DOBRA VIJEST: Sud EU ZABRANIO OVRHU nekretnina, ako je kredit nepošten; i hrvatski suci moraju to uvažiti!

Sud EU je odlučio da se ovršni postupak mora prekinuti sve dok se pravomoćno ne utvrdi nepoštenost ugovornih odredaba, priopćila je Udruga Franak

Sud EU donio je presudu u slučaju u kojem je Addiko bank u Sloveniji tražila ovrhu nekretnine zbog neplaćanja dospjelih dugova po kreditu u švicarskim francima prema kojoj nije dopuštena ovrha u slučaju nepoštenog kredita, odnosno ugovora koji sadržava ništetne odredbe, priopćila je udruga Franak, objavio je portal prviplan.hr

Priopćenje Udruge Franak prenosimo u cijelosti:

“U jednomu slovenskom predmetu po pitanju ništetne valutne klauzule CHF, u kojemu je Addiko bank d.d. pokrenula ovrhu nekretnine pod hipotekom, Viši sud u Mariboru uputio je prethodno pitanje Sudu EU-a kojim traži utvrđenje usklađenosti slovenskog prava s pravom EU-a. Radi se o slučaju gdje je banka koja je tužena zbog nepoštene valutne klauzule CHF tražila ovrhu nekretnine zbog neplaćanja dospjelih dugova po kreditu.

Konkretni sud uputio je pitanje Sudu EU-a koje je glasilo:

“Imajući u vidu načelo djelotvornosti prava Unije, treba li Direktivu 93/13 tumačiti na način da je u ovršnom postupku sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu dužan po službenoj dužnosti odbiti provođenje ovrhe zbog toga što neposredno izvršiv javnobilježnički akt (ovršna isprava) sadržava nepoštenu odredbu, u slučaju kad, kao u konkretnom slučaju, procesni sustav države članice sudu ne daje stvarnu mogućnost da (na prijedlog ovršenika ili po službenoj dužnosti) prekine ili odgodi ovrhu do donošenja konačne odluke o nedopuštenosti odredbe koja će biti donesena u parničnom postupku koji je ovršenik pokrenuo kao potrošač?”

Sud EU poziva se na Direktivu Vijeća o nepoštenim uvjetima u ugovorima

Pojednostavljeno, slovenski sud je pitao treba li sud koji odlučuje o pokretanju ovrhe prekinuti ovrhu, i to bilo po zahtjevu potrošača, bilo po službenoj dužnosti, ako je potrebno prethodno utvrditi nepoštenost ugovornih odredaba.

Jer, ukoliko bi se ovršila nekretnina, a naknadno bi se utvrdilo da je ugovor ništetan, ili je možda ništetna neka bitna ugovorna odredba, zbog koje je možda upravo i došlo do kašnjenja u plaćanju anuiteta, ovrhom nekretnine bi potrošač bio dodatno oštećen.

U skladu s time, Sud EU jasno je i nedvojbeno odlučio:

“Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.”