Neki vole totalitarne režime baš zbog NESLOBODE; SADA SU U EKSTAZI i mrze one koji nisu na liniji Neki vole totalitarne režime baš zbog NESLOBODE; SADA SU U EKSTAZI i mrze one koji nisu na liniji
Nino Raspudić analizira kako je Bill Gates postao 'najmoćniji svjetski liječnik':

Neki vole totalitarne režime baš zbog NESLOBODE; SADA SU U EKSTAZI i mrze one koji nisu na liniji

HrvatskaIzdvojeno 24. travnja 2020. Promise.hr

TweetEmailPrint ”Sloboda je veliki teret. Nije lako misliti, donositi odluke, preuzimati odgovornost, imati slobodu kretanja, izbora kako provesti dan, što činiti sa sobom… Bill... Neki vole totalitarne režime baš zbog NESLOBODE; SADA SU U EKSTAZI i mrze one koji nisu na liniji


”Sloboda je veliki teret. Nije lako misliti, donositi odluke, preuzimati odgovornost, imati slobodu kretanja, izbora kako provesti dan, što činiti sa sobom… Bill Gates, kao najveći financijer, de facto kontrolira zdravstvenu organizaciju UN-a. A ona je u bitnome odredila kako će većina svjetskih država tretirati svoje građane u protekla dva mjeseca. Opet se vraćamo na problem demokratskog deficita – našim životima (ne)izravno upravljaju ljudi koji su iznad državnih tijela, koje nitko nije izabrao i koji nikome izravno ne odgovaraju. Kakve veza ima kompjutorski geek sa svjetskim zdravljem? Iste kao i stari burzovni mešetar sa širenjem demokracije i otvorenog društva. Nikakve i svakakve”, piše Nino Raspudić u kolumni u Večernjem

Smiju li novinari medija glavne struje misliti svojom glavom? Ili moraju paziti da su strogo na liniji, pogotovo u vrijeme kada državom vladaju Stožer te ministar koji i na press konferencije dolazi u policijskoj uniformi?

Izgleda da je u Hrvatskoj, od svih navedenih, jedino kolumnist Večernjeg lista, Nino Raspudić, odlučio pisati pošteno i po savjesti, a ne onako kako bi NEKI to od njega očekivali.

Jer o temama koje je pretresao u današnjoj (petak 24 travnja 2020.) kolumni za Večernji list, dosad smo mogli čitati i slušati jedino u alternativnim malim medijima – onima koji su zadnja dva mjeseca pod žestokim udarom cenzure samoproglašenih cenzora, kojima nadležna državna tijela – ona koja bi trebala štititi medijsku slobodu te pluralizam medija – dopuštaju nedopustivo.

Ovdje stoga prenosimo, za mainstream medijsku scenu rijetko svjež i prozračan, tekst Nine Raspudića koji je u Večernjem listu objavljen pod naslovom:  ‘Kako je Novak Đoković dobio po nosu, a Bill Gates postao najmoćniji svjetski liječnik’

”Slušajući nostalgičare za totalitarnim režimima, pogrešno sam mislio da žale za tim vremenima jer su im neke stvari odgovarale unatoč neslobodi. Što sam stariji, više mi se čini da određeni tip ljudi voli režime, ne unatoč, nego upravo i samo zbog neslobode. Jer sloboda je veliki teret. Nije lako misliti, donositi odluke, preuzimati odgovornost, imati slobodu kretanja, izbora kako provesti dan, što činiti sa sobom.

Dio ljudi u ekstazi je jer je dobio stožer koji im upravlja svim segmentima života, gleda pobožno nekoliko obraćanja dnevno, upija misao kako su “sljedeća dva tjedna ključna”, mrzi one koji nisu na liniji. Ne vide ništa neobično u tome što se politika povukla iza “struke”.

A ljudi iz struke prvi put u životu pred svjetlima pozornice i pomazani stupidnim PR-om već pomalo gube orijentir, osjećaj za mjeru i vlastite ingerencije, pa si tako ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Capak daje za pravo ocjenjivati stanje školstva, tvrditi kako e-škola ide jako dobro te da školska godina može završiti i bez povratka u klupe, a inače odmjerena dr. Markotić davati prognoze turističke sezone.

Dok se epidemiolozi usred pandemije počinju petljati u stvari koje ne spadaju u njihovu domenu, istodobno se i drugi guraju u njihovo “dvorište”. Ovaj tjedan najzapaženiji po tom pitanju bio je dvojac sa srednjom stručnom spremom, tenisač Novak Đoković i informatičar Bill Gates.

