Orwell: Vođa je trebao stalan rat da građane drži u STRAHU; je li nekome u RH trebao ”RAT protiv virusa”? Orwell: Vođa je trebao stalan rat da građane drži u STRAHU; je li nekome u RH trebao ”RAT protiv virusa”?
sjeća li se itko dramatičnog govora premijera od prije dva mjeseca?

Orwell: Vođa je trebao stalan rat da građane drži u STRAHU; je li nekome u RH trebao ”RAT protiv virusa”?

Poveznica 26. svibnja 2020. Promise.hr

TweetEmailPrint ”Dragi sugrađani, borba protiv koronavirusa s kojom se danas suočavamo najveća je kriza od Domovinskog rata i najveći izazov za sve nas”, izjavio... Orwell: Vođa je trebao stalan rat da građane drži u STRAHU; je li nekome u RH trebao ”RAT protiv virusa”?


”Dragi sugrađani, borba protiv koronavirusa s kojom se danas suočavamo najveća je kriza od Domovinskog rata i najveći izazov za sve nas”, izjavio je u dramatičnom govoru od 19. ožujka ove godine hrvatski premijer. Dva mjeseca kasnije Hrvatska je, prema svemu sudeći, gotovo bez ogrebotina izašla (barem zasad) iz spomenutog rata! Ili pravog rata nije ni bilo?  No, zašto je premijer onda tako neoprezno koristio izraz ‘rat’ ? Uvjereni smo da konkretan slučaj od 19. ožujka ove godine nema veze s Orwellovim citatom o tome zašto vođe trebaju stalan rat… Bez obzira na to, ovdje prenosimo tekst Liberal.hr-a koji podsjeća na brojne sličnosti iz Orwell-ovog romana ‘1984.’ s današnjim zbivanjima

Ukupan broj zaraženih u Zagrebu trenutno je 478, od kojih je 452 osobe oporavljeno, dok je još 26 osoba pozitivno na Covid 19. Nitko do sada, na sreću, u glavnom gradu od koronavirusa (ili s koronavirusom) nije preminuo.

Tako barem govore članovi Stožera civilne zaštite Grada Zagreba zadnjih dana.

Čitajući i slušajući to, mnogi će se prisjetiti izjave premijera Plenkovića od 19. ožujka ove godine u kojoj je dramatično najavio da je Hrvatska u ratu protiv virusa!

”Dragi sugrađani, borba protiv koronavirusa s kojom se danas suočavamo najveća je kriza od Domovinskog rata i najveći izazov za sve nas”, izjavio je, podsjetimo, u dramatičnom govoru hrvatski premijer.

Ispada, dakle, ili da su Zagreb i Hrvatska gotovo bez ogrebotina (zasad) izašli iz spomenutog rata, ili da je premijer debelo pretjerao u svom govoru.

Borba protiv koronavirusa, jasno je kao dan, ne može se i ne smije uspoređivati s Domovinskim ratom.

No, zašto je Plenković koristio izraz ‘rat’?

Kolega Ivan Žganec, u tekstu na portalu Liberal.hr, nedavno je zabilježio da se u borbi protiv virusa često upotrebljavala riječ “rat”. Podsjetio je, pri tom, i na dijelove Orwell-ovog romana ‘1984.’, koji kao da su nagovijestili današnje doba.

Ovdje prenosimo Žganecov tekst ‘Orwell u 2020.: Novogovor u doba korone‘, u cijelosti:

”Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi. Ljudi su htjeli živjeti pa su se zato odrekli svojih prava i slobode. Bilo je to moguće samo ako ih se uvjeri da je neprijatelj svugdje, svuda i da mogu u svakom trenutku poginuti.”
George Orwell, “1984

Upravljaj jezikom i upravljat ćeš tuđim mislima. Riječi su put prema misli i obratno. Prema Frommu jezik je jedan od filtera koji može ograničiti ljudske spoznaje i obratno; može mu omogućiti uvide u stvarnost. “Taj sustav djeluje, da tako kažemo, kao društveno uvjetovani filter: iskustvo ne može ući u svijest ako se ne može probiti kroz taj filter”. I dalje kaže: “Jezik svojim riječima, gramatikom, sintaksom i cijelim svojim duhom koji je u njemu zamrznut određuje koja će iskustva prodrijeti do naše svijesti.”

S obzirom da smo zadnjih tjedana bili bombardirani velikim brojem informacija i da su ljudi u pravilu nesvjesna bića, upozorit ćemo na nekoliko primjera manipuliranjem jezikom i koje posljedice donosi takav način izražavanja. Predstavit ćemo psihološku pozadinu agende kroz primjere tzv. novogovora.

