I u SAD-u, kao i u Hrvatskoj, JAČA CENZURA i medijsko guranje ljudi što dalje od kršćanstva i od istine I u SAD-u, kao i u Hrvatskoj, JAČA CENZURA i medijsko guranje ljudi što dalje od kršćanstva i od istine
RAZGOVOR: Carl Segvich, čikaški gradski vijećnik, vratio se u pradomovinu i želi ostati u Hrvatskoj:

I u SAD-u, kao i u Hrvatskoj, JAČA CENZURA i medijsko guranje ljudi što dalje od kršćanstva i od istine

Iseljeništvo i svijetIzdvojeno 6. svibnja 2020. Damir Kramarić

TweetEmailPrint ”Kada čitam različite tekstove o kardinalu Stepincu i o broju žrtava u Drugom svjetskom ratu, čini mi se da su Hrvati bili prevareni... I u SAD-u, kao i u Hrvatskoj, JAČA CENZURA i medijsko guranje ljudi što dalje od kršćanstva i od istine


”Kada čitam različite tekstove o kardinalu Stepincu i o broju žrtava u Drugom svjetskom ratu, čini mi se da su Hrvati bili prevareni od službene povijesti. Zanimljivo je da u Chicagu, gdje znam puno više o politici, postoji sličan mentalitet. I tamo postoji medijsko guranje javnosti prema komunizmu i ateizmu te nastojanje da se ljudi odvrate od vjere u Boga. Zato moramo razotkriti George Sorosa, koji se i u SAD-u petlja u medije i u politiku. Primijetio sam i nastojanje da se ljude uvjeri kako svi treba vjerovati u jednu te istu priču”, ističe Carl Segvich, lokalni političar iz Chicaga, kojemu su svi djedovi i bake Hrvati koji su u SAD doselili 1913. i 1917. godine. Carl se nedavno vratio u Hrvatsku, traži posao i želi ovdje ostati jer je, kaže, život u Hrvatskoj puno ljepši nego u Americi! Premda je završio fakultet, u Chicagu je vozio taksi. U Hrvatskoj bi radio kao konobar, podučavao engleski, ili radio bilo koji drugi posao, po mogućnosti s ljudima

Naš tekst o sve prisutnijoj cenzuri i gušenju slobode govora – koje u Hrvatskoj provode udruga i portal povezani s George Soros-om i Bill Gates-om, potaknuo je Carl Segvich-a, Hrvata povratnika iz SAD-a te lokalnog političara iz Chicaga, da se javi na e-mail redakcije Promise.hr.

”Slična cenzura prisutna je i u SAD-u. Moja strast je boriti se za slobodu za sve ljude i zaustaviti širenje laži. Moramo razotkriti ljude poput Georgea Soros-a, Tonyja Fauci-a i mnoge druge, uključujući Billa Gatesa. Trebamo prepoznati zlo koje se širi te braniti istinu”, napisao nam je gospodin Segvich u poruci, nakon čega smo dogovorili razgovor uživo.

Pričali smo sat i pol, stojeći ispod krova koncertne dvorane Lisinski. Kafići nisu, naime, još bili otvoreni zbog koronavirusa, a klupe na otvorenom bile su potpuno mokre nakon što se na Zagreb spustio žestoki pljusak.

Carl je, kaže, prije pet mjeseci došao iz Chicaga s namjerom da ovdje ostane živjeti jer smatra da je kvaliteta života u Hrvatskoj bolja nego u SAD-u, ali i zato jer osjeća silnu povezanost s pradomovinom.

Svi preci iz Splita prije više od 100 godine stigli u SAD

”Nakon što sam nekoliko puta došao na odmor u Hrvatsku te se vratio u Chicago, zaključio sam da je, meni osobno, život bolji u Hrvatskoj nego u Chicagu. I generalno mislim da se u Hrvatskoj kvalitetnije živi nego u Sjedinjenim američkim državama.

