DORH desetljećima prikriva kriminal političkih moćnika; evo primjera koji to potvrđuju!

Nacional je nedavno objavio svjedočenje zviždačice iz tvrke sljednice Hrvatskog fonda za privatizaciju, koja upozorava da čelnici te institucije namjerno puštaju da propada dragocjena arhiva koja svjedoči o kriminalu u privatizacije tijekom devedesetih! Novinar Promise.hr prije 12 godina je objavio da Fond za privatizaciju godinama nema nadzorni odbor (!), odnosno da oni koji odlučuju o privatizaciji ‘hrvatskih bisera’ to godinama rade bez ikakvog nadzora i bez kontrole! Ugledni analitičari tada su zaključili da vladajući namjerno ostavljaju HFP bez nadzora, kako nitko nikada ne bi odgovarao za počinjenu pljačku… Ni tada, kao ni sada, tijela kaznenog progona nisu reagirala

‘Korupcija koju dopušta i u njoj sudjeluje Plenkovićeva vlada ugrožava opstanak Hrvatske države, a s obzirom na nepodnošljiv obim te korupcije, Plenkovićeva vlada čini kazneno djelo veleizdaje! Dame i gospoda iz DORH-a prikrivaju tu korupciju te čine kazneno djelo, zbog čega će biti procesuirani”, istaknula je u četvrtak saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto.

Navela je i konkretne primjere, odnosno činjenice koje na korupciju ukazuju te po tko zna koji puta ukazala na sustavno nedjelovanja DORH-a – u situacijama kada bi morali reagirati.

Samo dva dana kasnije (slučajno ili ne) uhićen je ministar Horvat.

No, istaknute ‘zviždačice‘, koje su danima ukazivale na brojne nezakonitosti ‘pod Horvatovom kapom’ primijetile su da se ministra i druge dužnosnike uhićuje za prastare i već zaboravljene grijehe, a ne zbog brojnih svježih i velikih korupcijskih afera o kojima mediji svakodnevno izvješćuju, dok se državni tužitelji ponašaju kao da ih se sve to nimalo ne tiče.

‘Zviždačice’ su, prema svemu sudeći, itekako pogodile bit: da je zatvaranje očiju odgovornih na kriminal u režiji političkih moćnika, glavni i ponajveći hrvatski problem već desetljećima!

Namjerno puštaju da dokazi pljačke nestaju?!

Ovdje navodimo nekoliko konkretnih primjera koji tu mračnu istinu, prema svemu sudeći, itekako potvrđuju:

Tjednik Nacional objavio je u zadnjem broju svjedočenje zviždačice iz CERP-a, tvrke sljednice Hrvatskog fonda za privatizaciju, koja navodi da čelnici te institucije, prema svemu sudeći, namjerno puštaju da propada dragocjena velika arhiva koja svjedoči o kriminalu u privatizacije tijekom devedesetih!

I nikome ništa.

Gore potpisani novinar još je prije 12 godina u više tekstova upozoravao da Hrvatski fond za privatizaciju godinama nema nadzorni odbor (!), odnosno da oni koji odlučuju o privatizaciji ‘hrvatskih bisera’ to rade bez ikakvog nadzora i bez ikakve kontrole… Na tu skandaloznu činjenicu upozoravao sam odgovorne u Saboru i u Vladi te u samom HFP-u, tražio od njih objašnjenja i odgovore na brojna pitanja…,no sve to nije imalo učinka. HFP je i dalje ostao bez nadzornog odbora, premda je NO po zakonu morao postojati!

Na koncu sam zabilježio zaključke pravnih stručnjaka da vladajući namjerno, prema svemu sudeći, ostavljaju HFP bez nadzora i bez kontrole, kako nitko nikada ne bi odgovarao za počinjenu pljačku.

Ni tada, kao ni sada, tijela kaznenog progona nisu reagirala.

