Ljubimci znatno podižu kvalitetu života djece s razvojnim teškoćama

Životinje kao što su psi, mačke i konji mogu znatno olakšati i unaprijediti svakodnevicu djece s razvojnim teškoćama. Neke od tih teškoća su autizam, oštećenja sluha i vida, govorne teškoća, mentalna retardacija, ADHD, dijabetes, astma i epilepsija

Već sama prisutnost ljubimca te dodirivanje njegova krzna ili dlake djeci trenutačno pruža osjećaj mira, opuštenosti i sigurnosti. Dok su s ljubimcima, djeca s teškoćama u razvoju više razgovaraju i uživaju te su svjesnija svojeg okruženja nego kada se igraju nepomičnim objektima, igračkama. Usto, ljubimci u njima bude empatiju i prema drugim životinjama i ljudima. Najčešće se u terapijske svrhe biraju psi vodiči, koji su doslovno anđeli čuvari za djecu s teškim oštećenjima vida ili sluha. Oni izvrsno pomažu i mališanima koji boluju od epilepsije i dijabetesa, otkriva portal Alternativa-za-vas.com.

Kako psi i drugi ljubimci pomažu djeci s teškoćama u razvoju

1. Pridonose njihovoj sigurnost i mobilnosti

Psi mogu voditi djecu s oštećenjima vida i sluha te im pomoći da sigurno prijeđu cestu. Životinja će paziti da dijete na putu izbjegne svaku prepreku ili objekt. Psi mogu spasiti čak i djecu sklonu mjesečarenju da ne padnu i ne ozlijede se. Oni također mogu privući ili pogurati djetetova kolica kad je potrebno te dodati igračku ako ju je dijete ispustilo.

2. Spašavaju im život zahvaljujući izoštrenim osjetilima

Djeci s teškoćama u razvoju psi mogu doslovce spasiti život. Oni imaju toliko izoštrena osjetila i instinkt da mogu predosjetiti, primjerice, epileptičke napadaje. Pas može upozoriti roditelja ili skrbnika ili se pak u slučaju napadaja namjestiti tako da bude oslonac djetetu tijekom pada. Psi mogu osjetiti i nanjušiti čak i nagli pad šećera u krvi kod djece s dijabetesom te na taj način spriječiti moguće fatalne posljedice. Oni također mogu odrasle „podsjetiti“ na to da je vrijeme da dijete uzme lijek.

3. Ublažavaju stres, tjeskobu i razdražljivost

Psi kod djece snižavaju razine hormona stresa kortizola. Istraživanje je pokazalo: kod djeteta s autizmom razine kortizola ujutro nakon buđenja u prisutnosti psa snizile su se s 58 na svega 10 posto, a nakon što je pas nakratko bio odsutan kortizol je kod djeteta narastao na 48 posto. Ljubimci uvelike pomažu mališanima da se opuste te smanjuju njihov osjećaj tjeskobe, straha i razdražljivosti.

4. Poboljšavaju djetetovo raspoloženje i potiču pozitivne emocije

Interakcija sa psima i drugim ljubimcima snažno utječe na djetetovo raspoloženje te budi dobre i pozitivne emocije, poput radosti, ljubavi, empatije ili suosjećanja. Osim toga, u prisutnosti ljubimaca kod djece se snižava krvni tlak te smanjuje broj otkucaja srca.

5. Povećavaju samopouzdanje i osjećaj odgovornosti kod djece

Životinje poboljšavaju socijalne vještine kod djece s teškoćama u razvoju tako što odgovaraju na njihove zahtjeve (konji, primjerice, reagiraju na djetetov dodir, a psi na komande). Isto tako, ljubimci pomažu djeci da izgrade samopouzdanje i uče ih odgovornosti.

6. Pomažu djeci da se oslobode straha i stresa pri čitanju naglas

Psi imaju bezgranično puno strpljenja te mogu pomoći mališanu da se oslobodi treme i straha prilikom čitanja na glas. Dijete će se, čitajući priče ili slikovnice naglas dok ga pas pozorno sluša, polako i postupno osloboditi osjećaja srama i straha.

7. Pružaju djeci bezuvjetnu ljubav i pažnju

Pas će uvijek ostati uz dijete i biti mu podrška ma što se dogodilo. Psi pružaju djeci bezuvjetnu ljubav, a privrženost koju dijete osjeća prema ljubimcu može mu dati dodatni poticaj i motivaciju za učenje, igru i razne druge aktivnosti.

Koja je životinja najbolji izbor?

Iako se najčešće za terapiju biraju psi, djeca s teškoćama iz autističnog spektra mogu se jako dobro povezati i s mačkama i zečevima. Te životinje mogu im pomoći da bolje razviju socijalne i komunikacijske vještine. U jednu studiju bilo je uključeno 70 roditelja djece od 8 do 18 godina koja imaju autizam. Primijećeno je da su djeca s autizmom koja imaju kućnog ljubimca samopouzdanija i otvorenija u socijalnim situacijama, lakše komuniciraju i postavljaju pitanja. Djeca s autizmom koja imaju pse odgovornija su i sklonija druženju, a psi kod njih također jako ublažavaju stres.

No, postoje slučajevi kada pas ipak nije najbolji izbor za dijete s teškoćama. To osobito vrijedi za djecu koja imaju većih senzornih problema te su jako osjetljiva na lavež i miris psa. Takva djeca preferiraju, primjerice, mačke, koje su mirnije i tiše i nemaju taj specifičan miris koji ih može odbiti. Neka djeca vole životinje poput zečeva, koje mogu držati u krilu, gladiti ih i mirno sjediti s njima.

Uvijek treba uzeti u obzir koja životinja najbolje odgovara specifičnim potrebama djeteta.

Hipoterapija ili terapijsko jahanje konja

Za neku djecu (s ozljedama mozga, senzornim problemima, teškoćama u učenju, autizmom) izvrsnom se pokazala i hipoterapija ili terapijsko jahanje konja. Osim što dijete jašući na konju nauči pravilno držanje, ono ujedno stječe osjećaj kontrole i samopouzdanja te se dodatno povezuje sa životinjom. Jahanje djecu dodatno uči i disciplini. Već i samo dodirivanje ili četkanje konja može umiriti dijete. Terapijsko jahanje, uvjerili su se roditelji djece s teškoćama u razvoju, može uvelike poboljšati i djetetov san.

Izvor: alternativa-za-vas.com

Foto: Pixabay