Prvi puta došao sam 1989. godine, kada sam imao 27 godina. Posjetio sam Dalmaciju i Zagreb. Na Trgu bana Jelačića sam u listopadu 1989. osjetio svojevrsnu napetost u zraku između različitih grupa ljudi. Vrativši se u Chicago, u studenom 1989., vidio sam da je zid u Berlinu pao… Nakon toga, zainteresirao sam se za svjetsku politiku.

I ranije sam pratio hrvatsku kulturu i događaje vezane uz Hrvatsku, no nakon što je izbio rat, stalno sam osluškivao što se događa. Iako sam pripadnik treće generacije hrvatskih iseljenika, sto posto sam Hrvat. Svih četvero mojih predaka, odnosno dva djeda i dvije bake su Hrvati. Rođeni su u Splitu, ili u selima pored Splita. Došli su u Chicago 1913. i 1917. godine. U Chicagu su se upoznali i ostalo je povijest. Moj otac je preminuo, a majka, koja je po mentalitetu i kulturi više Hrvatica nego što je bio otac, još je živa i uskoro će navršiti 90. godina. Ona savršeno govori i piše hrvatski, iako je rođena u Chicagu. Svo vrijeme je održavala komunikaciju s rođacima u Splitu. Njezini majka i otac rođeni su selu Sitno Gornje, odnosno u selu Srinjine, koje je sada dio Splita. Roditelji moga oca rođeni su u Splitu, u četvrti Firule. Moram priznati da sam sretan što mi je porijeklo u potpunosti hrvatsko”, s razvučenim osmjehom govori elokventni Amerikanac hrvatskog podrijetla, odnosno Hrvat povratnik iz Chicaga.

Dodaje da mu se mama prezivala Bečić, a otac Šegvić.

”Kasnije sam doznao da je Šegvić često prezime, da u Splitu postoji i Šegvićeva ulica”’,  nastavio je Carl, koji žali što ne govori dobro hrvatski, no kojega to ne priječi da ovdje pokuša pronaći posao te da ostatak života provede u pradomovini, koja mu je toliko prirasla srcu.

”Ponovno sam došao 1993. godine. U Hrvatskom centru u Chicagu pročitao sam poziv mladim Hrvatima iz dijaspore da dođu u Hrvatsku na šest tjedana, kako bi pomogli djeci koja su u ratu izgubila roditelje. Organizirano smo došli nas 90-tak iz SAD-a, Kanade, Njemačke i još nekoliko zemalja. Podijelili smo se u dvije skupine te otišli pomagati toj djeci. Moja grupa otišla je na najprije na otok Vis. Kasnije smo došli u Skrad u Gorskom Kotaru, pomoći čistiti zgradu, krečiti ju te provesti neko vrijeme s djevojčicama i dječacima koji su bili tamo smješteni. Zadaća je bila igrati se s njima i podržati ih.

Bila je to prilika za predsjednika Tuđmana da nas posjeti i da se upoznamo.

Susreli smo se u Zagrebu, kratko razgovarali i fotografirali. Vijest o našem susretu objavljena je na drugoj stranici Večernjeg lista. Tuđman mi se svidio. Izgledao je autentično i iskreno. Stekao sam dojam da je dobar čovjek”, prisjetio se Carl susreta s prvim hrvatskim predsjednikom.

Na pitanje kako je prošlo druženje s djecom koja su u ratu izgubila roditelje, malo se zamislio i uozbiljio.

”Bilo je emotivno, a na kraju vrlo tužno. Kada smo stigli, upozorili su nas da se ne vežemo previše emocionalno za tu djecu. Budući da moj mozak funkcionira malo drugačije, nakon tog upozorenje napravio sam upravo suprotno. Vezao sam se za malene i kada smo odlazili, bilo mi je jako teško. Oni su bili vrlo tužni. Posebno se sjećam jednog djeteta koje je neutješno plakalo. Bili su u dobi od 8, 9, 10… godina, iz svih dijelova Hrvatske”, sa sjetom se prisjeća naš sugovornik.

‘Kada su mi javili da dođem po Domovnicu, odlučio sam: Selim u RH!’

Potom napominje da mu se u Hrvatskoj najviše sviđaju ljudi i kultura života.

