Potomci Hrvata koji su došli učiti hrvatski jezik upoznaju domovinu predaka: posjetili su Vukovar
HrvatskaIseljeništvo i svijetIzdvojeno 4. studenoga 2022. Promise.hr
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nedavno su, podsjetimo, brojni polaznici Croaticuma – tečaja učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj, potpisali ugovore o stipendiranju. Riječ je uglavnom o potomcima Hrvata iz Južne Amerike (ali ima ih i iz europskih zemalja) mnogi od njih su visoko obrazovani, a većina ih želi ostati živjeti u Hrvatskoj. U razgovoru za naš portal objasnili su da im je ovdje – prelijepo
Državni tajnik Zvonko Milas u Vukovaru se susreo sa stipendistima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji su pristigli iz cijelog svijeta kako bi u Hrvatskoj učili hrvatski jezik.Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nedavno su, podsjetimo, brojni polaznici Croaticuma – tečaja učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj, potpisali ugovore o stipendiranju. Riječ je uglavnom o potomcima Hrvata iz Južne Amerike, mnogi od njih su visoko obrazovani, a većina ih želi ostati živjeti u Hrvatskoj.
U razgovoru za naš portal objasnili su tom prigodom da im je ovdje – prelijepo.
”Ovdje sam tek par tjedana, no ranije sam u nekoliko navrata posjećivala Hrvatsku. Moja sestra stigla je u Zagreb prije četiri godine. Također je pohađala tečaj Croaticum i sada odlično govori hrvatski. U međuvremenu je pronašla i posao. Radi u Plivi u odjelu ljudskih resursa te planira ostati živjeti ovdje. I meni se jako sviđa život u Zagrebu pa i ja planiram ostati”, kazala je Jupiter Perković (23) mlada Hrvatica iz Perua, čiji su djed i baka s tatine strane te djed s mamine strane otputovali u Južnu Ameriku poslije Drugog svjetskog rata.
I Lucas Rendulić (27) u Zagreb je stigao iz Perua. Njegov djed iz Karlovca je, kaže, 1948. otputovao u daleku Južnu Ameriku i nikada se više nije vratio u rodni kraj, premda je imao veliku želju posjetiti domovinu. Djed mu je, kaže, i prenio ljubav prema Hrvatskoj.
”U Peruu sam završio studij medicine, koji tamo traje osam godina, a ovdje planiram krenuti na specijalizaciju na endokrinologiji. U Hrvatskoj mi se svakodnevica jako sviđa. Volim ovdašnji način života, jer su ljudi vrlo dragi i ljubazni. Imam dojam da u Peruu svi samo gledaju sebe, dok su ovdje više spremni pomoći drugima. Rodom sam iz peruanskog grada Arequipa, gdje živi mnogo Hrvata. Medicinu sam završio u Limi, gdje sam često posjećivao Hrvatski centar i išao u hrvatsku crkvu. Otac Drago, naš svećenik u Limi, rekao mi je za moguću stipendiju te mi je predložio da dođem u Hrvatsku i naučim jezik. Srećom sam ga poslušao. Ova stipendija puno mi znači, jer si ne bih mogao priuštiti plaćanje školarine u iznosu od 700 eura”, ističe na engleskom mladi liječnik, koji također želi ostati živjeti u svojoj (pra)domovini.
Dodao je da se nada da će oženiti Hrvaticu, pronaći posao i ostati živjeti u Hrvatskoj.
Stipendiju za tečaj učenja hrvatskog zaslužila je i mlada Poljakinja, Paulina Plichta (27), koja je, kaže, zaljubljena u Hrvatsku, a koja već dosta dobro govori hrvatski.
”Ovdje sam već tri godine i jako sam zadovoljna. Sviđa mi se hrvatska hrana, ljudi a pogotovo kultura, odnosno brojne kulturne raznovrsnosti koje ovdje imate. Nevjerojatno mi je da tako mala zemlja ima toliko različitih dijelekata i toliko različitih narodnih nošnji. Studiram inače etnologiju u Gdanjsku, a specijalizirala sam se za hrvatsku kulturu i Poljake koji žive u Hrvatskoj”, istaknula je Paulina na tečnom hrvatskom (već je savladala nekoliko semestara Croaticuma) te dodala da bi i ona voljela ostati živjeti u Republici Hrvatskoj.
Slično razmišlja i Maja Perić (24), koja je u Zagreb stigla iz belgijskog Antwerpena.
”Moj tata Marko je Hrvat koji je prije trideset godina iz Požege odselio u Belgiju. Mama Angelique je Belgijanka, koja je odlučila zbog tate i mene naučiti hrvatski, a uz nju sam i ja počela govoriti naš jezik. U Požegi imam tetku i sestrične i s njima sam se družila za vrijeme brojnih ljetovanja. Oduvijek sam voljela doći u Slavoniju. Ovdje mi je prelijepo. Život je ležerniji i sporiji nego u Belgiji, gdje se traži disciplina i brzina. Tamo sam često bila pod stresom. Hrvatska mi je najljepša zemlja na svijetu”, s osmjehom od uha do uha priča mlada povratnica, odnosno useljenica iz Belgije.
I Maja planira ostati živjeti u Hrvatskoj.
”Imam i dečka, Tomislava iz Metkovića. Godinu i pol smo skupa. Planiram se, nakon fakulteta, zaposliti, a nadam se da ću raditi nešto vezano za kulturu. Naravno da želim ostati”, vedro je zaključila Maja Perić.
FOTO: Središnji državni ured za Hrvate izvan RH; arhiva Promise.hr
