Tim IZBJEGAVAO SUD i sve mu pustili, bi li tako oprostili i OBIČNOM SMRTNIKU? Tim IZBJEGAVAO SUD i sve mu pustili, bi li tako oprostili i OBIČNOM SMRTNIKU?
SAVITLJIVI SUCI I ZAKONI NE VRIJEDE ZA SVE

Tim IZBJEGAVAO SUD i sve mu pustili, bi li tako oprostili i OBIČNOM SMRTNIKU?

Hrvatska 15. ožujka 2016. D.K.

TweetEmailPrint Na pitanje zašto hrvatski premijer nije poštivao sudstvo države koju vodi i zašto se nije odazivao pozivima zadarskog suda, u Vladi nisu odgovorili,... Tim IZBJEGAVAO SUD i sve mu pustili, bi li tako oprostili i OBIČNOM SMRTNIKU?


Na pitanje zašto hrvatski premijer nije poštivao sudstvo države koju vodi i zašto se nije odazivao pozivima zadarskog suda, u Vladi nisu odgovorili, piše Slobodna Dalmacija

orešković za novuNedavno objavljena presuda Prekršajnog suda u Zadru kojom je aktualni premijer Tihomir Orešković oslobođen odgovornosti da bi, prije nego li je uopće postao ono što danas jest, kao odgovorna osoba “Plive” bio odgovoran jer biogradskoj policiji nije u roku od pola godine dostavio podatke tko je upravljao Plivinim vozilom u vrijeme kad je počinjen prekršaj – 22. lipnja 2013. godine, uistinu je zanimljiva i čitajući je postavlja se mnogo pitanja na koje je, kako smo ustanovili pokušavajući do njih doći, teško dobiti odgovarajuće odgovore, piše Slobodna Dalmacija.

Ispostavilo se, naime, da je do podataka ovom naizgled benignom prekršajnom spisu nemoguće doći i da je on duboko “zakopan” u sudskim ladicama. A najvažnije od pitanja koje se nameću jest da li je današnji premijer znao za postupak i sudske pozive i zbog čega se, ako je znao, na njih nije odazivao?

U presudi koju potpisuje sutkinja Nediljka Dereta i koja je donesena samo sedam dana prije nego li je javno obznanjeno da je Orešković postao mandatar, navodi se da je PP Biograd izdala obvezni prekršajni nalog kojeg je sud, “u svezi s prigovorom okrivljenika stavio van snage i proveo žurni postupak”. Dakle, iz ove se rečenice može nedvojbeno zaključiti da je Orešković znao da se protiv njega kao fizičke osobe vodi prekršajni postupak za prekršaj za koji je propisana kazna od najmanje dvije tisuće kuna. Samim time, znao je i za stavljanje van snage policijskog obveznog prekršajnog naloga te da će biti proveden sudski postupak što onda, logično znači i da će biti pozvan da svjedoči na sudu.

Dakle, sutkinja Dereta dalje u presudi navodi kako je sud u žurnom postupku za 25. veljače, 26. svibnja, 3. rujna i 23. rujna 2014. godine pozvao okrivljenika te da se poziv “upućen istom vratio neuručen s napomenom dostavljača – obaviješten nije predigao pošiljku”. To ustvari znači da je poštar ostavio Oreškoviću “žutu” obavijest u poštanskom sandučiću koju je on mogao i trebao predignuti u roku od pet dana. Zašto nije i da li ju je uopće našao u sandučiću, to zna samo on. Ako je obavijest o sudskim pozivima našao, a nije ih svjesno podigao, to bi moglo ukazivati na to da ga nije bilo briga za sudske pozive.

