FOTO: AGENTI POVRATKA Znanstvenice i poduzetnici iz Australije, Njemačke, SAD-a..: Ovdje je život ljepši FOTO: AGENTI POVRATKA Znanstvenice i poduzetnici iz Australije, Njemačke, SAD-a..: Ovdje je život ljepši
Dr. sc. Jelena Kežić rodila se i odrasla u Perthu, doktorirala je na tamošnjem sveučilištu, a od studenog 2018. predaje histologiju na Medicinskom fakultetu... FOTO: AGENTI POVRATKA Znanstvenice i poduzetnici iz Australije, Njemačke, SAD-a..: Ovdje je život ljepši

Dr. sc. Jelena Kežić rodila se i odrasla u Perthu, doktorirala je na tamošnjem sveučilištu, a od studenog 2018. predaje histologiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na engleskom i na hrvatskom jeziku, u Hrvatskoj planira ostati; Mark Sumich iz Australije u Zagreb je stigao prije tri godine. Vodi tvrtku koja se bavi rudarstvom u afričkom Kongu, sviđaju mu se hrvatska obala, hrvatske žene, hrana, kultura… i tu planira ostati; Tomislav Čop u Australiji i Londonu projektirao je izgradnju mnogih hotela, prije nego se 2011. preselio u Zagreb. Hotele sada projektira u Hrvatskoj. Kaže da je život ovdje bitno ugodniji nego u Londonu ili u Australiji…

Veliko istraživanje instituta Reuters u 38 zemalja svijeta, u kojem je anketirano 75.000 ljudi, pokazalo je da su Hrvati prvi u svijetu po namjernom izbjegavanju vijesti.

Glavni razlog: objavljene informacije su, za većinu, previše negativne i tmurne, čak i onda kada nema razloga za toliki negativizam. Hrvatska je, prema istom istraživanju, pri vrhu i po broju ljudi koji žele više dobrih vijesti, objavili su brojni hrvatski, ali i svjetski mediji sredinom 2019.

Bio bi grijeh, zbog svega navedenog, ne objaviti autentičnu priču o okupljanju i druženju sve brojnijih povratnika iz dijaspore – mahom obrazovanih i uspješnih poslovnih ljudi, koji su odlučili raditi i živjeti u Hrvatskoj, koji su uvjereni da se stanje u Lijepoj našoj može popraviti te koji misle da je ovdje život ljepši i ugodniji nego u većini poznatih i razvikanih svjetskih destinacija.

U ugodnom ambijentu vinoteke Bornstein na Kaptolu 19, povodom Božića, na prigodnom druženju okupili su se prije nekoliko dana Hrvatice i Hrvati povratnici iz inozemstva te potomci Hrvata koji su iselili prije mnogo desetljeća, a koji su odlučili vratiti se u domovinu svojih roditelja, djedova i baka, ili prabaka…

Razgovarali smo tom prigodom sa znanstvenicama koje su doktorirale na američkim, njemačkim ili australskim sveučilištima, a koje danas rade na hrvatskim fakultetima i u znanstvenim zavodima te s poduzetnicima koji su živjeli i radili u Londonu, Sidneyu, Melbournu i Perthu, no koji kažu da im je u Hrvatskoj ljepše te koji tvrde da nije točno da je u Lijepoj našoj nemoguće uspješno ulagati i poslovati.

Novac nije najbitniji, privukao ih zov domovine

”Voljela bih da pišete o ljudima koji su ovdje, kao o svojevrsnim agentima povratka u Hrvatsku. Sve više se visoko obrazovanih Hrvata vraća u domovinu, a o tome se ne govori i ne piše. Većini novac nije najbitniji. Htjela bih da se i za taj trend čuje, da mediji ne pišu samo loše vijesti”, istaknula je dr. sc. Katica Jurčević predstojnica Znanstvenog zavoda Fakulteta Hrvatskih studija, i sama povratnica iz Njemačke, dok nas je upoznavala s prisutnim povratnicima.

Profesorica Jurčević u Znanstvenom zavodu Fakulteta hrvatskih studija – kojemu je na čelu – okuplja upravo znanstvenice – povratnice iz Australije, SAD-a, Južne Amerike…, koje rade, između ostaloga, na projektima povezivanja potomaka Hrvata u svim dijelovima svijeta, na projektima učenja hrvatskog jezika i upoznavanja hrvatske kulture.

Zanimanje za sudjelovanje u najnovijem njihovom projektu – ‘Hrvatska studentska virtualna mreža‘ premašilo je, kaže, sva očekivanja. Toliko je zainteresiranih da već imaju duge liste čekanja.

