Filipović: Ja nadzirem Hrvatske šume; Grgić: Evo kako se provodi zločinački poduhvat PUSTOŠENJA ŠUMA! Filipović: Ja nadzirem Hrvatske šume; Grgić: Evo kako se provodi zločinački poduhvat PUSTOŠENJA ŠUMA!
Hoće li HDZ-ov kandidat za gradonačelnika zagreba nakon ovoga odustati od kandidature?

Filipović: Ja nadzirem Hrvatske šume; Grgić: Evo kako se provodi zločinački poduhvat PUSTOŠENJA ŠUMA!

HrvatskaIzdvojeno 11. ožujka 2021. Promise.hr

TweetEmailPrint Filipović (HDZ): Moje upravljačko iskustvo? Četiri godine sam u Nadzornom odboru Hrvatskih šuma. Voditeljica Zelenog odreda: Godinama traje udruženi zločinačkom poduhvat pustošenja hrvatskih... Filipović: Ja nadzirem Hrvatske šume; Grgić: Evo kako se provodi zločinački poduhvat PUSTOŠENJA ŠUMA!


Filipović (HDZ): Moje upravljačko iskustvo? Četiri godine sam u Nadzornom odboru Hrvatskih šuma. Voditeljica Zelenog odreda: Godinama traje udruženi zločinačkom poduhvat pustošenja hrvatskih šuma! Sudjeluju Vlada RH, ministarstva, MUP, HROTE, HERA, Hrvatske šume… Tvrtka Hrvatske šume potpada pod Ministarstvo poljoprivrede, a ministar poljoprivrede ujedno je i predsjednik Skupštine Hrvatskih šuma, ali i jedini član Skupštine! U Saboru sam upitala ministricu Vučković za ta pustošenja. Rekla je da nemaju spoznaje, ali da mogu provjeriti?! Rekli su da se naši dokumenti razlikuju od njihovih, što je laž, jer mi radimo isključivo s dokumentima Hrvatskih šuma. Insajderi iz HŠ dojavljuju nam bitne informacije i tumače kako se provodi pljačka i masakr šuma u Hrvatskoj”, ispričala je sinoć Vesna Grgić u live streamu ‘Pogled s čuke’, neovisnih branitelja u borbi protiv šutnje

Isti dan kada je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, Davor Filipović, kao svoje najveće dosadašnje upravljačko iskustvo naveo da četiri godine nadzire rad Hrvatskih šuma (kao čelnik Nadzornog odbora te tvrtke), Vesna Grgić, voditeljica Zelenog odreda, braniteljske udruge Vidra, javno je opisala kakve se sve enormne pljačke i devastacije, kako tvrdi, događaju pod okriljem Hrvatskih šuma (iste one tvrtke čiji rad nadzire Filipović)!

Zbog medijske blokade javnih istupa voditeljice Zelenog odreda, ali i zbog veliko javnog interesa za ovu  tematiku, prenosimo ovdje prvi dio sinoćnjeg live streama ‘Pogled s čuke – projekta neovisnih branitelja u borbi protiv šutnje‘, na kojem je gostovala inženjerka strojarstva, Vesna Grgić.

Ova dragovoljka Domovinskog rata iz Zagreba najprije je ukratko opisala svoj ratni put:

”Mi već nekoliko godina radimo isto što i 1991. godine, dakle borimo se za bolju i pravedniju Hrvatsku, za sve ono što smo mislili da ćemo uspostaviti ondašnjih godina, a nismo uspjeli. Ne mogu se oteti dojmu da nismo odradili ni izbliza sve što smo trebali uraditi od 1991. do danas”, kazala je uvodu.

Kada je zakucalo srce, kada si osjetila potrebu krenuti u obranu domovine?”, upitao je voditelj live streama ‘Pogled s čuke’, Željko Petko

Krenula sam u jesen 1991. s ekipom zagrebačke policije. Javila sam se i s njima otišla u Sunju. Stanje u Sunji je bilo stvarno dramatično i ostavilo je na nas dubokog traga. Zato što do tada nitko od nas Zagrepčana nije bio spreman, jer smo iz jednog mirnog grada otišli u sredinu punu nasilja i divljaštva, punu opasnosti. To je gruvalo, to je padalo na sve strane. Prestrašno je bilo. Ali, to je za mene bilo i nekakvo čeličenje, uz te dečke. Bilo je divnih osoba. Bila sam jedina žena iz Zagreba i fenomalno su me primili, baš kao borca. Meni je Praljak u to doba bio zapovjednik i moram reći da je, bez obzira na ono što je poslije bilo s njim, Praljak u Sunji izvanredno dobro odrađivao svoje zadaće. Nakon toga, dobila sam mobilizacijski poziv da se javim u 157. brigadu artiljerijskog diviziona u Slavonski Brod. Javila sam se i dobila raspored u izviđački vod, i tamo sam bila jedina žena – topnički izvidnik.