Nakon četiri neuručena poziva, zadarski Prekršajni sud šalje 29. rujna 2014. godine kolegama u Zagreb, a obzirom da je Oreškovićeva prijavljena adresa bila u Zagrebu, zamolnicu da ga saslušaju. No, oni u ožujku 2015. godine vraćaju neuručenu zamolnicu s obrazloženjem da je okrivljenik tijekom kolovoza 2014. godine odselio u Nizozemsku. I zaista, u službenoj Oreškovićevoj biografiji stoji da je od rujna 2014. do travnja 2015. godine bio glavni financijski direktor TEVA Grupe za Europu, pa je očito da za zadnja dva poziva iz rujna 2014. godine vjerojatno nije mogao znati. No, pitanje je da li je znao za pozive iz veljače i svibnja 2014. godine, obzirom da je, opet po njegovoj biografiji u to vrijeme bio Predsjednik društva “Pliva” Hrvatska i glavni direktor za Jugoistočnu Europu, a prijavljena adresa prebivališta je bila u Zagrebu.

Napomenimo da smo razgovarali sa sutkinjom Deretom koja nam je vrlo šturo kazala da je sve bilo po zakonu i da se ne sjeća da li je poziv objavljen na oglasnoj ploči, piše novinar Vladimir Urukalo.

– Ne mora značiti da je okrivljeni bio upoznat s tim da su mu dolazili pozivi, čovjek možda nije bio tu i nije ih primio. A to je sve bilo prije nego li je postao to što jest. Imam stranku, ne mogu više razgovarati, hvala – kazala mu je sutkinja Dereta.

Spomenimo ovdje jedno tumačenje ove problematike objavljeno na portalu legalis.hr 30. srpnja 2012. godine, a u kojem korisnica pod nadimkom Jasminasud, očito zaposlenica nekog od prekršajnih sudova, piše: “Postoje pravila kako se pismena stranci dostavljaju, sudske odluke se dostavljaju strankama u “vlastite ruke”. U slučaju da stranka nije zatečena, a nitko od njegovih ukućana ne želi primiti pismeno, isto se vrati u nadležnu poštu, a okrivljeniku se ostavi “žuti papirić”, tj. obavijest o prispjeću pošiljke na kojem piše od koga je pošiljka i koji rok imate za podići ju. Malo je vjerojatno da niste znali za pismeno. U poštanskom sandučiću ste morali naći prije spomenutu obavijest, ako niste zatečeni kod kuće. U slučaju da takvu pošiljke ne podignete, pošta je vrati sudu sa naznakom “obaviješten nije podigao pošiljku”. Većina sudova u više navrata pokuša dostavu, ukoliko se i nakon više pokušaja pismeno vrati sa naznakom “obaviješten nije tražio” ili “obaviješten nije podigao pošiljku”, sud koristi mogućnost čl. 145. Prekršajnog zakona i stavlja pismeno na oglasnu ploču, i po proteku 8 dana, nakon što je pismeno oglašeno na oglasnoj ploči Suda, smatra se kao da je dostava uredno obavljena”.

Prema odredbama Prekršajnog zakona, “sud će izdati dovedbeni nalog ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv ili odazvati se na uredno primljeni poziv. Ako sud ocijeni da postoje uvjeti za vođenje postupka i donošenje presude i bez ispitivanja okrivljenika, dovedbeni nalog se ne mora izdati”.

No, u zakonu nigdje ne piše na osnovu čega se procjenjuje koje su to okolnosti iz kojih proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv te je očito da to ovisi o samoj procjeni suca pojedinca. U razgovoru s jednim iskusnim splitskim prekršajnim sucem doznajemo da on, u svojoj praksi, nakon dva neuručena poziva, ukoliko je policiji prijavljena njegova adresa, zaključuje da okrivljenik izbjegava poziv i tada određuje dovođenje. Naš sugovornik kaže da, ako se postupak može održati bez okrivljenika, onda se poziv može staviti na oglasnu ploču, a ukoliko je on kao okrivljenik bitan za postupak, tada ga se mora privesti.

