Kreće UMREŽAVANJE BRANITELJA – da bi proizvodili, stvarali, zarađivali i ozdravili RH Kreće UMREŽAVANJE BRANITELJA – da bi proizvodili, stvarali, zarađivali i ozdravili RH
TweetEmailPrint Udružujemo snage i osnivamo široku braniteljsku platformu, Croatia Boom, recimo, koja će objediniti sve domoljube voljne raditi, proizvoditi i stvarati višak vrijednosti i... Kreće UMREŽAVANJE BRANITELJA – da bi proizvodili, stvarali, zarađivali i ozdravili RH


Udružujemo snage i osnivamo široku braniteljsku platformu, Croatia Boom, recimo, koja će objediniti sve domoljube voljne raditi, proizvoditi i stvarati višak vrijednosti i tako postati, ne više oni koji troše proračun, iz dana u dan sve tanji, već ponosni ljudi koji žive od svojeg rada, u svojoj zemlji

slavlje gotovinaUmrežavanje branitelja i braniteljskih udruga u jedan klaster, kako bi radili na poljoprivrednim dobrima, u obrtima, sutra u industriji…, stvarali novu vrijednost i prodavali proizvode, prevozili ih do prodajnih mjesta – braniteljskih tržnica…, imali svoje prijevoznike, svoju mrežu te medije u kojima bi se mogle pronaći informacije o ponudi i potražnji, o aktivnostima i braniteljskim sajmovima…, kako bi se branitelji opet mogli osjećati korisno i dostojanstveno, a ne odbačeno i prezreno…., ideja je koju već dugo razrađuje naš suradnik, dragovoljac Domovinskog rata, domoljub i novinar iz Zagreba, Mislav Benčević.

Mislavova ideja dopala se mnogima iz braniteljskih redova, novim predstavnicima branitelja u državnim institucijama, svima onima koji i danas vjeruju u branitelje i njihovu snagu, kreativnost, motive i volju…

Ovdje ćemo, stoga, prenijeti najavu aktivnosti, odnosno svojevrsni inicijalni poziv Mislava Benčevića (kojemu se Promise.hr svesrdno pridružuje) hrvatskim braniteljima da ne dopuste da ih se i dalje gura na margine društva, već da se udruže u široku braniteljsku platformu, da od objekta opet postanu subjekt, da radom, vjerom u sebe i stvaranjem dobiju zamah i počnu širiti optimizam te tako pomognu ozdraviti hrvatsko društvo i Republiku Hrvatsku…

Mislav je to ovako nekako zamislio i opisao:

”Stavi svjetiljku u prozor, pjeva legendarni Vice Vukov koji je, barem u mojoj kući, oduvijek bio sinonim za hrvatsko domoljublje. Svjetiljku, izvor svjetla, oduvijek sam doživljavao kao nešto posebno, a kontekst u koji je stavlja Vice posebno je naglašen jer, kako pjeva, kad vidim svjetiljku, znat ću da si tu, da si budna!

A, jesmo li mi tu? Jesmo li kod kuće? Gdje i što nam je uopće kuća, dom, ognjište?

Sportski rezultati su, po meni, „svjetiljka u prozoru“ današnjice. Sjetimo se svi našega hrvatskog zajedništva koji je poput plimnoga vala uvijek ili gotovo uvijek donosio maksimum – nogomet, rukomet, vaterpolo, tenis, skijanje, atletika… Svi su ti rezultati odraz enormne doze domoljublja koje su u svaki sportski pothvat ubrizgavale hrvatske domoljubne sportske snage, ma gdje bile, a mi, publika, gledatelji, tribine bili smo van sebe, nismo znali što se događa. Ma, nismo to mogli analizirati ni definirati, a nismo ni trebali, bilo nam je dobro, bilo nam je lijepo, bili smo skupa i bili smo, kako reče general Gotovina onomad na Trgu, zajedno! Eh, da, zajedno!

A, danas, tj. već priličan broj godina, poglavito posljednje četiri? Jesmo li doma? Jesmo li zajedno? Postižemo li velike sportske uspjehe? Jesmo li u zanosu? Jesmo li sretni? Ili, jednostavno, jesu li nam svjetiljke u prozorima?

Paaa, tako! Više ne, nego da, ali „uja je u svići“ posljednjih godinu dana svakim danom sve više, kao i „onog nečega“, ushita, recimo! A za očekivati je, stoga, i sportske uspjehe!

A, zašto je tome tako?

Gledam, na Božić, mislim, u Zagrebačkoj prvostolnici, u klecalima Predsjednica. Kleči i moli! Iza nje isto čini i tadašnji mandatar sa suprugom. Ne, nije nas ostavio Bog nit` će ikad, ali veseli da Mu se vraćamo. Jasno mi je da ne moramo svi, čitav narod, biti zbog toga presretni, ali kad se naše vrhovništvo prigne i skruši, čini se da se naših „40 godina pustinjskoga lutanja“ bliži svome kraju. Sad, baš sad, svatko od nas koji pjevamo toj našoj „stare slave djedovini“ treba i mora dati sve od sebe jer, kad, ako ne sad i tko, ako ne mi, reče neki dan i naš hrvatski Premijer.

Zvuči poznato? I meni. Bilo je to godine 1991. kad smo u trenirkama i tenisicama i s rukama u džepovima odlazili na ratišta uzduž i poprijeko Lijepe naše. Jesmo li se tad bojali? Ja jesam. Bojimo li se sad? Ja ne!

Svi mi koji smo tada bili „drage volje“ braniti svoju Domovinu, danas nas pobrojaše i rekoše da nas je više i od 500.000, baš sad moramo ponovno stati na branik, i od ljudi i od bogatstava opustošene, ali još uvijek one iste Lijepe naše. I što nam je činiti? Ništa posebno, samo se dati na raspolaganje i glasno reći: Evo me, želim pomoći!

Čujem od ljudi koji su vidjeli svijeta da su ratni veterani, poglavito časnici, iznimno cijenjeni te da ih se vrlo rado i često angažira za razne projekte, nudi im se vođenje i rukovođenje timova, upravnih odbora ili skupština tvrtki ili zaklada. E, sad, pomislite samo kolika je moć u naših više od 500.000 srdaca koja kucaju za svoju zemlju, kakva je to samo moćna buka, kakav je tek to zamašnjak i koliki je to kapacitet za budući hrvatski gospodarski i svekoliki preporod.

Grupa domoljuba upravo je na tom tragu. Udružujemo snage i osnivamo široku braniteljsku platformu, Croatia Boom, recimo, (zbog nastupa na inozemnom tržištu), koja će objediniti sve domoljube voljne raditi, proizvoditi i stvarati višak vrijednosti i tako postati, ne više oni koji troše proračun, iz dana u dan sve tanji, već ponosni ljudi koji žive od svojeg rada, u svojoj zemlji, odgajajući svoju djecu, brinući o svojim starijima i nemoćnima i, naravno, navijajući za svoju – Lijepu našu!

I zato, neeeema predaje!

Pridružite nam se! Kad, ako ne sad?! Tko, ako ne mi?!”