MANJE NOVCA ZA RH: Ne povlačimo novac EU jer naši činovnici odbacuju dobre projekte ZBOG KRIVOG ZAREZA! MANJE NOVCA ZA RH: Ne povlačimo novac EU jer naši činovnici odbacuju dobre projekte ZBOG KRIVOG ZAREZA!
ZAŠTO JE RH PONAJGORA PO KORIŠTENJU EU FONDOVA I ZAšto od eu dobivamo packe?

MANJE NOVCA ZA RH: Ne povlačimo novac EU jer naši činovnici odbacuju dobre projekte ZBOG KRIVOG ZAREZA!

HrvatskaIzdvojeno 20. veljače 2019. Damir Kramarić

”Iz Europske komisije stižu savjeti da Hrvatska treba ‘malo olabaviti’, da ne trebamo odbijati projekte zbog sitnica koje se mogu popraviti, no djelatnici hrvatskih... MANJE NOVCA ZA RH: Ne povlačimo novac EU jer naši činovnici odbacuju dobre projekte ZBOG KRIVOG ZAREZA!

”Iz Europske komisije stižu savjeti da Hrvatska treba ‘malo olabaviti’, da ne trebamo odbijati projekte zbog sitnica koje se mogu popraviti, no djelatnici hrvatskih institucija su ti koji nepotrebno, najčešće zbog neznanja i straha, zaustavljaju kvalitetne projekte”, ističu naši izvori iz sustava te upozoravaju da RH sama sebe koči, jer odbijajući dobre projekte hrvatski djelatnici često rade, u biti, protiv Hrvatske!

U vrijeme kada masovno iseljavanje predstavlja ponajveći hrvatski problem, kada odlazak rijeka ljudi prijeti slomom mirovinskog sustava i opstanku zemlje te kada bi se očekivalo da institucije RH upiru iz sve snage kako bi zadržale radno sposobne, kao hladan tuš smrznula nas je vijest da je Hrvatska ovog trenutka druga najgora članica EU prema iskorištenosti europskih strukturnih i investicijskih fondova!

Do kraja 2018. ugovoreno je 57,54 posto, a isplaćeno svega 21,54 posto, odnosno 1,98 milijardi eura od ukupno dostupnih 10,7 milijardi eura, rečeno je na nedavnoj konferenciji u Zagrebu koju je organizirala tvrtka Avelant, specijalizirana za EU fondove.

Ariana Vela, direktorica Avelanta i konzultantica za EU projekte zaključila je tom prigodom da su to za Hrvatsku ‘zabrinjavajući podaci’.

U čemu je problem?

Novcem iz EU mogli bi zaustaviti iseljavanje i preporoditi zemlju

Zašto je Hrvatska jedna od najgorih članica EU po iskorištenju ponuđenog novca iz EU fondova; odnosno zašto oni koji bi htjeli, koji žele, koji mogu i koji znaju, ne uspijevaju doći do milijuna koji ponuđeni leže u blagajni namijenjenoj Hrvatskoj, iako bi učinkovitije povlačenje tog novca moglo zaustaviti iseljavanje, pokrenuti pa i preporoditi Hrvatsku?

Odgovore na ta pitanja pokušali smo doznati u razgovoru sa stručnjacima iz sustava, s iskusnim revizorima, konzultantima specijaliziranim za povlačenje novca iz EU fondova – koji i sami muku muče s birokratiziranim hrvatskim sustavom, te s osobama koje su i po nekoliko godina pripremale te prijavljivale projekte za EU fondove, no koje su na koncu odbijene zbog nebitnih detalja…

Zanimljivo je da su svi naši sugovornici, neovisno jedan od drugoga, ustvrdili da glavni razlog tako stidljivog povlačenja novca iz velike EU kase nije u strogosti bruxelleskih činovnika, već u neiskustvu, neznanju, te nepotrebnoj sitničavosti hrvatskih djelatnika zaduženih za ocjenjivanje i kontrolu prijavljenih projekata!

”Ne koči nas Europska Komisija! Ne odbijaju oni projekte zbog krivog zareza, već to čine hrvatski djelatnici i službenici! Iz Europske komisije nam stižu, čak štoviše, savjeti da Hrvatska treba ‘malo olabaviti‘, da ne trebamo odbijati projekte zbog sitnica koje se mogu popraviti, no djelatnici hrvatskih institucija su najčešće ti koji nepotrebno zaustavljaju kvalitetne projekte”, naglašavaju naši izvori.

Upozoravaju potom da Hrvatska sama sebe koči, da mnogi hrvatski djelatnici i službenici u sustavu rade, u biti, protiv Hrvatske!

Zašto?