1. Objava rata

Uborbi protiv virusa često se upotrebljavala riječ “rat”. Objava rata iznimno je važna stavka zbog sljedećih triju činjenica:

– objavom rata država sebi daje legitimitet postupcima koji su tijekom normalnog stanja (stanja mira) neprihvatljivi,
– objavom rata građani su spremni prihvatiti restriktivne mjere koje će poduzeti država jer znaju da izvanredne okolnosti kao što je rat zahtijevaju izvanredne mjere i
– građani prepuštaju odluke stožeru, autoritetima, vođama i njihove odluke se rijetko propitkuju jer zbog utjecaja nagona za preživljavanje čovjek odabire varijantu koja mu omogućuje veći postotak preživljavanja.

Rat je sam po sebi izvanredno stanje koje zahtijeva izvanredne akcije i poteze koji nisu uobičajeni u vrijeme mira. Ljudi shvaćaju i razumiju, ali i očekuju da će u takvim situacijama morati trpjeti i prihvatiti uvjete, restrikcije i sve ostale odredbe koje inače, u mirnodopskim okolnostima, nikad ne bi prihvatili. Objavom rata radikalno se mijenja percepcija pojmova. Ono što nam je jučer bilo kršenje ljudskih prava, danas su takvi postupci zaštita i obrana. Takav nagli preokret svijesti i percepcije pojmova moguće je ostvariti jedno u izvanrednim stanjima kao što je rat.

To je moguće jer čovjek želi preživjeti. Stoga objava rata je nužna za autoritete koji imaju ambicije prema diktatorskim ovlastima. U ratu država svaku akciju lako primijeni jer se očekuje da će građani biti poslušni (kao i državne institucije npr. policija), što u pravilu i jesu. Time i primjena sile države nad svojim građanima postaje legitimna i odobravana od većine (jer žele preživjeti). Država sama sebi daje legitimitet i opravdanje za primjenu sile koja ne mora biti fizička nego može biti i u kaznenom obliku (novčane kazne) ili cenzura. Kada se čovjek nađe u bitci, tada nastoji samo preživjeti. U rovu on će slušati generala koji će imati svo njegovo povjerenje. Samo će se rijetki zapitati je li taj rat nužan ili je li on stvaran. Ratno stanje omogućuje državi/autoritetima bespogovorno slušanje podređenih i primjenu mjera koje su mimo zakona i ljudskih prava.

“Rat vode vladajući protiv svojih podanika. Rat je nužan da se održi struktura društva.”
George Orwell, “1984”

Da bi se ostvarila kontrola građana, da bi se uspješno provodile mjere i ratne operacije, nužno je građane držati u konstantnom strahu. Tome služe mediji koji imaju sljedeću dužnost:

2. Brojanje preminulih osoba

Konstantno i svakodnevno brojanje preminulih osoba može imati isključivo i jedino negativne posljedice. Pozitivne posljedice ne postoje (kao što je uvjerenje da će ljudi biti oprezniji) jer osnovnim informacijama o opasnosti čovjek postaje oprezan pa makar i podsvjesno. Jedini efekt koji se postiže konstantnim brojanjem preminulih osoba je – strah. Pojava straha uzrokuje domino efekt negativnih posljedica. Neke od njih su: opadanje imuniteta (podložnost bolestima), psihofizičke bolesti, neuroze, antisocijalno ponašanje, depresija, mržnja prema ljudima koji ne slušaju zapovijedi, prestanak psihofizičkog razvoja itd.

Konstantno informiranje o smrti proizvodi samo negativne pojave. Mediji su neprestano brojali mrtve kao da se radi o bolesti sa stopostotnom smrtnošću. Ovakvo izvještavanje može se zvati isključivo propaganda straha ili čak teror.

Jedna od definicija terorizma je: “Osmišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.”

Teško je prihvatiti neodgovornost medija i eventualno izvlačenje da nisu znali što čine, jer svi znamo da neprestano slušanje o smrti uzrokuje strah. Takav pristup medija mogao bi se definirati i kao psihičko zlostavljanje. Psihičko zlostavljanje često se definira Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine koji više nije snazi. U članku 4. alineji tri stoji: – psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje).

Ako su mediji svjesni efekta stalnog spominjanja smrti, je li nad nama počinjen teroristički čin i psihičko zlostavljanje? Neznanje ne može biti izgovor kada su mediji svjesniji važnosti propagande više nego bilo koja druga institucija. Naravno, mediji daju javnosti ono što oni žele pa makar to bila svakodnevna smrt. Kao primjer licemjernog izvlačenja od odgovornosti često se navodi izmišljena anegdota: “Kada je sudac odredio zatvorsku kaznu za dilera drogom, on mu je kazao: ali ja sam davao ljudima samo ono što žele.” A što ako narod ne želi medijsku drogu? Je li ih itko ikad pitao žele li svaki dan slušati o smrti? Naravno da nije.

