Irska pala na 2,8 milijuna ljudi, no uz poticaje za iseljenike sada imaju 4,3 milijuna i čudo su; isto bi OŽIVJELO RH! Irska pala na 2,8 milijuna ljudi, no uz poticaje za iseljenike sada imaju 4,3 milijuna i čudo su; isto bi OŽIVJELO RH!
TweetEmailPrint Povratnici i branitelji tražit će od Europske komisije sastanak na zgarištu tvornice Borovo, jer EK ne dozvoljava Hrvatskoj mjere za poticanje ratom stradalih... Irska pala na 2,8 milijuna ljudi, no uz poticaje za iseljenike sada imaju 4,3 milijuna i čudo su; isto bi OŽIVJELO RH!


Povratnici i branitelji tražit će od Europske komisije sastanak na zgarištu tvornice Borovo, jer EK ne dozvoljava Hrvatskoj mjere za poticanje ratom stradalih područja! ‘Ako tu ne shvate da treba pomoći uništenom gospodarstvu, onda ćemo i mi odustati’, ističu u Zajednici povratnika Hrvatske. Šterc je predložio da se iseljenici, koji ulože u ratom stradala područja, oslobode poreza na dobit, što bi preporodilo Slavoniju i Baranju i cijelu RH, baš kao što su slične mjere preporodile Irsku

Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije održala je javnu tribinu o katastrofalnoj demografskoj slici ratom stradalih područja Slavonije i Baranje, na kojoj je gostovao ugledni demograf prof. dr. sc. Stjepan Šterc.

Voditelj budućega Studija demografije i hrvatskog iseljeništva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, tom je prigodom istaknuo da je demografska slika dosegnula zabrinjavajuće razmjere u cijeloj Hrvatskoj, a osobito je izražena u istočnoj Hrvatskoj i to u ratom stradalim područjima.

”Hrvatska danas ima negdje oko 17.000 više umrlih nego rođenih u godini, a oko 25 posto od toga se odnosi na istočnu Slavoniju.  Prirodni pad pojavio se 90-tih godina, a agresija na Hrvatsku je samo ubrzala negativnosti. U posljednje četiri godine mi smo izgubili oko 70.000 ljudi i to je nevjerojatno da nitko u Hrvatskoj nije reagirao na tu problematiku. Ako se taj trend nastavi, možemo izgubiti do 100.000 ljudi samo prirodnim putem, a istovremeno imamo silinu iseljavanja koja mora dodatno zabrinuti, jer do kraja 2017. je iz Hrvatske iselilo oko 47.000 ljudi a uselilo je oko 15.000 ljudi i to u Zagreb i na Jadran, dok u ratom stradala područja nitko nije uselio. Imamo, dakle, negativnu migracijsku bilancu od 35.000 ljudi, prema podacima Državnog zavoda za statistiku”, istaknuo je profesor Šterc.

Dodao je da Hrvatska godišnje, prema tim informacijama, izgubi oko 50.000 ljudi. Do tog broja se dolazi kada se zbroje podaci o prirodnom padu stanovništva i podaci o migracijama. No prave brojke su, objasnio je Šterc, još dramatičnije nego što to pokazuje Zavod za statistiku.

”Podaci zemalja useljavanja nam govore da je taj podatak na razini 80.000 ljudi godišnje, jer podatak “Destatisa” njemačkog je da je samo u Njemačku uselilo 57.000 ljudi na godišnjoj razini. Kada se sagleda cjelokupna slika, onda se vidi da u procesu iseljavanja Istočna Hrvatska sudjeluje najvećim udjelom jer negdje oko 30 posto iseljavanja je iz Slavonije. A kad gledamo cjelokupnu Hrvatsku, apsolutno su najugroženija bivša okupirana područja, gdje je prisutan najgori demografski oblik koji se zove IZUMIRANJE, u kojem je udio starog stanovništva u odnosu na mlado, gotovo dvostruko veći, gdje više nema biološkog potencijala. Ratom stradala područja su područja u kojima više nije moguća revitalizacija domicilne populacije”, naglasio je vodeći hrvatski demograf.

Mladi iz gradova preselili bi kada bi imali uvjete

Kazao je da bi se ta područja mogla revitalizirati jedino ako bi se pokrenulo useljavanje mladog stanovništva iz gradova, kada bi se  mlado, nezaposleno i obrazovano stanovništvo usmjeravalo u ta područja poticajnim modelima, koji bi eventualno mogli biti nositelji inovacija.