Evo i detalja cijele te sage koja možda i najbolje odgovara na pitanja: zašto Hrvatska već trideset godina stagnira, odnosno propada; te zašto ljudi tako masovno odlaze iz zemlje:

Propada arhiv o kriminalnoj privatizaciji

Nada Ružić, bivša zaposlenica Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) koja je, poput Maje Đerek, dobila otkaz nakon što je upozorila na štetu od 104 milijuna kuna u samo jednom slučaju privatizacije, s javnosti je odlučila podijeliti saznanja o brojnim nepravilnostima u toj instituciji, piše Nacional.hr.

Među ostalim, Ružić je pojasnila kako je namjerno uništen vrijedan arhiv bivšeg Fonda za privatizaciju o kojem je tjednik već ranije izvještavao. Ružić dodaje i kako je ravnatelj CERP-a Milan Plećaš, kojem je upozorenje bilo upućeno, tu štetu ignorirao.

‘Mnogima je stalo da dokumentacija propadne’

“Nacional je točno i precizno upozorio na ogromni skandal u kojem je taj arhiv u priličnoj mjeri prepušten sustavnom propadanju. U arhivu CERP-a, koji je potpuno zapušten, čuvaju se svi predmeti kriminalne privatizacije još od devedesetih i sigurna sam da je mnogima stalo do toga da ta dokumentacija propadne. Jer, kao što je poznato, kaznena djela vezana uz kriminalnu privatizaciju i pretvorbu ne zastarijevaju”, kaže Nada Ružić.

Tjednik podsjeća da je u travnju 2021. godine objavio fotografije koje pokazuju da HDZ-ov kadar na čelu CERP-a dopušta da se unište neki ključni dokazi o kriminalnoj privatizaciji u režiji HDZ-a provedenoj tijekom 90-ih, u vremenu njegove dominantne vladavine tada jako mladom hrvatskom državom. Te fotografije otkrivaju da se arhivsko gradivo prve kategorije Hrvatskog fonda za privatizaciju i njegovih pravnih sljednika, namjerno prepušta propadanju i uništenju.

U toj arhivi su se nalazili dokazi o svim marifetlucima, svim skrivenim majstorijama kojima je privatizirana, a usput i pljačkana imovina nekadašnjih društvenih, potom i državnih poduzeća. Osoba koja za to snosi objektivnu odgovornost je Plenkovićev namještenik Milan Plećaš, ravnatelj CERP-a  koji, svojim ponašanjem, radio to svjesno ili ne, pridonosi bespovratnom zataškavanju teškog sistemskog kriminala činjenog pod kapom HDZ-a s početka 90-ih godina, ali i kasnije. Među dokumentacijom koja dijelom već propada ili joj zbog namjernog nemara prijeti propadanje, nalazi se i arhivska građa o privatizaciji nekih ključnih hrvatskih tvrtki, uključujući i Agrokor.

O svemu obavješten i ministar Horvat

O svemu je svojedobno bio obavješteno i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata. Zaposlenici CERP-a ministru su pisali kako je arhivsko gradivo razbacano po podu, prepušteno nebrizi, truleži i plijesni, kao i povremenim poplavama iz odvodnog sustava, preciznije, plavljeno vodom iz šahta u vrijeme velikih kiša u Zagrebu. Ukratko, dijelu te vrijedne arhive bilo je namijenjeno prirodno propadanje, a prema Nacionalovim izvorima, to nije bilo slučajno.

Postoji, naime, sumnja da se iza svega krije pokušaj svjesnog skrivanja tragova sumnjivih i kriminalnih poslova iz pretvorbe i privatizacije od devedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. To se događalo, nastavilo događati i nastavlja događati, kako su upozorili Nacionalovi izvori, velikom zaslugom i ravnatelja CERP-a Milana Plećaša koji je, kako tvrde Nacionalovi izvori, Plenkovićev prijatelj iz studentskih dana.

Nacional raspolaže i internom prepiskom u CERP-u iz koje je razvidno da su i odgovorne osobe u samoj instituciji, dakle CERP-u, bile na vrijeme upoznate sa stanjem arhivskog gradiva Hrvatskog fonda za privatizaciju. Tako se u dijelu iz tih dokumenata upozorava jednog višeg rukovoditelja na to da je „stanje u spremištima 2, 3 i 4 doista alarmantno“

Vrijedne arhive htjeli baciti na rezalište!