”Umjesto stalne jurnjave za zaradom, ovdje se sporije živi. Vjerojatno zbog svog porijekla, ni ja ne želim po cijele dane samo raditi da bih postao bogat i da bih zaradio više od drugih. Radije radim kraće, a više živim. Pretpostavljam da je za to presudan mediteranski, odnosno hrvatski DNA”, objašnjava dugogodišnji republikanski vijećnik čikaškog okruga Cook.

Prisjetio se potom novih dolazaka u pradomovinu – koja ga je s vremenom sve snažnije privlačila.

”U Hrvatsku sam ponovno došao 2003. ili 2004. godine. Ostao sam preko ljeta kod rođaka u Splitu. Poduprli su me apsolutno. Nakon toga, u naš glavni grad i na obalu najljepšeg mora došao sam se u ljeto 2007. Potom u Hrvatsku nisam dolazio sve do prošle godine. U svibnju 2019. sam ostao pet tjedana. Prije nego sam stigao, u Chicagu sam na webu vidio vijest da će u Splitu biti održan Crodiaspora meeting. Mladi Hrvat, povratnik iz Kanade, moj prijatelj Mate Paškanović – Pavković, to je sjajno organizirao. Prijavio sam se te sudjelovao u konferenciji. Skup je trajao tri dana i bio je vrlo uzbudljiv i sadržajan. Upoznao sam izuzetno zanimljive ljude. A kada mi je, nakon povratka u Chicago, lani u studenom zazvonio telefon i kada su rekli da mogu podići hrvatsku Domovnicu, odlučio sam trajno se preseliti u Hrvatsku. Bio sam jako sretan i ponosan! Sada mogu ostati, ne moram napustiti zemlju nakon 90 dana, mogu raditi u Hrvatskoj, kupiti stan…, a mogu isto učiniti i u drugim zemljama EU”, s radošću govori američki Hrvat, koji je domovnicu čekao čak četiri i pol godine.

Na pitanje: od čega namjerava živjeti, Sagvich odgovara da već duže od četiri mjeseca traži posao, ali da ga to nije obeshrabrilo.

”Nisam ni očekivao da će biti lako pa nisam frustriran. I dalje tražim svaki dan, razgovaram s dobrim ljudima, raspitujem se. U Chicagu sam bio, i još uvijek sam, izabrani političar Republikanske stranke. Nisam državni političar, što znači da nisam plaćen za to, već za život zarađujem vozeći taksi i radeći druge poslove. A u slobodno vrijeme, predstavljam građane jednog od 50 okruga u Chicagu”, tumači elokventni republikanac hrvatskih korijena.

Na pitanje kakav posao traži u Hrvatskoj, odgovara da bi mogao podučavati engleski jezik, biti konobar, ili raditi druge poslove u turizmu.

”Svi znaju da je Hrvatska poznata po turizmu. Mogao bih živjeti na nekom otoku, ili bilo gdje u Hrvatskoj. Volio bih raditi s ljudima”, zaključuje Carl te potvrdno kima glavom na konstataciju da bi mu i objava ove priče mogla pomoći u pronalaženju posla.

”Yes, please. Thank you!”, kazao je ljubazno.

Raspričao se potom o svojoj obitelji u Hrvatskoj.

”Imam rođake u Splitu i okolici te u Zagrebu. To su vrlo dragi, normalni ljudi. Većina ih je još u mjestu Srinjine i Sitno Gornjem. Jedna rođakinja živi u Splitu. Njezin suprug je liječnik, radi u nogometnom klubu. Posjetit ću sve moje drage rođake i provesti vrijeme s njima.

‘Pitali su me jesam li lud, čudili se da iz Amerike selim u Hrvatsku”

Na pitanje: ‘Jesu li se čudili što je odlučio iz Amerike trajno preseliti u Hrvatsku’, slatko se nasmijao.

”Jesu, čudili su se. Puno smiješnih reakcija sam doživio. Pričao sam da je život ovdje bolji nego u Chicagu i svi su me u čudu gledali. Pitali su: ‘Jesi li ti lud? Iz Amerike u Hrvatsku?!’