”Ako se to ne dogodi, ovo stanovništvo koje još sada tu živi, će jednostavno biološki nestati. Pozivamo Vladu da se, između ostaloga, razvijaju modeli kvalitetnih poticaja za mlade te da ih se, umjesto izvan Hrvatske, usmjerava u ruralna područja. Ali to moraju biti tako kvalitetni poticaji da mladi shvate da je njima odlazak u ta područja financijski ekvivalent odlasku u inozemstvo. Te smo mjere već imali u  Zakonu o područjima posebne državne skrbi, gdje su bile predviđene plaće u tim područjima za 50 i 100 posto veće nego što su u ostalim dijelovima Hrvatske. I to je u početku funkcioniralo. Također je bilo predviđeno oslobađanje od poreza za sve firme koje registriraju gospodarsku djelatnost na ratom stradalom području i zaposle 5 ljudi. Sve to stoji u Zakonu koji je tada prihvaćen aklamacijom u Saboru, dakle, svi klubovi i svi zastupnici, među kojima je 50 posto aktualnih zastupnika u sadašnjem Saboru. Mi, dakle, imamo zakonsku osnovu ali kako vrijeme odmiče i kako se Vlade mijenjaju, ne donose se te odluke.  Objašnjenje je uvijek isto: ‘Mi nemamo za to novca”, podsjetio je Stjepan Šterc te dodao da to i nije baš tako.

”Ako se analizira državni proračun, može se vidjeti koliko je tamo manje važnih stavki od demografske revitalizacije ratom stradalih područja. Tu se može naći oko 14 milijardi s kojima možemo pokriti i demografsku revitalizaciju, regionalni koncept razvoja tih ratom stradalih područja te znanost i obrazovanje koje je temelj svakog društva i države. Analizirajući ratom stradala područja, nisam našao niti jedan element koji bi pokazao da se tu nešto događa”, rekao je ugledni demograf i nastavio:

“S druge strane, područje koje je oduvijek bilo područje useljavanja danas je postalo područje iseljavanja. Uzeo sam brojke za svih pet županija istočne Hrvatske, koje pokazuju da je samo u godini dana brojka iseljavanja između 15 i 20 posto. Imali smo situaciju da je prirodni pad bio 2016. godine oko 8.200 a godinu dana kasnije 11.400 ljudi, da je iseljavanje u godini dana oko 16-17.000 ljudi. Ako pretpostavimo da je iseljavanje vjerojatno dvostruko veće, prema podacima drugih zemalja, vrlo vjerojatno je da je iseljavanje iz istočne Hrvatske preko 30.000 ljudi godišnje. To nitko javno ne želi priznati ali obilazeći teren, vidi se da su stvari puno gore na terenu nego što pokazuju brojke, jer su brojna sela gotovo napuštena. E, sad, što se događa? Ljudi na terenu u općinama shvaćaju da oni sami na lokalnoj razini ne mogu ništa napraviti. Mogu krenuti, može to biti u početku pozitivno ali bez nacionalnog koncepta nema ništa. Tek komplementarno s nacionalne i lokalne razine mogu dati nekakve opipljive rezultate”, zaključio je Šterc.

Europa je 2015. vidjela kako imigracije mogu slomiti društvo

Objasnio je potom da postoje dva modela. Jedan je revitalizacija domicilnom populacijom, što je nemoguća misija u ratom stradalim područjima, ali je moguća u nekim dijelovima Hrvatske. Drugi model je – useljavanje – imigracija.

”Imigracija kojeg stanovništva? Velika imigracija 2015. prema Europi se pokazala katastrofalnom, jer je slomila granice društva, ugrozila je integritet, sigurnost. Tek onda je Europa vidjela da se tim ne rješava ovaj problem. Dakle, na razini unutarnje imigracije mora biti gradska populacija kojoj će se ponuditi vrlo ozbiljne poticajne mjere. Tu je vrlo bitno Ministarstvo regionalnog razvoja, koje bi trebalo izraditi projekte koji se temelje na onim potencijalima koje nude ratom stradali prostori. To je takozvani “irski model” gdje se potiče djelatnost koja se temelji na prostornom potencijalu, a za takvu djelatnost je potrebno, između ostalog, i mlado i obrazovano stanovništvo. Jedna ozbiljna anketa među studentima u Zagrebu je pokazala da bi oni bili spremni preseliti se u ratom stradala ruralna područja, kada bi Ministarstvo regionalnog razvoja raspisalo za svaku regiju natječaj za 500 obitelji, koje bi se usmjerilo u ta područja, riješilo stambeno pitanje, pristojne plaće.