Nacionalovi izvori su istaknuli da su bili zabilježeni i pokušaji da se dio te arhivske građe posloži na hrpe već namijenjene rezalištima papira.

Nacionalovi sugovornici upozorili su da je uništavanje ili prikrivanje arhivskog gradiva tema i Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Kazneni zakon u članku 321. navodi: „Tko protivno propisima uništi, prikriva ili učini neuporabljivim­­­ arhivsko ili registraturno gradivo ili ga iznese iz Republike Hrvatske bez odobrenja nadležnog državnog tijela, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“ Dakle, zbog neodgovornog odnosa prema arhivskom gradivu odgovorne osobe mogu završiti i u zatvoru.

Dokumenti iz Agrokora, Imunološkog zavoda…

„Radi se o gradivu Hrvatskog fonda za privatizaciju, pravnog prednika CERP-a, visoke prve kategorije, a koje sadrži materijalnu, papirnatu dokumentaciju vezano za pretvorbu i privatizaciju tvrtki kao što su Konzum, Agrokor, Diona, Imunološki zavod, hrvatska brodogradilišta, dokumentacija iz afere Maestro, dio dokumentacije vezane za aferu Vjetroelektrane u koju je bila upletena i bivša držana tajnica iz Ministarstva uprave Josipa Rimac.

Navedena spremišta sadrže arhivsko i drugo gradivo koje je od iznimne i neprocjenjive vrijednosti i važnosti za Republiku Hrvatsku i njezine pravne i druge interese u sudskim i stečajnim postupcima. Pojednostavljeno, radi se o gradivu koje je od općeg i javnog interesa za sve građane Republike Hrvatske i njihova materijalna i nematerijalna prava i obveze. Također se radi o gradivu koje je na određeni način od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku jer je, između ostalog, nastalo djelovanjem Hrvatskog fonda za privatizaciju vezano za obavljanje njegovih temeljenih djelatnosti’, istaknuli su nacionalovi izvori.

Valja ovdje napomenuti da su otkrića Nacionala o namjernom uništavanju vrijedne arhivske građe svojevrsni nastavak ranije slične prakse, o kojoj je gore potpisani novinar pisao prije 12 godina (tada na portalu Dnevno.hr).

Prenosimo ovdje dijelove te 12 godina stare priče, koja je i danas jednako aktualna:

”Bezbroj stranica novinskog papira je potrošeno na tekstove o korupciji, bezbroj TV emisija progovorilo je o istoj temi, no nitko se nije probio do srži problema, odnosno do očite činjenice da se korupcija u Hrvatskoj već godinama sustavno podržava. Kako? Pa tako što ni tri godine nakon izbijanja velike korupcijske afere pod nazivom ‘Maestro‘, u Hrvatskoj ne postoji institucija koja bi sustavno brinula o državnoj imovini.

Dozvoljavaju krađu državne imovine

Hrvatski fond za privatizaciju, naime, već godinama nema nadzornog odbora, dakle vrha upravljačke piramide koji bi trebao nadzirati privatizaciju državne imovine kojom Fond upravlja, te koji bi za svoj rad trebao odgovarati Hrvatskom saboru. Još uvijek, osim toga, nije ustrojena Agenciju za upravljanje državnom imovinom, koja je trebala objediniti upravljanje svim tvrtkama kojima je i država vlasnik.

– Imovina koja nema gazdu osuđena ja ne propast, a država koja tri godine nije u stanju formirati nadzorni organ institucije koja brine o državnoj imovini, ne brine o svojoj budućnosti – upozorio je prije 12 godina (danas pokojni) dr. Josip Kregar, bivši dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu. Podsjetio je da je upravo bivši potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, tri godine ranije dobio zadatak da provede temeljiti preustroj sustava upravljanja državnom imovinom, no da tu zadaću nedavno uhićeni “Sanaderov vojnik” nikada nije dovršio.