Samo oni koji su to prošli znaju što je to topnički izvidnik – uvijek si tamo gdje je gadno. Prošla sam bezbroj granatiranje i Slavonskog i Bosanskog Broda i okolice. No, odličan smo posao odrađivali.

Kada si uočila problem s Hrvatskim šumama?

”Gotovo slučajno. Mi smo kao braniteljska udruga željeli pomoći braniteljima slabijeg imovinskog stanja koji žive u nemogućim životnim uvjetima, dakle bez ikakvih primanja, a koji su potpuno marginalizirani. S druge strane željeli smo pokrenuti projekt pomoći u rehabilitaciji braniteljima liječenim od ovisnosti – od alkoholizma, narkomanije, ali i sveprisutnije kocke. Okupili smo i neke stručnjake i na tim predavanjima smo čuli da bi bilo dobro da imamo neke prostore negdje vani, u prirodi. Tada smo se sjetili naše Medvednice i stare bolnice Brestovac.

Napisala sam upit i poslala u Park prirode. Pitali su, bi li mi dijelili prostor s paint ball – ašima. Rekla sam da je nama dosta pucanja, da mnogi imaju PTSP od pucačine i ne želimo te ljude opet dovesti tamo gdje se puca. Rekli su da će komisija procijeniti koliko će naš boravak na Medvednici utjecati na Park prirode, odnosno koliko ćemo ga mi zagađivati?! Iza toga – ništa. Paralelno s tim, gledali smo kako je velik dio Zagrebačke gore posječen, devastiran. Brzo nam je to upalo u oči, jer smo gore odrastali i odlazili učestalo 50 godina pa znamo gotovo svaku bukvu.

Tada smo počeli obilaziti predavanja Hrvatskih šuma gdje su pričali kako se oni jako brinu o šumama. Brestovac je tada otpao, a ostale su šume. Ta predavanja Hrvatskih šuma su igrokaz. Ne pokazuju karte, a uvjeravaju sve prisutne kako oni jako skrbe i jako paze na svako stablo. No, mi smo počeli dobivati fotografije ogoljele šume, od ljudi koji su prijavljivali sječu.

‘Zvali su nas: Dođite vidjeti ogoljeli Papuk, Zrinsku goru…’

Iz Hrvatskih šuma su nas uvjeravali da smo mi laici koji bi od fotografije čačkalice mislili da je drvo. Malo pomalo mi je sjela cijela ta sumnjiva priča. Počeli smo objavljivati fotografije i snimke na Facebooku, osnovali smo Inicijativu za spas Medvednice. Istovremeno se javilo i jako puno ljudi iz cijele Hrvatske, koji su rekli: što stalno pričate o Sljemenu? Dođite vidjeti Papuk, dođite na Zrinsku goru…. Zatrpavali su nas strašnim materijalom. Tako smo počeli ići po terenu i dokumentirati sve što se zbiva. Međutim, na svaki naš upit dobivali smo ‘šapirografirane odgovore’ tipa: ‘To je sve u skladu s osnovama gospodarenja odobrenog od Ministarstva poljoprivrede, klasa ta i ta, urudžbeni broj taj i taj…’

Ministarstvo poljoprivrede je napisalo: ‘Sve je to uredu, sve je to pregledala inspekcija…’ Dobivali smo stalno jednu te istu priču: tobože, sve je  u redu, tako se to radi, nikako drugačije. To je bilo početak. Uvijek smo slali upit i Ministarstvu zaštute okoliša. No, deprimirajuće je kada vi postavljate prava pitanja, a netko stalno tumači da ništa ne razumijete i da je sve to normalno i  da to baš tako treba biti. Još kažu: ‘Strpite se, za 50 do 100 godina ćete imati prekrasnu šumu’. Tako je počelo. Mi smo za to vrijeme obišli gotovo čitavu Hrvatsku i iz dana u dan promatrali smo kako te devastacije napreduju.

Znali smo da nešto ne štima, ali nismo znali kako probiti zid. I nadležna šumarska inspekcija i ministar poljoprivrede su nam govorili: Ma vi ste laici, a šumarenje je nauka. Slažem se s tim.No, imali smo sreću da me nazvao jedan izvođač radova koji je godinama u toj struci i rekao na što trebamo obratiti pažnju. Gdje tražiti i što pitati. On je rekao da se enormno sječe šuma, da se drvo ne koristi za ono za što bi se trebala koristiti i za što piše da se koristi: za proizvodnju namještaja, za prerađivačku industriju, ili toplinsku energiju… Ne, ne, i ne! Istina je da devet desetina tog drva ide preko granice!

Znači, u tome je kvaka?

