Heroju Bogdanovaca smučilo se podmetanje Borkoviću: OVO JE ISTINA O BRANKU
Hrvatska 8. ožujka 2016. Damir Kramarić
Ponovno se izvlače laži o tobožnjem izgladnjivanju konja, ali se prešućuje da je Borković na sudu dokazao da je riječ o podmetanju, da su mu ozlijedili i srušili kobilu te podmetnuli izmišljenu priču. Prešućuje se i da je tužio medije koji su podvalu objavili, kao i činjenica da novinari na sudu izjavljuju da se ne sjećaju otkud im informacije o izgladnjelim konjima…
Nakon što su zapovjednici obrane Vukovara u razini satnije i bojne 204. Vukovarske brigade te više braniteljskih i stradalničkih udruga predložili Branka Borkovića za ministra branitelja, krenuli su i brojni neutemeljeni pokušaji diskreditacije posljednjeg zapovjednika obrane Vukovar.
Tako ono što je udbaško i obavještajno podzemlje izmislilo, a što su neki mediji bez ikakve provjere objavili, sada ponovno isplivava kroz internetske objave kojima se, kao i mnogo puta do sada, želi diskreditirati Branko Borković.
Ponovno se izvlače laži o tobožnjem izgladnjivanju konja na Borkovićevoj farmi, ali se prešućuje činjenica da je Branko Borković pravomoćno na sudu dokazao da nije izglednjivao konje, ni pse, da gladni psi nisu rastrgali konje…, već da su mu podmetnuli tu priču. Prešućuje se i činjenica da je Borković tužio medije koji su tu podvalu objavili, kao i činjenica da novinari – koji su pisali te teksove – na sudu izjavljuju da se ne sjećaju otkud im informacije o izgladnjelim konjima, ni otkud im snimke, a ne sjećaju se više ni što su i zbog čega, bez ikakve provjere pisali u kompromitirajućim tekstovima….
Nitko ne piše da je na sudu utvrđeno da je netko namjerno srušio i oštrim predmetom ozlijedio bređu kobilu i pustio pse (vještaci su nedvosmislneo utvrdili da su psi pokušali pomoći ozlijeđenoj kobili, a nisu je grizli), kako bi snimio materijal koji kompromitira Borkovića. Nitko ne piše da će svi mediji koji su, bez provjere, objavili seriju laži, najvjerojatnije morati platiti odštetu Branku Borkoviću – što se već sada s veliko dozom sigurnosti može nagovijestiti…
Potpisnik ovih redaka još je krajem 2013. godine dobio na uvid presudu Općinskog sudu u Ivanić Gradu te objavio tekst o tome da je priča o navodnom Borkovićevom izgladnjivanju konja velika obmana i podlo podmetanje, no zanimljivo je da tu priču nitko od onih koji su bez provjere objavili laž o tobožnjem mučenju životinja, nije htio prenijeti!
Jasno je, dakle, da se radilo o pokušaju diskreditacije čovjeka koji godinama otvoreno oputužuje moćne udbaške i pljačkaške strukture te političare koji im služe – za pljačku i veleizdaju.
Najpoznatiji hrvatski mediji su, da podsjetimo, krajem svibnja i početkom lipnja 2013. pisali ‘o stravičnom otkriću na Borkovićevoj farmi kod Ivanić Grada’, ‘o izgladnjelim životinjama u vlasništvu Branka Borkovića’, o ‘gladnim i zapuštenim Borkovićevim psima koji su htjeli pojesti onemoćalu kobilu’…
Jutarnji list je 28. svibnja objavio tekst čiji je nadnaslov bio ‘Horor kod Ivanić Grada’, dok je naslov velikim slovima čitatelje upozoravao na: ‘FARMU UŽASA MLADOG JASTREBA’, na kojoj su ‘Od gladi poludjeli psi na smrt izgrizli kobilu’.
Urednici Jutarnjeg u podnaslovu istog teksta naveli su da imaju snimku na kojoj ‘su dva psa sluđena od gladi razdirali i jeli utrobu i vrat jednog od konja na imanju Branka Borkovića…
No, na sudu u Ivanić Gradu (presuda je kasnije pravomoćno potvrđena) je utvrđeno da niti su psi bili gladni, niti su jeli utrobu i vrat konja, niti su nasmrt izgrizli kobilu, niti je kobila bila neishranjena… I premda je danas očito da sve što su pisali nije istina, niti jedan medij koji je danima ‘pio krv’ Borkoviću, do danas nije objavio istinu niti mu se ispričao!