– S vremenom je, valjda, uvidio brojne mogućnosti koje nesređeni pravni sustav pruža pa se baš i nije pretrgao u uspostavljanju nadzora i kontrole nad državnom imovinom. Baš naprotiv, činjenica da se na tom polju već godinama nije ništa dogodilo otvara sumnju da je Polančec namjerno odugovlačio, odnosno da Sanaderova Vlada nije ni htjela promijeniti okolnosti koje su dozvoljavale krađu državne imovine. Poznato je, naime, da se u mutnom najbolje lovi – napomenuo je dr. Kregar, istaknuvši da se hrvatske institucije stalno bave samo posljedicama korupcije, odnosno samo otkrivenim aferama, dok uzroke tog zla, slučajno ili ne, uopće ne dira.

Namjerno dozvolili divlje bogaćenje pojedinaca

– Teško je ne zaključiti da se namjerno dozvoljavaju manipulacije u privatizaciji, odnosno divlje bogaćenje pojedinaca na račun imovine koju su svi stvarali. Odavno je, naime, poznata pravna formulacija prema kojoj je “Gruba nepažnja isto što i krivnja” – zaključio je Kregar.

A da bivši dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu doista pogađa metu, uvjerili smo se i sami kada smo pokušali u Saboru, Vladi, te u samom Fondu utvrditi zbog čega HFP već godinama nema nadzornog odbora.

– Zašto pitate mene, pa Sabor bi trebao ustrojiti Nadzorni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju – poručio je preko svog glasnogovornika Petar Čobanković, predsjednik Upravnog odbora HFP-a i ministar poljoprivrede u Vladi Jadranke Kosor. U Saboru smo, pak, dobili identičan odgovor.

Prebacivanje loptice između Vlade i Sabora

– Zašto ste pitanje uputili nama? To je, znate, pitanje za Vladu – bez šale u glasu, čak pomalo s visoka podučila nas je glasnogovornica čelnika Sabora.

Magarećom upornošću isto smo pitanje uputili i Zlatku Mehunu, glasnogovoniku Vlade, no ni on nam cijeli dan baš ništa nije odgovorio…”, stoji u tekstu objavljenom u proljeće 2010. godine, a koji je, na žalost, i danas itekako aktualan.

No, najbolje tek slijedi.

Tekst objavljen 15. travnja 2012. na istom portalu, pod naslovom ‘Objavljujemo nepobitne dokaze da Bajićevi ljudi štite čisti kriminal’, još bolje i vjerodostojnije ukazuje na činjenicu da odgovorni u DORH-u, prema svemu sudeći, već godinama pa i desetljećima propuštaju procesuirati kriminal u kojeg su umočeni politički i drugi moćnici.

Ovdje prenosimo sadržaj tog teksta:

”U posjedu smo nalaza Državne revizije o financijskom poslovanju Imunološkog zavoda za 2009. i 2010. godinu, iz kojeg se jasno vidi da je Imunološki zavod ni za što isplaćivao milijune kuna privatnoj tvrtci Pharmagent, odnosno da su odgovorne osobe po svemu sudeći ‘prale novac’ isplaćujući proviziju za posao koji nije obavljen.

Isplatili im 8 milijuna, a zauzvrat nisu dobili ništa!

Zbog činjenice da je državna tvrtka privatnoj isplatila čak osam milijuna kuna, a da zauzvrat nije dobila ništa, Državni ured za reviziju naložio je Imunološkom zavodu da zatraži povrat uplaćenog novca. No unatoč tako jasnom izvješću Državnog ureda za reviziju, odnosno nalazu koji nedvojbeno ukazuje na gospodarski kriminal, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je kaznenu prijavu dr. Srećka Sladoljeva protiv bivše predsjednice Uprave Imunološkog zavoda, Tatjane Sindik Milošević (strine Ivana Domagoja Miloševića), koja je naložila isplate štetnih provizija Pharmagentu.

