POVRATAK DJEDOVINI: Repanichi prodali plantažu u SAD-u i preselili na Vis; oduševljeni su novim životom! POVRATAK DJEDOVINI: Repanichi prodali plantažu u SAD-u i preselili na Vis; oduševljeni su novim životom!
Fascinantna priča o Amerikancima koji su sreću pronašli na udaljenom hrvatskom otoku

POVRATAK DJEDOVINI: Repanichi prodali plantažu u SAD-u i preselili na Vis; oduševljeni su novim životom!

Iseljeništvo i svijet 5. lipnja 2019. Promise.hr

Te 1999. otišli su u mirovinu i prodali plantažu oraha u Kaliforniji te došli na otok u potrazi za Johnovim korijenima. Upoznali su prekrasnu rodbinu iz... POVRATAK DJEDOVINI: Repanichi prodali plantažu u SAD-u i preselili na Vis; oduševljeni su novim životom!

Te 1999. otišli su u mirovinu i prodali plantažu oraha u Kaliforniji te došli na otok u potrazi za Johnovim korijenima. Upoznali su prekrasnu rodbinu iz loze Repanić koja još živi na otoku. Vis je domovina Johnove bake i djeda s očeve strane. “Jako nam se svidio otok, ljudi, usporeni ritam života, kupanje u kristalno čistom moru, priroda, hrana, glazba, mir… Sada na Visu uzgajamo avokado, a potražnja je ogromna”, ističu John i Patricia

U moru tužnih priča o masovnim odlascima Hrvata iz domovine, često neprimijećeni ostanu suprotni primjeri: žive i lijepe priče o potomcima hrvatskih iseljenika koji se i stotinjak godina kasnije vraćaju u suprotnom smjeru, odnosno u kraj iz kojega je njihov predak iselio u potrazi za boljim životom.

John i Patricija Repanich nisu požalili što su se prije dvadeset godina iz bogate američke savezne države preselili na životopisan i za njih posebno uzbudljiv otok Vis.

Te 1999. godine otišli su u mirovinu i prodali plantažu oraha u Kaliforniji te došli na Vis u potrazi za Johnovim korijenima. Upoznali su, kako kažu, prekrasnu rodbinu iz loze Repanić koja još uvijek živi na otoku. Vis je domovina Johnove bake i djeda s očeve strane.

“Jako nam se svidio otok – ljudi, usporeni ritam života, mogućnost kupanja u kristalno čistom moru, priroda, hrana, glazba, mir. U to vrijeme cijena kuće uz more također je bila pristupačna. Imali smo vjere da ćemo se moći nositi s predstojećim izazovima kao što su jezik, medicinska skrb, otežana birokracija i razdvojenost od obitelji“, govore John i Patricia te dodaju da su prilikom sljedećeg posjeta Visu kupili trošnu kuću na obali u selu Brgujac (Bargujac) koje je nastalo kao ribarska lučica na istoimenom poluotočiću. Brgujac je zadržao dosta od originalnog šarma pa ga mnogi smatraju najljepšim među priobalnim viškim seocima, piše Blanka Kufner u priči za Agroklub (Blanka nam je skrenula pozornost na ovu zanimljivu priču, te predložila da ju prenesemo na Promise.hr i proširimo ako želimo, što smo i učinili).

”Često nas pitaju zašto uzgajamo avokado, a John svaki puta odgovori pitanjem – zašto ne? S avokadom je moguće ostvariti 10 puta veći profit nego s maslinama. Osim toga, zaista ih volim jesti i radi se o izuzetno zdravim namirnicama. Postoje razni načini pripreme, okus je fantastičan, a u Hrvatskoj možemo naći samo avokado iz Afrike ili Južne Amerike“, kaže Amerikanka Patricia Repanich koja sa suprugom Johnom već dva desetljeća živi na udaljenom hrvatskom otoku, mjestu koje je zbog svoje dugogodišnje izoliranosti zadržalo specifičan šarm, te za današnje doba neuobičajenu neposrednost, srdačnost i toplinu u odnosima među ljudima. I to je itekamko osvojilo Amerikanca hrvatskih korijena i njegovu suprugu.

“Neke stvari koje smo imali u Americi su nam ovdje nedostajale, jedna od njih je i zdravi avokado. Što smo učinili po tom pitanju? Za vrijeme puta po Europi kupili smo nekoliko avokada, pojeli ih i posijali sjemenke koje su ostale. Željeli smo u našem novom vrtu posaditi nekoliko stabljika ovog voća samo za vlastite potrebe. Još uvijek sijemo sjemenke i presađujemo, ali sada i za prodaju“, navode.