Đoković je ispao negativac i doživio medijski linč, valjda kao upozorenje drugima oko čega se smije, a oko čega ne smije dvojiti. U čemu se sastojao njegov krimen? Nesretni Đoković nije napisao nikakav manifest niti je imao posebno obraćanje javnosti na temu cijepljenja protiv koronavirusa, gdje bi iskoristio svoju popularnost stečenu na teniskom terenu da bi prebacio utjecaj na epidemiološki teren, već je prošlu nedjelju na Facebooku organizirao online druženje s nekoliko drugih sportaša.

Đoković ne bi da ga prisile na injekciju; zato je žestoko dobio po nosu

Dotakli su se i nastavka teniske sezone i cijepljenja kao mogućeg uvjeta za igranje pa je Đoković rekao: “Osobno, nisam za cijepljenje i ne bih volio da me netko prisiljava da dobijem injekciju da bih mogao putovati. Ako to bude pravilo i zakon, što će onda biti? Trebam odlučiti hoću li se podvrgnuti tome ili neću. Imam svoje mišljenje, a hoće li se ono promijeniti u nekom trenutku, ne znam”, rekao je slavni tenisač i dodao: “Vjerujem da je virus opasan, u suprotnom ne bi bilo pola svijeta zakvačeno, ali mislim da postoji neka vrsta cenzure medicinskih stručnjaka.”  Zaključio je: “Volio bih da postoji više debata, razlika u razmišljanju. Jednostavno da čujemo i ta razmišljanja. Mi nismo iz te struke i ne možemo o tome govoriti, ali ja bih više volio da se priča o imunitetu.”

Dakle, u neobveznom razgovoru s prijateljima rekao je kako još nema kategorički stav, poziva na slobodnu razmjenu mišljenja i argumenata stručnjaka, ističe kako oni nisu iz te struke i ne mogu o tome govoriti. U čemu je problem? Do jučer obožavani Nole postao je zlikovac, vrijeđaju ga, poručuju mu da se drži reketa. Dobio je po nosu od Vučićeva epidemiologa Kona, a i od našeg Capaka.

Obrazovanjem jednako relevantan za ovu temu kao i Đoković je informatičar Bill Gates koji je, za razliku od većine milijardera koji kupuju otoke, avione ili nogometne klubove, naumio postati glavni liječnik na svijetu i upravljati svjetskim zdravstvom. Upravo tako je naslovljen zanimljiv članak iz Politica: “Upoznajte najmoćnijeg svjetskog liječnika: Bill Gates“, objavljen 2017.

Još 2017. neki isticali da Gates ima pretjeran utjecaj na WHO; a danas?!

U njemu se problematizira činjenica da je fondacija Bill & Melinda Gates drugi po veličini donator Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), nakon SAD-a, dakle, ispred svih drugih država. Stoga su već tada neki insajderi isticali da to Gatesu daje pretjerani utjecaj na WHO i upozoravali kako ovisnost o financiranju privatne fondacije može poslužiti kao trojanski konj za interese korporacija.

Tko će određivati standarde i oblikovati zdravstvene politike? Pa onaj tko plaća. Kritizirana je i činjenica da je Gatesova fondacija u siromašnim zemljama više fokusirana na upotrebu cjepiva i lijekova nego na izgradnju jakog zdravstvenog sustava i da preorijentiranje WHO-a u tom smjeru može dovesti do pogodovanja farmaceutskoj industriji.

Nakon što je prošli tjedan predsjednik Trump obustavio financiranje kompromitiranog WHO-a, Gates je najavio da će njegova fondacija uskočiti s dodatnih 150 milijuna dolara za borbu protiv koronavirusa. Melinda Gates je istaknula kako je “WHO upravo ta organizacija koja se može nositi s ovom pandemijom”. Ne znamo na temelju čega je to zaključila.

Bill Gates, kao najveći financijer, de facto kontrolira zdravstvenu organizaciju UN-a. A ona je u bitnome odredila kako će većina svjetskih država tretirati svoje građane u protekla dva mjeseca. Opet se vraćamo na problem demokratskog deficita – našim životima (ne)izravno upravljaju ljudi koji su iznad državnih tijela, koje nitko nije izabrao i koji nikome izravno ne odgovaraju. Kakve veza ima kompjutorski geek sa svjetskim zdravljem? Iste kao i stari burzovni mešetar sa širenjem demokracije i otvorenog društva. Nikakve i svakakve”, piše Raspudić za Večernji.

FOTO: Screeenshot videosnimki YouTube-a