-Radi se o još jednom pokušaju diskreditacije, na što sam već pomalo navikao. Sud je utvrdio da je sve bilo inscenirano i da su svjedoci koji su me optuživali bili izmanipulirani. Trgovalo se isječcima snimke, koje su mediji kasnije orkestrirano objavili. Ovlaštena sudska vještakinja s Veterinarskog fakulteta utvrdila jeda psi nisu grizli kobilu, već su joj htjeli pomoći da ustane. Ogrebotina na kobilinoj nozi nije bila od ugriza pasa, kako su mediji pisali, već od nekog predmeta. Utvrđeno je također da je netko otvorio ogradu i pustio pse. Očito je također da je netko kobilu srušio sa pripravka za bolesne konje, što ukazuje na činjenicu da je cijeli slučaj namješten. Moje konje i pse snimali su ljudi koji su suđeni za različita kaznena djela. Kasnije su snimak od 19. do 27, svibnja nudili medijima, da bi 28. svinja gotovo svi mediji sinhronizirano objavili snimak i priču o mom navodnom zlostavljanju životinja. I tada sam govorio, a i danas tvrdim, da iza svega stoji političko podzemlje povezano s kriminalnim miljeom. Te strukture već dugo me pokušavaju diskreditirati ili prestrašiti. Doživio sam nekoliko čudnovatih prepada pripadnika MUP-a, pedesetak neutemeljenih prekršajnih prijava, mnogo pokušaja diskreditacije. Sve to se intenziviralo nakon zbivanja oko uhićenja i zadržavanja Purde u Srbiji i mojih javnih istupa oko tog slučaja – istaknuo je za Tjedno.hr Branko Borković, u prosincu 2013. godine, a sudske presude potvrdile su njegove riječi.
-Svi ti napadi dolaze iz miljea Udbe, jer hrvatskom političkom te gospodarskom scenom i danas vladaju sinovi i unuci nekadašnjih udbaša. Kako drugačije objasniti činjenicu da dosad za masovne zločine na Ovčari nije pokrenuta istraga, niti je podignuta ijedna optužnica, da ni za ratni zločin pljačke u privatizaciji nisu podignuli ni jednu optužnicu, ali su u slučaju navodnog zlostavljanja konja tako ekspresno reagirali? Zbog bolesne kobile progonili su me kao da sam pobio Srebrenicu! I kada je sud presudio da nisam kriv, nitko to nije objavio ni demantirao prijašnje optužbe na moj račun – izjavio je prije dvije i pol godine Mladi Jastreb koji je, da podsjetimo, nakon uhićenja i zatvaranja Purde u BiH pa u Srbiji žestoko u više navrata prozivao tadašnju hrvatsku vlast zbog veleizdaje i pljačke, te naglašavao da hrvatske institucije u stvari rade za Srbiju, a protiv interesa Hrvatske i hrvatskog naroda.
-Dok smo mi ratovali i krvarili oni su smišljali sotonske zakone kako da se pokrade Hrvatska. Od Hrvatske su stvorili veliki shopping centar gdje se sve prodaje za po jednu kunu, rekao je Borković prije nekoliko godina u Vukovaru poručujući da je izdajica svatko tko ne poštuje Ustav i zakone RH, te je naglasio da traži odgovornost svih onih koji su se u proteklih 20 godina o Hrvatsku i hrvatski narod ogriješili.
Nakon tih njegovih istupa, koje su prenijeli brojni mediji i koji su dosta snažno odjeknuli, krenuli su orkestrirani napadi i brojna podmetanja.
Onima koji Borkovića najbolje poznaju i koji iz prve ruke znaju kakav je bio branitelj i zapovjednik obrane Vukovara, muka je od objavljivanja laži o njihovom zapovjedniku.
Potaknut objavljenim podvalama, Borkovićev suborac, Damir Radnić, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i bivši zapovjednik obrane Bogdanovaca te branitelj Sajmišta (pripadnik legendarne postrojbe HOS-a koja je herojski danima odolijevala napadima na te položaje), na svom je facebook profilu odlučio objaviti životopis Branka Borkovića, kako bi široj javnosti ponudio pravu sliku o Mladom Jastrebu.
