Mediji uveli cenzuru: OGAĐUJU POLITIKU, posebno treću opciju, da bi IZBORI BILI FARSA!

Devedesetih je Hrvatska imala 4,7 milijuna građana te 3,6 milijuna glasača, adanas ima 4,2 milijuna stanovnika i čak 3,7 milijuna birača! To čudo moguće je samo u Hrvatskoj, primijetio je Petričić, dok je Radovan Smokvina kazao da se u Švicarskoj svi glasači potpisuju da bi se izbori mogli kontrolirati, dok se to kod nas namjerno ne čini – da bi se moglo krasti i varati

Što je bliži dan izbora, to je očitije kako glavni hrvatski mediji zatvaraju, pa i zaključavaju, vrata svim političkim opcijama koje bi mogle makar i malo ugroziti premoć SDPHDZ opcije. Tužno je i dosadno, stoga, ovih dana čitati novine. Nema se što pročitati, osim plahti dodvoravanja velikim strankama, dakle onima koji su u dvadesetak zadnjih godina temeljito i kvalitetno uništile Hrvatsku.

Neka ‘treća‘ opcija u glavnim tiskanim medijima (u cenzuri prednjači Večernji list) dobiva prostor jedino u slučaju ako taj prostor služi za diskreditiranje ‘treće’ opcije, odnosno za diskreditiranje politike uopoće te za odvraćanje ‘protesnih’ birača od izlaska na birališta.

Vrlo prozirno, mučno i gadljivo.

Bjelodano je, doduše, da i Most dobiva puno medijjskog prostora, no stranku koju vodi Božo Petrov nitko ozbiljan više i ne smatra alternativom dvjema velikim strankama, već njihovim produžetkom. Svakodnevno prisustvo Mosta u medijima glavne struje tu tezu dodatno potvrđuje.

U takvim okolnostima (posve očitog medijskog pokušaja oblikovanja i lažiranja volje birača), valja podsjetiti na činjenicu da su i izbori u Hrvatskoj, po svemu sudeći, gotovo uvijek bili velika manipulacija i prevara te da rezultati izbora gotovo nikada nisu odgovarali stvarnoj volji i raspoložanju hrvatskog biračkog tijela.

Dodamo li tome sve prisutniju manipulaciju medija, lako je pretpostaviti da će Hrvatskom, ako se nešto dramatično ne promijeni, i ubuduće vladati oni za koje malobrojna ‘elita’ odluči da trebaju vladati, a ne oni koje narod želi.

O masovnim izbornim prevarama, smiješnom prekrajanju izbornih jedinica, lažnim i mrtvim biračima, izbornom zakonodavstvu koje pogoduje manjini, a onemogućava većini da izabere svoje predstavnike, progovorili su nedavno gosti emisija ‘Klopka‘ SBTV-a, koji su potkraj emisije, na osnovu brojnih argumenata i činjenica, zaključili da samo naivci mogu vjerovati da izbori u Hrvatskoj nisu namješteni.

.U Klopci na temu ‘Izborne prevare‘ sudjelovali su Zoran Mihajlović, jedan od koordinatora Referendumskog ustanka, Radovan Smokvina, aktivist riječkog Pokret otpora, Vjekoslav Krsnik, nezavisni politički analitičar te novinar i publicist Darko Petričić.

Voditelj Ratko Martinović, istaknuo je da su pozvali i članove Državnog izbornog povjerenstva te GONG-a, ali da im nitko iz te instutucije, odnosno udruge, nije ni odgovorio na pozive.

”Ovi izbori su više u interesu stranaka nego građana. Oni ništa neće riješiti, jer tako hoće dvije velike stranke. I dok se ne promijeni izborno zakonodavstvo, bit ćemo zatočenici njihovih politika i nepromijenjenog stanja. Status Quo model je u interesa manjine, a izborno zakonodavstvo je tako skrojeno da ide na ruku zaštiti interesa manjine, a ne većine” istaknuo je u uvodu sveučilišni profesor, politolog i politički analitičar dr. Anđelko Milardović.

S njegovim tvrdnjama složili su se i svi gosti u emisiji.

”Milardović je uspostavio točnu dijagnozu. Uz izborni prag od čak pet posto, teško je novim političkim opcijama donijeti protutežu. Jer velike stranke, osim svega ostaloga što im stoji na raspolaganju, imaju i medije pod kontrolom. Da bi se u takvim uvjetima netko treći mogao suprostaviti dvjema velikima strankama, trebalo bi imati ogromne novce. No, to ni jedna nova stranka nema. Novca imaju velike stranke, one kontroliraju medije, izborni zakoni im pogoduje, što znači da je gotovo sve unaprijed riješeno”,istaknuo je Zoran Mihajlović, inicijator i kordinator inicijative ‘Referendumski ustanak’.