Mnogi misle da su ulice u Americi popločene zlatom! Ali nije tako. Kao što netko voli ribu, a netko meso, tako neki vole New York ili Los Angeles, a neki drugi Split ili Zagreb. Ja ipak više volim Hrvatsku. No, točno je da su mnogi ovdje iznenađeni mojom odlukom da preselim iz Chicaga u Hrvatsku. Ponekad odem na kavu s ljudima koji su studirali filozofiju kao i ja i koji se slažu sa mnom. Bili su u New Yorku pa kažu da ne bi nikada ostali živjeti u SAD-u”, tumači gospodin Segvich.

Chicago je, u usporedbi s Hrvatskom, prava ratna zona

Objašnjava da je sigurnost u Hrvatskoj puno veća nego u Chicago, da je hrana ovdje zdravija jer ima manje kemikalija i nije genetski modificirana.

”Sviđa mi se hrvatska hrana, ljudi, kultura. Lijepo je vidjeti tako mnogo kafića s otvorenim terasama. Nigdje drugdje nisam vidio toliko stolova i terasa na trgovima i ulicama kao u Hrvatskoj. I Jadransko more obožavam. Ne samo što je prekrasno, već mislim da je slana voda vrlo zdrava. Volim izlete brodom na otoke. Dalmacija mi je ipak draža od Zagreba. Sva rodbina mi je, uostalom, iz Dalmacije. No, u Zagrebu obožavam ići na Dolac. Ta tržnica je prekrasna. U SAD-u nema takvih placeva, sa svježim voćem i povrćem, ribom… Sve je zamotano u plastiku. Mnogo je ekstremno pretilih ljudi u SAD-u. To je vrlo ozbiljan problem”, podsjeća.

Posegnuo je zatim i za statistikom pa kaže da je znatno više ubojstava u Chicagu nego u cijeloj Hrvatskoj.

”Chicago je, u usporedbi s Hrvatskom, prava ratna zona. Ima puno kriminala i stanje je sve gore. Mnogi ljudi su očajni, jer je jako mnogo siromašnih. Država im je dala loše obrazovanje. Političari su odgovorni što u državnim školama u zadnjih 40, 50 godine mladi dobivaju sve lošije obrazovanje”, govori naš sugovornik.

Demokrati ih, kako tvrdi, ne žele obrazovati za pravi posao. Republikanci, prema Segvichevom tumačenju, zastupaju stajalište da se svi trebaju obrazovati kako bi mogli pronaći posao, a ne bi bili ovisni o državi.

Završio fakultet, a radi kao taksist

”Puno je siromašnih u Chicagu. Ni ja nisam bogat. Poprilično sam siromašan. Bio sam vozač taksija, radio u bolnici i druge poslove. No, nastavljam se usavršavati. Završio sam University of Illinois u Chicagu, umjetnost i filozofiju. No, s mojom diplomom teško je naći posao. Zato sam vozio taksi i radio druge poslove, premda sam završio fakultet. U Chicagu ima puno ljudi koji rade za državu, i imaju poprilično veliku plaću, a ne rade praktički ništa. No, takve poslove dobivaju demokrati, koji godinama vladaju Chicagom i državom Illinois. Ipak, takva politika dolazi na naplatu jer su bankrotirali pa više nemaju za mirovine. Sada koriste koronavirus kao izliku da bi savezna država, odnosno predsjednik, dali novac državi Illinois za mirovine.

Otkad je Trump predsjednik, privatni sektor u Americi je nešto narastao i više je poslova. Ali i dalje je puno ljudi koji ne rade u privatnom sektoru i koji žive na teret države, a to je politika koju zastupaju demokrati. Crni konzervativci su najjače oružje republikanaca. No mediji ih uglavnom ne vole i ne prenose informaciju kada crna osoba objašnjava zašto podržava konzervativce i njihovu politiku”, tumači Carl političke nijanse Chicaga, gdje već godinama predstavlja građane okruga Cook koji su glasali za njega.

Potom se dotaknuo i hrvatskih političkih tema.

