‘Podmeću novinaru pedofiliju, zataškavaju naručeno ubojstvo djece i ubojstvo Molnara?!’

Ne zaboravite Dina Molnara čijim ubojstvom je započela Ostojićeva diktatura i koji je prva žrtva njegovog terora”, napisao je u lički novinar i bloger Miro Matijević, čim je izašao iz pritvora. Tamo je završio nakon što je opisao navodnu umiješanost visokopozicioniranih ličkih policajaca u šverc ljudi i droge

Dok se hrvatska javnost već danima zgraža nad policijskim maltretiranjem starije Osječanke, koja je zebru prešla kad je bilo crveno i o čemu su izvijestili baš svi mediji, dotle mnogo ozbiljnije afere – u koje je čini se umiješana policija – ostaju skrivene od očiju javnosti.

”Ne zaboravite Dina Molnara čijim ubojstvom je započela Ostojićeva diktatura i koji je samo prva žrtva njegovog terora”, napisao je u petak lički novinar, aktivist i bloger Miro Matijević, čim je izašao iz pritvora. Tamo je, da podsjetimo, završio pod sumnjivim okolnosima – nakon što je opširno opisao (navodnu) umiješanosti visokopozicioniranih ličkih policajaca u organizirani kriminal.

”Do sada sam objavljivao i previše dokaza o kriminalu A. P. i ljudi kojima se okružio, ali kako ministar i ravnatelj ne reagiraju, shvatio sam da se cijela promjena u odnosu na HDZ-ovo vodstvo svela na borbu HDZ-ova i SDP-ova klana unutar policije za kontrolu „zelene granice“ s Bosnom kojom se odvija prolaz narkotika i ljudi na zapad. Smjenom Željka Jurkovića nova vlast je preuzela kontrolu granice, prepuštajući ‘svojima’ Liku na milost i nemilost”, tvrdio je, između ostaloga, Matijević, prije nego je optužen za posjedovanje pedofilskog sadržaja (prije osam mjeseci policija mu je oduzela računalo, a tek sada su, navodno, pronašli pedofiliju!)

Učestalo privođenje, maltretiranja i pritvaranje nije uplašilo Matijevića. Čim je, nakon dva dana pritvora, izašao na slobodu, nastavio je pisati otvoreno i odvažno.

”Iako nespreman, dao sam dobru obranu u Gospiću i dokazao da je moje računalo ukradeno od policije te da je otvarano bez moje nazočnosti, kada su i brisani snimci i dokazi o krivotvorenju istraga od strane Zdravka Cara, zamjenika županijske državne odvjetnice i sutkinje Dubravke Rudelić. Najvažnija izbrisana mapa sadrži slike i svjedočanstva da policajci Ranka Ostojića, bivši i aktivni, drže narkotržište u Splitu i djelomično Zagrebu. Umjesto toga, podmetnuto je par slika koje bi me trebale diskreditirat i obezvrijediti sav moj trudi. Danas u Karlovcu tužbu zastupa ni najmnanje slučajno Zdravko Car kojega sam uništio u direktnom duelu, a sudac istrage me bez i malo dvoumljenja oslobodio pritvora. Ako su me mislili zaplašiti, pogriješili su. Idem dalje još odlučniji i beskompromisnije”, napisao je Matijević, čim je izašao iz pritvora (ne tvrdimo da je točno sve što je napisao, no mnogi naši sugovornici potvrdili su da je Miro Matijević vjerodostajan novinar i aktivist),

Isti dan Miro Matijević nazvao je novinara portala Promise.hr te se zahvalio na tekstovima koje smo objavljivali i koji su mu, kako je rekao, puno pomogli da izađe na slobodu.

”Nevjerojatano je koliko mi se ljudi javilo nakon tih tekstova i koliki me podržavaju. Želim se još jednom svima zahvaliti na podršci. Nisu me slomili, nastavljam dalje s razotkrivanjem kriminala”, kazao je Matijević, koji se odnedavno čvrsto povezao i s aktivistima riječkog Pokreta otpora, jer su – i on u Lici, kao i oni u Rijeci – suočeni sa sličnim problemima, odnosno s pravosuđem i policijom koji, kako tvrde, štite kriminal, a progone prijavitelje kriminala i korupcije.

O nedjelovanju policije i državnog odvjetništva u slučaju prijave naručenog ubojstva djece, pisali smo nedavno u tekstu ‘Umjesto NARUČITELJA UBOJSTVA DJECE, policija stišće one koji su zločin prijavili!‘ A o skandaloznom slučaju Dine Molnar, kojega i Matijević spominje, te o mnogo indicija koje upućuju na zaključak da je policajac Dino Molnar prije tri godine ubijen, nakon što je prijavio koruptivne radnje svojih šefova, a nije se ubio – kako tvrdi policija i sudac istrage, i ranije su pisali pojedini medji.

Gore potpisani novinar prije dvije godine razgovarao je s roditeljima preminulog mladog policajca, koji su i tada tvrdili, kao što i danas tvrde, da je njihov Dino ubijen. No, zbog takvih tvrdnji i ustrajavanja na traženju pravog uzroka smrti njihova sina, policija im je zaprijetila da će ih odvesti u psihijatrijsku ustanovu u Zagreb!