”Iako velika većina normalnih i poštenih branitelja kao i građana RH kandidaturu Branka Borkovića Mladog jastreba za ministra branitelja, od strane više vukovarskih branitelja, zapovjednika i udruga iz Domovinskog rata, prihvaća s veseljem i zadovoljstvom, postoji jedan manji broj branitelja (dali uopće branitelja!!?) koji od toga trenutka siju nevjerovatnu količinu mržnje i laži o njemu.
Pa stoga prvi put njegov životopis predstavljam javno, osobito zato jer je jako puno toga što je on osobno ili sa suradnicimna napravio i odradio u ovih 25 godina za sve branitelje ostalo tajna, a itekako zaslužuje biti dostupno i na znanje svima!
Tako da ga oni koji ga cijene cijene još više, a oni koji ga mrze (neki i po zadatku!!?), mrze još i više!
Branko (Josip) Borković Mladi Jastreb – kandidat vukovarskih branitelja za ministra hrvatskih branitelja – životopis
Branko (Josip) Borković rođen je 14.3.1961. u mjestu Prečno, Grad Ivanić -Grad, od majke Dragice rođ. Paljević i oca Franje (oboje pokojni).
Danas je razveden i bez djece.
Osnovnu školu završio je u Posavskim bregima, Grad Ivanić – Grad, godine 1976.
Zrakoplovno tehničku srednju vojnu školu završio je u Rajlovcu kod Sarajeva (VTSVŠ – Rajlovac), godine 1980.
Zrakoplovno tehničku vojnu akademiju završio je također u Rajlovcu kod Sarajeva (VTVA – Rajlovac), godine 1985. čime je stekao titulu diplomiranog inženjera elektrotehnike (elektroničara), VSS.
Služi se njemačkim i engleskim, a učio je i arapski
U jesen 1990. kao časnik JNA (kapetan-satnik) na službi u Zagrebu (Kerestinec) stavlja se na raspolaganje MUP-u RH, odnosno hrvatskim vlastima (putem bliskih obiteljskih veza u strukturama novih vlasti RH), no po dogovoru još neko vrijeme ostaje u JNA.
Sukladno odlukama tadašnjih vlasti RH, početkom srpnja 1991. napušta JNA (raskida radni odnos) te na Tuškancu, u zapovjedništvu ZNG-a RH, potpisuje gardijski ugovor.
Početkom kolovoza postaje dio zapovjedništva ZNG-a u formiranju na mjestu savjetnika za topništvo i protuzračnu obranu.
Nadalje imenovan je načelnikom stožera gardijske brigade u formiranju u Dubrovniku, no to nije realizirano zbog nove zapovijedi, odnosno preuzimanja dužnosti dozapovjednika obrane općine Vukovar krajem kolovoza 1991., a po odluci predsjednika RH, gosp. Franje Tuđmana.
Kamo krajem kolovoza i odlazi zajedno s Milom Dedakovićem koji je postavljen za zapovjednika.
Dolaskom u Vukovar vojnički ustrojava kompletni sustav obrane općine Vukovar.
Početkom listopada 1991., nakon odlaska zapovjednika Dedakovića u Vinkovce na dužnost zapovjednika Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, po odluci predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana preuzima dužnost zapovjednika općine Vukovar (širi pojam od Grada Vukovara).
Čime postaje posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Nakon okupacije Vukovara, povratkom u Zagreb, po odluci tzv. „Manolićeve komisije“ biva uhićen i zatvoren, bez optužnice i bez suđenja, a nakon mjesec dana pušten je na slobodu!!!
Nakon puštanja na slobodu upućen je u Đakovo na dužnost zapovjednika 124. Vukovarske brigade u osnivanju, što nije realizirano.
Povratkom iz Đakova u Zagreb, u vojarni na Borongaju (u prosincu 1991.) osniva prvu skrb za branitelje Vukovara, a kasnije (u veljači 1992.) tu skrb seli u prostore današnjeg MORH-a, u Stančićevu ulicu, prizemno desno, gdje to postaje skrb za sve pripadnike hrvatske vojske, te postavlja i prvog načelnika skrbi invalida domovinskog rata, vukovarskog branitelja i invalida Dragu Skoku.