”Izgleda da je komunistički mentalitet još uvijek prisutan kod mnogih ljudi ovdje, u njihovim mislima i srcima. Čini mi se da mediji i danas na neki način stigmatiziraju Hrvate, čak i mnogo godina poslije Drugog svjetskog rata. Pišu neistine o ljudima poput kardinala Stepinca. Čitao sam o Stepincu, o ubojstvima u Drugom svjetskom ratu i o brojevima žrtava. Pročitao sam da je na jednom mjestu primjerice ubijeno nekoliko stotina ljudi, dok drugi pišu da su Hrvati ubili na tom mjestu na desetine tisuća ljudi. Nisam znao i ne znam tko govori istinu, a tko laže… No, sada, kada sam napunio 58 godina i nakon što sam pročitao mnogo članaka o tim temama, čini mi se da su Hrvati bili prevareni od službene povijesti. I još uvijek ih varaju. Zanimljivo je da u Chicagu, gdje znam puno više o lokalnoj politici, postoji vrlo sličan mentalitet. I tamo postoji medijsko guranje javnosti prema komunizmu te nastojanje da se ljudi odvrate od kršćanstva i od vjere u Boga. Primijetio sam i nastojanje da se ljude uvjeri kako svi trebaju vjerovati u jednu te istu priču.

Krćanstvo na udaru medija

Brojne sličnosti vidim i u Hrvatskoj. To mi je, kao bivšem studentu politologije, filozofije i psihologije te kao dugogodišnjem aktivnom političaru, vrlo zanimljivo”, otvorio se u potpunosti gospodin Segvich.

Na pitanje što misli zbog čega se, kako tvrdi, kršćanstvo u javnosti gura na margine i u SAD-u, i u europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj, Carl odgovara da su u cijeloj toj priči mediji odigrali, i još uvijek igraju, glavnu ulogu.

”Medij su na vrhu svega. Mislim da sve više ljudi shvaća da su mediji gotovo u potpunosti antikršćanski, odnosno antireligijski nastrojeni. U svijetu, ne samo u SAD-u. Mediji mogu objaviti priču koja se na prvu čini neutralna, ili prijateljska prema vjernicima, no kasnije je očito da je riječ o manipulaciji, o omalovažavanju vjernika i vjere u Boga”, tumači Carl Segvich.

Potom se dotaknuo George Sorosa i njegovih veza s ‘lijevim’ političarima te s kontraverznom državnom tužiteljicom čikaškog okruga Cook, Kim Foxx, koju su na tu dužnost izabrali demokrati koji vladaju Chicagom i američkom državom Illinois.

”Upravo je Gorge Soros dao veliku financijsku pomoć (dva milijuna dolara), aferama obilježenoj ekstremno lijevoj javnoj tužiteljici u Chicagu (odnosno organizaciji PAC koja ju je podržavala) o čemu su pisali svi mediji. Njezino ime je Kim Foxx. Ona je šefica svih tužitelja u okrugu. Mlada je, tek 35 do 40 godina ima, a tužiteljica je četiri godine. Za njenog mandata, znatno je porasla stopa kriminala u tom okrugu. Kriminala je više nego ikada. Zašto? Zato što se krađe u vrijednosti manjoj od tisuću dolara uopće ne kažnjavaju! Ako netko u trgovini ukrade robe u vrijednosti do 1000 dolara, neće biti procesuiran. To je suludo. Zato mnogi odlaze u trgovinu i pljačkaju. Znaju da će proći praktički nekažnjeno. Ako ih uhvate, dobiju packu po ruci. Vlasnike tvrtki i trgovina to izluđuje. Mnogi gomilaju gubitke. Iza spomenute državne tužiteljice je i skandalozna afera o kojoj su pisali gotovo svi američki pa i mnogi svjetski mediji.

Prije dvije godine, u siječnju kada je temperatura bila 20 ispod nule i kada nikoga nije bilo na zaleđenim ulicama, Jussie Smollett, crni momak iz Los Angelesa, bivši holivudski glumac, zvao je policiju i imao je uže oko vrata. Zvuči kao neka šala. Rekao je da su ga trojica bijelaca zaskočili i pretukli. I svi su, rekao je, nosili šešire s natpisom Donald Trump?! To se navodno dogodilo u 2 sata u jutro, u vrijeme kada je temperatura bila 20 ispod nule.

