FOTO: Kada je STROP PAO NA VJERNIKE, Vatikan je zatvoren, no hrvatski hodočasnici ipak oduševljeni Rimom

Naša dopisnica iz Stuttgarta, Nena Kieron, bila je jedna od hodočasnika u Rimu u vrijeme i nakon drame u vatikanskoj bazilici Svetog Petra, kada je odjednom počeo padati strop tijekom mise koju je papa Franjo slavio i kada su vjernici u panici počeli bježati van. Svoje dojmove s višednevnog hodočašća u Rim i Vatikan opisala je u velikoj foto reportaži za Promise.hr

Piše i snimila: Nena Kieron

Hrvati iz Stuttgarta vratili su se prije par dana sa svog tradicionalnog hodočašća u Rim. Grupa hrvatskih vjernika svjedočila je tako ređenju četiri nova biskupa koje je papa Franjo zaredio tijekom svečane svete mise u vatikanskoj bazilici, u petak 4. listopada.

No, u jednom trenutku za vrijeme svete mise počeli su otpadati dijelovi stropa. Vjernici su u strahu počeli bježati iz bazilike.

Dio vjernika je odmah evakuiran kao mjera opreza. Nitko, srećom, nije ozlijeđen u incidentu, koji se dogodio s lijeve strane visokog oltara dok je papa predsjedao biskupskim zaređivanjem četiri nova biskupa. Dan kasnije, u subotu 5. listopada, u baziliku se nije moglo ući, a policija je zatvorila cijeli Vatikan. Vidjeli smo policiju sa svih strana i specijalce na motorima…

No, krenimo redom. U utorak 1. listopada 2019. u predvečernjim satima ispred crkve st Cristophorus u Wangenu sakupili su se hodočasnici iz Stuttgarta i zbor HKZ Bad Cannstatt u organizaciji HKZ BAD Cannstatt zajedno s fratrom Antom Bilićem i pastolarnim referentom Ivanom Bošnjakom. S Božjom pomoći uputili smo se u svetu zemlju. S nama je putovao i svećenik Henry Nikuata Bendabamanya iz Republike Kongo jer je trebao biti zaređen u Vatikanu u subotu 5. listopada. Putujući u autobusu molila se krunica, a nije nedostajalo ni pjesme jer tu je ipak bio zbor iz crkve Liebfrauen Bad Cannstat. Za vrijeme vožnje, Ivan Bošnjak je pričao o Asizu Cascia, Vatikanu i Rimu. Dijelio je informacije o gradovima i crkvama – bazilikama koje ćemo posjetiti na ovom hodočašću.

Došli smo ujutro rano u Asiz – taj grad u talijanskoj pokrajini Perugi u regiji Umbarija, smješten na manjoj planini Asi po kojoj je i dobio ime. To je rodno mjesto Sv. Franje i Sv. Klare. Tu je 1208. Sv. Franjo osnovao franjevački red. A također je Sv. Klara uz pomoć Sv. Franje osnovala drugi svećenički red kojeg tvore sestre Klarise. Najvažnija građevina je crkva Sv. Franje (Basilica di San Francesco).

U Asizu je Sv Franjo započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti s djelima herojske ljubavi prema siromasima i bolesnima. Priča se da je razumio i govor životinja. Sv. Franjo je pisma koja je pisao označavao sa znakom TAU (biljeg, pečat) i tako uveo TAU u tipično franjevačku ikonografiju. TAU je križ Isusa Krista na kojem smo otpečaćeni njegovom krvlju i kao takvi uskrsli smo u novi život. Svoje najdraže mjesto na svijetu Franjo je posvetio svojom smrću 3. listopada 1226. godine.

Papa Grgur IV. dvije godine nakon njegove smrti, proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili točno na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena basilika, a godine 1230. je tu preneseno svečevo tijelo

Obišli smo i baziliku Sv. Klare – prve učenice Sv. Franje koja je sa 18 godina otišla u samostan. Zaručila se s Duhom Svetim odabravši život prema savršenosti Sv. Evanđelja. U bazilici se nalazi križ Sv. Damjana.

Najljepši pogled na Porcijunkulu je upravo s trga Sv. Klare Došli si do bazilike Sveta Marija Anđeoska (Santa Maria degli Angele) Sveti papa Pio X podiže je na čast papinske bazilike s naslovom :Majka i glava svih crkava Franjevackog reda. Papa Pavao Ivan drugi je u toj crkvi dočekivao svoje goste : predstavnike mnogih religija svijeta ,koji dođoše u Asiz na prvu sveopću molitvu za mir.

