Milanovićev naum: ‘Stvaranje pakla Vladi je isto što i pakao te mržnja prema narodu’

Bivši predsjednik Vlade nam obećava ni manje ni više nego – pakao. On ne obećava demokraciju, slobodu, argumente, raspravu, pravednost, upozoravanje na greške i pristojno ponašanje, iznošenje istine. On Hrvatskoj obećava – pakao. To može samo duboko duhovno, moralno i psihički poremećena osoba. To može samo osoba koja duboko mrzi, prezire i laže

Milanović je hrvatskoj vladi najavio pakao. No što je to pakao, kakvo je to mjesto, tko živi u paklu i vlada njima, te kakvi su zakoni u paklu?

Naime, pakao je mjesto tame, bezizlazne, vječne. Pakao je mjesto mržnje, trajne, nepromjenjive. Pakao je mjesto vatre, nezamislive, vječne. Pakao je mjesto straha, neljudskog. Pakao je mjesto crvi koji probijaju kroz živo meso. Pakao je mjesto osamljenih, bez druga i prijatelja, bez topline i lijepe riječi, bez nade i radosti. Pakao je mjesto laži i lažaca.

Paklom vlada Sotona, đavao, lažac, ubojica od početka, mrzitelj života a osobito ljudi. Nakarada nad nakaradama, zavodnik nad zavodnicima. On se trajno opro Dobrom, Vječnom, Tvorcu, Ocu. On je sve suprotno od onog za čim čezne svaki normalan čovjek. On je razoritelj čovjeka, obitelji, naroda, čovječanstva i svega istinitog lijepog i dobrog. Eto, to je pakao.

Paklom vladaju zakoni mržnje, terora, laži, obmana, pljački, ratova, beznađa. No, to već svi znamo. I upravo to nam je Milanović obećao. Naime Vlada upravlja narodom, pa stvaranje pakla Vladi je isto što i narodu. Naš bivši predsjednik Vlade nam obećava ni manje ni više nego – pakao. On ne obećava demokraciju, slobodu, argumente, raspravu, pravednost, upozoravanje na greške i pristojno ponašanje, iznošenje istine. On Hrvatskoj obećava – pakao. To može samo duboko duhovno, moralno i psihički poremećena osoba. To može samo osoba koja duboko mrzi, prezire i laže. To svojoj domovini može obećati samo sluga pakla. Uvjeren sam da on to i jest. A prilično sam uvjeren da je i svjesni sluga pakla. Duboko žalim zbog toga i nadam se da će uvidjeti svoje opredjeljenje i odbaciti paklene postupke.

No, tko su operativci u stvaranju pakla Hrvatskoj?

Milanović se očigledno stavio sam u službu paklu i njegovoj sramoti Lucifera – i to na čelo! Uostalom, Luciferove postupke je hvalio i prije dolaska na vlast.

U Hrvatskoj, uz Milanovića i Partiju, onih koji stvaraju pakao je uistinu mnogo. Zadnjih dana iskaču kao iz pašteta. To su cestovni razbojnici javne riječi kako ih je nazvao pater Ike. Oni koji pale paklenu vatru mržnje, usput optužujući sve za „govor mržnje“. Tu je prvenstveno velikosrpska i komunistička HRT. Nadalje, tu su EPH sa svojim lažima, poluistinama, podmetanjima, kolumnistima koji svaku istinu okreću u laž, a laž u istinu. Tu su tzv. neovisni portali i novinari. Tu su tzv. udruge civilnog društva. Tu su lažni kulturni radnici, koji krajnje neuljudno ubijaju svaku kulturu. Svi su oni dobro financirani od paklenog Zokija i njegove paklene svite. Tu su na pomoći strani zaštitnici paklenih projekata s nekim veleposlanicima, veleposlanstvima, lažnim filantropima, a u biti masovnim ubojicama i zločincima. Pakleni punktovi su postavljeni kao snajperi, te će jednog po jednog neprijatelja pakla, kako misle, likvidirati, pritvoriti, osramotiti, protiv njega podići rulju i institucije.

No koji je razlog za stvaranje pakla?