Inscenirani incident je mogao razdvojiti Ameriku!

Istraga je pokazala da je sve izmislio. Unajmio je dva body bildera da insceniraju napad. Ne znam je li se sam udario da bi imao masnice. Taj incident mogao je razdvojiti Ameriku, uznemiriti pripadnike crne rase i okrenuti ih u potpunosti protiv republikanaca i predsjednika Trumpa.

No, pokazalo se da je to bila bolesna propaganda, čista laž uz pomoć koje su htjeli izazvati podjele. Taj glumac na kraju je završio na sudu, no javna tužiteljica je odbacila slučaj i oslobodila glumca koji je pokušao zavaditi crnce i bijelce.

Svi su u SAD-u čitali i slušali o ovom skandalu, da bi napokon u Washingtonu odlučili da moraju ponovno otvoriti istragu o ovom slučaju. Istraga traje i danas, a obuhvaća i glumca koji je inscenirao da je pretučen, a kojega istražitelji žele strpati u zatvor, kao i tužiteljicu koja je odbacila sve optužbe protiv njega, a za koju traže da podnese ostavku.

Radi se o ozbiljnom kriminalu. Nju se tereti da je podržala očitu laž i tražila uporno od policije da čitava dva ili tri tjedna pronađu bijele napadače. To je izazvalo puno tenzija među ljudima, a istraga je stajala dosta novca. Stvar je još zanimljivija ako se zna da je crni glumac, koji je izazvao incident, povezan s Michele Obama. Mediji su pisali da je Michele Obama zvala tužiteljicu i rekla da ne procesuira glumca.

Postoje i dokumenti, kao i medijska izvješća o tome”, ispričao nam je gospodin Segvich te nam je naknadno mailom poslao linkove brojnih tekstova američkih medija koji su, uistinu, vrlo opširno pisali o ovom skandalu (objavljujemo nekoliko linkova: OVDJE,ovdje, ovdje. Zanimljivo je da je i nakon izbijanja skandala, Kim Foxx ponovno izabrana za državnu tužiteljicu okruga Cook. Prevagnula je, kako su pisali američki mediji, ogromna donacija Georga Sorosa (dva milijun dolara) organizaciji PAC, stvorenoj s namjerom da zadrži Foxx na dužnosti tužiteljice! Spomenuti PAC je, prema navodima medija, uložio više od milijun dolara u promidžbu kroz koju je napadan glavni protukandidat tužiteljice Foxx, Bill Conway.

„U slučaju Jussie Smollett, državno tužiteljstvo pokazalo je kako politički povezani dobivaju bolje poslove od ostalih ljudi”, kazao je Conway u veljači.

„Državno tužiteljstvo trebalo bi biti svjetionik javnog povjerenja kako ljudi ne bi izgubili vjeru u kazneno pravosuđe i jasno je kako je narušeno povjerenje”, dodao je Conway nakon što je kompromitirana tužiteljica zadržala funkciju uz pomoć velike donacije George Sorosa.


Ako ne nađe posao, morati će se vratiti u SAD

Potkraj razgovora, Carla smo upitali što će se dogoditi ako uskoro ne nađe posao u Hrvatskoj?

”Pouzdam se u Boga. I dalje ću se susretati s ljudima i tražiti posao. No, ako ne nađem nešto vrlo skoro, imati ću veliki problem. Morat ću se vratiti u Ameriku, premda se ne želim vratiti. Problem je što se dogodila pandemija, pa potres baš nakon što sam došao u Hrvatsku, odnosno u vrijeme kada je trebala započeti turistička sezona. To mi je otežalo pronalaženje posla.”

Što ne volite u Hrvatskoj?

”Ne volim grafite po zidovima. Mislim da su grafiti oblik nasilja, a velika većina ljudi u Hrvatskoj nisu nasilni. Zanima me kako su i kada nastali grafiti u Hrvatskoj? U Americi grafite i očekujem jer tamo ima mnogo bandi. Nije mi jasno zašto ovdje to rade?”

