Lijekove zamijenio cvijećem i PTSP je NESTAO: ”Radite što volite, i doktori vam neće trebati” Lijekove zamijenio cvijećem i PTSP je NESTAO: ”Radite što volite, i doktori vam neće trebati”
TweetEmailPrint Vlatko Sarčević ne krije da je jako zavolio vrt te da uživa radeći i prateći kako cvijeće, povrće ili voće buja, cvjeta i... Lijekove zamijenio cvijećem i PTSP je NESTAO: ”Radite što volite, i doktori vam neće trebati”


Vlatko Sarčević ne krije da je jako zavolio vrt te da uživa radeći i prateći kako cvijeće, povrće ili voće buja, cvjeta i rađa. Ni sam ne zna otkud mu je to sa cvijećem najednom došlo, jer se nikada prije njime nije bavio, ali vjeruje da mu je pomoglo da se riješi hrpe lijekova. Najdraža mu je vinova loza koju je donio s obale Dunava, iz njegova Šarengrada. Ti trsovi daju iznimno slatko i crno grožđe. Ima u vrtu i trešnju, ukrasno te začinsko bilje, cvijet artičoke…, a unucima je u svom tom zelenilu sagradio i igralište pa se vikendima tu okuplja cijela obitelj

Piše i snimio: Marinko Petković

Mala zelena oaza na zagrebačkom Jarunu, između okretišta tramvaja i SRC Jarun, koju dnevno pohode tisuće rekreativaca, bilo na vodi ili najčešće uz vodu, ima i urbane gradske vrtove. Svi su s pažnjom njegovani i uređeni, bilo da su na gradskoj  ili privatnoj zemlji. Vrtovi su tik do ograde jedne velike građevinske tvrtke, ali suživot je moguć i već godinama lijepo napreduje.

Anu Sušak, profesoricu matematike, zatekli smo kasno prijepodne u njenom vrtu. Bila je zauzeta jesenskim radovima, odnosno pripremom zemljišta za zimsko mirovanje. Zemlju je trebalo obraditi frezom, što je uz dosta poteškoća izvodio jedan radnik, jer je zemlja bila suha. Gospođa Sušak kazala je da je u vrtu tek godinu dana, ali da u njemu beskrajno uživa svaki slobodni trenutak. Uz krumpir, poriluk, blitvu, ciklu, mahune, raštiku, batat, kapulu…, u vrtu je i puno cvijeća, a sve se mora zalijevati vodom iz pumpe, koja krasi gotovo svaki vrt.

Inače, profesorica Ana je rođena Splićanka. Kaže da je i u Splitu nekada imala vrt, koji je zbog povoljnije klime davao povrće cijele godine. No, i sada – kada je povrće u vrtu sezonsko – njenoj sreći i zadovoljstvu nema kraja.

”Rad u vrtu je zanimljiv hobi, a uz to, vrtlarenje pridonosi i sniženju krvnog tlaka i nižoj razini šećera u krvi. Vrtlarenje je i zamjena za popularne kavice u gradu. Urbanizacija je ljude odvojila od zemlje, a zemlja je uvijek čovjeku bila prirodno okruženje. Svakodnevni boravak u prirodi se teško može nadomjestiti produljenim vikendom ili godišnjim odmorom provedenim izvan grada”, kaže Ana Sušak.

Od nje smo čuli da je malo nedostajalo da Jarun, koji se jako izgradio posljednjih desetljeća, ostane bez zelenih vrtova, jer je između Jaruna i Vrbana trebao niknuti velebni olimpijski centar, s bazenom, nogometnim i teniskim terenima…, ali od toga zasad nema ništa.

Korisnici privatnog zemljišta na Jarunu, imaju sreću što su naišli na veliko razumjevanje njegova vlasnika, što je kod nas prije iznimka nego pravilo. Gradsko se zemljište nalazi, naime, nekih 30-ak metara od same ceste te je manje pogodno za vrtlarenje od onoga privatnog.

Ana je žurila na sat instrukcija jer je počela i nova školska godina, ali na rastanku nas nije zaboravila uputiti na svog susjeda u vrtu, za kojeg  je, bez zavisti, kazala da ima najljepši vrt s najljepšim cvijećem, i to ne samo na Jarunu.

