NE DAJU da bude njegovatelj bolesnom ocu: Zašto je RH uređena kao da joj je cilj UNIŠTENJE i izumiranje LJUDI?! NE DAJU da bude njegovatelj bolesnom ocu: Zašto je RH uređena kao da joj je cilj UNIŠTENJE i izumiranje LJUDI?!
”Ja kao sin ne mogu postati njegovatelj svoga oca, tako mi reče jedna pravnica iz osječkog Centra za socijalnu skrb. Njegovatelj mu može biti... NE DAJU da bude njegovatelj bolesnom ocu: Zašto je RH uređena kao da joj je cilj UNIŠTENJE i izumiranje LJUDI?!

”Ja kao sin ne mogu postati njegovatelj svoga oca, tako mi reče jedna pravnica iz osječkog Centra za socijalnu skrb. Njegovatelj mu može biti i ljubavnica, ali ja svom ocu Nenadu koji ima 13 dijagnoza ne mogu biti njegovatelj! U kakvoj državi mi živimo, pitam se već četiri mjeseca. Dobro da u zakonu ne piše da mu i žirafa može biti njegovatelj”, ogorčen je Bojan Letić, koji nas je zamolio da prenesemo priču

Slobodna Dalmacija prije nekoliko je dana objavila nevjerojatno turobnu priču o nezaposlenom kuharu iz Osijeka i njegovom teško bolesnom ocu, odnosno o nakrivo nasađenoj i nehumanoj državi koja je u mnogočemu postavljena kao da joj je cilj psihički i fizički slomiti što više vlastitih građana, potaknuti iseljavanje i izumiranje ljudi, premda bi, prema Ustavu, RH trebala brižno skrbiti o svojim građanima.

Nakon objave članka ‘Nezaposleni kuhar u bezizlaznoj situaciji: Kakav je to zakon?! Moj otac je pao u kući i razbio glavu, ima 13 dijagnoza, ali država mi ne da status njegovatelja‘, portalu Promise.hr javio se spomenuti kuhar iz Osijeka s jednostavnom zamolbom:

‘Molim Vas u ime mene i moga oca da prenesete ovaj članak. Puno bi mi značilo u borbi sa birokracijom koja i dalje traje ”, napisao je u e-mail poruci Bojan Letić, osječki nezaposleni kuhar iz priče koju, na njegovu zamolbu, ovdje prenosimo, u nadi da bi mu to moglo pomoći da djeluje na posve otuđene i na patnju neosjetljive institucije te da preuzme skrb o svom teško bolesnom ocu.

”Bojan Letić (35) nezaposleni je kuhar iz Osijeka koji se iz dubine svojeg srca želi brinuti o teško bolesnom ocu Nenadu, odnosno želi dobiti status njegovatelja, ali mu hrvatski zakoni to brane.

– Ja svoju muku trpim već četiri mjeseca i ne znam što više uraditi kako bih izišao iz ove bezizlazne situacije. Živimo u ludom vremenu i u državi koja svojim građanima otežava, a ne olakšava svakodnevni život. Moja priča je, barem za mene i mog teškog bolesnog oca strašna, a vjerujem da ih u Hrvatskoj ima još dosta sličnih – kazuje nam Bojan Letić.

Bojanova priča započinje 25. lipnja ove godine.

Cijela lijeva strana mu je oduzeta

– Moj otac je toga dana očigledno pao u kući i razbio glavu. Naime, ja sam ga tog dana, kao i svakog drugog, zvao na telefon. Kako se nije odazivao, otišao sam do njegove kuće i zatekao ga kako leži na tlu. Odmah su ga primili u osječku bolnicu i tamo mu, zbog pojave hematoma, obavili operaciju kojom su mu uklonili jednu kost u glavi, koju nikada nakon te operacije nisu vratili, i sada mu je na tom mjestu “rupa”, naime samo je prevučeno kožom. Kost mu ne mogu vratiti “u glavu” jer mu je srce toliko slabo da ne bi izdržao operaciju. Od tada do danas mog oca “šetaju” od kardiologije do neurologije, zdravstveno stanje mu je i dalje loše, cijela mu je lijeva strana oduzeta – kazuje Bojan Letić.

Od trenutka ulaska u bolnicu teško bolesnog Nenada, Bojan vodi rat protiv apsurda hrvatskih zakona.

– Išao sam u Centar za socijalnu skrb u Osijek i zanimao se što moram uraditi da bih postao njegovatelj svome ocu, jer on nema nikog osim mene da se brine o njemu. Ja sam jedini iz svoje obitelji spreman brinuti se o njemu. Osim mene, moj otac ima svoju bivšu suprugu, moju majku, s kojom povremeno razgovara, i svoju sestru s kojom već godinama ne razgovara zbog neriješenih obiteljskih problema. Znam da će mi ocu nakon izlaska iz bolnice biti potrebna 24-satna skrb i želio sam postati “sin njegovatelj”, jer je “stari” gotovo u potpunosti nepokretan. Svu njegu sam htio prebaciti na svoja leđa, kao što sam i dosad radio, i prije bolnice – govori nam Letić.

No, u Centru za socijalnu skrb Bojan saznaje da on ne može biti njegovatelj svome ocu.

Kakva bešćutnost birokratskog aparata?!

