Grbešić: Mi Hrvati iz ISELJENIŠTVA jesmo različiti, ali toga se ne moramo sramiti; ŽALOSNO je nešto drugo
Iseljeništvo i svijet 5. ožujka 2019. Promise.hr
”Želimo da se posebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo – i da se zna da želimo i dalje sudjelovati u procesu razvijanja i usavršavanja Hrvatske – ne bi li se stvorile prilike za povratak. Naši branitelji borili su se i ginuli za državotvornost Hrvatske. Tko bi zamislio da nas u 2019. godini toliko malo vani ima hrvatsko državljanstvo”, navodi Ivan Grbešić, ugledni kanadski Hrvat i predsjednik Savjeta Vlade za Hrvate izvan Hrvatske
Objava vijesti da Savjet Vlade za Hrvate izvan RH predlaže da se spomendan Blažene Djevice Marije, ‘Kraljice Hrvata’, 22. kolovoza, proglasi Danom Hrvata izvan Republike Hrvatske izazvala je veliku pozornost na društvenim mrežama, pogotovo unutar hrvatske iseljeničke zajednice.
Mnogi hrvatski iseljenici na Facebooku pohvalili su i podržali ideju, no ima i onih koji smatraju da datum nije dobar jer u kolovozu Hrvati iz iseljeništva najčešće odlaze na godišnje odmore i to u domovinu Hrvatsku, što znači, kako su napisali, da bi Dan Hrvata izvan RH mogli obilježavati jedino u Hrvatskoj.
Pojedini iseljenici, koji su se preko društvenih mreža uključili u javnu raspravu, navode da bi prije ustanovljena Dana Hrvata iz iseljeništva, Republika Hrvatska trebala omogućiti dopisno i elektroničko glasovanje za Hrvate koji ne žive u Hrvatskoj, te smatraju da je omogućavanje glasovanja daleko važnije od obilježavanja Dana Hrvata izvan domovine.
Ima i primjedaba da bi u Hrvatskoj trebali najprije iskorijeniti korupciju, pogodovanje podobnima i raširenu nepravdu, a ne proglašavati Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske…, jer su mnogi iselili upravo zbog velike nepravde i nepostojanja pravne države unutar RH.
S detaljnim obrazloženjem zašto su članovi Savjeta Vlade za Hrvate izvan RH predložili upravo 22. kolovoza, oglasio se na svojoj Facebook stranici i Ivan Grbešić, predsjednik Savjeta, inače Hrvat iz Kanade koji je u svojim javnim istupima dosad ostavio jako dobar dojam.
Ovdje prenosimo vrlo zanimljivu objavu Ivana Grbešića:
”Zašto ‘Dan Hrvata izvan Hrvatske’?
Činjenica je da velik dio hrvatskog naroda ne živi u granicama Republike Hrvatske, već diljem svijeta – od Subotice do Punta Arenasa. U Hrvatskoj postoje razne percepcije o Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Znamo da postoji velika razlika između značenja riječi “percepcija” i “istina” – važno je da se konačno odredi što je istina, a što tek percepcija i prepozna vrijednost “dijaspore”.
‘Jesmo različiti, ali zbog toga se ne moramo ispričavati’
Među ciljevima ovog dana jest povezivanje Hrvata diljem svijeta i naglašavanje zajedništva jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda – ali putem podizanja svijesti u domovini o Hrvatima izvan Lijepe Naše, o njihovu značaju u domovini, o njihovim potrebama, pravima i interesima, a i o njihovim mogućim dodatnim doprinosima Hrvatskoj. Neki smatraju da dan “Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske” produbljuje uvjerenje da su Hrvati koji žive u inozemstvu različiti Hrvati od onih koji žive u Hrvatskoj. Jesmo različiti! Toga se ne moramo sramiti niti zato ispričavati. Neki su otišli u svijet i vidjeli i naučili nešto novo, nešto drukčije – dok su sačuvali one osnove hrvatske vrijednosti.
Razumijevanje i zajedništvo, unatoč razlikama, kao i tijekom rata
Ne znači ako smo različiti da ne može biti zajedništva. Baš suprotno. To smo dokazali 90-ih godina. Treba nam međusobno razumijevanje da se gradi zajedništvo među Hrvatima diljem svijeta. I to je jedan od ciljeva predloženog dana. Neki Hrvati izvan domovine imaju hrvatsko državljanstvo, a mnogo više ljudi nema državljanstvo; neki znaju hrvatski jezik, a više i više njih ne zna. Tko je kriv za to? Trebamo se svi dobro pogledati u ogledalo – ima krivnje sa svih strana. Trebamo se svi pokrenuti.
Žalosno je što tri četvrtine zagovarača npr. dopisnog glasovanja ili većeg broja saborskih predstavnika za Hrvate izvan Republike Hrvatske uopće nema državljanstvo Hrvatske! Naši branitelji borili su se i ginuli za državotvornost Hrvatske. Tko bi zamislio da nas u 2019. godini toliko malo vani ima hrvatsko državljanstvo.
U 28 godina nismo riješili temeljna pitanja vezana za Hrvate izvan Republike Hrvatske – što se tiče položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini i pitanja državljanstva, dopisnog glasovanja i očuvanja hrvatskog jezika, među ostalim. Osobno smatram da je potrebno da sva javnost u Republici Hrvatskoj vidi koliko nas ima izvan granica Lijepe Naše i koliko nam je Hrvatska, suradnja i poveznica s njom i naš status bitan – i da želimo da se rješavaju ta temeljna pitanja (koja su se do sada rješavala previše sporo).