Svega nekoliko političara je izjavilo da će u Hrvatskoj doći do promjena. Tek jedan ministar reče da je antifašizam floskula iza koje se krije komunizam. Pa što je to prema crnim rijekama tinte koja nas uvjerava u veličinu „antifašizma“. Najavili su da u javnoj komunikaciji više neće biti samo jedan svjetonazor dogma. Moći će se čuti i druga uvjerenja. Najavili su dopuštanje znanosti da znanstvenim metodama utvrđivanje povijesnih činjenica. Pakleni ne priznaju povijesne činjenice. Oni hoće samo svoju istinu, ili će napraviti pakao. Oni hoće sve što istina nije, istovremeno optužujući sve za laž.

Paklenima smeta, uz istinu, i mir. Oni su rekli mi i samo mi. Svi drugi moraju nestati. Zato vode, nikad prekinuti rat, protiv hrvatskog naroda od 1918. s pozicije vlasti, a od 1945. s pozicije vlasti ideologije  komunizma, a u novije vrijeme „antifašizma“.

Zbog svega toga treba ući u borbu. Ovo je prva otvorena borba za kulturni, medijski, gospodarski, politički i duhovni prostor Hrvatske. Neki jauci o prekidu ideološke borbe su glupost i kukavičluk.

Pa iako se možda Mijo Crnoja izletio s nedovoljno osmišljenom idejom registra izdajnika, ta ideja je postigla svoju svrhu. Prvi put iskaču iz svojih busija i moraju opravdati pljačku, ubojstva, protjerivanja. Prvi put su, iako se tako ne čini, ideolozi „antifašizma“ u posvemašnjoj defenzivi. Prvi put su im pune gaće zbog – straha od istine. Konačno znamo da nikada nisu prihvatili Hrvatsku slobodnu, Hrvatsku mirnu od šumskog mentaliteta. Iako su uselili u otete židovske kuće po Pantovčaku, mentalitet uljuđenih građana nisu prihvatili. Besplatni stanovi, ljetovanja i školovanja nije ih uljudilo, nego ih učinilo još pohlepnijima. Zato je potrebno raskrinkati zla koja čine, da bi opravdali prethodna zla i zla počinjena od njihovih duhovnih, a i fizičkih, očeva.

Hrvatski narod ima jedinstvenu priliku istinom ubiti laž! Komunističkom antifašizmu dolazi kraj. Sve bitke gubi. Nikada nisu htjeli Hrvatsku, no mi ju imamo. Htjeli su Oluju proglasiti zločinačkom. Nisu uspjeli. Htjeli su uništiti obitelj, no hrvatski narod je stao u zaštitu obitelji. Htjeli su sav novac iz proračuna za sebe. I ta im osnova propada. Htjeli su Stepinca ocrniti, no njegova sjajna figura biva sve sjajnija. Htjeli su da Hrvati zamrze Hercegovce, no javlja se novo hrvatsko jedinstvo. Htjeli su da prihvatimo jasenovačku laž, no nevjerojatni ljudi su pokazali da je to samo laž. Htjeli su poniziti Bleiburg kao simbol, no propade im nakana. Htjeli su jugosferu, no hrvatski narod zna kamo pripadamo. Htjeli su imati predsjednika, no hrvatski narod izabra predsjednicu. Htjeli su paklenog Zoku, no ni to im ne prođe. Htjeli su potpunu medijsku kontrolu, no Hrvati počeše tražiti istinu izvan njihove. Sada još lupaju po „antifašizmu“ kao posljednjoj slamki spasa. Usput prijete neredima i pokušavaju Hrvatsku ocrniti pred svijetom. Uglavnom, bitke zadnjih godina gube iz dana u dan. Zato su srditi, jalni, očajni, izgubljeni i neuračunljivi. Tko da im još vjeruje? Tko da ide za njihovim idejama? Tko da ih se boji?

Hrvatska polako ali sigurno izlazi iz ralja „antifašista“ i izabire slobodu. Teror je bio dug. Trebat će izgraditi institucije i potaknuti slobodu u srcima Hrvata. Ona je dragocjena, no za nju se treba izboriti i s njom znati živjeti kao sinovi slobodnog naroda Hrvata. Hrvati su sinovi slobode. To nije ni gender ni antifa sloboda. To je sloboda za život, rad, obitelj, domovinu, vjeru, poštivanje drugih i ljubavi prema svojem, piše Mate Knezović.

Svi stavovi objavljeni u kolumnama autora različitih svjetonazora nisu nužno i stavovi portala Promise.hr.