U Hrvatskoj se ljudi više druže

Projekt vode u suradnji sa Sveučilištem u Mostaru, a najviše zainteresiranih potomaka Hrvata javlja im se iz Južne Amerike. Sviđa im se, kaže, mogućnost da preko skype-a u razgovoru jedan na jedan sat vremena besplatno uče hrvatski jezik i upoznaju hrvatsku kulturu. Komuniciraju, pri tom pola, sata na hrvatskom, a pola na španjolskom, ili, u drugim slučajevima, na engleskom te njemačkom jeziku.

”Ostaci moga pokojnog djeda i oca su, nakon osamostaljenja Hrvatske, iskopani iz njemačke zemlje i pokopani u Hrvatskoj. Oni su sanjali vratiti se u samostalnu Hrvatsku, ali za života to nisu mogli. Sada se mnogi vraćaju, ili se namjeravaju vratiti, ponajprije zbog ljubavi prema domovini, ali i kako bi pomogli Hrvatskoj”, istaknula je profesorica Jurčević.

Njezine riječi potvrdila je i dr. sc. Jelena Kežić, mlada znanstvenica, povratnica iz Australije, koja je također navratila u vinoteku Bornstetin na prigodno druženje Hrvata povratnika.

Jelena je rođena u dalekom Perthu, kamo su joj roditelji doselili prije više od četrdeset godina. Doktorirala je imunologiju na tamošnjem sveučilištu, gdje je jedno vrijeme radila kao nastavnica. Provela je zatim dvije godine u SAD-u, a potom je doputovala u Hrvatsku.

”Uvijek sam željela živjeti ovdje. Lani sam odlučili doći i tražiti posao. Poslala sam mail na Medicinski fakultet u Zagrebu, raspitujući se postoji li potreba za mojom strukom. Odgovorio mi je pročelnik Zavoda za histologiju i embriologiju, napisavši da trebaju znanstvenika s iskustvom. Javila sam se na natječaj i primili su me na posao. U studenom 2018. sam počela raditi kao viši asistent. Od tada predajem histologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na hrvatskom i na engleskom jeziku. Na studiju imamo puno Hrvata povratnika, ali i nehrvata koji su u Zagreb došli studirati iz Izraela, SAD-a, Njemačke.. Volim svoj posao, volim Zagreb, imam i svoju ekipu. Baš uživam ovdje. Ponekad se, doduše, osjećam kao da pripadam negdje između Australije i Hrvatske… No, mislim ostati i, ako Bog da, imati i obitelj”, ispričala nam je simpatična mlada povratnica, koja kaže da joj se sviđa što se ljudi u Hrvatskoj više druže, što ovdje nije prisutan takav stres kao u Australiji.

”Prvi puta sam u Hrvatsku došla kada sam imala 14 godina. Ostali smo šest mjeseci, uglavnom kod rodbine. Mama mi je rodom sa Šolte, a tata iz Ploča. Toliko mi se svidjelo, da se nipošto nisam htjela vratiti u Australiju. Bila sam strašno tužna kada smo odlazili. No, evo me opet. U Hrvatskoj se osjećam kao da sam napokon došla doma”, naglašava vedro mlada znanstvenica.

Poduzetnici i ovdje mogu uspjeti

Kaže da u vinoteku na Kaptolu navrati često s Natashom Ružić, znanstvenicom, višom stručnom savjetnicom Znanstvenog zavoda Fakulteta hrvatskih studija, također povratnicom iz Australije.

Natasha je, inače, vrlo okretna i druželjubiva mlada dama koja uz veliki osmjeh pomaže povratnicama i povratnicima iz Australije, ali i iz drugih dijelova svijeta, da se lakše snađu u Zagrebu. Nedavno je započela raditi na zanimljivom pilot projektu na Fakultetu hrvatskih studija, ali je zamolila da o detaljima ne pišemo dok projekt ne bude posve dovršen.

A osim hrvatskih znanstvenica, upoznali smo tu večer i uspješne poduzetnike, potomke Hrvata koji su iz Australije došli raditi i živjeti u Hrvatsku. Mark Sumich potomak je hrvatskih iseljenika u Australiji, koji je u Zagreb stigao prije tri godine. Završio je pravo u Perthu, no kasnije je odlučio posvetiti se poduzetništvu. Trenutno vodi tvrtku koja se bavi rudarstvom u afričkoj državi Kongo.