Koliko je važno da se obilježi “Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske” u “dijaspori”, još je toliko važnije da se obilježi taj dan u Republici Hrvatskoj. Želimo da se posebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo – i da se zna da želimo i dalje sudjelovati u procesu razvijanja i usavršavanja Hrvatske – ne bi li se stvorile prilike za povratak. Neki predlažu “Dan Hrvata” kao nacija – da slavimo zajedništvo – svakako, zašto ne. Ali to nije (i mislim da ne smije biti) smisao “Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske”.
Vjera je obilježje hrvatskog naroda u iseljeništvu
Želimo da se adresiraju pitanja Hrvata u BiH, Hrvata u Vojvodini i Hrvata diljem svijeta… To su naše teme. I zato trebamo svoj Dan! Zašto 22. kolovoza – Dan “Kraljice Hrvata”?
Uz hrvatski jezik, kojeg nažalost u inozemstvu mnogi iz posljednjih naraštaja više ne govore, vjera jest obilježje hrvatskog naroda u iseljeništvu, gdje su naše crkve/misije najviše pridonijele očuvanju našeg zajedništva, identiteta i kulture, a i našeg hrvatskog jezika – i to mnogo prije nego što je Hrvatska uopće postojala.
To se vidi najviše u zajednicama gdje postoje hrvatske crkve/misije (pogotovo u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Australiji). Gdje nema hrvatskih župa/misija (osim u slučaju nekoliko izuzetaka), teže je naći trag (kamoli organiziranu zajednicu) naših Hrvata. A najistaknutija povijesna hrvatska gesla, kao npr. “Bog i Hrvati” i “Vjera u Boga i seljačka sloga“, povezuju Hrvate sa svojom vjerom. Kao djeca “dijaspore” učili smo o sv. Leopoldu Mandiću, sv. Nikoli Taveliću, bl. Alojziju Stepincu, bl. Ivanu Merzu i sv. Josipu (zaštitniku hrvatskog naroda), među ostalima, i u velikom broju naših župa/misija, vise njihove slike ili postoje vitraji koji su posvećeni njima.
To su bitni likovi iz naše hrvatske povijesti i dragocjeni uzori, kompasi i uzori u svakodnevnom životu. Ali važno je istaknuti da je velik broj naših roditelja s područja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine odrastao u dugovječnoj tradiciji štovanja Blažene Djevice Marije i da se u teškim vremenima i nevoljama narod njoj okretao za pomoć.
Hrvati su marijanski narod. Srpnja 1935. godine zagrebački nadbiskup Ante Bauer, uz mladog nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca, svečano su krunili Gospin kip u Mariji Bistrici – krunom izrađenom po uzoru na izgubljene, ali ne zaboravljene krune hrvatskih katoličkih kraljeva, Tomislava i Zvonimira, uz 30 tisuća vjernika koji su pjevali Mariji kao “Kraljici Hrvata”.
Raseljeni po cijelom svijetu, Hrvati (među njima, naši roditelji) zadržali su čašćenje Djevice Marije – i zato je najveći broj hrvatskih župa/misija u dijaspori posvećen Mariji – a nije mi poznato da postoji hrvatska župa/misija u dijaspori koja nema kip ili sliku i vitraje s Kraljicom Hrvata – bilo to s Marijom Bistričkom ili Sinjskom, širokobriješkom ili međugorskom Gospom, u nizu ostalih diljem RH i Bosne i Hercegovine.
‘Kraljica Hrvata’ simbol je brige za obitelj i zajednicu
Tu smo povezanost proslijedili svojoj djeci, a sada želimo prihvaćanjem 22. kolovoza “Danom Hrvata izvan Republike Hrvatske” osigurati da budući naraštaji budu i dalje povezani s Hrvatskom. Kad pomislim na predloženi blagdan, pomislim na svoje roditelje; na hrvatske svećenike i časne sestre koji su služili našem narodu i zajednicama u dijaspori tijekom godina; na svemu što su učinili tijekom njihovih života; i na njihovoj žrtvi da sljedećem naraštaju ponude priliku da se postigne nešto više.
A “Kraljica Hrvata” simbol je te brige, majčinstva i njegovanja za obitelj i za zajednicu, jedino što dodatno ona brižno gleda na svoj narod razasut po cijelom svijetu. A sam blagdan u sebi nosio bi sintagmu “Kraljice Hrvata”, a ne Kraljica Hrvata – samo vjernika. Ako nam je cilj zajedništvo hrvatskog naroda, predlažemo dan koji nas ujedinjuje uz poruke mira, razumijevanja, majčinstva, obitelji i domovine!
Prijedlog 22. kolovoz nije prijedlog Vlade Republike Hrvatske – već je prijedlog većinske odluke Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske (čiji sam predsjednik). A DANAS? Nekad je država vodila popis svoje dijaspore. Imamo jedan iz 1938. Kraljice Hrvata – “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata), budi svom narodu na pomoći!
Ponosan Hrvat izvan Republike Hrvatske!”, stoji u objavi Ivana Grbešića na njegovoj Facebook stranici.
FOTO: FB stranica Ivana Grbešića, predsjednika Savjeta Vlade za Hrvate izvan RH