Neupitno je da je među građanima uzrokovan strah neprestanim uznemiravanjem preko svih sredstava za komuniciranje. Hoće li netko odgovarati za to?

3. Biološki terorizam

Praktički smo do jučer imali “predodžbu” i sliku tko i što je terorist. Danas, zahvaljujući nevidljivom neprijatelju, svatko može biti terorist. Nazivati nositelje virusa biološkim teroristima imat će dalekosežne posljedice koje možemo sažeti u dvije točke:

– psihofizička točka i
– socijalna točka.

Psihički gledano ljudi će konstantno biti u stanju stresa i straha. Biološki gledano organizam će biti kontinuirano u obrambenom položaju i spreman na obranu. Kada je organizam u obrambenom položaju, tada rast i razvoj čekaju. Takvo stanje je prirodna i normalna reakcija na potencijalnu prijetnju. Staje rast i aktiviraju se obrambeni mehanizmi. Krv se povuče iz organa za probavu i sva energija se preusmjerava na ruke i noge – obrana i bijeg. Problem nastaje ako takvo stanje potraje. Organizam ne može podnijeti dugotrajnu fazu obrane jer se organizam mora hraniti i razvijati. Ako nema razvoja on se iscrpljuje, opada mu imunitet i postaje podložan bolestima.

Tijekom vremena, bolesti koje bi za zdravi organizam u normalnom stanju bile bezopasne, sada mogu uzrokovati smrt. Psihički terorizam može uzrokovati bolest fizičkog tijela i na kraju smrt. I ovdje je glavni faktor strah čije smo posljedice objasnili.

Socijalni utjecaj će biti takav da ćemo izbjegavati jedni druge što donosi katastrofalne posljedice. Ujedno ovime se otvaraju vrata za uvođenje tehnologije za praćenje i apsolutn nadzor. Aplikacije, kamere i druga tehnološka rješenja će biti uvedena da se spriječi širenje virusa jer je to jedini način da nas se zaštiti – stavi u zatvor. Na tehnologiju nastavlja se ograničavanje ljudskih prava. Ona se mogu izraziti u raznim oblicima kao što je zabrana odlaska na posao (ako nismo evidentirani kao zdrave osobe), banku, bolnicu, trgovinu itd. Osim riječima, aplikacije i tehnologija stalno će nas upozoravati na “opasnost”, što će konstantno stvarati strah (terorizam i psihičko zlostavljanje) među ljudima. Da bismo zapamtili da moramo biti udaljeni jedni od drugih, kreatori su osmislili sljedeći pojam:

4. Socijalna distanca

Da bismo shvatili negativne posljedice ovog pojma, dovoljno je da promislimo što nam znači socijalna bliskost. Jednom je Erich Fromm izjavio da čovjek čini čovjeka čovječnim. Ljudi trebaju jedni druge jer ih ljudsko društvo ispunjuje, daje im smisao i čini ih zdravim.

Fizička udaljenost i socijalna udaljenost su dva potpuno suprotna pojma. Sociologija je izvedena od dviju riječi, grčke logos koja znači znanost, govor, pojam, misao, razum. I latinske riječi socius što znači drug. Iz te dvije riječi imamo societes – društvo. Dakle, socijalna distanca nije ništa drugo nego odvajanje čovjeka od onoga što ga čini čovječnim – od društva i razuma! Bez toga on ulazi u fazu agonije i polagane smrti. On gubi snagu i ljudskost. Bez razuma postaje neurotičan i lud. Otuđenjem od društva čovjek doslovno gubi dio sebe jer društvo čini čovjeka, a čovjek čini društvo.

Otuđenjem od društva čovjek gubi snagu jer u masi on se uvijek osjeća snažnim i moćnim. Kao pojedinac on je slab. Takav, on je podložniji manipulaciji jer sam nema snage za otpor. Jedinstvo nas čini jačim stoga je podjela i odvajanje nužno da se održi vladajuća struktira.

Antropolog Harold Barcay u knjizi “Narod bez vlade” kaže: “Kao što ističe prva lekcija svakog kolegija iz antropologije i sociologije; ljudska bića bez društva nisu ljudska.” U skladu s navedenom antropološkom i sociološkom tvrdnjom jasno je da razdvajanjem čovjeka od čovjeka vodi isključivo i jedino prema dehumanizaciji i totalnoj destrukciji čovjeka, a time i ljudskog bića. Agenda ide toliko daleko da se preporučuje doslovno ukidanje obitelji i razdvajanje. U pitanju su ozbiljne i utjecajne svjetske organizacije koje otvoreno i bez zadrške promiču distopijsko društvo i svijet Georga Orwella.

