POVIŠICA SVIMA, A NE SAMO NJIMA! Ministrica Divjak s većinskim sindikatima učiteljima prodaje maglu

Tisuće i tisuće učitelja, prestrašenih novim obvezama, za koje ih se nikako ili nedostatno pripremilo, treba nekako primiriti. A nema boljeg radničkog Normabela od najave podizanja plaće.  Jedan će dio učitelja sama najava primiriti, dok će ostali do jeseni ionako na  najavu zaboraviti. Većini učitelja  najesen  nikakav štrajk neće ići po glavi. Škola za život ionako će im iz dana u dan oduzimati i ono malo preostale volje za životom

Piše: Željko Stipić

Još je u Devedesetima tadašnja ministrica obrazovanja Ljilja Vokić izrekla znamenitu rečenicu da je ona najveći sindikalist te da dok je nje takve na vlasti, nikakvi sindikati zaposlenima u školama i ne trebaju.

U rasponu vruće-hladno unatrag više od 2 desetljeća odvijali su se odnosi na relaciji aktualna vlast – većinski školski sindikati. Jedine dvije žene među kolegama, ako se izuzme „tetrapak“ ministrica Nansi Ivanišević, Ljilja Vokić i Blaženka Divjak, zauzele su suprotne pozicije naspram, Ubi me prejaka riječ, socijalnim partnerima.  Dok ih je prva pokušavala „zatrti“ s lica zemlje, drugoj se toliko svidjela suradnja s većinskim sindikatima da su dvije strane pred premijera izašle sa zajedničkim, valjda negdje  na Varaždin-bregu usuglašenim, zahtjevom o 6-postotnom povećanju školničkih plaće od rujna.

Ministrica, sa sindikatima, nadređenog putem medija obavještava o zahtjevu?!

Nakon što je prijedlog prethodno daleko od očiju javnosti dogovoren, a valjda da se ipak ne zaboravi „ Who is who?“ ministričini sindikalni partneri prijedlog su garnirali najavom rujanskog štrajka ako se Vlada ogluši na njihov zahtjev. Da živimo u nenormalnoj državi znali smo od prije, da u našoj skupnoj ludosti obilato participiraju i pojedini sindikati znano je, također,  odvajkada, ali da predstavnica Vlade, a ministrica bi baš to po opisu svoga radnog mjesta trebala biti,  svoga nadređenoga putem medija obavještava o njenom, prethodno sa sindikatima utanačenim zahtjevom – prvorazredna je vijest, čak i u ovoj našoj izluđenoj zemlji.

I dok još jednu najavu štrajka školskih sindikata treba primiti cum grano salis, zahtjev za povećanjem koeficijenata od 6 posto, a o kome se ministrica dogovorila sa sindikalnim „dvojcem bez kormilara“, plasiran je u pravom trenutku iz nekoliko razloga. Plaće u prosvjeti svojom visinom, osobito u svjetlu činjenice o stručnoj spremi zaposlenih, zaostaju za plaćama zaposlenih u većini javnih i državnih službi. Osim toga  najvažniji  makroekonomski pokazatelji su manje-više pozitivni, dvostruka predizborna pripetavanja su pred nama… Kad se ovome pridoda i haenesov pojas za spašavanje nazvan Škola za život, netko bi neupućen sa strane mogao pomisliti evo napokon svjetla na kraju tunela i za desetljećima potplaćenu prosvjetarsku čeljad.

Hladan tuš drži ministar Marić

Makar i polovičan odgovor na rukavicu bačenu u pravcu Banskih dvora i Katančićeve nije dugo trebalo čekati. I dok predsjednik Vlade  mudro šuti iako mu sigurno nije  nije drago što mu je  ministrica napucala „balun“ za kojim on i cijela vlada mora trčati, financ-ministar se promptno oglasio. Po njemu nekakav se prostor za povećanje plaća u proračunu otvorio, ali ne dolazi u obzir nikakvo selektivno podizanje  plaće u pojedinim državnim i javnim službama.  Ministar  je ukratko poručio: Svima, a ne samo njima! Zna ministar Zdravko Marić jako dobro, ta solidan mu je, unatoč godinama,  broj utakmica u nogama, da je lakše Savu preusmjeriti prema Ljubljani, nego samo nekim proračuncima plaće podići, a nekima ne.

Kako je teško za povjerovati da s ovim nije upoznata i ministrica Divjak, nameće se samo jedan jedini zaključak. Tisuće i tisuće učitelja, prestrašenih novim obvezama, za koje ih se nikako ili nedostatno pripremilo, treba nekako primiriti. A nema boljeg radničkog  Normabela od najave podizanja plaće.  Jedan će dio učitelja sama najava primiriti, dok će ostali do jeseni ionako na  najavu zaboraviti.  Uostalom kad se ujesen plaće u državnim i javnim službama povećaju za famoznih 2-posto, kada se to potkraj godine predizborno garnira možda i još nekim, makar i neznatnim povećanjem, tko će se u školama uopće sjećati povišice najavljene samo za prosvjetare i štrajka koji je uz tu povišicu najavljen – pride. Uostalom nagovještavanje rujanskog štrajka u školama odavno, zahvaljujući upravo i protagonistima najnovije najave, nitko više odavno u ovoj zemlji ne uzima za ozbiljno. Većini učitelja najesen  nikakav štrajk neće ići po glavi. Škola za život ionako će im iz dana u dan oduzimati i ono malo preostale volje za životom.