U vrlo kratkom obrazloženju odbacivanja kaznene prijave navodi se da nisu potvrđeni navodi kaznene prijave o tome da bi sklapanjem ugovora s trgovačkim društvom Pharmagent nastupila šteta za trgovačko društvo Imunološki zavod!? U DORH-u, dakle, tvrde da Državna revizija nije dobro obavila svoj posao! Evo i navoda Državne revizije na koje se Državno odvjetništvo nije ni osvrnulo:

Revizija: Plaćali milijune za proviziju, a posao su mogli obaviti sami

‘Proizlazi da je trgovačko društvo dva puta zaračunalo proviziju na već gotova cjepiva, jedanput na ulazne račune kod uvoza cjepiva, a drugi puta na izlazne kod stavljanja cjepiva u promet. Društvo je plaćalo posredničku proviziju iako je imalo sva ovlaštenja za uvoz i prodaju cjepiva proizvođača na domaćem tržištu..’ – stoji između ostalog na 19. stranici izvješća Državne revizije (objavljujemo u prilogu), koje potom navodi i brojne druge činjenice iz kojih bi i poslupismenoj osobi trebalo biti jasno da se tu radi o nezakonotom izvlačenju novca.

‘Trgovačko društvo (Pharmagent) se obvezalo predati izvještaj o stanju registracije pojedinih proizvoda i svu dokumentaciju koju je pripremalo temeljem zaključenog ugovora o poslovnom savjetovanju iz veljače 2007… Društvo (Imunološki zavod) je do konca lipnja 2010. podmirilo obaveze prema spomenutom trgovačkom društvu (Pharmagentu) iako nije sastavljen zapisnik o preuzimanju dokumentacije… Državni ured nalaže zatražiti povrat novčanih sredstava od davatelja usluga za iznos dvostruko zaračunate provizije za uvezena gotovo cjepiva.’ – crno na bijelo piše u Izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji društva Imunološki zavod d.d., sastavljenom 29. kolovoza 2011. godine (Klasa 041-01/11-05/1, urudžbeni broj 613-02-05-11-5).

Posve nerazumljiv odgovor iz DORH-a

Tko će odgovarati za 300 milijuna kuna?

Kako je, dakle, moguće da Državna revizija Republike Hrvatske utvrdi da je Imunološki zavod tvrtki Pharmagent isplatio proviziju u iznosu većem od osam milijuna kuna i da zauzvrat nije dobio nikakvu uslugu, a da Državno odvjetništvo odbaci kaznenu prijavu vezanu uz nezakonitu proviziju, odnosno kako je moguće da je pranje novca za Državno odvjetništvo zakonit postupak, upitali smo glasnogovornicu DORH-a, da bi tek nakon osam dana i nekoliko intervencija zbog odugovlačenja s odgovorom, od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu dobili kratki dopis. Objavljujemo ga u cijelosti.

– Obavještavamo vas da je kaznena prijava odbačena iz razloga što poduzetim izvidima nije utvrđeno da bi ‘Pharmagent’ primio novac za neizvršene činidbe.

Glasnogovornica DORH-a: Postojala je činidba i protučinidba

Naime, iz poduzetih izvida i pribavljene dokumentacije utvrdili smo da je postojao odnos činidbe i protučinidbe u međusobnim odnosima ovih ugovornih strana, odnosno da je ‘Pharmagent’ obavljalo posredničke, savjetodavne, promotivne i regulatorne poslove za Imunološki zavod. U odnosu na navode iz vašeg upita, koji se odnosi na pranje novca, poduzetim izvidima nije utvrđena sumnja na učinjenje tog kaznenog djela. Rješenje o odbačaju s opširnim obrazloženjem dostavljeno je podnositelju prijave – stoji u odgovoru Županijskog državnog odvjetništva Zagreb. Takav šturi odgovor, koji nitko nije potpisao(!) i koji nije odgovorio na pitanje zašto ŽDO proturiječi nalazu Državne revizije, iznenadio je dr. Sladoljeva i njegove odvjetnike.