S druge strane imamo oko 30.000 stanova u državnom vlasništvu razasutih po cijeloj Hrvatskoj, koji su amortizirani i devastirani, a uz malo ulaganje mogli bi se ponuditi za ovakav program jer sada ničemu ne služe”, rastumačio je poznati demograf.

Najveće svjetske firme stigle u Irsku

Kazao je zatim da je Republika Irska po broju stanovnika slična Hrvatskoj, a primijenila je spomenute modele. Irska je 1961. godine pala na svega 2.800.000 stanovnika, sa 6.300.000 – trideset godina ranije. No kada su, prema Štercovim riječima, vidjeli da je zemlja u kolapsu, počeli su primjenjivati spomenute modele i Irska se potom podigla.

”Oni danas imaju 4.300.000 stanovnika. Primaju imigraciju i svoju i selektivno iz Europe – obrazovano stanovništvo, hrvatsko posebno. Danas imaju sve demografske pokazatelje pozitivne. Prema sebi je usmjerila svjetske firme koje su bile u vlasništvu njihovih Iraca u ostalim dijelovima svijeta, tako da su tamo danas registrirane neke od najjačih svjetskih tvrtki, između ostalog i Apple. No, oni su oslobodili sve te firme deset godina poreza na dobit, pa su investitori shvatili da mogu funkcionirati jednostavnije i da im je isplativije poslovati u Irskoj.

Sličan model predlagao sam sadašnjoj vladajućoj strukturi, između ostaloga i ministru financija, tvrdeći da mi u ta područja moramo usmjeriti mala i srednja poduzeća i da ih moramo osloboditi poreza, zato što ta područja ionako nemaju nikakve koristi od njih. A kada dođu u ta područja, barem će porez od zaposlenih ljudi biti veći. Mogli smo također nastaviti tu priču s ratom stradalim područjima na način da ih oslobodimo plaćanja PDV-a.

Podaci pokazuju da je u ukupnom prihodu RH od PDV-a prihod s ratom stradalih područja manji od 1 posto i njegovim ukidanjem, ratom stradala područja bi “prodisala”. Činjenica je da – ako ne uključimo porezni sustav u funkciji revitalizacije gospodarstva u rješavanje ove problematike – nećemo ništa napraviti”, zaključio je Šterc.

Zašto je zabranjeno spomenuti ratom stradala područja?!

Potom je Josip Kompanović, predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske, istaknuo da oni već niz godina upozoravaju na spomenute probleme, koji su osobito izraženi na ratom stradalim područjima. Dodao je da je problem što svi u Hrvatskoj izbjegavaju i spomenuti termin “ratom stradala područja”.

”Kao da se pokušava taj dio povijesti pobrisati i više nećemo spominjati ratom stradala područja. E, mi hoćemo! Upozoravamo dugi niz godina na činjenicu da je Zajednica dala veliki doprinos da se ljudi vrate na ta područja koja su bila okupirana i nigdje u svijetu takva akcija nije uspjela na način da su se prognanici vratili preko 90 posto svojim kućama. Međutim, vrlo brzo smo detektirali problem da su se ti ljudi vratili svojim obnovljenim kućama i postali su socijalni slučajevi. Nisu imali od čega živjeti, nisu imali čime školovati svoju djecu i počeli su ponovno iseljavati, ovoga puta ne zbog ratnih pogibelji nego zbog toga što nisu imali od čega živjeti.. Tada smo počeli raditi pripreme kolokvijalno nazvanog Zakona o ratom stradalim područjima gdje smo upravo ovakve mjere, kroz poreznu politiku, kroz stambeno zbrinjavanje, ponudili.  Naveli smo rješenja koja idu za tim da se u ta područja privuku investitori i oživi gospodarstvo, jer ako su potpuno jednaki uvjeti u Čakovcu i u općini Popovac za koju 99 posto ljudi niti u Hrvatskoj ne zna gdje je, naravno da neće doći ovamo”, kazao je Josip Kompanović.

Dodao je kako je jasno da bi ‘to’ trebalo ići preko Ministarstva regionalnog razvoja.

