‘Milanovića je trebalo uhititi čim je najavio UDAR, Tuđmana smijeniti jer se boji reagirati!’

Ako je predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost ucijenjen, treba ga smijeniti. Ni dr. Tuđman, ni Kolinda Grabar Kitarović nisu reagirali na informaciju da čelnik tajne službe nije prošao sigurnosnu provjeru, a nisu reagirali niti na otkrivanje povjerljive informacije o Raškoviću, upozorava dr. Jurčević

Objavljivanje povjerljivih dokumenata o ratnom putu Mirka Raškovića, bivšeg člana SDSS-a koji je – sudeći po dokumentima – bio agent Hrvatske iza neprijateljskih linija, a koji je u tjedniku Telegram bezobzirno razotkriven i protiv kojega se već danima provodi medijski linč (jer nije htio podržati koaliciju Hrvatska raste) ponovno je u središte pozornosti stavilo skandaloznu šlampavost i opasnu neorganiziranost (najblaže rečeno) hrvatskih sigurnosnih službi.

No, ako otkrivanju tajne o Raškoviću pridodamo i napise u Novom listu – prema kojima tehnički premijer Milanović neće dopustiti da predsjednica Republike inicira sastavljanje privremene tehničke vlade te da neće dopustiti niti da sazove prijevremene parlamentarne izbore, onda postaje jasno da u Hrvatskoj valja na najjače uključiti alarm za uzbunu (”Ako predsjednica donese odluku o nestranačkoj vladi i novim izborima, to neće ništa značiti. Mi bismo tu odluku u potpunosti ignorirali zato što bi bila protuustavna. Također, nema mogućnosti da predsjednica bez naše Vlade organizira nove izbore. Naša bi Vlada, jedina legalna, nastavila normalno raditi, a ta predsjedničina ‘vlada’ sigurno ne bi mogla ući u Banske dvore” – istaknuo je izvor iz Vlade u Novom listu”)

Gore spomenuti detalji upućuju, po svemu sudeći, na zaključak da je Zoran Milanović spreman svim sredstvima boriti se da ostane na vlasti, što znači da je moguće da će pokušati izvesti i državni udar ako ne uspije legalno zadržati, odnosno, oformiti vlast.

Budući da glavni hrvatski mediji, po običaju, ovim činjenicama nisu posvetili potrebnu pozornost, a kamoli razbistrili pozadinu tih događaja, za razgovor smo zamolili dr. Josipa Jurčevića, jednog od najstudioznijih analitičara pozadine zbivanja u Hrvatskoj, koji na osnovu istraživanja već godinama tvrdi da u Hrvatskoj dvadesetak godina na djelu imao paralelnu liniju zapovijedanja (premda na čelu te linije nije pokojni dr. Tuđman – kako se nekada tvrdilo).

”U slučaju Mirka Raškovića imamo više razina skandala. Prva je izloženost bivšeg agenta svim mogućim vrstama blaćenja, samo zato što je u ratu radio za Hrvatsku. To još jednom potvrđuje tezu da tko god radi za Hrvatsku, taj je za hrvatsku vlast loš – bez obzira što radi. Druga razina skandala je sigurnosna. Objavljivanje vrlo povjerljivih podataka – kao što je informacija o ratnom putu hrvatskog agenta unutar neprijateljskih linija – dovodi do opće nesigurnosti u zemlji. Pitam vas, tko će sutra htjeti raditi opasne i povjerljive zadatke za državu, ako ovakve stvari objavljuju novine i ako tajni agent može nakon svega očekivati politički, javni i fizički linč. Objavljivanje informacije najvišeg stupnja povjerljivosti, krajnje je zabrinjavajuće. To još jednom potvrđuje ono o čemu sam već govorio i pisao: da su naše službe sigurnosti u stvari službe državne nesigurnosti”, ističe dr. Josip Jurčević, povjesničar i autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti‘, publikacije koja odlično objašnjava pozadinu zbivanja u Hrvatskoj, kao i aktualnu sigurnosno-političku situaciju.

”Objavio sam da je čelni čovjek tajne službe pao na sigurnosnoj provjeri, no unatoč tome, ostao je ravnatelj tajne službe, što je skandal neviđenih razmjera. I premda je to objavljeno i nije demantirano, nitko od nadležnih u Hrvatskoj ne reagira na taj skandal! Možete onda misliti u kakvom su stanju tajne službe! Ta činjenica govori da smo potpuno razoreno društvo i da o našoj sigurnosti brinu službe državne nesigurnosti. Slučaj Rašković to najbolje potvrđuje. Zbog čega je sve to moguće? Pa zato jer je kompletan sastav Službe državne sigurnosti iz bivše Jugoslavije, koja je bila usmjerena ponajviše protiv Hrvata i samostalne Hrvatske, prešla u samostalnu Hrvatsku. Ukoliko želimo biti slobodno društvo, to se mora korjenito izmijeniti”, dodaje Jurčević, koji je informaciju da čelni čovjek tajne službe nije prošao sigurnosnu provjeru objavio prije više od pola godine u zadarskom Hrvatskom tjedniku (nakon čega se dogodila i provala i demoliranje redakcije tog tjednika – op.a.).