”Vadimo dijamante i kobalt. Kobalt služi za baterije za električna vozila i iznimno je tražen. U Kongu postoji čak trećina svjetskih rezervi kobalta zbog čega su rudnici Konga doista pravi trezor s blagom. Lakše mi je iz Hrvatske voditi posao, nego iz Australije. Bliže je, a ista je vremenska zona. Svaka tri mjeseca odlazim u Afriku, pa se vraćam u Zagreb. Ovdje mi se jako sviđa, volim hrvatsku obalu, hrvatske žene su jako lijepe, život nije skup, a hrana je dobra”, ističe Mark, koji ima rođake u Podgori, Vodicama, na Korčuli i na Hvaru i koji misli da će ostati živjeti u domovini svojih predaka.

Projektirao gradnju mnogih hotela u Londonu pa preselio u Zagreb

Mark nas je upoznao s Tomislavom Čopom, također poduzetnikom i povratnikom iz Australije, rođenim u Slavonskom Brodu, odakle su mu roditelji odselili kada je imao tri godine.

Tomislav ima arhitektonski ured i veliki ugled u projektiranju hotela. Prije dvadesetak godina iz Australije je odselio u London, gdje je projektirao gradnju mnogih poznatih hotele: Crowne Plaza London, Blackfriars, Royal Exshange, Merchant Court

Od 2011. godine živi u Zagrebu, a hotele projektira širom Hrvatske – od DoubleTree by Hilton-a u Vukovarskoj u Zagrebu, do Iliria hotela u Biogradu na moru.

”Još uvijek radim i u Australiji, no ovdje mi je puno bolje, život je bitno ugodniji. Od hrane, ljudi, noćnog života pa do neto zarade. U Australiji i Londonu sam više mogao zaraditi, ali je tamo sve znatno skuplje. Kada se sve uzme u obzir, ovdje za zarađeni novac možete dobiti najviše”, ističe direktor tvrtke Tomislav Cop Atelje.

Dodaje potom da zna jako puno povratnika i potomaka Hrvata koji su došli u zadnje vrijeme upravo iz Australije.

Hrvatska gospodarska komora je lani organizirala turneju u Australiji i taj poslovni put se pokazao kao pun pogodak. Mnogo je poslova nakon toga dogovoreno, mnoge su se tvrtke iz Hrvatske probile na australsko tržište, a sve više je i Hrvata koji iz Australije dolaze u Hrvatsku. Istina je da svugdje možeš proći i dobro i loše, sve najčešće ovisi o tebi”, naglašava poznati arhitekt.

Tomislav ne gleda na odlazak Hrvata iz Hrvatske kao na nešto isključivo negativno. Smatra da oni koji odlaze to čine s razlogom.

Puno pozitivne energije, ideja i zajedništva

”Dobro je otići van, vidjeti kako se drugdje živi i radi, naučiti nešto i vratiti se s poslovnom idejom, po mogućnosti i s nešto novca. Mislim da je dobro, čak i poželjno, da mladi odu u inozemstvo na pet do deset godina te da se potom vrate u Hrvatsku”, zaključuje arhitekt koji ne sumnja da će se mnogi od onih koji su iselili, jednog dana i vratiti.

A osim povratnika iz inozemstva, na domjenak u ‘hrvatski kafić uzdravlje‘, smještan u podrumskim prostorijama na Kaptolu, stigla je i Nikolina Gotal, glasnogovornica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U opuštenom razgovoru s prisutnima mogla je čuti kako se – oni zbog kojih je Ured u kojem radi i formiran – snalaze u svojoj (pra)domovini, što im se sviđa, a što im smeta, a mogla je doznati i za mnoge nove povratnike.

Nikolina nam je, potkraj večeri, priznala da već dugo nije bila na druženju na kojem je u kratko vrijeme mogla čuti toliko korisnih informacija, toliko zanimljivih prijedloga i inicijativa i na kojem je mogla osjetiti toliko pozitivne energije, topline i zajedništva.

U vinoteci na Kaptolu tu večer nije, kao i obično , pjevala karizmatična

hrvatska Shakira‘, odnosno Maria Florencia Celani, potomak Hrvata iz Argentine uistinu raskošnih glasovnih mogućnosti, kojoj su povratnici koji već duže žive u Hrvatskoj  pomogli da pronađe prvu ‘gažu’ u Zagrebu, a koja je nedavno prošla audiciju te još nastupa u vrlo popularnom HTV-ovom showu Voice Hrvatska.

Na njezin uspjeh izuzetno su ponosni svi povratnici koji se okupljaju u lokalu na Kaptolu, u kojem je Mariino strastveno pjevanje već postalo zaštitni znak opuštenih druženja petkom navečer.

Za Hrvatsku IPAK IMA NADE: Školovani potomci iseljenika se vraćaju, zasnivaju obitelji i šire poslove

FOTO: Promise.hr

Komentari