Ta skrb koju je utemeljio Branko Borković zapravo je bila temelj današnjeg Ministarstva branitelja (svojim kasnijim prerastanjem u Upravu za skrb i na koncu u Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata).
Za reći je i da su od dosadašnjih pet ministara branitelja čak trojica njih bili branitelji Vukovara, dakle kao vojnici podređeni Branku Borkoviću. Prvi ministar pokojni Juraj Njavro, potom Ivica Pančić i kao zadnji Predrag Matić.
Istovremeno sa osnivanjem skrbi za sve hrvatske branitelje pri MORH-u Branko Borković, tada brigadir HV-a, u vojarni Rakitje pored Zagreba, sa suradnicima ustrojava 204. „A“ brigadu Vukovarskih veterana s kojom u više navrata prolazi razna ratišta na Južnom bojištu (od Kupresa nadalje).
204. „A“ brigada kasnije postaje temelj za osnivanje 5. Gardijske brigade, “Slavonskih sokolova”, pod zapovijedanjem generala Ivana Kapulara.
1993. na poziv predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana prihvaća dužnost u Glavnom stožeru HV, na mjesto načelnika pješaštva HV-a, na kojoj ostaje do kraja 1995.
1.10.1996. odlukom predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana odlazi u tzv. predsjedničku mirovinu (mirovina za posebne zasluge) sa dužnosti načelnika kopnene vojske HV, u činu brigadira, bez ijednog službeno uručenog odličja i protiv vlastite želje za umirovljenjem!
- sudjeluje u osnivanje prve Udruge hrvatskih dragovoljavca iz Domovinskog rata, a početkom 1994. utemeljuje krovnu udrugu dragovoljaca iz Domovinskog rata „Udrugu hrvatskih branitelja dragovoljaca iz Domovinskog rata“ (UHBDR).
18.11.1993. u Nuštru, prvi put nakon okupacije Vukovara, okuplja preživjele vukovarske zapovjednike.
18.11.1994. u Đakovu, prvi put nakon okupacije Vukovara, okuplja preživjele vukovarske branitelje i zapovjednike, te se svih slijedećih godina zalaže da se taj datum proglasi „Spomen danom na Vukovar“, što se kasnije, odlukom Sabora RH i ostvaruje.
Surađuje s Haškim tribunalom oko pripreme optužnica protiv agresora na RH (za područje Istočne Slavonije).
Sudjeluje u mirnoj reintegraciji Hrvatskog podunavlja u direktnoj komunikaciji s generalom J. P. Kleinom te s njime u više navrata odlazi za Vukovar.
Kao predsjednik UHBDR-a skupa s Vladom RH i Ministarstvom privatizacije sudjeluje u procesu vaučerske privatizacije i formiranju privatnih investicijskih fondova, što je bio prvi generator tržišta kapitala u Hrvatskoj.
Također je tada u ime branitelja ispregovarao s Vladom Zakon o dodjeli 7% dionica svih javnih poduzeća RH braniteljima (do danas su na taj način riješene samo INA i HT), što je kasnije pretvoreno u Fond HB, s čijim načinom rada i osnivanja se nije slagao!
Ispred UHBDR-a 90.-tih godina aktivno sudjeluje u izradi svih zakonskih i podzakonskih akata po pravima hrvatskih branitelja, sve do 2001.
Također ispred UHBDR-a i hrvatskih branitelja sudjeluje u radu Svjetske veteranske federacije (u Parizu, Johanesburg, Seul….. ), pa je UHBDR primljen u Svjetsku veteransku federaciju gdje je RH danas uvaženi i poštovani član.
Zadnjih nekoliko godina član je upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja te je bio i član Saborskog odbora za ratne veterane (2007.- 2011.).
Intenzivno se je, preko deset godina, bavio i projektima zaštite prirode te hrvatskih izvornih pasmina u okviru projekta „Natura 2000“.
Trenutno je nezavisni vijećnik u Skupštini Zagrebačke županije”, stoji u objavi Damira Radnića.
FOTO: branitelji Bogdanovaca i vukovarskog Sajmišta u jesen 1991., među njima i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicollier
