Milanovićev PAKAO izrodio pokušaj ubojstva u Vukovaru, hoće li zvati i stranu vojsku na RH? Milanovićev PAKAO izrodio pokušaj ubojstva u Vukovaru, hoće li zvati i stranu vojsku na RH?
MATE KNEZOVIĆ: Od 'DO ISTRAGE VAŠE ILI NAŠE' do 'ILI ONI ILI MI'

Milanovićev PAKAO izrodio pokušaj ubojstva u Vukovaru, hoće li zvati i stranu vojsku na RH?

Poveznica 19. veljače 2016. Promise.hr

Dolazi vrijeme etničkih Srba koji su politički Hrvati. Takvi su zanemareni, iako bi morali biti u središtu politike srpske nacionalne manjine. Oni su se,... Milanovićev PAKAO izrodio pokušaj ubojstva u Vukovaru, hoće li zvati i stranu vojsku na RH?

Dolazi vrijeme etničkih Srba koji su politički Hrvati. Takvi su zanemareni, iako bi morali biti u središtu politike srpske nacionalne manjine. Oni su se, rame uz rame, borili protiv srbijanske agresije na Hrvatsku. Oni se trebaju probuditi i preuzeti od pupavičastih Srba sudbinu svog naroda. Hrvati će prema njima pokazati isto poštovanje kao i prema ministru Hasanbegoviću, piše Mate Knezović

knezović nova fotkaČlanak Nikole Stojadinovića objavljen je 1902. u ,,Srbobranu“, srpskom časopisu koji je izlazio u Zagrebu, pod naslovom „Do istrage naše ili vaše” (Do istrebljenja našeg ili vašeg). Godine 2015., tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović, nakon izbora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, izjavio je ILI ONI ILI MI.

Povijest se ponavlja, samo su interpretatori drugi.

No, kome je to upućena prijetnja istrebljenjem 1902. i 2015.? Hrvatima! Oni koji misle da postoji ikakva bitna razlika između poruke iz 1902. i 2015. grdno se varaju. Radi se o istim prijetnjama ratom, zatiranjem, porazom duha, lomljenjem ponosa hrvatskog naroda. Oba puta su prijetnje upućene iz srca Zagreba cijelom hrvatskom narodu. Iduća faza, nakon te Milanovićeve izjave, je stvaranju pakla, naravno Hrvatima, odnosno onima među Hrvatima koji nisu „antifašisti“, a fašisti su svi politički Hrvati. Pakao je izašao i riga vatru svakodnevno. Pakao riga vatru porukama o ugroženosti, pismima, traženjima bratske pomoći iz inozemstva, a zadnjih dana vidimo i pokušajima ubojstva hrvatske mladeži. On hoće nanijeti konačni poraz onima koje je Milanović detektirao kao ONI.

Pupovac nam sa saborske govornice poručuje da je srpski narod darovao antifašizam Hrvatskoj, dakle bez tog dara hrvatskom narodu Hrvatska bi bila fašistička. Prve žrtve fašizma bili su Hrvati Istre, Rijeke, Zadra i otoka. Dakle, neka nam svijet ne propovijeda antifašizam, a osobito neka nam ne propovijeda to predstavnik militantnog dijela Srba. Upravo Pupovac slavi okupacijsku silu, Talijane, koji su štitili četnike dok su vršili pokolj nad Hrvatima nakon ustanka u Srbu. Ne želim nikakvo zlo nikome, ni Pupovcu, ni srpskom narodu. No, Pupovca bih upitao bi li on htio primiti takav dar svom narodu koji su ti „antifašisti“ darovali nama Hrvatima. I fašisti i antifašisti su nam (jednako kao i četnici) dali potoke krvi, otimačine, uništavanje kulturnog blaga, uništavanje sela i gospodarstva, logore… Gospodine Pupovac pitam vas biste li vi htjeli taj dar, ili biste taj „dar“ samo htjeli darovati Hrvatima? No, prošlo je vrijeme vaših „darova“! Vjerujem da dolazi vrijeme etničkih Srba koji su politički Hrvati. Takvi su zanemareni, stavljeni na marginu iako bi morali biti u središtu politike srpske nacionalne manjine. Oni su se, rame uz rame, borili protiv srbijanske agresije na Hrvatsku. Oni se trebaju probuditi i preuzeti od pupavičastih Srba sudbinu svog naroda. Hrvati će prema njima pokazati isto poštovanje kao i prema omiljenom ministru Hasanbegoviću.