U ovom trenutku to im ne uspijeva, ali treba znati da njima niti nije plan doći do cilja u jednom koraku jer rade postupno.

Kada su djeca odvojena od obitelji, sustav lakše vrši preodgoj i indoktrinaciju. Obitelj je temeljena na emocijama, suradnji, dodiru, empatiji, ljubavi. Sustavu ne odgovaraju ljudske osobine jer su temelj za kontrarevoluciju, neposlušnost i autonomiju. Jedino što sustav treba su biološki roboti koji ne propitkuju hijerarhiju nego slijepo slijede zadaće i žive prema propisanim pravilima. Emocije nas tjeraju da propitkujemo svijet, one su čuvari ljudskosti i humanosti, a tamo gdje je humanost surovi sistem ne može opstati. To je jedan od načina kako su ideologije poput nacizma uspjele stvoriti vojsku bioloških robota.

Tendencija ide prema osamljivanju i otuđenju čovjeka. Socijalna distanca na duži period imat će za posljedicu antisocijalno ponašanje koje može voditi u depresiju. Posljedice se šire na probleme izražavanja, govora, komunikacije, socijalnog ponašanja, ali i stvaranje vojske bioloških robota kao što je nacistički sistem stvarao svoju vojsku. Distopiski scenarij nam ne gine. Obrazovanje na daljinu moglo bi se standardizirati što će dovesti do daljnjih socijalnih i društvenih problema kao i opadanje kvalitete obrazovanja pogotovo praktičnog dijela. Znanje bi se u konačnici moglo svesti na puku teoriju. Otuđenje vodi do nedostatka identiteta što dovodi do psihološke krize. Čovjek će imati osjećaj da je izgubljen i usamljen u ogromnom svijetu što bi moglo dovesti do krize identiteta koji se ionako potencira već godinama. Prema Frommu gubitak identiteta može imati mnogobrojne posljedice: “Najosnovnija i najopćenitija je da sprečava integritet potpune osobnosti”.

5. Virus se prenosi fizičkim novcem

Iako nikad nije dokazano da se virus prenosi fizičkim novcem, čak dapače, istraživanja pokazuju suprotno, učinak teroriziranja netočnim informacijama će biti nepovratan. Cilj ove propagande je stvoriti averziju od fizičkog novca s ciljem da se uvede digitalna valuta. Uvođenjem digitalne valute uzrokovat će:

– potpunu kontrolu financijskog toka što će imati za posljedicu kršenje ljudskih prava i lakšu manipulacije privatnim novcem od strane država, kompanija ili banaka i
– uvođenje digitalne identifikacije modernom tehnologijom.

Navedene posljedice su posebna tema stoga ih ovdje nećemo dodatno analizirati.

Pod utjecaj kolektivne psihoze i novogovora pali su i neki psiholozi. Tako na primjer Mirjana Krizmanić prihvaća ideju da Plenković postane “očinska figura”. Podsvjesno gledajući država je u odnosu na narod majka i otac koji se brinu za djecu. Wilhelm Reich je to definirao kao: “Majka je u građanstvu domovina djeteta kao što je obitelj njegova nacija u malom”. Zašto je nužno u totalitarističkim sistemima osvijestiti narod i izvući iz podsvijesti na vidjelo dana da je vođa ujedno “otac nacije”? To je važno jer je obitelj univerzalna institucija koja se ne ruši i ne uništava. Ako uništite obitelj ugrožavate i svoj opstanak. Na taj način čuva se poredak i stvara kult koji narod ne želi smijeniti, pogotovo rušiti revolucijom.

Obitelj ne želi rušiti svojeg oca koji je simbol sigurnosti i napretka obitelji. U “masovnoj psihologiji fašizma” nužno je stvoriti kult oca nacije da se održi poredak i totalitarizam.

Ovo su samo neki od primjera na koje treba upozoriti. Eckhart Tolle jednom je rekao da je istina da samo nesvjesni ljudi mogu manipulirati drugim ljudima, ali isto tako je točno da se samo nesvjesnim ljudima može manipulirati.

Situacija se polako smiruje i život se polako vraća u normalan tijek. Restrikcije se povlače, ali ne treba zaboraviti novogovor koji smo slušali i koji je postao dio “novog normalnog”, kao ni smetnuti s uma njegove moguće posljedice”, piše Ivan Žganec na Liberal.hr.

FOTO: Vlada RH; preslika Liberal.hr