U priči o prekršajnom postupku protiv današnjeg premijera postoji i još jedna zanimljiva stvar, a ta je da je tek nakon pet pokušaja suda da dođu do njega, šesti put na raspravi od 15. prosinca 2015. godine sutkinja zaključila da su provedeni dokazi dostatni za donošenje odluke i bez ispitivanja okrivljenika. Bilo je to samo sedam dana prije nego li je Orešković i službeno imenovan mandatarom. Da je smatrala da njegov iskaz nije bitan za postupak, zar bi se onda trudila četiri puta slati pozive i čak peti put slati zamolnicu za saslušanje Prekršajnom sudu u Zagreb?

Naime, taj šesti put se u postupku pojavljuje svjedok Davor Brnat koji je svojim iskazom s Oreškovića skinuo svako breme odgovornosti navevši da je on bio na čelu posebne službe, iako se u oslobađajućoj presudi ne navodi točan njen naziv, koja je bila zadužena za popunjavanje obrazaca s podacima o osobama koje su koristile službene automobile Plive. Brnat je, inače, prema podacima koji se mogu naći na internetu, u to vrijeme bio referent sustava zarada i benefita.

Kazao je i da je on osobno popunio obrazac s podacima o konkretnom vozaču konkretnog vozila koje je počinilo prekršaj, no da faks nije prošao. U presudi je napomenuto da taj faks prileži spisu. Očito ga je on sudu dostavio tek tog dana jer bi u suprotnom, sutkinja puno prije petog žurnog postupka zaključila da Orešković nije odgovoran za prekršaj za kojeg ga se teretilo.

Pokušali smo odgovore na pitanja da li je premijer Orešković bio upoznat s tim da je okrivljenik u navedenom prekršajnom postupku, da li je bio upoznat s tim da su na njegovu prijavljenu adresu u Zagrebu stizali sudski pozivi odnosno da li je ikad on ili netko od članova njegove obitelji zaprimio obavijest da mu je stigao sudski poziv, kad je otišao na rad u Nizozemsku te naposljetku gdje je boravio od siječnja do kolovoza 2014. godine, dobiti odgovore od Službe za odnose s javnošću Vlade RH, no gotovo mjesec dana nakon poslanih upita nisu nam odgovorili, iako nam je nakon telefonskog poziva u Vladu nekoliko dana nakon poslanih pitanja, potvrđeno nam je da je upit zaprimljen i da će nam se glasnogovornica javiti. No, nije se javila, pa smo tako ostali uskraćeni za Oreškovićevo tumačenje.

Očito u Vladi imaju važnijih problema od odgovora na pitanje da li je hrvatski premijer poštivao sudstvo države koju vodi, piše Slobodna Dalmacija.


 

Zadarski sud: Nemate opravdanog interesa za pregled premijerovog spisa

Novinar Slobodne pokušao je od predsjednice Prekršajnog suda u Zadru dobiti informaciju da li može, kao novinar, izvršiti uvid u pravomoćno okončani spis u kojem je okrivljenik bio Tihomir Orešković. Odgovor koji smo dobili, obzirom da se radi o benignom prekršaju i još k tome pravomoćno okončanom postupku, govori dosta toga.

– Poštovani, želim Vas obavijesti da sukladno čl. 150. st. 1. Prekršajnog zakona osim stranaka i sudionika u postupku imaju pravo razgledati, prepisivati i preslikavati pojedine dijelove spisa, osobe u čijem je to opravdanom interesu. Sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Sudskog poslovnika druge osobe koje učine vjerojatnim postojanje opravdanog interesa mogu razgledavati, fotografirati, tražiti prijepis ili presliku spisa odnosno njihovih dijelova. Budući da nemate opravdani interes za uvid u spis broj Pp 12 P-1106/14 to Vam ne možemo dozvoliti zatraženi uvid – stoji u odgovoru kojeg potpisuje Jadranka Nižić – Peroš, v.d. predsjednika sud

 

Komentari