Interesantno je da nema nikakve razlike između Pupovčevih i Milanovićevih poruka i njihovih specijalnih medijskih terorističkih batinaških jedinica, specijalnih terorističkih udrugarskih jedinica, specijalnih „kulturnih“ i drugih jedinica za udare. Ako medijski rat ne prođe uspješno, hoće li se preći u iduću fazu rata, a to je oružje i poziv na intervenciju stranih medijskih ili oružanih trupa protiv navodne fašizacije Hrvatske. Jesu li događaji u Vukovaru i njihovo medijsko ignoriranje najava iduće faze. Vučić je također zabrinut, no ne položajem Hrvata na njihovim vjekovnim ognjištima u Srijemu, Bačkoj, Zemunu, nego istinom koja, usprkos medijskim batinašima, izlazi na vidjelo o pljački koja se provodila u Hrvatskoj proteklih godina. Pupovcu ne vjerujem da je doživio ikakve neugodnosti. Zbog čega bih mu vjerovao nakon toliko izgovorenih obmana. Je li nasilje i vrijeđanje prijavio mjerodavnim tijelima?

No, čega se boje Milanović, Pusić, Pupovac, Josipović, Radman … Postoji jedan strah, a taj proizlazi iz činjenice da im više hrvatski narod ne vjeruje. Strah je pojačan traženjima da se otvore arhivi koji su pod ključem povjesničara Zlatka Hasanbegovića. Što bi pokazali ti arhivi tko je zauzeo židovske vile po Pantovčaku i stanove po donjem gradu. Što bi pokazale činjenice u čijem je to stanu tražitelj ustaških zmija Josipović. Gdje je to nestalo „ustaško zlato“, je li u Vatikanu ili u rukama Partije i njezinih odanih slugu? Što bi pokazale arhive o tome što se događalo u Jasenovcu 1941 – 1945., što od 1945. – 1948., a što od 1948. do 1954. Ne samo to, reći će Partija, dosta nam je ustaša i partizana. Ne, nije dosta ustaša i partizana. Oni imaju pravo biti prikazani upravo onakvima kakvi su bili i kakvima ih povijesna znanost nađe da su bili. Oni su prisutni zbog stalnih laži o jednima i drugima. Bez utvrđivanja povijesnih činjenica neće se maknuti. Hrvatska i svijet imaju pravo na istinu, ne na partijsku, nego na objektivnu povijesnu istinu. Milanovićev program glasi: Oni to ne smiju znati istinu jer je ona u našem vlasništvu. No, bez obzira koliko se Milanović naprezao, koliko medijskih batinaša angažirao, koliko se trudio i kao huligan napadao sve oko sebe, njegovo je vrijeme prošlo.

Uglavnom, postoji jasan kontinuitet antihrvatske zaplotnjačke politike od Stojanovićevog „Od istrage vaše ili naše“ do Milanovićevog „Ili oni ili mi“. U tom spletu nije važno tko je etnički Srbin, a tko etnički Hrvat. Nije važno tko je vjerski katolik, pravoslavac, ateist ili musliman. Ključ je tko je politički Hrvat, a tko politički Srbin ili Jugoslaven. Politički Srbi i Jugoslaveni u Hrvatskoj ne priznaju i neće priznati Hrvatsku kao slobodnu, suverenu i samostalnu državu. Oni će lagati, podvaljivati, medijski i batinom batinati, nožem i diplomacijom uklanjati sve političke Hrvate. To su najavili 1902., to su činili 1918. – 1941., to su činili 1941.- 1945., to su činili 1945. – 1991. i sve do danas. Njima jednako smrdi Banovina Hrvatska, NDH, Republika Hrvatska ili bilo kakva hrvatska država bila ona demokratska, fašistička, komunistička ili kraljevina. Njima jednako smrde i ustaše i partizani koji su politički Hrvati. Njih ne zanima tko je dijete ustaše, a tko partizana. Njih zanima tko je protiv hrvatske slobode jer su samo takvi Milanoviću i kompaniji prihvatljivi. Batinjanje Hrvatske „antifašizmom“ je providna priča, a njihov „antifašizam“ nije samo floskula, nego i obrana zločina i zločinački plan za budućnost.

Hrvati su imali i imaju jednako pravo na svoju državu i samostalan razvoj kako 1918. tako i 1941., kako 1945. tako i 1991., a isto je danas i bit će sutra. Međutim, razbojnici i ubojice to ne priznaju i zato smo mi politički Hrvati njima ONI. Zato su im sva sredstva u postizanju cilja dopuštena, moralno opravdana i dobra. Protiv takvih hrvatski narod se treba osvijestiti, uvidjeti da mu se sprema novo ropstvo i u konačnici nestanak. Poznatu hrvatsku naivnost treba odbaciti i jasno stati u obranu hrvatskog prava.

Predsjednica, Sabor i Vlada trebaju odbaciti sitne igre, raskrinkati sitne duše i preuzeti vlast u punom smislu riječi. Treba promijeniti ne samo ambijent nego i ustavnopravni i zakonodavni okvir koji će pomoći Hrvatskoj da diše punim plućima, piše Mate Knezović.


Svi stavovi objavljeni u kolumnama autora različitih svjetonazora nisu nužno i stavovi portala Promise.hr.

 

 

Komentari