I HRVATSKA U OPASNOSTI: ‘Nakon Ukrajine, možemo očekivati proizvodnju kaosa na Balkanu’

”Zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može biti aktiviran. Treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati da aktivira i nekakav kaos na Balkanu. Rusija već godinama podržava Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršku iz Beograda, a prije svega iz Moskve. Vučićeve poruke o sve jačoj vojsci traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susjedi slabiji i imaju manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a”, upozorava Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji

Kada je rano jutros ruski predsjednik Vladimir Putin naredio trupama ruske vojske da napadnu Ukrajinu obistinile su se sve prognoze vojno-političkih analitičara, koji su naslućivali da se Rusija sprema izvršiti invaziju na tu zemlju.

Analitičari su pisali kako je već Putinovim priznavanjem suvereniteta i nezavisnosti samoproglašenih republika na istoku Ukrajine svijet stupio u novo geostrateško doba, donosi Al Jazeera Balkans.

Samo nekoliko dana kasnije Rusija se našla u novom ratu, a vijesti koje dolaze iz Ukrajine govore da je pokrenuta velika vojna sila i da su se pod “vatrom” ruske artiljerije našla brojna mjesta širom Ukrajine.

Ukrajinska kriza se, prije otvorenog napada ruske vojske, odvijala pod plaštom iznuđenog legitimiteta, kako su to objašnjavali politički analitičari. Prije nego su napale Ukrajinu, ruske vojne snage umarširale su na teritoriju samoproglašenih republika Luganska i Donjecka.

I dok je zapadni svijet na rusko ponašanje odgovarao uvođenjem sankcija, upozoravajući da se sprema invazija na Ukrajinu, ostaje za vidjeti kakva će biti reakcija kada je rat već počeo.

Ukrajinska kriza povezana je s političkim prilikama na zapadnom Balkanu u onoj mjeri u kojoj su ruski politički interesi prisutni u regiji. Budući da je Srbija, tradicionalno, veliki ruski saveznik u ovom dijelu svijeta, zemlja koja kontinuirano kupuje rusko oružje i odražava ekonomske odnose čak i u vrijeme kada mnoge zemlje Europske unije to ne čine, postavlja se pitanje na koji način će se Srbija, a samim tim i sve zemlje koje je okružuju, postaviti prema novonastalim geopolitičkim prilikama na istoku Ukrajine.

Kao zemlja koja, barem nominalno, pokušava manevrirati između interesa Rusije i zapadnog svijeta, Srbija se, iznenada, našla u vrlo delikatnoj poziciji, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.

Je li napad Rusije na Ukrajinu bio očekivan i kakve posljedice može imati na stanje u tom dijelu Europe i kakve refleksije može imati na zapadni Balkan?

– Naravno, ova invazija nije iznenađenje, jer je ona bila očekivana. Međutim, ono što će bitno odlučiti dalji razvoj događaja jest kako će reagirati Zapad, odnosno NATO i hoće li biti sposoban preuzeti inicijativu i nekako se suprotstavi invaziji i krenuti u pregovore. Sada to još uvijek nije na vidiku.

S druge strane, zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može u svakom momentu biti aktiviran i u tom smislu treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati, i to je jedna od mogućnosti, da aktivira i nekakav kaos i na Balkanu.

S obzirom da je radikalizacija preko Milorada Dodika već dosegla vrh kada je SAD reagirao i krenuo s diplomatskom ofenzivom, ali za sada nema vidljivih rezultata tako da sve to ukazuje da je Zapad dosta dugo i očekivao da će Putin eventualno pristati na pregovore.

Sada se očekuje, ipak, nekakva jača reakcija i u tom smislu očekujem veći angažman na zapadnom Balkanu. Bilo bi dobro da preduhitre bilo kakvu aktivnost koju Rusija može poduzeti u Bosni i Hercegovini.

Dakle, nakon napada na Ukrajinu može se očekivati da Rusija počne proizovoditi kaos na zapadnom Balkanu?

– Da, da. Moguće je da to bude. To je latentno svo vrijeme, jer je Rusija već godinama, prije svega,  podržavala Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršu iz Beograda, a prije svega iz Moskve.

Kako ukrajinska kriza može utjecati na zemlje zapadnog Balkana, posebice na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo?

– Od samog početka eskalacije krize u Ukrajini imamo istovremeno eskalaciju krize na zapadnom Balkanu. Pogotovo ponašanje Milorada Dodika, koje je zapravo dovelo skoro do točke raspada Bosne i Hercegovine, a tamo su stupili na scenu američka diplomacija zajedno s europskom i u tijeku je ofenziva za koju ne znamo kakav će epilog imati. Imamo istovremeno dva otvorena fronta, jer što se dešavalo u Republici Srpskoj odnosno ponašanje Milorada Dodika svakako nije bez podrške Beograda i prije svega Moskve. Na taj način Moskva je otvorila dva fronta zapadnoj zajednici – u Ukrajini i na zapadnom Balkanu, s tim što je eskalacija i veći fokus na Ukrajini; vidimo kako se to odvija. Situacija na zapadnom Balkanu je zabrinjavajuća, prije svega u Bosni i Hercegovini jer je propao pokušaj da se dođe do dogovora o izbornom zakonu, ali i sve ostalo je dovedeno u pitanje, a Milorad Dodik nastavlja sa svojom radikalizacijom. U međuvremenu i Hrvatska insistira na položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini tako da je situacija daleko od dogovora.

