JOŠ JEDNA MUČNA PRIČA: Evo zašto mnogi podržavaju ljude koji uzimaju pravdu u svoje ruke JOŠ JEDNA MUČNA PRIČA: Evo zašto mnogi podržavaju ljude koji uzimaju pravdu u svoje ruke
progovorio o seksualnom zlostavljanju djece u domu; sustav mu se osvetio

JOŠ JEDNA MUČNA PRIČA: Evo zašto mnogi podržavaju ljude koji uzimaju pravdu u svoje ruke

IzdvojenoPoveznica 13. siječnja 2020. Promise.hr

Da zatvaranje zdravih i nevinih ljudi nije tek slučajnost, već da je riječ o smišljenom progonu onih koji se usude progovoriti o zlodjelima ili... JOŠ JEDNA MUČNA PRIČA: Evo zašto mnogi podržavaju ljude koji uzimaju pravdu u svoje ruke

Da zatvaranje zdravih i nevinih ljudi nije tek slučajnost, već da je riječ o smišljenom progonu onih koji se usude progovoriti o zlodjelima ili kriminalu hrvatskih moćnika, potvrđuje, prema svemu sudeći, i mučna priča o Dragutinu Pocrniću, koji je pritvoren  u lipnju 2009. jer je progovorio o seksualnom iskorištavanju maloljetnih štićenica Doma za odgoj djece i omladine u Osijeku od strane pojedinih osječkih moćnika. Iako zdrav i nevin, Pocrnić je u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj proveo čak pet mjeseci! Tek godinama kasnije Osječki sud je presudio da je država oštetila Pocrnića, jer je on govorio istinu, a zatvoren je ‘zbog širenja lažnih vijesti’, zbog čega mu treba isplatiti tek mizernu odštetu…

Javna je tajna da  moćni pojedinci u Hrvatskoj koriste ponekad pojedine psihijatre, odnosno sudske vještake, kako bi u zatvorsku bolnicu ili u mentalne ustanove na duže vrijeme, prema svemu sudeći, zatvorili posve zdrave i nevine ljude, koji prijavljivanjem kriminala ili na druge načine ugrožavaju pojedine hrvatske moćnike. Poznat je slučaj Marka Franciškovića, koji je posve zdrav devet mjeseci proveo zatvoren u ‘ludnici’, jer se na Facebooku prepucavao s bivšim ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem.

Prijavitelj korupcije i hrvatski branitelj pukovnik Branko Kakarić, koji je u više navrata prijavljivao korupciju i kriminal u sustavu humanitarnog razminiranja također je, prije nekoliko godina, posve zdrav zatvoren u Vrapče, no zbog brze reakcije pojedinih novinara i aktivista koji su alarmirali široku javnost, Kakarić je nakon nekoliko dana prisilnog ‘liječenja’, pušten iz bolnice , za razliku od mnogih drugih koji su, iako zdravi, u mentalnim ustanovama bili zatvoreni mjesecima, neki i godinama.

A da zatvaranje posve zdravih i nevinih ljudi nije tek slučajnost, već da je riječ o smišljenom progonu onih koji se usude progovoriti o zlodjelima ili kriminalu hrvatskih moćnika, potvrđuje, prema svemu sudeći, i mučna priča o Dragutinu Pocrniću, koji je pritvoren još u lipnju 2009. jer je progovorio o seksualnom iskorištavanju maloljetnih štićenica Doma za odgoj djece i omladine u Osijeku od strane pojedinih osječkih moćnika, odnosno pripadnika tobožnje elite. Iako posve zdrav i nevin, Pocrnić je u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj proveo čak pet mjeseci!

O vrlo mučnom i teško probavljivom slučaju Pocrnić za Telegram.hr piše Drago Hedl:

”Za 152 dana koliko je, ni kriv ni dužan, proveo u pritvoru, Republika Hrvatska morat će Dragutinu Pocrniću isplatiti 30.400 kuna i nadoknadi parnični trošak od 3.125 kuna, presudila je 18. prosinca prošle godine Dorica Krnic-Miloš, sutkinja Općinskog suda u Osijeku. Pocrnićev slučaj više je nego zanimljiv: on je uhićen i pritvoren 29. lipnja 2009. godine, pod optužbom za kazneno djelo lažnog prijavljivanja, te širenja lažnih i uznemirujućih glasina, u pritvoru, u Zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu, proveo pet mjeseci, sve do 27. studenog 2009. godine.

Pocrnićev krimen, zbog kojeg je uhićen i pritvoren, sastojao se u tome što je javno progovorio o maloljetničkoj prostituciju u Domu za odgoj djece i omladine u Osijeku, velikoj aferi o kojoj se sredinom 2009. pisalo u svim hrvatskim medijima. Do spoznaja o tome što se događalo u Domu, Pocrnić je došao posjećujući svog malodobnog sina, kojeg je Centar za socijalnu skrb oduzeo majci i uputio u tu odgojnu ustanovu.

Tamo je sreo i nekoliko djevojčica od koje su neke tražile pomoć jer su bile uvučene u lanac maloljetničke prostitucije. Podvođene su starijim muškarcima među kojima su, pričale su Pocrniću, bili i poznatiji Osječani, a za pružanje seksualnih usluga nagrađivane su s 50 kuna, bonovima za mobitel ili kutijama cigareta.

Istragu o tome vodila je i Policijska uprava Osječko-baranjska, o čemu postoje službene zabilješke razgovora s djevojčicama, štićenicama Doma, koje su potvrdile postojanje maloljetničke prostitucije. No kad je afera pukla i kad je javnost ostala zgrožena saznavši što se u osječkom Domu za odgoj djece i maloljetnika događalo, inspektor koji je vodio istragu skinut je sa slučaja.