Na našu opasku da su se grafiti ovdje pojavili vjerojatno pod utjecajem američkih filmova i pop kulture, Carl primjećuje da je problem što ovdje mnogi idealiziraju Ameriku, misleći da je to zemlja gdje su gotovo svi ljudi bogati…

”To nije stvarna slika Amerike. Tamo živi jako mnogo siromašnih ljudi”, podvlači naš sugovornik.

Prisjetio se potom svoje majke, s kojom godinama živi u zajedničkom kućanstvu, u stanu u Chicagu.

”U kolovozu bih volio otići u Chicago posjetiti mamu, koja će proslaviti 90. rođendan. Rođendan joj je dva dana prije Velike Gospe. Tada je velika fešta u Chicagu. Hrvati se okupljaju kod hrvatske crkve Svetog Jeronima. Tada se okupi više od 1000 Hrvata u procesiji ulicama Chicaga. Ta tradicija traje više od 100 godina u Chicagu!”, ponosan je na običaj čijem očuvanju već duže od stotinu godina pridonose i članovi njegove obitelji: isprva djedovi i bake koji su u Chicago doputovali početkom 20. stoljeća, pa roditelji te ostala rodbina i on osobno.


‘Neki mediji u SAD-u žele razdvojiti pripadnike crne i pripadnike bijele rase’

Govoreći o javnom mnijenju i medijskoj sceni u SAD-u, Carl se dotaknuo suživota pripadnika različitih etničkih i rasnih skupina te pojedinih medija koji namjerno, kako tvrdi, potpiruju podjele.

”Antikršćanski mediji nastoje razdvojiti pripadnike crne i bijele rase. Trenutno praktički više nema rasizma u Americi. Barem ga nema u Chicagu. U današnje vrijeme bijelci i crnci se druže, otvaraju vrata jedni drugima, piju kavu zajedno, jedu pizzu zajedno, sve rade zajednički. Sada se često i vjenčaju međusobno. Mnogim medijima se to ne sviđa i žele nas razdvojiti. Veliki mediji nastoje pisati na način da ljudi crne boje kože dobiju osjećaj da ih bijelci ugrožavaju i ugnjetavaju”, tumači naš sugovornik.

Dodaje potom da je dio te priče, prema svemu sudeći, i afera s insceniranim napadom na crnog glumca na zaleđenim ulicama Chicaga. Cilj je bio, kako tumači, umjetno izazvati podjele i netrpeljivost. A kada je podla laž razotkrivena, oni koji su, prema svemu sudeći, stajali iza te afere potrudili su se da krivci ne odgovaraju te da državna tužiteljica – koja je htjela prijeći preko cijelog skandala – ponovno bude izabrana na isti vrlo važan položaj, tumači Carl Segvich.

”Vjerujem da se kroz medije potpiruje kulturološki rat u SAD-u, Hrvatskoj i cijelom svijetu između ljevice i desnice, odnosno između ateista i vjernika”, zaključuje naš sugovornik., koji je diplomirao na College of Liberal Arts and Sciences, Sveučiliša Illinois u Chicagu.


Dr. Fauci i veze s laboratorijem u Wuhanu

”Glavni američki imunolog, dr. Anthony Fauci, povezan je s Hillari Clinton. Dokazi o tome izlaze svaki dan. On je zaobišao zakon SAD-a prije tri godine, dakle 2017., kada je lobirao da SAD donira 3,7 milijuna dolara laboratoriju u Wuhanu u Kini. Iako je vlada SAD-a rekla: nema više donacija tom laboratoriju, nekako je zaobišao zakon i uspio izlobirati da američki Nacionalni institut za zdravstvo da novac laboratoriju u Wuhanu. Ne znam zašto je Trump, nakon svega, zadržao dr. Fauci-a”, čudi se Hrvat povratnik iz SAD-a, dotičući se i kontroverzi oko američkih problema i borbe s ‘kineskim virusom’.

FOTO: Promise.hr; arhiva Carl Segvich; preslika tekstova američkih news portala