Evo tko sve ‘dila’ naftu za ISIL: HRVATSKA NAORUŽAVA one koji su UBIJALI U PARIZU! Evo tko sve ‘dila’ naftu za ISIL: HRVATSKA NAORUŽAVA one koji su UBIJALI U PARIZU!
TweetEmailPrint Ne treba čuditi da Hrvati švercaju ISIL-ovu naftu i prodaju teroristima oružje, ako znamo da su isti ti ljudi za vrijeme agresije na... Evo tko sve ‘dila’ naftu za ISIL: HRVATSKA NAORUŽAVA one koji su UBIJALI U PARIZU!


Ne treba čuditi da Hrvati švercaju ISIL-ovu naftu i prodaju teroristima oružje, ako znamo da su isti ti ljudi za vrijeme agresije na Hrvatsku prodavali naftu Srbiji i sa Srbijom trgovali oružjem. Šverc nafte i oružja nesmetano se odvijao bez obzira na bojišnicu i linije razgraničenja, ističe dr. Jurčević

josip jurčevićBruno Schirra (57), autor knjige “Isis – Globalni džihad” optužio je vladu Zorana Milanovića za ilegalno poslovanje sa Islamskom državom u poslovima s naftom i naoružanjem, prenosi portal Hrsvijet.

-Znam da Hrvatska kupuje naftu od ISIL-a Također znam da je Hrvatska prodala oružje ISIL-u. Obje ove informacije, naravno, nisu potvrdili predstavnici Vlade Republike Hrvatske – kazao je Bruno Schirra u izjavi za visokotiražni njemački Bild.

Riječ je o novinskom članku u kome se pokušava odgovoriti na pitanje o financiranju ISIL-ove paradržave.

Schirra navodi da prihod tzv. islamske države iznosi dvije do četiri milijarde dolara godišnje.

-Na teritoriju koji kontrolira ISIL živi oko osam milijuna ljudi koji plaćaju poreze. Drugi način prikupljanja novca su prihodi od nafte koji su narasli na oko 800 milijuna eura godišnje -objašnjava Schirra.

Prema podacima njemačke Savezne vlade ISIS dnevno zarađuje 200.000 $ od prodaje nafte, dok neki sigurnosni stručnjaci upozoravaju kako je riječ o poslovima koji donose i po 1,5 milijuna dolara – po danu!

Bild također upozorava kako je, i unatoč bombardiranju naftnih polja, u blizini turske granice nedavno zarobljeno 100 cisterni s naftom koja potječe s teritorija pod nadzorom ISIL-a.

Schirra smatra da je riječ o uhodanom poslu koji se odvija preko Irana i Turske.

Prema procjeni radi se o osam milijuna stanovnika, o intezivnom ratnom pogonu i nemoguće je održati ustroj jedne takve (para)države ako sve ne funkcionira na uobičajeni način tj. da rade kanali opskrbe i kanali plasmana sirove nafte i naftnih prerađevina.

Zbog toga to je „prigoda“ nekim naftnim kompanijama i trgovcima naftom slizanim s koruptivnim državnim aparatom da masno zarade kupujući ISIL-ovu sirovu naftu u pola cijene, a za uzvrat im skupo prodaju naoružanje i strijeljivo. Njemačko istraživačko novinarstvo i pojedini autori ozbiljno su proučili što se zbiva u muslimanskom svijetu. Tako je njemački novinar Bruno Shirra, autor knjige „Isis – globalni džihad“ (2015.), došao do zaključka da ova hrvatska vlada participira u poslovima s naftom i oružjem s islamističkom terorističkom paradržavom. I nije Shirra u takvim zaključcima usamljen; njemački stručnjak za Bliski istok, Michael Lueders, arabist, piše o krijumčarenju koje je nemoguće izvršiti bez znanja države(a) i jakih političkih motiva. Michael Lueders, u svom istraživanju potvrđuje spregu Turske, zapadnoeuropskih tvrtki i njihovih starih veza s palestinskim teroristima.