”Vladajući zlorabe do krajnjih granica rasulo u tajnim službama i tako do temelja ruše državnu sigurnost, samo da bi ostali na vlasti. Sadašnji premijer objavljuje da neće mirno predati vlast. Isti čas ga je trebalo uhititi i istražiti! U zakonu jasno piše da oni koji ne žele mirno predati vlast, dolaze pod udar zakona. To se zove državni udar! Ovdje bih prozvao one koji su nadležni da u takvim slučajevima poduzmu potrebne radnje: saborski Odbor za nacionalnu sigurnost i predsjednicu države. Oni su morali reagirati, ili dati ostavke, ako se ne usude reagirati! Ako je predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (dr. Miroslav Tuđman) nečim ucijenjen, postoje oni koji su ga postavili i koji ga trebaju smijeniti. Podsjećam da ni dr. Tuđman, ni Kolinda Grabar Kitarović nisu reagirali na informaciju da čelnik tajne službe nije prošao sigurnosnu provjeru, a nisu reagirali na pravi način niti nakon sigurnosnog skandala s Raškovićem. Sigurnosni sustav je, dakle, potpuno truo, a slučaj Rašković je samo posljedica svega toga”, naglašava Jurčević.

Pojašnjava potom da su na objavljivanje povjerljive državne tajne i na najavu državnog udara od strane Zorana Milanovića, morali reagirati i DORH i saborski odbor za nacionalnu sigurnost, i hrvatska predsjednica, kao i same tajne službe… , no nitko od njih nije reagirao.

”Ne mislim ovdje na reakciju mlakim priopćenjem ili izjavom kako nije u redu da se otkrivaju državne tajne. Mislim na konkretne postupke utemeljene na zakonu, odnosno akcije koje su morale uslijediti. Jer ako mirno gledamo kako se događaju prvorazredni sigurnosni skandali te ako oni prolaze bez reakcija institucija, sutra ćemo imati puno gore stvari. U pozadini svega je činjenica da udbaško-koruptivnoj strukturi ne odgovara da su institucije sređene i da pravna država djeluje. Njima odgovara kriminal i korupcija, jer u takvim okolnostima mogu zadržati strahovitu moć koju su uzurpirali. Oni su ta paralelna linija zapovijedanja u Hrvatskoj i oni grčevito brane pozicije koje su odavno preuzeli. Nakon što je Hrvatska ušla u NATO i EU, to bi trebalo pucati. No činjenica je da to ne puca, ili vrlo sporo puca, zbog čega je u Hrvatskoj na sceni sve veći kaos. Sjetite se da je afera ‘Lex Perković‘ šokirala i Europsku Uniju. Viviane Reding tada je javno rekla da najviša tijela vlasti u Hrvatskoj štite najveći kriminal i to je ta omča koja Hrvatsku guši”, zaključuje dr. Josip Jurčević.

Zašto nisu reagirali, predsjednica i dr. Tuđmana nisu pojasnili

Zašto saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i predsjednica Republike hitno ne reagiraju na ‘slučaj Rašković’, odnosno na otkrivanje strogo povjerljive državne tajne (obavljivanje dokumenta u novinama), te na ugrožavanje života Mirka Raškovića i njegove obitelji?

Zbog čega Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i hrvatska predsjednica nisu reagirali i na najavu državnog udara od strane tehničkog premijera Milanovića, odnosno na izjave u medijima da neće prihvatiti tehničku vladu kojoj bi predsjednica dala mandat te da neće prihvatiti prijeveremene izbore ako ih sazove predsjednica Republike Hrvatske?

Zašto Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao ni hrvatska predsjednica, nisu reagirali na informaciju da čelnik sigurnosne službe nije prošao sigurnosnu provjeru (objavljen je tekst o tome, pisao dr. Josip Jurčević – nitko to nije demantirao, ali nitko na to nije ni reagirao), te zbog čega dr. Miroslav Tuđman ne podnese ostavku na mjesto predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, ako se ne usudi poduzeti mjere u vezi s ovim zabrinjavajućim događajima koji ugrožavaju same temelje nacionalne sigurnosti”, upitali smo nadležne u saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Ured predsjednice.

No, do objavljivanje ovog teksta, njihove odgovore nismo dobili.

Ako odgovori stignu, naknadno ćemo ih objaviti.