Po čijem nalogu je krivu dijagnozu dao sudski vještak?

Iz Zagreba je tih dana u Osijek došao Krunoslav Borovec, tadašnji policijski glasnogovornik i na tiskovnoj konferenciji rekao kako je priča o maloljetničkoj prostituciji izmišljena. Istoga dana Pocrnić je uhićen i pritvoren, a tada na scenu stupa, piše to i u sudskoj presudi, psihijatar dr. Ivan Požgain, stalni sudski vještak.

Prema Pocrnićevom svjedočenju iznesenom na sudu, vještačenje je trajalo pet minuta u zatvorskoj ćeliji, a dijagnoza je bila da je opasan za sebe i okolinu; pritvor mu je produljen, te je upućen u Zatvorsku bolnicu. “Dok sam se nalazio u pritvoru, u Zatvorskoj bolnici, znao sam se noću buditi u znoju, kraj mene je ležao ubojica, pa sam se bojao da bi mogao i mene ubiti tim prije jer nije bio sam, bilo ih je više, a u istoj Zatvorskoj bolnici bila je i osoba koja je ženi uzela dijete iz kolica i bacila ga u more”, ispričao je Pocrnić na sudu.

Istinski liječnici utvrdili da je posve zdrav i nije opasan

Tijekom boravka u pritvoru nekoliko je puta podvrgnut psihijatrijskom vještačenju, što u Popovači, što u Vrapču, no dijagnoza da je opasan po sebe i okolinu nije potvrđena. Štoviše, liječnici su utvrdili da je psihički zdrav, pa kad se cijeli slučaj stišao, bez ikakve pratnje iz Zatvorske bolnice 27. studenoga 2009., nakon 152 dana u pritvoru, pušten je kući. Nedugo nakon toga osječki Centar za socijalnu skrb povjerit će mu na staranje tada malodobnog sina, koji je jedno vrijeme, nakon što je bio oduzet majci, proveo u Domu za odgoj djece i mladeži.

U međuvremenu, protiv Pocrnića, zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja i širenja lažnih i uznemirujućih glasina vođen je dugotrajni sudski postupak, no 10. svibnja 2015. na Općinskom sudu u Osijeku, oslobođen je optužbi, a presudu je 15. listopada iste godine potvrdio i osječki Županijski sud. Bila je to podloga da Pocrnić protiv Republike Hrvatske podnese odštetni zahtjev, nakon što njegov prijedlog za mirno rješenje spora nije uspio.

Političari za ‘duševne boli’ dobivaju dvostruko više!

Iako je, dosuđujući mu 30.400 kuna za 152 dana provedena u pritvoru, pokazalo se, bez ikakvog stvarnog razloga, Općinski sud u Osijeku ustvrdio kako je protiv Pocrnića ”vođen dugotrajni postupak u kojem je po nalazima i mišljenjima određenog broja vještaka bio proglašavan neuračunljivim i opasnim po okolinu, te je u svoj ukupnosti tužitelj (Dragutin Pocrnić) trpio zaista sramotu, a isti postupak je bio i medijski iznimno popraćen”, nije mu dosuđen traženi iznos od 60.800 kuna (400 kuna po danu provedenom u zatvoru), već polovinu tog iznosa.

S obzirom na iznose kakve hrvatski sudovi nerijetko presuđuju u tužbama za duševne boli izazvane novinskim tekstovima, Pocrnić stvarno ima razloga za žalbu. Ne samo da je ”trpio zaista sramotu”, kako je to konstatirao i sud, već je nevin (što je također potvrdio sud) proveo 152 dana u pritvoru i maltretiran nalozima za nekoliko psihijatrijskih vještačenja.

Sramotno postupanje policije i DORH-a

“Sve je u mom slučaju rađeno protuzakonito”, kaže Pocrnić za Telegram. “Krajem lipnja 2009., lišili su me slobode da ne bih mogao javno govoriti o saznanjima što se događalo u Domu za odgoj djece i mladeži. Učinili su to na prijevaru tako što su me dvojica policajaca prvo pozvala u kafić na razgovor, a onda pod izlikom da to baš i nije pogodno mjesto za razgovor, odveli u PU Osječko-baranjsku, gdje su me lišili slobode”, prisjeća se Pocrnić.

“Inspektorica me tada privela sutkinji za prekršaje pod optužbom da se nisam imao pravo nalaziti sa svojim sinom, tada štićenikom Doma, iako sam posjedovao urednu dozvolu kojom mi je viđanje sa sinom bilo dopušteno. Strpan sam u pritvor, u međuvremenu se sastavljalo optužnicu za lažno prijavljivanje kaznenog djela i širenje uznemirujućih vijesti, a onda sam ‘vještačen’ pet minuta, proglašen opasnim za sebe i okolinu i držan u pritvoru 152 dana. I sada, za sve to, za užase koje sam prošao i sramotu koju sam pretrpio, nudi mi se 30.400 kuna” zaključuje Pocrnić i kaže kako je na presudu, zbog, smatra, premalo dosuđenog iznosa, uložio žalbu”, piše Telegram.hr.

Treba li uopće napominjati da su upravo ovakvi, do bola nepravedni slučajevi, razlog zbog kojega sve više građana nema povjerenja u institucije RH  i zbog kojega sve više ljudi u Hrvatskoj podržavaju one koji – poput splitskog pomorca Zavadlava – sami odluče krojiti pravdu.

 

Komentari