U Crnoj Gori imamo situaciju gde je ‘srpski svet’ donekle zaustavljen, međutim formiranje nove vlade također ne garantira razvoj i povratak Crne Gore u normalu. Vratio se na scenu DPS kao partija koja će podržati novu manjinsku vladu, ali ne treba zaboraviti da Moskva u svakom momentu može eskalirati situaciju preko sigurnosnih službi Beograda i SPC-a.

Kako se u Srbiji predstavlja kriza u Ukrajini i ima li tamošnja javnost pravu sliku o tome šta se dešava?

– Ono što jest zabrinjavajuće kada je riječ o samoj Srbiji, makar kada je o medijima riječ, tabloidnim, oni su na ruskoj strani. Kada je riječ o Ukrajini imate naslove tipa ‘Ukrajina napala Rusiju’. Identificiraju se samo s ruskom stranom. Postoji svijest kod rukovodstva Srbije, prije svega predsjednika Aleksandra Vučića, koji o tome otvoreno govori, da će se povećati pritisci na Srbiju i da američka ofenziva na Balkanu može eventualno, kako oni kažu, dovesti do primanja Kosova u NATO. I stalno se govori o tome da će Srbija trpjeti veliki pritisak u vremenu koje dolazi i da se Srbija na to priprema, ali će ona izdržati u svojoj neutralnosti i samostalnosti.

Imate izjavu ukrajinskog ambasadora koji je rekao da očekuje od Srbije da osudi agresiju Rusije, međutim predsjednik Vučić kaže kada oni (Ukrajinci)osude intervenciju NATO-a da će onda i oni osuditi rusku intervenciju. Srbija se polako svrstava na jednu stranu, iako je ona zvanično na putu za članstvo u EU, ali ponašanje i sentimenti i nesposobnost da se ide ka ozbiljnim reformama govore suprotno.

Ova situacija, ovaj međunarodni kontekst, smanjuje manevarski prostor Srbije jer će biti pritisak da uvede sankcije Rusiji.

Kojoj će se strani, eventualno, Srbija prikloniti – zapadnim zemljama ili Rusiji?

– Ona polako, u ovoj situaciji gdje će se vrlo  brzo kristalizirati odnosi Rusija – Amerika, a istovremeno i Europa – Rusija, očigledno nije spremna zauzeti jasan stav. Smanjit će se manevarski prostor i sve više će biti pritisaka da se opredijeli. Na žalost, ne mislim da će se Srbija opredijeliti za zapadnu varijantu jer povijesno nikada nije, ali uvijek postoji mogućnost iznenađenja.

Ali kako stvari stoje i kakve su reakcije onih koji sudjeluju u TV debatama, prije svega kada je riječ o ljudima koji su bliski predsjedniku, situacija zapravo ne garantira da će Srbija donijeti odluku da će se opredijeliti za europski put.

Srbija pliva u tom međunarodnom kontekstu pokušavajući da se čas oslanja na Kinu ili Rusiju pa EU i Ameriku, međutim kako su se odnosi zaoštrili i njen položaj će se drastično mijenjati, a njena mogućnost da simulira politiku neutralnosti nije više moguća jer se sve više vojno veže uz Rusiju.

U ‘igri’ međusobnog nadmetanja sa Zapadom može li Rusija jednostrano priznati nezavisnost Republike Srpske kao odgovor na sankcije i sa željom da stvori novi front za svoje geostrateško djelovanje?

– To je najveća opasnost, bar meni tako izgleda. Možda griješim, ali tu postoji i najveća mogućnost da se nešto zamuti ili da se Dodik do kraja radikalizira i proglasi nezavisnost. Ali mislim da neće moći to izvesti tako lako. Jedino što može da se desi da Rusi koji bi se tu nametnuli kao dio rješavanja tog problema da onda traže zauzvrat od zapadne zajednice nešto u pogledu Ukrajine.

Vučić dosta govori o jakoj Vojsci Srbije koja je daleko od trome, aljkave, nespremne i neorganizirane JNA. Kakva je to poruka zemljama regije?

– Te poruke traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je istovremeno neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susJedi slabiji i imaju mnogo manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a. Treba imati u vidu da je Jens Stoltenberg prije dva dana najavio da će svaka članica NATO-a uživati podršku ako bude napadnuta, dakle član 5. je ponovo stavljen u prvi plan, kao prioritet. To se odnosi na Crnu Goru. Naravno da i u Bosni i Hercegovini postoje međunarodne snage EUFOR-a, ali one su suviše male da bi mogle u ovom momentu spriječiti bilo kakav konflikt”, istaknula je, između ostaloga, Sonja Biserko za Al Jazeeru.

FOTO: Screnshot videosnimke; Screenshot: Al Jazeera