Odvjetnik Vrdoljak: I u aferi Fimi medija postojala je činidba i protučinidba

– Ništa nam nije jasno. Ispada da je prijava odbačena zato što ‘je postojao odnos činidbe i protučinidbe, odnosno jer je Pharmagent d.o.o. navodno obavljalo posredničke, savjetodavne, promotivne i regulatorne poslove za Imunološki zavod’. Sukladno navedenoj logici ne bi bilo nikakvog kaznenog djela u slučaju kad bi, primjerice, štruca kruha bila plaćena milijun kuna, i to iz prostog razloga što postoji činidba – plaćanje milijun kuna i protučinidba – predaja u posjed i vlasništvo štruce kruha. Ni u slučaju Fimi medije d.o.o. po toj logici nema kaznenog djela jer je tamo za činidbu – plaćanje više milijuna kuna, postojala protučinidba – izrada video spotova, baš kao što nema kaznenog djela ni u slučaju višestrukog bojanja tunela (HAC) ili izrada studija za 500.000 kuna (Polančec), jer u svakom od tih slučajeva postoji odnos činidbe i protučinidbe – ističe Ivan Vrdoljak, odvjetnik dr. Srećka Sladoljeva, te dodaje da treba istaknuti bitnu razliku između spomenutih afera i slučaja provizije za Pharmagent.

– U aferama ‘HAC’, ‘Fimi medija’, ‘Polančec’ postoje brojni materijalni dokazi protučinidbe (video spotovi, bojani tuneli, studije itd.), dok u konkretnom slučaju naša stranka nije vidjela niti jedan papir iz kojeg bi proizlazilo da bi društvo Pharmagent d.o.o. društvu IMZ d.d. išta napravilo, a kamoli da bi izvršilo usluge vrijedne čak osam milijuna kuna. Stoga ne razumijemo zašto nema kaznenog djela.

Nigdje se ne vidi zbog čega je Zavod platio osam milijuna kuna

Nadalje, nije nam jasno zašto nije istražen nesrazmjer činidbe i protučinidbe jer postojanje činidbe i protučinidbe je jedno, a nesrazmjer činidbe i protučinidbe je drugo i na tome se temeljila kaznena prijava.

Drugim riječima, društvo IMZ d.d., inače društvo u državnom vlasništvu, društvu Pharmagent d.o.o. je platilo osam milijuna kuna, a ako je išta i dobilo zauzvrat (što?), onda to posve sigurno nije vrijedilo osam milijuna kuna. Ni iz čega nije vidljivo da je društvo Pharmagent d.o.o. izvršilo ikakve usluge, a kamoli usluge vrijedne čak osam milijuna kuna jer bi to podrazumijevalo vagone dokumentacije i studija – pojašnjava Vrdoljak, pa primjećuje da u navedenom očitovanju ŽDO-a stoji tvrdnja da je ‘rješenje o odbačaju s opširnim obrazloženjem dostavljeno podnositelju prijave’.

To ‘opširno obrazloženje’ ima jednu jedinu rečenicu. Po kojoj logici rečenica – ‘iz poduzetih izvida ne proizlazi osnovana sumnja o počinjenju kaznenih djela’ predstavlja ‘opširno obrazloženje’, – čudi se Vrdoljak, pa pojašnjava da ni on ni njegov klijent još ne znaju što je to društvo Pharmagent d.o.o. radilo, odnosno kakve je to usluge pružalo društvu IMZ d.d., jer im tvrdnje Županijskog državnog odvjetništva ne daju odgovor na to pitanje.

DORH se nije ni osvrnulo na nalaz Državne revizije

Nije nam jasno niti zašto se ŽDO ničim nije osvrnulo na postojanje nalaza Državne revizije iz kojeg proizlazi da su sva plaćanja društvu Pharmagent d.o.o. nepotrebna i da je potrebno zatražiti povrat navedenih sredstava. Zašto bi Državna revizija naložilo povrat baš svih sredstava, ako ‘je postojao odnos činidbe i protučinidbe’, ako je dakle postojao srazmjer činidbe i protučinidbe i ako bi postojao valjan pravni osnov za izvršena plaćanja? Još nejasnije – zašto je ŽDO-u takav nalaz Državne revizije do te mjere nevažan da ga ni ne spominje u svom odgovoru na vaše pitanje – ističe na kraju punomoćnik Srećka Sladoljeva, dok sam Sladoljev napominje da iz nalaza Državne revizije proizlazi da nije ispunjena čak ni fiktivna obveza Pharmagenta iz ovih ugovora prema Imunološkom zavodu, odnosno da je privatnik nepotrebno i ilegalno (bez odluke NO) bio uključen u posao distribucije i realizacije sezonskog cjepiva protiv gripe koja je išla preko dviju državnih tvrtki, HZZO-a i Imunološkog zavoda.