Godinama obilazio bolnice, a onda došao u vrt

Vlatko Saračević je tri godine imao PTSP, zbog kojeg je godinama obilazio bolnice, a onda je jednog dana došao u vrt kojeg je supruga Ana imala na Jarunu, gdje sada i stanuju. Vlatko je iskusio progonstvo tijekom Domovinskog ratu te privremeni smještaj u hotelu Laguna.

Gospodin Saračević, rođen u Šarengradu 1953. godine, u vrtu je, kaže, tek naknadno otkrio svoju do tada zatomljenu ljubav prema cvijeću. Sada ga uzgaja s mnogo pažnje i predanosti, što se lijepo vidi u velikom vrtu.  Samozatajni Vlatko i sam ne zna otkud mu je to sa cvijećem najednom došlo, jer se nikada prije njime nije bavio, ali vjeruje da mu je pomoglo da se riješi hrpe lijekova.

Jer, kad je jednom došao u vrt i počeo raditi i boraviti u njemu, više nije bilo nazad u svoja četiri zida. Prebolio je i rušenje prvog vrta na gradskoj zemlji, sad su i oni na privatnoj, ali radi i gradi ga temeljito i sa voljom koja se rijetko sreće.       

”Što čovjek voli nije teško”, otkriva nam recept Vlatko, dok sjedimo u velikom vrtu, gdje ne znate gdje bi se prije okrenuli, jer sve je jako lijepo i skladno uređeno. Kaže da je svaki dan u vrtu.

Vikendima dođe i obitelj te unuci

”Najčešće dođem odmah ujutro, nekad i prije doručka pa doručkujem u vrtu, a vikendom se u njemu družim s obitelji i unucima”, kaže Vlatko, koji je unucima u vrtu sagradio i igralište.

Vlatko ne krije da je jako zavolio vrt i uživa radeći i prateći kako cvijeće, povrće ili voće buja, cvjeta i rađa. Daleko je, kaže, još od toga da sad zna puno o vrtlarenju. Još puno toga treba naučiti, ili barem vidjeti. ali ono što ne znam pitam, gledam i učim. Nešto i kupim, kao što su  jabuke iz Slovenije, koje su se lijepo primile, kao i netretirane kruške. Ipak, najdraža mu je vinova loza iz Iloka, donešena s obale Dunava u Šarengradu, koja je dala slatko crno grožđe. Ima u vrtu i trešnju, ukrasno i začinsko bilje, cvijet artičoke…

Vrlo pozitivnom ozračju u vrtu pridonosi i mali tranzistor, koji svira po cijeli dan.

Pošli smo u obilazak Vlatkovog vrta, a imali smo što vidjeti. Naš domaćin uredio je i sanitarni dio, tako da je u vrtu moguće boraviti cijeli dan. Supruga Ana je već spremila špinat za iduću godinu, kao i jesenski luk i grah. U vrtu su i mahune, koje zovu na tačke, jer se penju sa zemlje, a imaju i kupine, maline te smokve iz Slavonije. Ničega tu nema previše, već taman koliko treba za osobnu potrošnju, a uvijek nešto ostane i za prijatelje i susjede.

Sjetio se Vlatko i rodnog Šarengrada, u kojem je nekada bilo puno ljudi, mladih i djece te cvjetnih livada po brežuljcima. Tada su se kukuruz, grah i povrće uglavnom okopavali. Nije, kaže, bilo prskanja herbicidima i insekticidima.

Od cvijeća više voli one starinske vrste: perunike, božure, kadife, lijepe kate, cinije, ivančice. Crvene ruže su na ulazu u vrt.  Ono što je kod drugih vrtova samo prolaz, kod Vlatka su prave kapije, jer vratašca imaju i svoje kvake i žaluzine.

Na odlasku Saračević nije zaboravio napomenuti da vrt na Jarunu ima još jedan Vukovarac, Drago Skoko, koji je iako teški invalid, sam naporavio kućicu za sještaj alata i sklanjanje od kiše. No Skoku nismo zatekli u vrtu. Vratit ćemo se svakako kako bi vidjeti i zabilježili što je i kako uredio u vrtu.   

Komentari