– Ja kao sin ne mogu postati njegovatelj svoga oca, tako mi reče jedna pravnica iz osječkog Centra za socijalnu skrb. Njegovatelj mu može biti i ljubavnica, ali ja kao sin svom ocu Nenadu koji ima 13 dijagnoza ne mogu biti njegovatelj! Pa u kojoj i kakvoj državi mi ovo živimo, je li ovo moguće, pitam se već četiri mjeseca i nemam odgovora. Kakva bešćutnost birokratskog aparata i kakvi zakoni!? Vjerojatno ovakvih zakona nema ni u mnogo zaostalijim državama od Hrvatske. Ta pravnica iz Centra za socijalnu skrb mi kaže da oca smjestim u starački dom, a ja je pitam kako ću to uraditi ako moj otac ima mjesečna primanja od 1800 kuna, od čega mu uzmu 300 kuna za kredit.

“Ako ne možete oca smjestiti u dom, država će se brinuti o njemu nakon izlaska iz bolnice”, kaže mi ona. Ali ja ne želim da se država brine o mome ocu, ja se želim brinuti o njemu i želim postati njegov njegovatelj. Dobro da u zakonu ne piše da mu i žirafa može biti njegovatelj – ljutito će Letić.

I doista, Zakon o socijalnoj skrbi u članku 63. i 64. kaže da pravo na status njegovatelja može imati bračni ili izvanbračni drug, formalni ili neformalni životni partner osobe s invaliditetom. Štoviše, Centar za socijalnu skrb ima pravo tužiti sina ili kći ako se oni ne brinu, a mogu, o svojim roditeljima i ako im Centar za to vrijeme pruža bilo kakvu potporu u obliku novčane naknade ili mogućeg smještaja.

Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. No, zakon propisuje da se dijete može i osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kada je to roditelju bila zakonska obveza.

U hrvatskom zakonodavstvu postoji i jedan zakon koji ima instrumente kažnjavanja “loše” djece.

– Radi se o Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje je zanemarivanje potreba starijih osoba postalo oblik obiteljskog nasilja. Taj je Zakon stupio na snagu prvim danom ove godine i u njemu se kaže da će djeca ili rođaci koji se ne brinu za svoje starije ili ih zanemaruju biti kažnjeni s 10 tisuća kuna ili pak kaznom zatvora od čak 45 dana. Dakle, postoji zakon koji kažnjava nebrigu o roditeljima s iznosima i do 10 tisuća kuna te do 45 dana zatvora. A meni ne daju da se brinem o svome ocu, odnosno da mu postanem njegovatelj. Pa tko je ovdje lud – pita se Bojan Letić.

Bivša supruga Nenada Letića po zakonu ga nije dužna ni pogledati.

– Svaki put prije posjeta ocu u bolnici strepim u kakvom ću ga stanju zateći i stalno se pitam što ću uraditi kada oca puste iz bolnice. Koliko su hrvatski zakoni nelogični, najbolje vam govori sljedeće… Recimo da se u automobilu voze roditelji i dvoje odrasle, punoljetne djece, i da oni dožive prometnu nesreću u kojoj roditelji poginu, a od dvoje punoljetne djece jedno ostane teški invalid, a drugo iziđe neozlijeđeno. To neozlijeđeno dijete može svome nastradalom bratu ili sestri biti njegovatelj. No, problem nastaje ako u nesreći i jedan roditelj ostane živ, ali nepokretan. Tada to neozlijeđeno dijete ne može tom svom roditelju biti njegovatelj, jer mu to ne dopuštaju hrvatski zakoni. Je li to suludo i nenormalo – na kraju pita Bojan Letić, a prenosi Slobodna Dalmacija.


Ovo je odgovor Centra za socijalnu skrb u Osijeku:

“Poštovani, prema Zakonu o socijalnoj skrbi, pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom te status njegovatelja se priznaje također bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom, pod određenim uvjetima. S obzirom na navedeno, ne biste mogli ostvariti pravo na status njegovatelja svojeg oca, ali ako ste u mogućnosti dođite u ovaj Centar u vremenu od ponedjeljka do četvrtka od 8 do 13 sati, Prijemni ured, gdje ćete dobiti i druge informacije u vezi s pravima Vašeg oca”.

Odgovor bez odgovora

Centar za socijalnu skrb iz Zagreba je Bojanu Letiću odgovorio sljedeće:

“Poštovani, pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja priznaje stranci, a sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (NN br. 157/2013, 152/2014,99/2015, 52/2016, 16/2017 i 130/2017) i Zakonu o općem upravnom postupku NN 47/09) centar za socijalnu skrb na čijem području stranka čiji se zahtjev rješava ima prijavljeno prebivalište. Nadzor nad radom centra za socijalnu skrb, kako upravni, tako i inspekcijski, vrši Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku”.

– I što sada ja iz ovog njihovog odgovora mogu doznati? Znam samo da živimo u neredu – kazuje Bojan Letić, koji nam je napomenuo da je bilo i loših komentara na njegov medijski istup.

”Ispadalo je: za kuhare ima posla, a ja se samo hoću dokopati tih državnih jadnih 2000 kuna. Možeš mislit.  Nije, nego ne želim oca šutnuti kao smeće u dom, pogotovo nakon svega što smo prošli u ovih skoro pet mjeseci, pa i skoru smrt u par navrata, ili da to država učini i sjedne mu na nekretninu. On ima 13 dijagnoza. I srce mu radi na 20 i nešto posto. On neće živjeti još dugo… i želim da živi uz mene koliko god još živio. A zakon je takav kakav je, i za sve buduće slučajeve želim da se promjeni!”, zaključio je naš čitatelj Bojan Letić.

FOTO:  Screenshot snimke na youtube-u, privatni album

Komentari