Zbog straha i neznanja odbacuju i odlične projekte!

”Najčešće zbog neznanja i neiskustva onih koji su zaduženi za ocjenjivanje i kontrolu prijavljenih projekata te zbog krivo postavljenog sustava. Ljudi koji imaju iskustva na tim poslovima odlaze zbog niskih plaća, a na njihova mjesta dolaze mladi i neiskusni. Vjerojatno zbog straha da im netko ne zamjeri što su pustili manjkav projekt te zbog neznanja, često odbijaju kvalitetne projekte zbog posve nebitnih sitnica i najobičnijih gluposti.

Umjesto da prijaviteljima omoguće da poprave ‘pogrešan zarez’, pa da im projekt prođe, oni projekte nepotrebno stopiraju”, ističe naš sugovornik, koji se već godinama susreće s ovom problematikom, koji tvrdi da je iz godine u godinu stanje sve lošije i koji kaže da je i sam umoran od takve prakse te od loše postavljenog sustava povlačenja novca iz EU fondova.

I drugi naš sugovornik tvrdi da djelatnici unutar hrvatskih tijela i institucija – koji kontroliraju projekte – ne omogućuju prijaviteljima da poprave neki lapsus (onako kako Europska komisija savjetuje Hrvatskoj), već projekte najčešće odmah eliminiraju i zbog najmanje sitnice, jer su tako, kaže, sigurni da njih nitko neće prozivati!

Naši sugovornici primjećuju da je mehanizam povlačenja novca iz EU kase bolje funkcionirao dok je Hrvatska na raspolaganju imala pretprisutne fondove, nego danas, kada kao punopravna članica Europske unije možemo koristiti strukturne i investicijske EU fondove.

”Ranije su nam djelatnici Europske komisije pomagali u povlačenju novca, pa je to bolje išlo, a danas, kada bi Hrvatska sama trebala znati doći do ponuđenog novca, stalno zapinje”, zabrinjavajuće stanje opisuju konzultanti i revizori s kojima smo razgovarali.

Naši izvori tvrde da su u razgovoru s osobama koje su se pokušale javiti na natječaje za poduzetnike doznali kako mnogi nailaze na problem već u startu:

Česte su nedoumice i nejasnoće u pojedinom natječaju, gdje postoji mogućnost pitanja o nejasnoćama. Međutim, odgovori na postavljena pitanja su većinom nekvalitetni ili odgovorni uopće ne odgovaraju, ili se odgovara na nešto što se nije pitalo, ili su odgovori toliko formalni da prijavitelji odustaju već u samom startu zbog nejasnoća.

Ne znaju kako izgleda poduzetnička praksa

Dokumentacija koja se traži toliko je konfuzna, da oni koji su je izrađivali ustvari ne znaju kako stvari u praksi funkcioniraju, pa ne znaju ni dati odgovore.

Naši izvori predložili su da za dodatne informacije konzultiramo Arijanu Velu, poznatu hrvatsku stručnjakinju za EU fondove, koja, kako su nam rekli, u svojim javnim istupima i komentarima vrlo precizno detektira glavne probleme.

Kontaktirali smo konzultantsku tvrtku Avalant, razgovarali s tajnicom, poslali upit mailom, no ni nakon šest dana nismo uspjeli doći do gospođe Vela, koja je, kako nam je objasnila tajnica,  ‘u velikoj gužvi i zatrpana obavezama’.

Budući da Ariana Vela svoje zapažanja i kritike na račun iskorištenosti EU fondova objavljuje u komentarima na specijaliziranim portalima, prenijeti ćemo ovdje i njene zaključke na ovu temu.

RH će izgubiti dio financiranja, nije čudo kad ni s malo ne znamo

‘Sasvim je izvjesno da će Hrvatska izgubiti dio financiranja te se očekuje da će se alokacija smanjiti na nešto manje od 10 milijardi eura. Ako uzmemo u obzir da je dosad, a već smo pri kraju programskog razdoblja, ugovorila 60-ak, a isplatila oko 18% alokacije od 11,69 milijardi eura, najavljeno smanjenje ne bi nas trebalo jako brinuti jer je jasno da niti s većom alokacijom ne možemo izići na kraj.

Iako je iskorištenost slaba i iako smo među zadnjima u Uniji, veseli podatak da poduzetnici jako dobro koriste EU sredstva te da je upravo u fazi aktivacija rezervnih sredstava iz nadležnog operativnog programa kako bi se oslobodila upravo za njihove projekte.