Poslije ove bazilike hodočasnici su se uputili u toskanski gradić Cascia poznat je kao dom Sv. Rite Odložili su stvari u hotel Ručali i uputili se u baziliku svete Rite.

Zbog mnogobrojnih uslišenja i zadobivenih milosti, prozvana je sveticom nemogućeg i zagovornicom u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto i do dan danas i čuva se baš u ovoj crkvi posvećenoj Sv. Riti u Casciji. U bazilici tog svetišta nalaze se tri relikvije: netaknuto tijelo Sv. Rite, kosti blaženog Simonea Fidatija i relikvija euharistijsko čudo iz 1330 koje se čuva već 689 godina. To je hostija koja je prokrvarila

Čuvena Cascia je poznata po svome srednjovjekovnom izgledu s brojnim kamenim kućama i crkvama.

U basilici Sv. Rite slavila je se sveta misa koju je predvodio fratar Ante Bilić uz zbor HKZ Bad Cannstatt Molilo se u tišini I plaćali mise svatko za svoje potrebe.

Pomalo umorni ali ispunjeni milošću i duhom svetim zaputili smo se u hotel gdje nas je čekala večera.

Rim – taj vječni grad ljubavi mira pun crkvi i fontana, smješten je uz obalu rijeke Tibera. Osnovan je 21.travnja 753 godine prije Krista Prvo su Rimom vladali kraljevi ,potom u doba republike, konzuli i naposlijetku carevi (30god. pr. Krista). U srednjem vijeku utemeljena je svjetovna vlast crkve i Rim postaje sjedište papinskog dvora sve do 1870., kada je talijanska vojska ušla u Rim pa je vječni grad postao glavni grad ujedinjene Italije. Rim ima više od tri i po milijuna stanovnika.

U Rimu smo prvo posjetili čuvenu veliku grobnicu Rimske Katakombe – podzemno groblje starih kršćana. Grobnice su isklesane na mekoj stijeni na svetom području koje okružuju Rim. Nakon 8 stoljeća Katakombe su se prestale koristiti i zaboravljene su, sve do njihova slučajna otkrića 1578. Nakon ulaska u veliku grobnicu sa strane se vide otvoreni grobovi pokojnika te oslikane freske.

Ima vise katakombi (Catacombe) Mi smo posjetili Kalistove katakombe idu i do 20 metara ispod zemlje. u ovoj katakombi je pokopano mnogo nevinih kršćana, deseci mučenika te, kako tvrde, 16 Papa i visokih crkvenih dostojanstvenika. Među najpoznatijim mučenicima je i Sv. Cecilija, pa smo u blizinu katakombe posjetili i njenu crkvu. Ona je postala zaštitnica pjevača jer se kaže da je pjevala dok je bila mučena. Odrubljena joj je glava.

Podlije Kalistovih katakombi došli smo do crkve koja nosi naziv Quo Vadis. Nastala je od rijeci Petra (Šimun) Quo Vadis, Domine?”(kamo ideš Gospodine). Isus mu odgovori “Idem u Rim da me ponovo razapnu. Na Isusove rijeci Petar je se postiđeno vratio u Rim gdje je podnio mučeničku smrt.

Kiša je padala dok smo posjećivali tu grobnicu i ovu crkvu.

Došli smo u hotel u Rim Ostavili stvari (torbe ) i sišli u restoran za ručak Potom smo odmah išli u baziliku Sv. Pavla izvan zidina. Jedna je to od četiri velike rimske bazilike započeta izgradnjom još za vrijeme cara Konstantina Velikog, na mjestu povijesnog groba Sv. Pavla. Tu je i skulptura (kip) svetog Pavla s mačem u ruci ispred bazilike s lijepo uređenim vrtom te sa puno stupova. Ispod papinskog oltara čuvaju se relikvije Sv. Pavla. Blagdan mu se slavi 25. siječnja i 29. lipnja, zajedno sa Sv. Petrom.

Poslije razgledanja predivne bazilike Sv. Pavla uputili smo se u hotel večerali i šetali kroz grad Rim. Sutradan, u petak poslije doručka svi smo htjeli vidjeti mali Vatikan (mali teritorij (od 0,44km2) na kojem su smješteni bazilika s grobom. Bazilika sv. Petra i trg Sv. Petra te Vatikanska palača pod vrhovnom je papinskom vlašću od 1929. godine. Nosi naziv Država Vatikanskog Grada. Mogli bi još puno pričati o Vatikanu i opet ne bi bilo dovoljno. Pokušat ću slikama dočarati što ne mogu riječima.

Vatikan s površinom od 44 km2 i oko 1000 stanovnika najmanja je država svijeta. Vatikan je središte katoličke crkve i njenog poglavara pape.

