Hrvati izvan RH ogorčeni inicijativom o pomilovanju udbaša: ‘To će obeshrabriti iseljenike i izazvati podjele’
Iseljeništvo i svijetIzdvojeno 22. travnja 2022. Promise.hr
”Ova inicijativa će razdirati unutarnje tkivo, Hrvate unutar domovine, ali će obeshrabriti i naše iseljenike. Izazvat će još viši stupanj nepovjerenja prema matičnoj domovini. Znate da je velik broj tih ljudi napustio bivšu Jugoslaviju uslijed okolnosti kakve su bile i da poljedice jugoslavenskog komunističkog režima i danas pamte i vrlo su osjetljivi na to. Doista nam to nije trebalo. Dapače, mislim da je opasno za RH kao članicu Europske unije da uopće raspravlja o takvim fenomenima”, zaključio je Zvonko Milas, branitelj Vukovara i državni tajnik Ureda za Hrvate izvan RH
U emisiji Budnica na Mreža TV, u četvrtak 21. travnja, gostovao je Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ujedno i branitelj Vukovara. Glavna tema razgovora je bila odnos Hrvata u iseljeništvu prema inicijativi odvjetnika Nobila i šestorice generala – da se oslobode udbaši Perković i Mustač.
Voditelj Marko Ljubić je, predstavljajući gosta, istaknuo da je on kao hrvatski branitelj i prvi čovjek Ureda za odnose s Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske, profesionalno i sudbinski vezan za stvaranje saveza Hrvata, kao i za obranu te stvaranje samostalne Hrvatske.
”Slažete li se s tvrdnjom da se zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske – kakvo smo imali 1991. godine, u međuvremenu negdje zagubilo, jer je nestalo negdašnjeg entuzijazma?”, upitao je Milasa.
”Mogao bih se složiti s vama. Prvi puta kada sam došao u današnji Središnji državni ured za Hrvate izvan RH te kada sam pokušao što prije sagledati sve to i sam sam stekao dojam da se ona epohalna integracija koja se događala devedesetih u trenutku stvaranja države te obrane zemlje, negdje skrila.
I Jasna Vojnić govorila o povratku zajedništva
No, podsjetio bih na Franju Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, koji je uvijek govorio da su Hrvati izvan Republike Hrvatske ne samo pokretačka snaga, nego da je zajedništvo Hrvata domovinske i izvandomovinske Hrvatske uvjet stvaranja samostalnosti, slobode i suverenosti…
Možda je ovo neskromno, ali rekao bih da smo nekakve povratke tom zajedništvu i integraciji učinili upravo za vrijeme vlade Andreja Plenkovića. Pokušali smo definirati ciljeve, pokušali smo u suradnji i partnerstvu afirmirati iseljeništvo i tražiti onaj zajednički nazivnik koji svi imamo. Mislim da smo tome pristupili sustavno, korjenito, polako, Za sve što radimo, treba vremena, ali to i mora biti polako i temeljito”, istaknuo je državni tajnik Milas.
Voditelj emisije priznao je da mu je o tome (povratku zajedništva Hrvata koji žive izvan RH i Republike Hrvatske) svjedočila nedavno i Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji…
”Bili ste branitelj Vukovara u najtežim danima obrane Hrvatske i do vas su dopirale informacije o odnosu Hrvata diljem svijeta prema hrvatskoj borbi za slobodu. Danas je Hrvatska suočena s jednim nevjerojatnim sudarom, vezanom za ovaj slučaj Perković – Mustač, za inicijativu hrvatskih generala, časnika, dakle vaših kolega. Vi ste časnik Hrvatske vojske. Kako na to gledate i dopiru li do vas reakcije iz hrvatskog iseljeništva?”, upitao je Marko Ljubić državnog tajnika Milasa.