Da. To je proces. Počeli smo istraživati da vidimo kako to ide preko granice, kada je činjenica da Hrvatske šume ne izvoze. To je ključno. Onda smo i to otkrili. Sve se to ukratko da ispričati kroz tri priče.

Prva je da naša obaveza prelaska na zelenu energiju počinje od 2010. godine, od kada je trebalo koristiti više izvora obnovljive energije. To je sunce, voda, ali je netko rekao – u drvu je zarada. Kako? U periodu od 2012. do 2018. otvarali su velik broj takozvanih kongeneracija za proizvodnju električne energije. Rečeno je: za toliko struje treba toliko sječke, odnosno drvne mase. Oni koriste bio masu ili otpad od šuma. Budući da sam strojar (diplomirana inženjerka strojarstva – op. ur.) znam to izračunati. Kada sam izračunala koliko oni troše tog otpada, shvatila sam da toliko ni Kanada ne bi uspjela potrošiti!Te kongeneracije su s Hrvatskim operaterom tržišta energije – HROTE-om sklapale ugovor o statusu povlaštenog proizvođača električne energije. To je bio uvjet da sklope ugovor s Hrvatskim šumama da mogu od njih dobivati drvo i to po povlaštenoj cijeni. I onda ako oni kažu, da će proizvoditi 10 megavata struje, onda na osnovu toga dobiju toliko i toliko drva od Hrvatskih šuma.

No, otkrili smo da od 36 kongeneracija koje su sklopile ugovor s HROTE-om, njih 20 uopće ne radi, a godinama beru drvo! Bilo je to u periodu od 2015. do 2018 godine. Što rade s tim drvom? Tovare i voze! Onda smo tu informaciju objavili. Tolušić je tada bio ministar i on je naglo s tih 20 ‘kongeneracija’ raskinuo ugovore, a u četiri godine su te ‘kogeneracije’ uspjele potrošiti našeg drva u vrijednosti 86 milijuna eura, iako nisu radile! Nisu ni morale raditi, jer je tako ugovor složen”, objasnila je Vesna Grgić kako su se ubrzano devastirale šume, samo zato da bi netko od toga lako i brzo zaradio velike iznose novca.

Osnovni problem je u prekomjernoj sječi? Utvrdili ste da se sječe preko mjere? Kome se, s tim u vezi, mogu građani obratiti? Kojoj službi?

U Hrvatskoj – nijednoj! Zato što su sve umrežene i jedna drugu pokrivaju. U Hrvatskim šumama se gospodari prema osnovama gospodarenja. To je desetogodišnji plan gdje se vidi koliko ima drva, napravi se plan koliko će se sjeći i toliko se sječe. Nakon 10 godina se to ponovno radi, ponovno se snima stanje, jer šuma u 10 godina buja. To je takozvani prirast i uvijek se gleda na odnos sječe i prirasta. To je bitno –  povećanje obima šume. Ako pitate u HŠ, reći će da je u šumama u Hrvatskoj prirast 10 milijuna godišnje. Uz to će reći da sijeku samo 6,4 milijuna. Budući da je šumarsko pravilo da se dvije trećine sječe, a ovo ostalo čuva – vi šutite. No, ono što vam neće reći jest da se tih 10 milijuna odnosi na sve šume – dakle, i na državne i na privatne.

U državnim šumama je prirast već nešto manji – 7,4 milijuna, ali još je veći od plana rezanja od 6,4  milijuna. No, Hrvatske šume, koje su državne, se dijele na tri dijela – to su gospodarstvene šume, zaštitne šume i parkovi prirode. Zaštitnim šumama i parkovima prirode se ne gospodari, gospodari se samo gospodarstvenim šumama. U tim gospodarstvenim šumama je prirast 5,5 milijuna, a oni su isplanirali rušiti 6,4 milijuna, što je 116 posto više od onoga što šuma raste. To je planirano pustošenje! I to na razini Hrvatske, u planu od 2016. do 2025. godine. A onda postoje posebni planovi po gospodarskim jedinicma. Pa imate jednu gospodarsku jedinicu – Bukovac gdje je za 10 godina isplanirano 130 posto više sječe od prirasta. I to je ministar Jakovina potpisao mrtvo hladno. Naložio je, i naredio pustošenje. O tome mi govorimo. Ovo je snimka s Petrove gore gdje su negdje u 10 godina 13,5 kvadratnih kilometara slistili. Strašno je to za vidjeti. Cijela su nepregledna prostranstva opustožena!

Režu, tovare i voze preko granice!

Ovdje se, dakle, radi o udruženom zločinačkom poduhvatu pustošenja hrvatskih šuma! Napravili smo i skicu svih onih koji u tome sudjeluju. Na toj skici se vidi i Vlada RH, tu su ministarstva, tu je MUP, tu su HROTE, HERA, Hrvatske šume… Tvrtka Hrvatske šume potpada pod Ministarstvo poljoprivrede.  Ministar poljoprivrede ujedno je i predsjednik Skupštine Hrvatskih šuma. No, malo ljudi zna da je ministar i jedini član te Skupštine (Hrvatskih šuma). Dakle, ministar je ‘capo di banda’.