”Našeg sina su ubili, ali to kriju. Nikakav drugačiji zaključak ne možemo donijeti nakon svega što smo saznali nakon njegove smrti. Kao prvo, nije bilo odbudkcije, iako je obdukcija u ovakvim slučajevima obavezna, kako bi se utvrdilo je li riječ o samoubojstvu. Nalaz parafinske rukavice, kojom se trebalo utvrditi je li na ruci bilo čestica baruta, nije uspio, što znači da policija i državni odvjetnik nemaju dokaza da je riječ o samoubojstvu. Rupa od zrna nalazi se, osim toga, nasred Dinina čela, što je doista neuobičajeno kod osoba koje su izvršile samoubojstvo jer je gotovo nemoguće pucati usred vlastita čela. I na koncu, Dinin automobil su našli više od tri kilometra udaljenog od glavne ceste, usred snijega visokog 40 centimeta, kamo nije mogao doći bez lanaca na kotačima. Postoje, međutim, kao suza jasni tragovi traktorskih guma do tog mjesta, što znači da je netko Dinin golf naknadno traktorom dovukao do mjesta njegovog navodnog samoubojstva”, istaknuli su Josip i Draga Molnar, tugom i nepravdom shrvani otac i majka nesretno stradalog policajca.

”Naš odvjetnik Domagoj Krpina tri puta je tražio ispis brojeva sinovljeva mobitela, no to nam ne žele dati. A ispis bi mnogo toga rasvijetlio. Zadnji dan života Dino je proveo s curom, od koje se odvojio nakon što ga je oko 21 sat nazvao šef. Do danas nismo saznali koji od šefova ga je zvao i zbog čega. A kada se obratimo policiji i tražimo odgovore, nailazimo na zid. Zvala sam načelnika PU Čakovec, Krunoslava Gosarića, no poklopio mi je slušalicu. Njegov zamjenik me nije htio ni na pet minuta primiti. Nisu nam odgovorili ni na naše pismene upite, već su nam prijetili kaznenom prijavom. Sve to ostavilo je tragove. Bojim se. Jedan policajac u civilu je 23. srpnja 2013. oko 20.30 došao kod nas i rekao da će nas za dva dana odvesti u Zagreb. Suprug je pitao: ‘Kamo?’ A on je odgovorio da će nas odvesti na psihijatriju. Rekli smo da nećemo ići. Otada stalno zaključavam vrata jer se bojim da bi i mi mogli stradati kao i naš Dino”, istaknula je Draga Molnar te dodala nitko u njihovu selu ne vjeruje u službenu verziju slučaja.

”Državnog odvjetnika Krešimira Žeželja upitao sam zašto nije zatražio obdukciju kada nalaz parafinske rukavice nije uspio. Odgovorio je da država nema para za obdukciju! Rekao sam da onda nema dokaza da je riječ o samoubojstvu, te ga upozorio na činjenicu da krši zakon jer nije zatražio obdukciju, što je po zakonu morao učiniti. On je na to samo odmahnuo rukom. Ekipu koja je radila očevid pitao sam gdje je zrno koje je ubilo Dinu, a oni su rekli da ga nisu ni tražili?! Pitao sam zašto su očevid radili noću, kada je Dinin automobil bio izvan ceste i nikome nije smetao, što znači da su mogli pričekati dan, no nisu mi znali odgovoriti. Čovjek koji ga je navodno prvi našao, nije mogao odgovoriti na vrlo jednostavna pitanja: u kojem položaju je bio Dino, otkud razmazana krv na bočnom staklu ako je zrno probilo zadnju šajbu …. Sumnjivo je i to što Dininog brata, koji već godinama radi u policiji, nisu htjeli pustiti na mjesto događaja. I pogrebnik mi je, osim toga, potvrdio da bez lanaca na gumama nije bilo moguće automobilom doći do mjesta na kojem se Dino dovezao, da bi si, tobože, ispalio metak usred čela. Toliko je, dakle, nelogičnosti i otvorenih pitanja u službenoj verziji Dinine smrti da je nemoguće ne posumnjati u njezinu istinitost”, izjavio je pak Josip Molnar, kojega prijetnje odvođenjem u ‘ludnicu’ nisu odvratile od namjere da nastavi tražiti istinu o pravim uzrocima smrti njegovog mlađeg sina čiji je jedini ‘grijeh’ bio to što je po jednakom kriteriju htio kažnjavati ‘male’ i ‘velike’, odnosno obične ‘smrtnike’ i lokalne moćnike.

Tako pošten pristup poslu nadređeni mu nisu odobrili, već su ga, prema Dininom svjedočenju zapisanom u njegov rokovnik, ali i u pismenom iskazu kasnije objavljenom u nekim medijima, maltretirali i ponižavali, pokušavajući ga natjerati da ‘omekša’ i počne gledati kroz prste pojedincima od kojih su neki više rangirani policijski službenici očito imali koristi.

Kada Dino nije pognuo glavu, već je odlučio nadređene prijaviti, krenuli su pritisci i prijave protiv njega, a sve je završilo smrću tog poštenog mladića.

Sumnjive okolnosti smrti Dine Molnara kasnije  je istražio i novinar Gordan Malić, koji je više uglednih kriminalista i forenzičara zamolio da proanaliziraju slučaj Dine Molnara. Zajednički su  došli do zaključka da je Dino, po svemu sudeći, ubijen, a istraga je namjerno napravljena aljkavo i površno, kako se prava istina o smrti principijelnog policajca nikada ne bi doznala.

Slučajevi ‘Molnar‘, ‘Šota‘ i ‘Matijević‘ upozoravaju da korupcija i kriminal unutar hrvatske policije nisu, čini se, tek pojedinačni ekscesi.