, primjerice, na nedavnu proslavu Dana Grada Vukovara nije pozvan Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, dok na sastanak vukovarskih branitelja s hrvatskom predsjednicom, prije toga, nisu pozvani ni Dedaković, ni Borković?

Znači li sve to da se i dalje, 25 godina nakon početka rata i nakon veličanstvene bitke za Vukovar, ignoriraju i omalovažavaju najznačajniji branitelji Vukovara? Zašto još uvijek Hrvatski sabor nije van snage stavio zaključke ‘Manolićeve komisije’ koja je koncem 1991. zaključila da su Dedaković, Borković i ostali branitelji Vukovara, rušili ustavni poredak RH?

Sve su to pitanja na koja i danas, kao i prije dvadeset i više godina, nema jasnog i službenog odgovora, a sve to i danas, četvrt stoljeća od početka agresije, teško opterećuje Hrvatsku te baca sumnju na političke elite, pogotovo na HDZ, od kojega se očekivalo da će rehabilitirati zapovjednike obrane Vukovara, te da će se distancirati od Manolića i skandaloznih zaključaka Manolićeve (udbaške?) komisije.

Lagali da su Mladom Jastrebu poslali pozivnicu?!

”Čim sam supruga Milu dovezla u Vukovar na svečanost Dana Grada, primijetila sam da nema Borkovića. To mi je bilo čudno, pa sam pitala organizatore zašto nije tu. Rekli su da su mu poslali pozivnicu, ali da nije došao. Nekoliko tjedana ranije dogodio se skandal jer na prijemu kojeg je hrvatska predsjednica organizirala za vukovarske branitelje nije pozvan ni moj suprug Mile Dedaković, a nije došao ni Branko Borković. Ivo Kovačić iz braniteljske udruge, koja je inicirala susret s predsjednicom, kazao mi je da je on telefonski kontaktirao Borkovića i zadužio ga da nas telefonski obavijesti o tom događaju. No, Branko Borković nije poštar, niti nečiji potrčko, da bi trebao zvati uzvanike na skup kojega on ne organizira. Rekla sam Kovačeviću da je trebao poslati protokolarni poziv i ‘Stari’ bi došao. Nije Borković taj koji bi trebao nazivati okolo. Osim toga, više puta smo i sami imali loša iskustva kada bi nas netko neslužbenopozvao na neki skup.  Zato dolazimo samo ako dobijemo službeni, protokolarni poziv”, pojasnila je Tereza Dedaković, supruga Mle Dedakovića, okolnosti posljednjih nesporazuma oko (ne)pozivanja zapovjednika obrane grada Vukovara na protokolarne događaje vezane uz obranu Vukovara.

Sam Borković nam je, pak, demantirao informaciju da su ga zvali na Dan grada Vukovara, kao i informaciju da je on trebao pozvati Milu Dedakovića na susret s Kolindom Grabar Kitarović.

”Zašto bi predsjednik jedne od pedeset vukovarskih braniteljskih udruga zvao mene na prijam branitelja koji žive u Vukovaru, kod hrvatske predsjednice? Niti živim u Vukovaru, niti sam član te udruge. Čelnik te udruge molio je predsjednicu da ih primi, a kasnije je od svega napravio cirkus govoreći da sam ja trebao pozvati Dedakovića?! Niti sam bio službeno pozvan, niti sam mogao pozvati Dedakovića na taj događaj. I laž je da mi je poslana pozivnica za Dan grada Vukovara. Nikakav poziv nisam primio i zato me nije bilo na tom događaju. Mislim da je, u najmanju ruku, neobično da vukovarske vlasti u takvim prigodama ignoriraju jednog od zapovjednika obrane grade. No, to je samo nastavak višegodišnje prakse šikaniranja i nepriznavanja 204. vukovarske brigade i njezinih zapovjednika te nastavak politike utemeljene zaključcima famozne ‘Manolićeve komisije’. HDZ je na vlasti u Vukovaru, pa njih treba pitati zašto me nisu zvali i zašto do danas ignoriraju 204. vukovarsku brigadu”., istaknuo je za Promise.hr Branko Borković te dodao da bi trebalo pitati odgovorne u Saboru zašto do danas nisu stavili van snage sramotne zaključke ‘Manolićeve komisije’ prema kojima branitelji Vukovara nisu branili Hrvatsku, već su rušili ustavni poredak RH!

Sjena Udbe vrlo jaka i 25 godina od početka rata

Podsjetio je na činjenicu da će se 28. svibnja ove godine navršiti 25 godina od stvaranja Oružanih snaga RH, a da je u isto vrijeme nad jednom od najvećih bitaka u Domovinskom ratu još uvijek nadvijena sjena Udbe.

Podsjetimo da su protiv Branka Borkovića za mandata Jadranke Kosor podignute brojne anonimne kaznene i prekršajne prijave te da je i kasnije bio izložen brojnim medijskim podmetanja, a sve nakon oštrog govora u Vukovaru u kojem je optužio tadašnju vlast da su izdali branitelje jer su dopustili da Srbija uhićuje Tihomira Purdu i druge vukovarske branitelje. Mladi Jastreb je u međuvremenu sudski pravomoćno dokazao da mu je medijska hajka zbog navodnog izgladnjivanja konja bila podmetnuta, te da se radilo o običnoj laži, zbog koje će mediji koji su objavili teksove o tome, po svemu sudeći, Borkoviću morati plaćati skupu odštetu.

Na sličan način, kaže Mladi Jastreb, padaju i ostale namještene optužnice i prijave iz tog vremena…

No, ako je točno da se i novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović negativno izrazio o ulozi Borkovića i Dedakovića u ratnom Vukovaru, čini se da se politika HDZ-a prema zapovjednicima obrane Vukovar nije promijenila.

