Hrvatska nikad nije imala takav NESKLAD između ZADOVOLJSTVA vlasti i BEZNAĐA U NARODU! Hrvatska nikad nije imala takav NESKLAD između ZADOVOLJSTVA vlasti i BEZNAĐA U NARODU!
Ne može ova zemlja živjeti od premijerove umišljenosti: svjetska je ekonomija bolja nego ikada, a Hrvatska ima drugi najniži BDP u Europi, treću najveću... Hrvatska nikad nije imala takav NESKLAD između ZADOVOLJSTVA vlasti i BEZNAĐA U NARODU!

Ne može ova zemlja živjeti od premijerove umišljenosti: svjetska je ekonomija bolja nego ikada, a Hrvatska ima drugi najniži BDP u Europi, treću najveću nezaposlenost, i demografsko propadanje. Sve što bi trebalo rasti pada, sve što bi trebalo padati raste. Svi to vide, osim samoljubivih Andreja Plenkovića i njegovih ministara!

Čim je hrvatska predsjednica, bez okolišanja, počela govoriti istinu o hrvatskom gospodarskom i demografskom propadanju, o izvanrednom stanju zbog masovnog iseljavanja i izumiranja, ulizice i uhljebi u novinama i na portalima krenuli su je zapanjujućom žestinom udarati medijskim maljevima. Vrlo hrabro – iz velike udaljenosti svojih redakcija, i odvažno – po narudžbi svojih mutnih nalogodavaca.

No, budući da je istinu nemoguće sakriti, a narod beskrajno dugo obmanjivati, nakon početnog vala medijskih osuda, kroz blokadu korporativnih medija ipak su se uspjeli probiti pojedini autori koji su primijetili da je hrvatska predsjednica ovaj put samo rekla istinu, te da bi zbog istine trebala zaslužiti pohvale, a ne medijske batine (valja primijetiti da je i predsjednica ranije znala govoriti u rukavicama, izbjegavati istinu i plivati niz struju uhljebništva i koruptivnog establishmenta…, no tada ju mediji nisu napadali!).

Milan Ivkošić u Večernjem listu tako je napisao da ‘može vodstvo HDZ-a Kolindi okrenuti leđa, ali je ona (ovaj puta) ispala poštena prema narodu i državi.

”Otkad postoji kao država, Hrvatska nikad nije imala takav nesklad između zadovoljstva vlasti i stanja u gospodarstvu i društvu. To se, naravno, vidi u istupima oporbe, ali ako je to normalno, ako je oporba uvijek katastrofična te uglavnom pretjeruje, i stručnjaci, pogotovo ekonomisti i demografi, mahom su razočarani i kritični.

Povremeno je s podosta pesimizma o stanju u zemlji govorila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, no ovaj tjedan na savjetovanju u Opatiji nazvanom “Ekonomska politika Hrvatske u 2018.” bila je krajnje oštra, blizu ruba beznađa. Jer “možemo zaključiti kako slika nije blistava niti nam daje razloga za zadovoljstvo nego, naprotiv, za nemir i tjeskobu.” Hrvatska, rekla je, ima najlošiji omjer izvoza i BDP-a u srednjoj Europi, a izvoz robe, bez usluga, još je lošiji. Prije smo od mnogih u okružju bili bolji, pa s nekima izjednačeni, a sada smo na 85 posto razvijenosti srednje i istočne Europe. Produktivnost, zaposlenost i BDP među najnižima su u EU, a rizik od siromaštva među najvišima.

Mladi s najvišom prosječnom dobi u EU napuštaju roditeljski dom, socijalna davanja za njih najniža su u Uniji, ali nema ih za obrazovanje nego za nezaposlenost i invalidnost. Predsjednica je spomenula i pad Hrvatske na listi Doing Business te zaključila: “Mogla bih nastaviti nabrajati i dati podosta primjera u drugim područjima, ali i ovo navodi na zaključak kako predugo stojimo, a drugi nas prestižu ili nam sve više odmiču”. Na istom savjetovanju predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić rekao je da “hrvatsko gospodarstvo stagnira unatoč pozitivnim makroekonomskim pokazateljima te da Hrvatska tone prema dnu Europe”, ali da je “sada ipak najveći problem Hrvatske postalo pitanje demografije i odlazak njenih stanovnika”.

Istaknuo je kako “rješavanju tog problema treba usmjeriti sve ekonomske i druge instrumente”. Svjetska je ekonomija, rekao je još Jurčić, bolja nego ikada, a Hrvatska ima drugi najniži BDP u Europi, treću najveću nezaposlenost, nisku stopu investiranja i demografsko propadanje.

Iako su potencijali veliki, oni se smanjuju zbog odlaska ljudi. Nasuprot tim stajalištima predsjednice i stručnjaka ne prestaju samohvale stamenog premijera Plenkovića koji već nalikuje na spomenik, financijskog maga Marića, poletne Martine Dalić, anđeoskog Tolušića i drugih usrećitelja naroda iz hrvatske Vlade. Sve što bi po riječima predsjednice i stručnjaka trebalo rasti pada, sve što bi trebalo padati raste, dok je kod samoljubivih ministara i predsjednika Vlade obratno – za njih sve što želimo raste, a sve što ne želimo pada.

Tako su predsjednica i stručnjaci jedina prava oporba vlasti, a politička oporba nema doslovce ništa što bi je činilo uvjerljivom, nikakva programa koji bi pokazao da bi od vlasti mogla biti bolja, ali da bi htjela uzeti njezino mjesto – to pokazuje i te kako. Pa utoliko više, kako bi rekla predsjednica, imamo razloga za nemir i tjeskobu. Vjerojatno je Kolinda Grabar-Kitarović govorom u Opatiji prešla granicu iza koje se kritičnost prema Vladi ne može pokriti obostranim naknadnim uvjeravanjem kako “sukoba nema” i kako je “suradnja dobra”. Predsjednica se u hrvatskoj političkoj eliti osamila, s kilavom se oporbom ne može poistovjećivati, a sve dramatičnijom brigom za zemlju od vlasti se sve više udaljava. Mogao bi tko reći da je to za nju previše rizično, da ugrožava svoje izglede na budućim izborima, jer bi joj vladajući HDZ mogao okrenuti leđa.

Ali je čestito i pošteno prema državi i narodu. Netko tko je utjecajan i koga se sluša mora razgrnuti obmane kako bi se ispod njih vidjelo da Hrvatska propada te da je prijeko potrebno to propadanje zaustaviti.

Ne može ova zemlja živjeti od premijerove ljepote, uljuđenosti, umišljenosti i samoljubivosti, od isticanja pa čak i krivotvorenja nekih pokazatelja (na primjer, o padu nezaposlenosti koji nije zasluga vlasti nego posljedica iseljavanja), a pogotovo ne može živjeti od njegove slijepe ovisnosti o Europskoj uniji kojoj je nepromišljenim istupima spreman žrtvovati hrvatske interese.

Na žalost, ne mogu joj mnogo pomoći ni riječi predsjednice koja nema gotovo nikakve izvršne moći. Ali je Kolinda, koja je i u Hrvatskoj i u svijetu neumorna u skrbi za hrvatske interese, u usporedbi s Mesićem i Josipovićem, koji su i u Hrvatskoj i izvan nje puštali ustaške zmije i denuncirali je, Božji dar. Na žalost, koliko se ona od njih razlikuje toliko Plenković na svoje prethodnike sliči. Pogotovo na Sanadera”, piše Ivkošić u Večernjem listu.

Komentari