Upravo zato, 2019. godina ključna je godina pripreme za turbulencije koje nas čekaju u periodu od 2020. do 2023. godine, stoga je jako važno već sada prepoznati koje su nam slabe točke, koji rizici postoje i pronaći način da ih izbjegnemo, umjesto da gasimo vatru kada je ona zahvatila cijelu kuću”, piše Arijana Vela za portal eu-projekti.info.

Osvrnula se, u drugom tekstu, i na teze navedene u publikaciji Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, prema kojima je, tobože, korištenje EU fondova od strane Republike Hrvatske u 2018. godini bila uspješno.

‘Stvarnost drugačija nego ju ministarstvo prikazuje’

”Stvarnost je ipak ponešto drugačija, a statistički podaci su uvijek dvosjekli mač jer ih možemo analizirati iz više gledišta. Iako nas tijela uvjeravaju da napredujemo i da postižemo zadane ciljeve, još uvijek zaostajemo za Europom”, piše Ariana Vela.

”Sukladno posljednjim dostupnim podacima, Republika Hrvatska isplatila je oko 16 posto ukupne alokacije Europskih strukturnih i investicijskih fondova za financijsko razdoblje 2014. – 2020. Iako je stopa isplaćenih sredstava zaista veća u odnosu na prošlu godinu, ona je i dalje relativno niska, a ovim se „postignućem“ RH pozicionirala na pretposljednje mjesto u usporedbi s preostalih 27 država članica Europske unije. Republika Hrvatska nije najlošija, ali se nalazi u krugu onih država članica koje su dosad isplatile najmanje bespovratnih sredstava.

Iako su pomaci u ugovaranju i isplatama vidljivi, važno je raspoznati radi li se o običnom ispunjavanju zadaća i provedbi aktivnosti koje spadaju u djelokrug tijela koja čine sustave upravljanja i kontrole ili zaista o nekom nevjerojatnom uspjehu zbog kojeg bi bilo vrijedno organizirati konferencije za medije i dizajnirati publikacije.  Naime, ako državni dužnosnici i službenici rade ono za što su plaćeni, onda to nije uspjeh, nego obavljanje svakodnevnih zadataka.

Zašto je stopa isplaćenih sredstava, dakle onih koja su zaista iskorištena u konkretnim projektima, ovako niska?  Postoji nekoliko odgovora.

Prvi kaže da nismo na vrijeme planirali, kasnili smo s ugovaranjem i provedbom velikih projekata, a onda i provedbom. Provedba je ta koja donosi stvarne efekte kada su isplate u pitanju pa, ako ona izostaje, izostaju i isplate.

Drugi odgovor kaže da sustavi upravljanja i kontrole nisu bili spremni na veliki interes za EU fondovima koji je uslijedio nakon značajnog povećanja financijske omotnice koje je nastalo u ovom financijskom razdoblju. Sustavi su kolabirali na svakoj prepreci – od kašnjenja u objavi poziva (što predstavlja izuzetno aktualan problem i danas), sporih dodjela bespovratnih sredstava u kojima su sustavi probijali sve rokove, ugovaranja zbog čijeg je kašnjenja bilo i otkazivanja pojedinih natječaja, sve do kašnjenja u obradi izvještaja korisnika, od kojih neki i danas čekaju svoj novac.

Uzmimo primjer Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, za koji je navedeno da mu je stopa ugovaranja porasla za 135 posto. Na prvi se pogled čini da se radi o velikom uspjehu, ali zainteresirana javnost zna da se radi o projektima kod kojih nema kupnje zemljišta i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, uglavnom nema javnih nabava velike vrijednosti, nema izgradnje i opremanja infrastrukture, već se radi o tzv. mekim projektima – zapošljavanje, obrazovanje, jačanje države uprave i slično.

Tijela u sustavu godinama nisu u stanju provesti natječaje

Upravo zbog toga nije jasno zašto je dosad ovo bio operativni program s uvjerljivo najlošijim rezultatima u pogledu isplaćenosti alokacije i zašto tijela u sustavu godinama nisu bila u stanju objaviti i provesti natječaje.

Treći odgovor leži u neefikasnom državnom aparatu koji nije stvorio pretpostavke da procesi koji su potrebni EU projektima nesmetano teku. Izmjene Zakona o javnoj nabavi, nesređenost zemljišnih knjiga, nejednako tumačenje EU regulative i sporost u provedbi procedura koje su sami osmislili, stvara probleme u pripremi i provedbi projekata, što, također, nepovoljno utječe na potrošnju sredstava.

Neradnici i zabušanti zarađuju jednako kao i oni koji su krvavo radili!

I na kraju dolazimo do jednog od najvažnijih odgovora, a taj je – ne postoji odgovornost, kako sustava tako i pojedinaca. Kada netko u sustavu pogriješi, nikom ništa. Jednako tako, ne postoji sustav nagrađivanja onih koji rade više od onoga što je njihova obveza.