Radovan Smokvina, aktivist riječkog Pokreta otpora i poduzetnik, kazao je da izbori u Hrvatskoj nisu ni legalni, ni legitimni te da je ‘namješteni’, preslaba riječ da bi se opisala sva neregularnost izbornog procesa u Hrvatskoj.

”Nisu legitimni zbog dva osnovna razloga. Prvo, zato što postoji višak birača koji se kreće od skoro milijun birača, pa do 250.000 birača viška, koliko smo imali na prošlim izborima. S tim viškom se beskrajno manipulira. Drugi razlog je manjkava procedura. Ljudi koji izlaze na birališta nigdje se ne potpisuju, pa ne postoji mogućnost kontrole. Zato tvrdim da su svi izbori u Hrvatskoj nelegalni i nelegitimni”, podvukao je Smokvina.

Složio se s njim politički analitičar Vjekoslav Krsnik.

”Točno je da nisu legitimni, zbog brojnih nepravilnosti koji se javljaju. Godine 2005. bio sam savjetnik predsjedničkog kandidata Borisa Mikšića, u vrijeme kada su Mesić i Kosor bili protukandidati. S punom odgovornošću tvrdim da su ti izbori Mikšiću ukradeni. U deset sati navečer Mikšić je, nakon prvog izbornog kruga, bio uvjerljivo drugi. Odjedanput se to preokrenulo. Pola milijuna lažnih birača je bilo tada na biračkim popisima. Nakon što je u 22 sata bio drugi, Mikšić je u samoj u završnici postao treći. Domagoj Margetić, koji je povezan sa raznim tajnim službama, izjavljivao je da je u 22.20 Mesić pozvao premijera Sanadera i zamolio ga da napravi manipulaciju s glasovima, da bi Kosor pretekla Mikšića i ušla u drugi krug. Da je Mikšić ušao u drugi krug, on bi sigurno pobijedio Mesića! Ovo mi je kasnije potvrdilo više ljudi iz obavještajne zajednice i visokopozicioniranih ljudi iz hrvatskih institucija. Je li Mesić ikada rekao nešto loše o Sanaderu? Jednom, kada je pokušao, Sanader mu je zaprijetio da mu je bolje da šuti. Ivica Crnić nije nakon toga htio odraditi drugi mandat predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva. Sve to govori da su ti izbori bili namješteni, kao i većina ostalih izbora”, istaknuo je Vjekoslav Krsnik.

Podsjetio je potom da je 2007. godine u čudnovatim okolnostima Sanader pobjedio Milanovića.

”Pitao sam tada Hrvatina, šefa DIP-a, kako se moglo dogoditi da je, uoči zatvaranja birališta, odjednom glasalo najviše birača, no nikada mi predsjednik DIP-a to nije pojasno. Veći dio dana je izlaznost bila znatno manja nego za prethodnih izbora, da bi u zadnja tri sata izlaznost naglo skočila te je postala čak i veća od izlaznosti na prethodnim izborima. Ništa slično se nikada nije dogodilo. Ti izbori, uvjeren sam, namješteni su u korist Sanadera, no ni SDP se, iz nekog razloga, nije bunio. Oni najbolje znaju zašto su šutjeli”, podvukao je Krsnik te dodao je i na prošlim izborima bilo krađe glasova te da je i Karamarko izjavljivao da im je ukradeno pet mandata.

”Ključ je u APIS-u, tvrtki koja vodi tehnički dio brojanja glasova, te u DIP-u. Pratio sam rad DIP-a u Saboru. DIP nije dao niti jedan podatak na monitorima, već samo konačan rezultat. A APIS je filijala SDP-a, kojoj je povjeren tehnički dio brojanja glasova! Možete zamisliti na što to sliči. Toliko je, dakle, pitanja koja dovode u sumnju rezultate izbora, no ta pitanja se namjerno ne rješavaju kako bi se i dalje moglo muljati i krasti”, zaključio je Krsnik.

Nezavisni novinar i politički aktivist Darko Petričić primijetio je da je dr. Anđelko Milardović točno rekao da sa starim Izbornim zakonom ne može biti kvalitetnih promjena.

”Na izborima su moguće manipulacije na četiri nivoa: prvo na glasačkim mjestima, kojih ima oko 6000. Drugo, kod brojanja glasova, treće je obrada podataka u APIS-u, te četvrto u Državnom izbornom povjerenstvu. Kad smo glasovali, naši glasovi odlaze u crnu kutiju i više namamo kontrole. Ako hoćemo kvalitetnu izbornu proceduru, nužno je da promatrači kontroliraju sva četiri nivoa i tada će biti manje manipulacija. Mi smo budale ako vjerujemo da će listići doći u ruke poštenih ljudi, koji neće time manipulirati. Izbori se u Hrvatskoj konstantno namještaju i tko u to ne vjeruje taj je doista naivan, da ne kažem neku drugu riječ”, zaključio je Petričić.