Ovo govorim zato što sam u Saboru upitala ministricu Vučković za ta pustošenja. Ona je rekla da oni nemaju spoznaje, ali da mogu provjeriti?! Rekli su da se, tobože, naši dokumenti razlikuju od njihovih, što je laž, jer mi radimo isključivo s dokumentima Hrvatskih šuma, što znači da se ti dokumenti ne mogu razlikovati.

Osim Hrvatskih šuma, treba spomenuti i takozvane ovlaštene izvođače radova. Možemo se i nas troje dogovoriti da otvorimo firmu i sklopimo ugovor s HŠ i izvlačimo drvo. Dobijemo i drvo po povlaštenoj cijeni. Dobijemo ugovor na recimo 10.000 kubika. Nitko vas više ne pita što ćete vi raditi s tih 10.000 kubika. I izvođači radova sklapaju ugovore, režu, tovare i voze preko granice.

Čim bi prešli granicu, cijena kubika bi se utrostručila!

Zašto? Cijena je bitna. Tijekom 2018. je u Hrvatskim šumama cijena kubika bila oko 40 eura. Onoga trenutka kada je taj kubik drva prešao granicu, to je vrijedilo već 120 eura. I tu je ključ. I kogeneracije su to radile, vozile van i zarađivale ekstraprofit. Kao i pilenari,  te tobožnji drvo-prerađivači Slikali smo brodove natovarene trupcima, snimali pune kompozicije vlakova, a o šleperima neću ni pričati. Istovremeno su oni to otkupljivali po povlaštenoj cijeni. No, kako je došla korona, još su snizili cijenu – sada poklanjaju po 217 kuna taj isti kubik. I pilenari i parketari i kogeneracije i svi učesnici koji gravitiraju šumama su to radili.  Ustanovili smo da su u 10 godina uspjeli iz Hrvatske maknuti oko 20 milijuna kubika drva vrijednih oko milijarde eura!

Šume se briju i ostavljaju se samo vanjski bridovi, da se unutra ne vidi pustoš.  To je cijela organizacije. Ove koridore ostavljaju upravo zbog ovakvih kao što smo mi – koji pitamo.

Tako je na Zrinskoj gori ostavljeno po 20 do 30 metara, da se ne vidi s ceste. A u nutra drama – sve opustošeno-. Tako i gospodarska jedinica Bukovac, sve ograđeno, gusto prekrasno, a iz zraka – vidi se fleka ogromna. To tako rade.

‘Mi jesmo laici, no imamo insajdere – šumare koji znaju o čemu je riječ’

Kroz to objavljivanje videomaterijala, jako puno nam se ljudi javilo. Među inima dobili smo i snimku GP Bukovac. To je lovište koje ima jedan privatnih iz Zagreba. Ovo nam je signalizirao jedan insajder iz HŠ. To su časni ljudi, anonimni. Za ovu snimku posve ogoljelog područja bi vam iz HŠ rekli – ne niste u pravu, tu su male biljke, koje se ne vide, ali koje će narasti. No, tamo je izdepilirano, samo trava raste. Mi jesmo laici, ali imamo šumare, insajdere, koji nam objasne je li nešto u redu ili nije”, rekla je, između ostaloga, Vesna Grgić, diplomirana inženjerka strojarstva, dragovoljka Domovinskog rata te voditeljica Zelenog odreda – foruma braniteljske udruge Vidra, u sinoćnje live streamu Pogled s čuke.


Odgovorni u HŠ ranije su negirali tvrdnje Zelenog odreda…

Dužni smo ovdje prenijeti što su o optužbama na svoj račun kazali (u više navrata) u Hrvatskim šumama:

”Izjave “Zelenog odreda” i kritike na račun poslovanja Hrvatskih šuma su lažne, neutemeljene, neosnovane i zlonamjerne. Iznošenjem netočnih podataka obmanjuje se javnost na štetu društva Hrvatske šume, koje svoju zadaću gospodarenja šumama obavlja uredno, stručno i u skladu s gospodarskim planovima, uvažavajući stroge ekološke, socijalne i ekonomske standarde”, ranije su više puta, na upit o prekomjernoj sječi šuma, u svojim priopćenjima na sličan način odgovorili djelatnici tvrtke čiji je predsjednik Uprave lani bio priveden, zajedno sa drugim osumnjičenima u sklopu ‘afere vjetroelektrane’…, a kasnije pušten.

FOTO: Zeleni odred – forum; preslika ‘Pogleda s čuke’

Cijeli razgovor s Vesnom Grgić možete pogledati OVDJE.