Sladoljeva na sjednice NO-a nisu zvali da im ne pokvari posao!

– Predsjednik Nadzornog odbora Imunološkog zavoda kroz čitavo ovo razdoblje (dva mandata) bio je Marijan Kovačić, financijski direktor HZZO-a koji je na toj poziciji nastavio raditi i nakon što je 1. siječnja 2009. g. stupila na snagu odluka Sabora da u Nadzornim odborima državnih tvrtki ne mogu sjediti ljudi koji obnašaju visoke funkcije u drugim državnim tvrtkama, ako one međusobno posluju zbog sukoba interesa – dodaje dr. Sladoljev, kojega Kovačić 15 mjeseci nije pozivao na sjednice NO-a Zavoda, iako je Sladoljev u to vrijeme bio punopravni član Nadzornog odbora Imunološkog zavoda.

Danas zato možemo, na osnovu brojnih činjenica, pretpostaviti da dr. Sladoljeva nisu zvali kako im ne bi ‘kvario posao’. To će doduše, uz ovakvo Državno odvjetništvo, biti teško dokazati. No gore potpisani novinar, koji ovu temu istražuje duže od dvije godine, može barem na stranicama ovog portala ukazati na činjenice koje, kad se poslože, vode ka zaključku da je kriminala pri uvozu cjepiva itekako bilo, a da one koji su se okoristili tim kriminalom štiti Mladen Bajić i njegovi ljudi.

U Srbiji su uhitili svoje špekulante sa cjepivom

Kako drugačije protumačiti činjenicu da je Državno odvjetništvo Republike Srbije još u rujnu prošle godine uhitilo svoje špekulante s cjepivom za svinjsku gripu (tada su pritvoreni Svetlana Vukajlović, bivša direktorica RZZO-a, Vladimir Gavran, direktor Jugohemije te Ljubomir Pavičević, direktor Detapa, tvrke koja je bila posrednik pri uvozu cjepiva), a da DORH po tom pitanju nije učinio ništa, iako su uvoz i distribucija spornog cjepiva za Srbiju išli preko Hrvatske i premda se provizija za cjepivo na isti način kao u Srbiji, protuzakonito uzimala i u Hrvatskoj!

Odgovarat bi trebali Kovačić, Turek, Duvnjak, Strizirep i Milinović

– Moguće je da su ljudi iz srbijanskog državnog odvjetništva provjeravali podatke u vezi sa spornim uvozom velikih količina cjepiva objavljenim na Dnevno.hr-u, te da su kasnije pronašli dokaze koji su potvrdili vaše napise na osnovu kojih su uhitili odgovorne za uzimanje provizija pri kupovini cjepiva. U Hrvatskoj, međutim, ništa slično nije učinjeno. Osim toga, u Srbiji su uhitili troje ljude zbog štete od 1,6 milijuna eura, dok u Hrvatskoj nisu učinili ništa iako je šteta za hrvatski državni proračun daleko veća te doseže bar dvadesetak milijuna eura. Tolika je, naime, vrijednost cjepiva koju su Srbi u prvom navratu naručili od Novartisa, preko Imunološkog zavoda, da bi kasnije kupili samo manji dio naručenog cjepiva, dok za otkazani dio Novartis tereti Imunološki zavod, jer se u slučaju narudžbe cjepiva za Srbiju nije osigurao uobičajenim akreditivima – ponavlja dr. Sladoljev te dodaje da bi zbog svega napokon trebali odgovarati Marijan Kovačić i Stjepan Turek, bivši predsjednici Nadzornog odbora Imunološkog zavoda, Vedran Duvnjak, bivši predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, Tihomir Strizirep, ravnatelj HZZO-a, kao i bivši ministar zdravstva Darko Milinović.