”Rekao bih da je to vrlo složeno. Ono što sa sigurnošću mogu tvrditi je da je mali broj hrvatskih iseljenika koji blagonaklono gledaju na pismo potpore i uopće na tu inicijativu. Hrvatska je, znamo kako, obranjena od srbočetničke agresije. Sigurno je da ne treba dovoditi u korelaciju zločine počinjene u komunizmu i stvaranje i obranu Republike Hrvatske. Kada govorim o iseljenicima, znate da je velik broj tih ljudi napustio bivšu Jugoslaviju uslijed okolnosti kakve su bile i da poljedice jugoslavenskog komunističkog režima i danas pamte i vrlo su osjetljivi na to. Doista nam to nije trebalo. To jest, ne trebamo se baviti pomilovanjima takve vrste. Dapače, mislim da je opasno za RH kao članicu Europske unije da uopće raspravlja o takvim fenomenima. Trebamo biti svjesni svoje prošlosti, ona je burna, ali ona je naša i trebamo je prihvatiti i nositi. Trebamo budućnost graditi i temeljiti na onome što je stvorilo Republiku Hrvatsku, na Domovinskom ratu, te se okrenuti budućnosti.
‘Priča o pomilovanju udbaša nije ni trebala doći na dnevni red’
Trebamo Hrvatsku ostaviti i predati našoj djeci, mladima i pritom im biti primjer kako ne treba odustajati ni onda kada je najteže, treba im biti primjer da hrabrost proizlazi iz mirne savjesti. Dakle, mislim da ovo o čemu danas govorimo nije uopće trebalo doći na dnevni red. To će razdirati unutarnje tkivo, dakle Hrvate unutar domovine, ali isto tako će obeshrabriti naše iseljenike. Izazvati podjele i još viši stupanj nepovjerenja prema matičnoj domovini”, zaključio je Milas.
Voditelj emisije primijetio je potom da u Hrvatskoj još uvijek postoji stereotip koji je nametnut za vrijeme komunizma, prema kojem su Hrvati u iseljeništvu nekakvi radikali, ‘polukrezubi tipovi’, ustaše, ovakvi, onakvi… Upitao je Milasa ‘kakav je stvarno duh i dijaloška kultura, kod Hrvata u iseljeništvu?‘
”Obišao sam sam stvarno skoro cijelu zemaljsku kuglu, posjetio Hrvate u svim dijelovima svijeta. Na ovo pitanje bih možda mogao odgovoriti pričicom koju sam čuo od iseljenika Josipa Puhesa, koji je nedavn umro, a kojeg sam upoznao 2019. u Buenos Airesu u Argentini. Došli smo na Peti svehrvatski kongres, koji je organiziran u glavnom gradu Argentine, i tada sam upoznao Josipa Puhesa. On je iseljenik iz Vukovara. Pričao mi je do u detalje svoju životnu priču.
Kod iseljenika samo ljubav, a ni mrvica gorčine
Prisjetio se da su im rekli jednog dana 1943. godine da bi ih mogli uhapsiti, zato što su bili bogati. Onda je ispričao kako su otišli u Zagreb, kako su tamo živjeli i kako su 1946. godine otišli u Italiju. Tamo su, u Brescii, dvije godine čekali da ih Amerikanci odvedu negdje. Često je u to doba išao za Rim, da vidi kada će dobiti papire.
Kada su dobili papire, krenuli su za Bremen, u luku u Njemačkoj, više pješice nego prijevozom. Tamo su se urkcali na vojne brodove američke vojske, i krenuli su prema Americi, ali su došli u Južnu Ameriku, gdje su se iskrcali i gdje im je počeo novi život. Niti jednog trenutka, dok je pričao svoju priču, nisam osjetio ni mrvicu gorčine, niti ikakvog bijesa prema bilo kome. Samo ljubav prema Hrvatskoj. Njemu klize suze kad čuje za Vukovar. To je otprilike zajednički nazivnik svim tim ljudima koje sam uspio upoznati u Južnoj Americi.
Isto tako je i u Australiji, s jednim drugim naglaskom na više okretanje prema politici. Zajednička crta je svima ljubav prema domovini. To nikad nije nestalo. I to je ono što je te ljude i ponukalo devedesetih da se uključe u pomaganje Hrvatskoj, a to je ono što ih je motiviralo da pomognu i danas, odnosno u vrijeme nedavnih potresa u Hrvatskoj. Hrvati su uvijek uz svoju Hrvatsku”, zaključio je državni tajnik Zvonko Milas.
Cijelu emisiju možete pogledati OVDJE.
FOTO: Screenshot videosnimke emisije Budnica
