”OPET imam RAK jer već 10 godina na sudu čekam pravdu; oni računaju da ću se ubiti kao i moja kolegica” ”OPET imam RAK jer već 10 godina na sudu čekam pravdu; oni računaju da ću se ubiti kao i moja kolegica”
NEZAKONIT OTKAZ? SONJA ŠTAKIĆ U OČAJU ŠTRAJKA GLAĐU PRED VRHOVNIM SUDOM:

”OPET imam RAK jer već 10 godina na sudu čekam pravdu; oni računaju da ću se ubiti kao i moja kolegica”

HrvatskaIzdvojeno 13. veljače 2020. Promise.hr

TweetEmailPrint S obzirom da mi je 25. siječnja iznova dijagnosticiran rak, sasvim sam na kraju svih svojih snaga. Stoga sam odlučila započeti ovaj štrajk... ”OPET imam RAK jer već 10 godina na sudu čekam pravdu; oni računaju da ću se ubiti kao i moja kolegica”


S obzirom da mi je 25. siječnja iznova dijagnosticiran rak, sasvim sam na kraju svih svojih snaga. Stoga sam odlučila započeti ovaj štrajk glađu kako bih upozorila na način kojim se u Hrvatskoj danas postupa prema radnicima te na činjenicu da pravosuđe (koje svi plaćamo, a koje krši zakonske rokove – radni spor je morao završiti u tri godine, a razvlači se deset godina i opet je na početku) – štiti poznate tajkune’, napisala je Sonja Štakić Vrhovnom sudu RH, ispred kojega danas započinje štrajk glađu

Sonja Štakić (62) već 10 godina vodi radni spor radi otkaza kojeg joj je, kako tvrdi, nezakonito dao poznati lički tajkun Macola, koji je u isto vrijeme otpustio još nekoliko djelatnika. Jedna od njegovih otpuštenih djelatnica nakon toga je, prema informacijama koje posjedujemo, počinila suicid. Prije nekoliko dana Sonja Štakić je doznala da joj je nanovo dijagnosticiran težak oblik raka. Najnoviji liječnički nalaz, kojega posjedujemo, to potvrđuje.

Sonja Štakić strahuje da bi njezin predmet s Vrhovnog suda mogao iznova biti vraćen na ponovno suđenje, baš  kao 2017. godine, a takav razvoj događaja ona najvjerojatnije ne bi izdržala ni zdravstveno,  ni financijski jer već deset godina živi od mizerne mirovine od svega 1200 kuna!

Sva očajna, gospođa Štakić odlučila je započeti štrajk glađu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, na zagrebačkom Zrinjevcu.

U pismu koje je poslala Vrhovnom sudu, a potom i medijima, obrazložila je svoju odluku. Pismo ovdje prenosimo neznatno skraćeno:

”Odlučila sam danas pred Vašim sudom započeti prosvjed štrajkom glađu, no ne iz neke moje puste obijesti ili hira, nego zato što sam uistinu na kraju snaga, te nemam više drugog načina na koji bih ukazala na izrazito, zapravo krajnje tešku situaciju u kojoj se nalazim!

Krajem 2009. godine dobila sam nezakonit otkaz od poznatog ugostitelja i tajkuna Željka Oreškovića – Macole, koji je u isto vrijeme kad i mene, s raznim „obrazloženjima“ otpustio četiri radnika.

Inače sam u njegovoj trgovini radila za 2900 kn mjesečno, i to po 12 sati dnevno, jer je Macola u svojim trgovinama imao dvije smjene, premda je po zakonu morao imati tri smjene.

Općepoznato je da su njegovi objekti na vrlo frekventnim, atraktivnim lokacijama i da odlično posluju.

Zbog nezakonitog otkaza, kojeg sam k tome dobila dok sam bila na bolovanju, tužila sam 2009. Macolu, ali je lokalni sud u Gospiću – na kojeg Macola ima utjecaj; – moj predmet godinama držao u ladici, da bi ga nakon toga Vrhovni sud RH 2017. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje, jer su u „nižestupanjskim presudama izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali ocjenu nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u razdoblju 29. rujna do 2. listopada (2009.) neopravdano izostala s posla“.

U zadnjih 10 godina koliko je moj predmet na našim sudovima – a radni spor po zakonu mora biti riješen unutar tri godine! – potpuno sam izgubila zdravlje, te sam prošla 4 velike operacije, od kojih 2 od zloćudnog karcinoma, iako nikad prije toga ja nikakvih većih zdravstvenih problema nisam imala!

Da stvar bude gora, jedna od žena koja je od strane Macole otpuštena 2009. u isto vrijeme kada i ja, počinila je samoubojstvo, a obzirom u kakvim uvjetima i sama živim, teško bolesna (pred nekoliko dana mi je dijagnosticiran teški oblik raka – Prilog 1) pod konstantnim stresom i gotovo bez prihoda, čudim se da i sama nisam podlegla tom pritisku, na što se u mom predmetu zapravo i računa!

Sada se moj predmet ponovno nalazi na Vrhovnom sudu. No, kako znamo, naše pravosuđe je 126. na svijetu[1], tj. 2 mjesta iza pravosuđa Čada, najsiromašnije zemlje na svijetu, i obzirom da već nije ispoštovan rok od tri godine u kojem vremenu po zakonu treba biti riješen radni spor, „svakakva iznenađenja su moguća“ kako je na TV kazao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić!

Obzirom da zakon u mom slučaju već nije ispoštovan, jasno je da je moguće od Vrhovni sud opet vrati moj predmet na ponovno suđenje, i da ga tako vraća na ponovna suđenja bilo koliko puta, sve dok ja ne umrem ili dok me tim vraćanjem ne navedu na samoubojstvo, što je objektivno vjerojatno, obzirom da je od nas četvero otpuštenih koncem 2009., jedna kolegica samoubojstvo već počinila. Obzirom da mi je dana 25. siječnja iznova dijagnosticiran rak, ja sam sasvim na kraju svih svojih snaga.

Stoga sam odlučila započeti ovaj štrajk glađu kako bih upozorila na način kojim se u Hrvatskoj danas postupa prema radnicima, te na činjenicu da pravosuđe koje svi plaćamo, o našem trošku, kršeći pri tome zakonske rokove, štiti poznate tajkune”, stoji u pismu kojega potpisuje Sonja Štakić iz Udbine.

FOTO: Vrhovni sud Republike Hrvatske; preslika pisma upućenog Vrhovnom sudu RH