Ministar čije ministarstvo godinama kasni s objavom natječaja i dalje je ministar. Službenici koji su proteklih godina radili na EU fondovima i dalje su službenici. Oni koji su zabušavali sjede preko puta onih koji su krvavo radili. Nema razlike, nagrade niti sankcije.

U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočili smo stampedu zahtjeva koja su tijela u sustavu uputila korisnicima bespovratnih sredstava kojima je od korisnika traženo da potražuju što je više moguće sredstava. Potraživali su se predujmovi, pisali izvještaji, a sustavi su to neumorno administrirali i nevjerojatno revno radili na isplatama. Natječaji, čija se obrada čekala mjesecima i koja je značajno kasnila u odnosu na inicijalno navedene rokove, ekspresno su riješeni i ugovori s korisnicima potpisani.

Drugim riječima, dio sustava se, u posljednjem kvartalu 2018. godine, probudio i to jest uspjeh. Na tome treba čestitati jer se čini da su neki ljudi konačno počeli raditi posao za koji su plaćeni.

Ovaj put se provukli kroz ušicu igle, što će biti sljedeći puta?

Međutim, gorak okus u ustima ostavlja činjenica da to napravljeno kako bi izbjegli blokadu operativnih programa koja bi uslijedila u 2019. godini zato što nismo isplatili onoliko koliko smo trebali, a još žalosnije je to što u sustavima koji su u posljednjem kvartalu radili znatno brže u odnosu na uobičajenu situaciju, sjede isti ljudi koji su sjedili svih ovih godina (kada su rezultati bili nikakvi).

Dakle, može se kad se hoće.

Pitanje je onda, kome čestitati na svim ovim godinama i mjesecima u kojim se nije htjelo i hoće li sada, kad smo se provukli kroz ušicu igle i vjerojatno izbjegli blokadu, sustav nastaviti sa svima nam dobro poznatom uravnilovkom?

Ukoliko bude tako, bojim se da sljedeća prezentacije prethodno spomenutog Ministarstva neće biti”, zaključuje Ariana Vela, osnivačica Učilišta EU PROJEKTI – Ustanove za obrazovanje odraslih, u komentaru na mreži Euroactiv Jutarnjeg lista.

Pitanje Ministarstvu: Zašto one koji znaju i mogu država tjera van?

Za komentare svega navedenog zamolili smo odgovorne u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije:

”Zašto djelatnici hrvatskih institucija odbijaju projekte prijavljene na natječajima za sredstva iz EU fondova i zbog najmanje sitnice? Zbog čega odgovorni u sustavu kontrole projekata ne daju priliku onima koji su se prijavili da poprave sitne pogreške, kako bi ipak mogli povući sredstva, onako kako i Europska komisija savjetuje Republici Hrvatskoj?

Zašto se u sustavu ne zadrže iskusni i kvalitetni ljudi višim plaćama, kako o projektima vrijednima milijune kuna ne bi morali odlučivati mladi i neiskusni kadrovi?

Zbog čega se problematika povlačenja sredstava iz EU fondova ne digne na najviši – strateški nivo u Hrvatskoj – tako da se u sustavu projektnog planiranja, ocjenjivanja i kontrole projekata zadrže najbolji stručnjaci – uz čiju pomoć bi se podigla razina učinkovitosti povlačenja sredstava, jer bi veća uspješnost u povlačenju novca iz EU fondova mogla zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske, što je i najveći problem RH te prijetnja opstanku naše zemlje (uskoro neće imati tko uplaćivati u mirovinske fondove)?

Zašto oni hrvatski građani koji bi htjeli i koji znaju i mogu osmisliti kvalitetan projekt, ne mogu često do EU novca, iako bi povlačenja novca iz EU fondova moglo zaustaviti iseljavanje i preporoditi Hrvatsku?

Zašto se u sustav upravljanja i kontrole EU projekata ne uvede jasni kriterij odgovornosti, da oni koji bespotrebno koče provedbu projekata odgovaraju zbog neučinkovitosti, a da se oni uspješni nagrade – bonusima, većim primanjima?”, stoji u našem upitu Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Ministarstvo bez odgovora

I premda nam je glasnogovornica Ministarstva, Martina Grgas, obećala poslati odgovore na naša pitanja u srijedu 20. veljače, danas (u srijedu 20. veljače), javlja da će ‘odgovore dostaviti do kraja tjedna ‘jer dosta je pitanja, te uz ostale obaveze ne stigne pripremiti do roka’…

Ukoliko odgovori iz Ministarstva stignu, naknadno ćemo ih objaviti.

Komentari