 ‘U Saboru ću pitati: zašto Bajić štiti kriminal s cjepivom’

Za aferu Imunološki zavod se zainteresirala i Ruža Tomašić, predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević i saborska zastupnica, koja će prvom prilikom premijeru Milanoviću na aktualnom satu postaviti pitanje: ‘Zbog čega Mladen Bajić odbija procesuirati odgovorne za kriminal oko uvoza cjepiva za sezonsku i svinjsku gripu’.

– Pitat ću ga: ‘Zar državi ne treba osam milijuna kuna, kada DORH odbija istražiti nalaz Državne revizije?’ Već duže vrijeme slušam pritužbe mnogih građana koji se žale na neučinkovitost Mladena Bajića, zbog čega sam odlučila u Saboru postaviti pitanje s tim u vezi. Nalaz Državne revizije o brojnim malverzacijama u poslovanju Imunološkog zavoda, te činjenica da DORH odbija procesuirati te malverzacije, dobar je povod da to učinim – istaknula je za portal Dnevno Ruža Tomašić, predjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević, koja je prije nekoliko mjeseci najavila da će u parlamentu tražiti izglasavanje nepovjerenja glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Pri kupovini cjepiva milijuni otišli u privatne džepove

Portal Dnevno prije dvije je godine istražio razlike u cijeni jednog te istog cjepiva protiv svinjske gripe (u Švicarskoj je doza stajala 4, u Hrvatskoj 6,5, a u Srbiji 8,5 eura), te došao do zaključka da je razlika u cijeni mogla nastati jedino zbog velikih provizija, odnosno spremanja razlike u cijeni u nečiji džep. Ispitali smo, naime, koliko stoji prijevoz cjepiva iz tvornice Novartisa u Švicarskoj do Zagreba, kao i cijenu prijevoza od tvornice Lek iz Ljubljane do Zagreba, odnosno od talijanske Siene (gdje se također proizvodi cjepivo) do Zagreba i došli smo do informacije da prijevoz hladnjačom iz Švicarske, utovar, istovar te skladištenje 140.000 doza cjepiva stoji maksimalno 10.000 kuna. Iz Siene i Ljubljane stoji i manje od toga. Razlika u cijeni cjepiva sugerira, međutim, da prijevoz i skladištenje 140.000 doza cjepiva (kolika je uobičajena pošiljka jednom hladnjačom) stoji čak 280.000 eura! To znači da je netko od samo jedne pošiljke cjepiva zaradio približno 278.000 eura.

– Prijevoz voća i povrća hladnjačom do Švicarske i natrag stoji oko 1.000 eura, a skladištenje na temperaturi od minus dvadeset stupnjeva u roku od mjesec dana stoji 2.000 kuna. Skladištenje na temperaturi od plus četiri stupnja, na kojoj se čuva cjepivo, još je i jeftinije – ističe Ivan Bošnjak, voditelj Hladnjače Zagreb, pri Tržnicama i veletržnicama Zagreb. Uzmemo li, dakle, u obzir činjenicu da je Imunološki zavod od Novartisa namjeravao naručiti 6,8 milijuna doza po 2,5 do 4,5 eura višoj cijeni (za Hrvatsku i sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije), dolazimo do zaključka da bi se prodajom tolike količine cjepiva netko obogatio za dvadesetak i više milijuna eura. Nije stoga nelogično da su unatoč upozorenjima odgovorne osobe naručivale tako velike količine cjepiva, odnosno nije ni čudo da su dr. Sladoljevu, kada je o malverzacijama progovorio za novine, onemogućili rad u Nadzornom odboru Imunološkog zavoda, da su mu provalili u ured i uzeli sve dokumente te da ga nakon toga više nisu pozivali na sjednice Nadzornog odbora Imunološkog zavoda”, stoji u tekstu ‘Objavljujemo nepobitne dokaze da Bajićevi ljudi štite čisti kriminal‘, kojega je potpisnik ovih redaka napisao i objavio u travnju 2012. godine, na portalu Dnevno.hr.

Tekst se i danas, pod istim naslovom, može pronaći na OVOM linku.

FOTO: Screenshot videosnimke; preslika 10 godina starog teksta Dnevno.hr