”Više puta smo se sastajali i razgovarali o tome. Ministrica Žalac se naslanja na Europske fondove i na sve ono što kroz te fondove može financirati. Rekli smo: ‘Lijepo je kad se obnovi središnji ili “Bećarski” trg u Vukovaru ili vukovarski vodotoranj, ali to ne zapošljava’.

Hoće li EK moći odbiti branitelje i njihove argumente?

Kada je u pitanju demografska devastacija tih prostora, odavno smo uvidjeli da su dvije stvari ključne: imati krov nad glavom i posao s pristojnom plaćom, od koje se može uzdržavati obitelj i školovati djecu. Trećega nema. Parole ne rješavaju problem, a da bi se oživjelo ta područja, da bi se podiglo gospodarstvo, da bi se dovukli investitori, moraju se uvesti mjere koje su nekada bile u Zakonu o područjima posebne državne skrbi i u prvom Zakonu o poticanju ulaganja”, istaknuo je Kompanović.

Podsjetio je da su im na sastanku u Ministarstvu regionalnog razvoja obećali da će kroz Zakon o potpomognutim područjima riješiti te probleme.

”Mi smo im postavili pitanje: ako će taj zakon riješiti sve probleme u Hrvatskoj, zašto ste išli u proceduru sa Zakonom o brdsko-planinskim područjima, Zakonom o otocima te Zakonom o potpomognutim područjima, a samo ste zaboravili ratom stradala područja? Rečeno nam je da su pokušali ići sa novim Zakonom o Vukovaru sa sličnim mjerama o kojima govorimo da ih treba primijeniti na ratom stradala područja, ali Europska komisija NE dozvoljava! Europska komisija ne poznaje takvu vrstu potpora gospodarstvu i ne dozvoljava takve mjere! Predložili smo kompromisnu varijantu da idemo pripremiti Zakon o ratom stradalim područjima sa mjerama koje će biti u okviru postojećih Hrvatskih normi, a prihvatljivih Europskoj komisiji.

Šterc: EK ne može zabraniti povratak iseljenika i oslobađanje od poreze

Politika ne može s Europskom komisijom razgovarati na način na koji mi možemo. Tražili smo da organiziraju sastanak da im mi objasnimo. Idemo održati sastanak s njima na zgarištu tvornice Borovo, gdje je bilo 23.000 radnih mjesta, a nakon što je gotovo sve uništeno, danas ih ima jedva 2.000. I ako tu ne shvate da treba pomoći takvom gospodarstvu, onda ćemo i mi odustati. Pripremiti ćemo set mjera i u to uključiti sve braniteljske udruge. Ne na način da ćemo organizirati prosvjede, nego da zajedničkim snagama pokažemo da je nužno donijeti takav Zakon koji će pomoći ratom stradalim područjima”, kazao je predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske.

Dr. Stjepan Šterc potom je iznio interesantan prijedlog: “Ima jedan model kojega posebno zastupam. Naše iseljeništvo, koje je sada brojnije nego domicilna populacija, godišnje šalje oko 15,5 milijardi kuna doznaka u financijski sustav države, to priznaje Narodna banka Hrvatske, i negdje oko 5 milijardi  gotovinski. To je strašan novac koje ulaže u Hrvatsku naše iseljeništvo. Postavljam pitanje, ako oni mogu poslati nama toliko doznaka, to je novac za koji se nismo znojili i na koji ne plaćamo kamate, on sjeda u banke koje oplođuju taj novac, koliko može iseljeništvo poslati investicija? Moj prijedlog je: razraditi model ulaganja Hrvatskog iseljeništva u ratom stradala područja i to zato što oni imaju idealizam prema Hrvatskoj, zato što im je ta problematika vrlo bliska i tu donijeti mjere da se njihova ulaganja u ta područja oslobode poreza na dobit.

Ne sredstva Europskih fondova ili iz Vlade RH, odnosno državnog proračuna, nego njihova sredstva i da oni znaju da, ako otvore pogon negdje na ratom stradalom području, da nemaju poreza na dobit. To nije u Europi ništa novo. Razne porezne stope imaju alpski pašnjaci u Austriji i određena područja u Skandinaviji, dakle ne može EU to zabranjivati. Treba u to krenuti s lokalne razine, dakle iz Županija” – zaključio je profesor Šterc.

(Priredio Branko Pek, predsjednik Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije)
Foto: Zajednica povratnika Hrvatske, podružnica Osječko baranjske županije