Nije nužno da takva EU tvrtka ima rafinerije ili skladišta nafte, ništa joj ne treba osim Rafinerijskog broja (Rafinery Control Number – RCN – Rafinery Location Directory) bez kojeg se ne može trgovati sirovom naftom, a onda se kupnja i daljnja prodaja zamrače kupoprodajama kroz off shore kompanije i legalizira krivotvoreno podrijetlo. Takve rafinerijske brojeve u Hrvatskoj godinama posjeduju, na primjer, Vanja Špiljak (ured u Švicaskoj) i Jasminko Umičević (ured u Londonu), a sve ostalo samo su papirološki detalji. To je stara udbaška mreža inozemnih udbaških računa i osoba od najvećeg povjerenja postavljenima od Partije i njenih tvrtki osnivanih u inozemstvu odmah nakon 1945. Danas su to njihovi sinovi, kćeri, zetovi i nećaci, svi podobni iz prvog kruga Markovićeve privatizacije 1989. – 1991. Naravno, SDPartija kroz ovu Vladu i najuži zdrug gospodarstvenika, kao krovna organizacija, kontroliraju ide li sve u željenom pravcu.

S prodajom oružja ti isti uvoznici nafte nemaju nikakvih poteškoća, to su nekad radili i njihovi seniori vođeni Titinom grabežljivošću i vlastitim interesom kad su Nesvrstanima prodavali sve od puške do raketa. Sjetimo se samo naoružavanja i obuke palestinskih terorista u Jugoslaviji, terorista Carlosa, Bader-Meinkofa, Gadafijevih egzekutora… Sada se ISIL-u prodaje staro JNA naoružanje iz hrvatskih vojarni i recentna srbijanska proizvodnja, sve u krugu iste YUTA-ine obitelji.

Šverceri ISIL-ovom naftom jednako su ubojice kao i islamski teroristi. Što radi SOA ili je i ona, voljom političkih pokrovitelja, već postala sluga u krijumčarskom lancu – sirova ISIL-ove nafte za naoružavanje ISIL-a?”, pita se novinar portala Hrsvijet u tekstu pod naslovom ‘Državni krijumčari i hrvatsko istraživačko novinarstvo‘.

Valja napomenuti da je o temi koju je istražio njemački publicist Bruno Schirra, ranije, dobrim dijelom, pisao i hrvatski povjesničar dr. Josip Jurčević. U knjizi ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’ Jurčević je posebno obradio hrvatsku Industriju nafte (INA-u), odnosno komunističku oligarhiju koja je iz INA-e izvlačila goleme iznose novca na strane račune za osobne potrebe.

U poglavlju ‘Kriminal dece komunizma‘, Jurčević piše da ubojstvo Stjepana Đurekovića ima veze ponajviše s činjenicom da je Đureković kao direktor marketinga INE doznao za poslovne odnose sinova najmoćnijih komunističkih lidera koji su Inu koristili za golemu pljačku društvenog novca.

”Među ”decom komunizma” izravno povezanom s Inom nalazili su se i Mišo Broz (sin Tita) i Vanja Špiljak (sin Mike Špiljka, dugogodišnjeg komunističkog moćnika koji je nakon smrti Tita bio i Predsjednik Predsjedništva Jugoslavije). Zbog nedostatka deviza i slamanja dijela komunističkog financijskog sustava Jugoslavija je sve teže mogla nabavljati naftu na svjetskom tržištu. Čelna osoba za rješavanje tog problema u Ini bio je Vanja Špiljak, koji je do 1987. bio na čelu odjela za Ine za vanjsku trgovinu. No, Vanja Špiljak i ostala ”deca komunizma” istovremeno su bili vlasnici i suvlasnici poduzeća u inozemstvu (Italija, Švicarska…) te su zlorabili svoje političko zaleđe za osobna bogaćenja pljačkanjem društvenog novca stanovnika komunističke Jugoslavije.