Radovan Smokvina pojasnio je na osnovu čega je lako zaključiti da je hrvatski sustav namjerno takav da dozvoljava izborne krađe. Naveo je kao primjer svoje švicarsko iskustvo te opisao zbog čega je tamo nemoguće izborno muljanje.

”Imam dvojno državljanstvo i u Švicarskoj redovito idem na izbore. No, u Švicarskoj se vrlo precizno zna, svaki dan, koliki je u tom trenutku broj birača. Evidenciju vode općine, svaka ima ured za kontrolu stanovništva. Znaju svakog građanina, znaju kako živi, koliki porez plaća. Pokazat ću kako se dopisno glasuje. Svaki građanin dobije kuvertu i papir na kojemu glasuje i na koji se treba potpisati, jer je potpis dokaz da je pristupio izborima. Kod nas se ničim ne može dokazati da je netko glasovao, jer se birači ne trebaju potpisati. Baš zato jer se ne može dokazati da je netko prisustvovao izborima, toliko se i vara. Topla voda je odavno izmišljena i sve se može regulirati, ako se želi problem riješiti. No, u Hrvatskoj se problemi namjerno neće riješiti. Zašto? Pa zato da bi se moglo i dalje varati i krasti”, napomenuo je Smokvina, dok je Zoran Mihajlović podsjetio da su nadležni u Hrvatskoj otišli toliko daleko da su na internetu, bez ikakve saborske procedure, svojedobno ad hoc mijenjali stavke Zakona o referendumu – baš u vrijeme kada je pokrenut ‘Referendumski ustanak’!

”Čak i tako smiješne stvari su činili, kako bi spriječili da građani mogu pokrenuti referendum. U kamere su spremni lagati i taj tren izvrgnuti zakon, na sve su oni spremni”, istaknuo je Mihaljević.

”Izborni zakon i kontrola izbora napravljeni su onako kako odgovara dvjema velikim strankama i one to neće promijeniti”, dodao je Krsnik.

”Nije se još stvorila kritična masa da pritisne političku elitu pa da se nešto promijeni, prije svega da referendum dobije veću važnost. U Švicarskoj barem četiri puta godišnje raspisuje se referendum oko nekih pitanja. U Hrvatskoj ne postoji odgovornost političara prema biračima jer birači ne biraju ljude, nego političke stranke. Kada bi se ukinule privilegije zastupnika, bila bi to sasvim druga priča. Biti saborski zastupnik trebala bi biti čast, a ne uhljebljenje. No, kod nas je uhljebljenje na prvom mjestu”, smatra Krsnik.

Darko Petričić potom je opisao dva najveća apsurda u hrvatskom političkom sistemu.

”Kada primijetite određene nepravilnosti, vi se u Hrvatkoj nemate kome žaliti niti možete kome to prijaviti! Radovan Smokvina i ja primijetili smo velike razlike u broju glasača i broju punoljetnih građana, no svi kojima smo se na to žalili, proglasili su se nenadležnima! Drugo, ne postoji nikakva mogućnost opoziva zastupnika od strane glasača, ukoliko se ogriješi o moral ili o zakon. To je veliki problem. O čudnovatim oscilacijama u broju glasača da i ne govorimo”, naglasio je Petričić.

Pojasnio je potom da je devedestih godina prošlog stoljeća Hrvatska imala 4,7 milijuna građana te 3,6 milijuna glasača, dok danas ima svega 4,2 milijuna stanovnika, ali u isto vrijeme čak 3,7 milijuna!!!

”Pada broj stanovnika, a povećava se broj glasača. Za to ‘hrvatsko čudo’ ne treba nikakav dodatni komentar”, kazao je Petričić.

Radovan Smokvina je pojasnio da on sudjeluje u izborima kao kandidat na izbornoj listi (Pokreta Zajedno) ne zato što želi ući u Sabor, već zato da bi, kao sudionik izbornog procesa, mogao uložiti prigovor DIP-u i ustavnu tužbu.

No, kada to učinim, odgovor DIP-a i Ustavnog suda je uvijek isti: da nisu nadležni za izbornu proceduru?! Pa tko je onda nadležan, ako oni – koji po zakonu trebaju biti nadležni – tvrde da nisu nadležni? Čemu uoće Sabor i izbori kad je sve farsa? Neka nam Bundestag određuje zakone. Ne treba nam Sabor i izbori. Zastupnici ionako nemaju legitimitet, jer su izbori nelegalni i nelegitimini. Mi ih i ne trebamo”, poluironično je zaključio Radovan Smokvina, koji je i uoči prošlih izbora podnosio prigovore DIP-u te pisao ustavne tužbe zbog nesređenih biračkih spiskova i viška birača, no i DIP i Ustavni sud i tada su odgovorili da nisu nadležni za te nepravilnosti i ta pitanja!