Zašto je tako, odnosno zbog čega  na proslavu Dana Grada Vukovara nije pozvan i Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara?  Znači li to da se i dalje, 25 godina nakon početka rata i nakon veličanstvene bitke za Vukovar, ignoriraju i omalovažavaju najznačajniji branitelji Vukovara?, upitali smo još u četvrtak 5. svibnja pismeno o gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu (HDZ), ali njegove odgovore do danas nismo dobili. Pokušali smo i telefonom, no nitko se u Uredu gradonačelnika nije javljao na pozive.

Zašto se nepravda napokon ne ispravi?

Zbog čega se nepravda prema braniteljima Vukovara te prema Borkoviću i Dedakoviću i ostalima, konačno (četvrt stojeća od slavne Bitke za Vukovar) ne ispravi i zašto Hrvatski sabor ne povuče zaključke saborske ‘Manolićeve komisije’?

Znači li to da se i dalje, 25 godina nakon početka rata i nakon veličanstvene borbe za Vukovar, ignoriraju i omalovažavaju najznačajniji branitelji Vukovara?  Zar sjena sumnjive ‘Manolićeve komisije’ i njezinih zaključaka i danas zastire te ljude? Zar će Hrvatska obilježavati četvrt stoljeća od Bitke za Vukovar uz optužbe da su branitelji Vukovara u stvari rušili ustavni poredak RH?”, upitali smo naknadno saborski Odbor za ratne veterane.

Slavko Kolarić, tajnik tog Odbora, proslijedio je naš upit članovima Odbora, ali  nas je upozorio da bi ta pitanja trebali adresirati na članove Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, jer je to u njihovoj nadležnosti.

Upit smo poslali i na adrese tog saborskog odbora, no do objavljivanja ovog teksta njihove odgovore nismo dobili.

Zbog svega navedenog te unatoč činjenici da su Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ i Josip Manolić, glavni autor spornih zaključaka ‘Manolićeve komisije’ nedavno imali žestoki javni sukob, dojam je da HDZ i danas ostaje pri Manolićevim zaključcima, odnosno pri stavu da su Mile Dedaković i Branko Borković sa suradnicima, kao i ostali vukovarski branitelji, potkraj 1991. htjeli rušiti ustavni poredak RH?!

Da nije tako, valjda bi u proteklih dvadeset i kusur godina stavili van snage sporne zaključke saborske ‘Manolićeve komisije’!

Manolić još tvrdi da Vukovar nije bio u okruženju, da su kolači stizali u grad?!

”Manolić je bio predsjednik komisije za utvrđivanje okolnosti pada Vukovara, komisije koja nas je optužila za izdaju i za rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zaključio je da smo lagali, da Vukovar nije bio u okruženju, da su nam kolače dovozili u grad, da smo lažirali snage, da smo loše branili grad… Ispada da smo, braneći Vukovar, rušili državu koju je on štitio. Rezultati našeg djelovanja bili su uništeni tenkovi i velika je šteta nanesena Jugoslavenskoj narodnoj armiji, iz čega proizlazi da je on štitio Jugoslaviju, a ne Hrvatsku, ističe Branko Borković, Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, koji je zajedno s drugim braniteljima nakon herojskog otpora agresoru završio u logoru na Lašćini, gdje su ga zatvorili i maltretirali kadrovi Josipa Manolića!

”Nama je i onda bilo jasno da imamo posla s ljudima koji nisu radili za Hrvatsku. Kasnije je to samo potvrđeno. Nitko nas do danas nije rehabilitirao, što znači da je još na snazi sramotna odluka Manolićeve komisije po kojoj su branitelji Vukovara rušitelji ustavnog poretka Republike Hrvatske. Žalosno je da je isti čovjek odgovoran za mučenje mog djeda, koji je 1945. završio u logoru pokraj Bjelovara i koji je ubrzo nakon izlaska iz logora umro od posljedica mučenja i mene – njegovog unuka – pedeset godina kasnije. Zbog tog obiteljskog iskustva s Manolićem, još 1990. smo znali s kim imamo posla. U to vrijeme, zbog njegove visoke pozicije vladalo je opće zgražanje u Hrvatskoj. A budući da on i danas ‘žari i pali’ Hrvatskom, očito je to da su u Hrvatskoj na vlasti iste aveti kao i 1945. godine. Ispada da su hrvatski branitelji stvorili Hrvatsku, a udbaši ju preuzeli, izjavio je prošlo ljeto Branko Borković, Mladi Jastreb, a čini se da ta izjava stoji i danas.

Josip Manolić, pak, do danas nije promijenio svoj stav izrečen 1991. godine.

”Sve što sam imao reći o Vukovaru piše u Izvještaju državne komisije za Vukovar. Treba obratiti pažnju na zaključke (da su vukovarski branitelji na čelu s Dedakovićem i Borkovićem u stvari rušitelji ustavnog poretka RH),” kazao nam je prije nekog vremena Manolić.

”Problem je bio u Dedakoviću i Borkoviću koji nisu organizirali obranu Vukovara. Grad se branio po mjesnim zajednicama nepovezano i rastrgano. I ništa nije sporno u Izvještaju Komisije za Vukovar”, tvrdoglavo je zaključio bivši koordinator hrvatskih tajnih službi te predsjednik Komisije koja je potkraj 1991. zaključila da su branitelji grada heroja zapravo rušili ustavni poredak RH, zbog čega su Dedaković, Borković, Toth i ostali branitelji bili zatvarani, maltretirani, a neki i premlaćivani u kotlovnici na Lašćini.

Zbog Manolićevih otpužbi za rušenje ustavnog poretka Mile Dedaković je, podsjetimo, završio i na sudu, no sud je presudio da je Jastreb nevin.