S motrišta slučaja ‘Lex Perković’ posebno je značajno naglasiti da su ovaj posao ”deca komunizma’ u Hrvatskoj nesmetano nastavila i strahovito proširila nakon propasti Jugoslavije. …”, piše Jurčević, te kasnije u knjizi poimence navodi ”decu komunizma” koja su, kako navodi, sudjelovala u kriminalnim poslovima s naftom. Jurčević u tom kontekstu spominje Branka Šrengera, Roberta Ježića, Srećka Kirigina, Mišu Broza, Vanju Špiljka, Andriju Kojakovića, Nikicu Valentića, Josipa Jagušta, Predraga Stojčevića, Srećka Umičevića, Franju Gregorića….

Zbog svega ovdje navedenog, za komentar otkrića njemačkog novinara (da Hrvatska šverca ISIL-ovu naftu i prodaje teroristima oružje) upitali smo dr. Jurčevića, znanstvenika koji je ovu tematiku dosta dugo istraživao i o njoj pisao.

”To što Bild piše ne bi nas trebalo čuditi s obzirom na povijesne veze Hrvatske s takozvanim nesvrstanim svijetom. Jugoslavije je bila u bliskim odnosima s režimima koji su se silom oslobađali kolonijalizma, što znači da je Hrvatska, odnosno ‘elite koje vladaju iz pozadine’ samo obnovila te veze. Opet ponavljam da slučaj Perković sve objašnjava. Vanja Špiljak i cijela ta mafija o kojoj sam pisao u knjizi ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’ zasigurno su obnovili te stare veze. Viviane Reding, druga osoba po rangu u Europskoj komisiji, koja je bila zadužena za pravosuđe i ljudska prava, javno je izjavila da su najviša tijela vlasti RH pokrivala najteže zločine i kriminal u Hrvatskoj, odnosno da su štitili najgore zločince. Tu se ništa nije promijenilo, samo hrvatski mediji o tome ne pišu. Tako je važan svjedok poput Ivana Krmpotića išao u Minchen svjedočiti, no o tome se u hrvatskim medijima ni retka nije moglo pročitati”, primjećuje Jurčević ono o čemu smo prije par dana pisali u tekstu ”KLJUČNI SVJEDOK ‘POKOPAO’ Perkovića i Josipovića; kćeri mu za osvetu odmah dobile otkaze”.

Autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budučnosti’ dodaje potom da su veze Hrvatske i nesvrstanih zemalja s Bliskog istoka i Afrike bile vrlo duboke.

”Hrvatska sveučilišta bila su preplavljena studentima iz tih dijelova svijeta. U Jugoslaviji su obučavani teroristi iz arapskog svijeta. Te veze su ostale, a u to su bile uključene i obavještajne službe. Budući da se nekadašnja oligarhija iz Jugoslavije samo se preselila u Republiku Hrvatsku, oni i dalje rade istu stvar. Ne treba nas čuditi da danas švercaju ISIL-ovu naftu i prodaju im oružje, ako znamo da su isti ljudi za vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku te u vrijeme rata u BiH prodavali naftu Srbiji i sa Srbijom trgovali oružjem. Šverc nafte i oružja nesmetano se odvijao bez obzira na bojišnicu i linije razgraničenja. Za vrijeme opsade Vukovara, Đuro Đaković iz Slavonskog Broda je isporučivao tenkove T-84 Jugoslaviji! Nafta se stalno švercala. Zato ne iznenađuje otkriće da se na isti način nafta i oružje kupuju od ISIL-a, odnosno prodaju ISIL-u. Duboko smo zarobljeni komunizmom i kriminalom iz tog doba. No, sada to nije samo naš problem, već to postaje problem Europe i Europske Unije. Zato to neće moći dovijeka trajati, već će ta kriminalno-obavještajna sprega -nastala za vrijeme Jugoslavije, a ojačana u samostalnoj Hrvatskoj – morati pomalo pucati”, zaključuje dr. Josip Jurčević.