POKOLJ SLIJEDI: Kurdske čete bile su udarni dio osmanskog genocida nad Armencima: sada im se to vraća POKOLJ SLIJEDI: Kurdske čete bile su udarni dio osmanskog genocida nad Armencima: sada im se to vraća
Turska je, sa svojim sirijskim džihadistima, napad započela 9. listopada. Kurdi se hrabro brane, no pokolj nemilice slijedi. Istodobno, Isilovci u tisućama bježe iz... POKOLJ SLIJEDI: Kurdske čete bile su udarni dio osmanskog genocida nad Armencima: sada im se to vraća

Turska je, sa svojim sirijskim džihadistima, napad započela 9. listopada. Kurdi se hrabro brane, no pokolj nemilice slijedi. Istodobno, Isilovci u tisućama bježe iz zatvoreničkih kampova, jer kurdske Sirijske demokratske snage su zauzete borbom s Turcima. I tako se ponovo rasplamsava rat u Siriji, koja je već postala drugi Irak (rat traje već devetu godinu) i ide putem neslavnog rekordera Afganistana, gdje mira nema već gotovo četrdeset godina

Piše: Emil Pakrac, prof. soc.

Povijest se ponavlja – Kurdi su ponovo izigrani. U napasti smo da to zlamenje čitamo kao odmazdu za kurdsku ulogu u genocidu nad Armencima.

Naime, kurdske čete su bile udaran dio osmanskog genocida nad Armencima. Kurdi i Armenci su dijelili isti životni prostor (današnja Armenija je samo sjeverni dio nekadašnje velike Armenije, čiji se ostaci ostataka mogu naći u malenim zajednicama Armenske kršćanske crkve rasprostranjene diljem Bliskog istoka), te su slijedom toga bili i veliki neprijatelji (gradić Van bio je neslužbena prijestolnica i jednog i drugog naroda), pa Kurde nije trebalo mnogo nagovarati da prionu genocidu. I sada im se to vraća.

Istina, sada su drugačije prilike – Kurdi, poslije Židova, imaju najveća prava žena na Blistoku, sekularizirani su, prožeti zapadnim idejama, ali Zapad ih je ponovo iznevjerio.

Amerikanci kao glavni zaštitnici Kurda u Rojavi, na sjeveru Sirije, jednostavno su napustili to područje i Kurde isporučili Turcima. Istina, u tragikomičnom pismu Trump Erdoganu prijeti ekonomskim sankcijama, no Erdogan ne mari za to mnogo, već Kurdima daje 120 sati da se povuku sa sjevera Sirije, u području koje je Turska namijenila “zaštitnom pojasu” u kojem će biti smješteno i milijun sirijskih izbjeglica.

Turska je, sa svojim sirijskim džihadistima, napad započela 9. listopada. Kurdi se hrabro brane, no pokolj nemilice slijedi. Istodobno, Isilovci u tisućama bježe iz zatvoreničkih kampova, jer kurdske Sirijske demokratske snage su zauzete borbom s Turcima. I tako se ponovo rasplamsava rat u Siriji, koja je već postala drugi Irak (rat traje već devetu godinu) i ide putem neslavnog rekordera Afganistana, gdje mira nema već gotovo četrdeset godina. Kurdi su u pomoć pozvali sirijske vladine snage i Ruse, koji ulaze u područje Rojava, čime nestaje kurdske samouprave – no radi se o očuvanju golog života. Hoće li doći do sukoba Turaka i Assadovaca, ostaje da se vidi.

Amerikanci su se ponijeli krajnje neslavno i licemjerno. Kada su im Kurdi bili potrebni da unište Islamsku državu (Kurdi su zauzeli Rakku, glavni grad Islamske države i pritom imali velike ljudske gubitke) podržavali su ih. Sada kada su malicioznom odlukom Trumpa napustili Siriju (ili možda imaju u planu novo rasplamsavanje rata u Siriji – što bi pogodovalo Izraelu) jednostavno su prepustili Kurde njihovoj sudbini. Istina, bilo je to čudno savezništvo. Kurdi kao Öcalanovi komunalisti, a teško da Trump može shvatiti razliku između komunista i komunalista, morali su biti trn u oku kapitalizmu posvećenim Amerikancima.

Sirijski Kurdi su oduvijek bili pobornici Kurdske radničke stranke i Abdullaha Öcalana koji čami doživotnu robiju na otoku Imraliju (cijela Rojava je bila prepuna velikih Öcalanovih postera). Öcalan je u zatvoru prešao s marksizma-komunizma na komunalizam Murraya Bookchina. U ožujku 2005. izdao je “Deklaraciju o demokratskom konfederalizmu u Kurdistanu” u kojoj traži bezgraničnu konfederaciju kurdskih regija Turske, Sirije, Iraka i Irana. U toj zoni bi se primjenjivali zakoni EU te turski, sirijski, iranski, irački i kurdski zakoni.

Društvo bi bilo organizirano u nizu vijeća kojima bi na čelu bila jedna žena i jedan muškarac, a društvo bi se zasnivalo na samodostatnosti, a ne na temelju profita. Rojava je te zasade počela provoditi u život (Rojava inače znači zapad). Kako su kurdske snage zauzele naftna polja, Rojava se počela ekonomski osamostaljivati. Tako su i mnogi mladi zapadnjaci dolazili boriti se na kurdskoj strani, u nekom suvremenom zauzimanju strana nalik na one u Španjolskom građanskom ratu. Sve se to Amerikancima nije sviđalo. I jednostavno su napustili svoje dojučerašnje saveznike.

Ideja Rojave i komunalizma je sada propala jer je Assad ne podržava i ne planira Kurdima dati nikakvu autonomiju. No, kao što smo već rekli, radi se o očuvanju golih života.

Ovim turskim napadom okrenuta je nova strana u sirijskom građanskom ratu. Turska, koja već štiti poražene džihadiste u Idlibu, planira doseljavanjem milijuna izbjeglica ponovo ojačati protu-Assadove snage. I tako je iscrtan novi sirijski krug i okrenuta nova stranica rata kojem se ne nazire kraj.

Foto: Pixabay

 

Komentari