Uputili smo se i u baziliku Sv. Ivana Lateranskog. Četiri papinske bazilike ili velike bazilike u Rimu su: Bazilika Sv Petra, Bazilika Sv. Pavla, izvan zidina – Bazilika Sv. Marije Velike i Bazilika Sv. Ivana Lateranskog. To je i najstarija i prva po važnosti (rimska katedrala) među četiri velike papinske bazilike i nosi počasni naslov: Majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu. Nalazi se izvan granica Vatikanskog grada.  Lateranskim ugovorom bazilici je dodijeljen poseban eksteritorijalne status kao vlasništvo Sv. Stolice.

Posjetili smo i španjolske stube, koje se nalaze na Španjolskom trgu u Rimu. To su jedne od najpoznatijih otvorenih stubišta na svijetu.

Poznato je da je Rim grad fontana. Ima ih oko 280 pa smo naišli na fontanu Di Trevi, koja je kraljica svih fontana. Sagrađena je u 18. stoljeću po narudžbi pape Klementa XII. Cijelim prostorom dominira Neptun u kočijama s dva morska konja. Jedna strana skulpture predstavlja zdravlje, a druga obilje. Voda predstavlja more. Uz Trevi postoji priča da će se oni posjetitelji koji ubace novčić u fontanu ponovno vratiti u Rim.

Dolazimo do bazilike Sv. Marije Velike. Po legendi iz 13. stoljeća, u noći 3. kolovoza 352. godine Gospa se ukazala tadašnjem Papi Liberiju i rimskom Patriciju Ivanu. Ukazanjem im je naredila da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka te po njemu nosi naziv Liberijanska bazilika, koja je kod nas poznata kao snježna Gospa. U njoj su i grobovi od Sv. Jeronims i Sv. pape Pija V. Naknadno ju je preuredio papa Sv. Siksto III te je u spomen Efeškog sabora (na komu je donesena dogma o Marijinom Bogomajčinstvu), posvetio Presvetoj Bogorodici. Zvonik ove bazilike je najviši od svih zvonika rimskih crkava.

Evo nas u Koloseju. (Koloseum, izvorno ; Colossrum) Pravo je ime Amfiteatar Flavijevaca. Tu su se odigravale cirkuske igre te borbe gladijatora. Prema proračunima, mogao je primiti i do 600.000 gledatelja. Kolosej, eliptičnog trolisa je u sredini podija imao carsko sjedalo, a ostatak podija zauzimali su senatori i ugledne dvorske ličnosti te mjesta vitezova i vojnih tribuna. Pa nadalje posebna mjesta za oženjene, pa posebna za mlađe u pratnji njihovih tutora, posebna mjesta su imale obitelji i posebna mjesta za posluge. Te mjesto za žene i za puk. Kolosej je obično bio nepokriven, dok bi ga za vrijeme kiše pokrivali golemim jedrom, naravno samo jedan dio. Kroz povijest, donosi zapuštenost i propadanje. Kraj Rimskog carstva obilježila su i dva potresa (443 i 508) Poslije toga se je tu održavao lov na divlje životinje. Nedugo zatim, potpuno je bio zapušten pa su ga koristili kao groblje. Kasnije kao tvrđavu. I nakon potresa 1349. kao kamenolom. Temeljito propadanje Koloseja zaustavio je Papa Benedikt XIV(1740-1758). Uspio je stari Amfiteatar posvetiti križnom putu (Via Crucis) Postavši križ na tlo gdje su mučeničku smrt zatekle tisuće kršćana s tvrdnjom, sigurno i Kristovih sljedbenika. I dan danas, nakon toliko stoljeća, Kolosej predstavlja ponos Rima i izmamljuje divljenje posjetitelja.

U subotu su neki ponovo išli u Vatikan, ali na žalost nisu dočekali da uđu, jer su ga zatvorili zbog događaja od prethodnog dana (otpao je strop za vrijeme mise). Sastali smo se u predvečernjim satima te krenuli put Stuttgarta.

Ovo hodočašće u mjesta koja su obilježena crkvama svetaca bila je prigoda, ne samo za obilazak već i za trenutak molitve jer u svakoj bazilici se molilo i palio svijeće, te su se plaćale mise. Svatko sa svojim potrebama je molio i blagoslov dobio. Ispunjeni radošću i Duhom Svetim hodočasnici su se vratili u svoje zajednice obogaćeni za jedno novo iskustvo uz zahvalu Bogu za snagu, ljubav i duhovne darove koje su doživjeli na ovom hodočašću u svetoj zemlji bogate povijesti i kulture.