Stabla su dobro napredovala, rasla su na južnoj strani u blizini mora gdje nema mraza i imala su visinski prirast oko jedan metar na godinu. “Biljke nisu bile sretne radi soli koju im je donosilo Jugo, ali napredovale su. Njihova genetika nam nije bila poznata – neka stabla davala su ukusne plodove, druga su bila samo lijepa“, prisjeća se Patricia.

Znali da se ne mogu s domaćima natjecati u uzgoju maslina i grožđa

Prije umirovljenja bavili su se poljoprivredom u državama Washington i Kalifornija u SAD-u. Imaju 40 godina iskustva u uzgoju oraha, ovaca, pšenice i graha. Dolaskom na Vis, John nije mogao zamisliti život bez poljoprivrede, i kada su kupili susjednu nakošenu i stjenovitu parcelu, u tome je vidio svoju novu priliku. Na Visu rastu masline, grožđe i poneki limun.

“Stanovnici otoka Visa su stručnjaci za ove kulture i znali smo da se ne želimo natjecati s njima. Mi Amerikanci nikada ne bismo dovoljno dobro odradili posao!“, šale se supružnici Repanich i dodaju: “Kao što smo već naglasili, avokado je kultura visoke vrijednosti s deset puta većim potencijalom za profit od bilo čega što smo mogli zasaditi. Našim prvim stablima se ovdje svidjelo, ali željeli smo imati dobre sorte, ne samo divlje drveće.“

Puno su istraživali, proveli tri dana u Kaliforniji sa stručnjacima u uzgoju avokada od kojih su saznali sve što su mogli. Pročitali su sve vezano za ovo voće što su mogli pronaći, gledali snimke na YouTube-u te zaključili da stabla avokada ne slijede pravila drugih stabala. Shvatili su da imaju još štošta za naučiti.

Posadili drveće kupljeno na Siciliji i pogodili

“Na Siciliji smo pronašli rasadnik koji nam je prodao 150 cijepljenih stabala dobre sorte, iskrčili smo zemljište od borove šume, rekonstruirali stijene i kamene zidove, a za svako stablo instalirali smo sustav za navodnjavanje s mini prskalicama. Posadili smo drveće u svibnju 2017. godine i sada, dvije godine kasnije, završila je cvatnja i imamo malene plodove avokada. Većina godine proći će u sazrijevanju plodova, a na stablu mogu ostati i do tri mjeseca bez zrenja. To znači da je berbu vrlo lako moguće prilagoditi potrebama na tržištu pa čak i sačekati trenutak kada je bolja cijena“, navode John i Patricia.

Polovica voćke avokada srednje veličine (75g) sadrži 130 kalorija i gotovo 20 vitamina i minerala što ga čini izvrsnim izvorom hrane bogate nutrijentima te se često naziva najzdravijom hranom na svijetu. Avokado je praktički jedino voće koje sadrži zdrave mononezasićene masnoće – dobre masti, a ne sadrži natrij, šećer niti kolesterol. Nutricionisti kažu da je avokado najbolja prva hrana za bebe.

Već ih kontaktiraju hrvatske trgovine i restorani

“Ovo voće je novost u Hrvatskoj i bit će potrebno određeno vrijeme da se potrošači nauče kako ga konzumirati. Obično je potrebno nekoliko dana na sobnoj temperaturi kako bi avokado omekšao da bi bio savršen za konzumaciju. Može se jesti žlicom, narezan na komadiće u salati, očišćen za guacamole ili dodatak jelima s paštom, kao namaz na tostu (jeftinije i zdravije od maslaca), kao zamjena za masnoću u pečenim jelima i na nebrojene druge načine“, kažu supružnici Repanich i dodaju da ih hrvatske trgovine i restorani kontaktiraju kako bi se upisali na listu čekanja za dostavu.

“Smatramo da nećemo imati problema plasirati svježe voće, a planiramo proizvoditi i ulje od avokada koje se smatra najzdravijim. Osim toga, može se koristiti na temperaturama višim nego maslinovo ulje. Ulje avokada proizvodi se s istim strojevima kao i maslinovo ulje, uz malu nadgradnju – dodavanja komponente za uklanjanje koštica. Ulje ovog voća koristi se za kuhanje, kao dodatak salatama, čak i za kozmetiku te se  prodaje po vrlo visokoj cijeni“, dodaju.

Potražnja za avokadom u svijetu pa tako i u Hrvatskoj u stalnom je porastu. Zahvaljujući trendovima, dijetama i društvenim mrežama te zbog rasta popularnosti meksičke kuhinje i činjenice da se radi o zaista zanimljivoj namirnici, avokado je postao neizbježan u restoranima, ali i kućnim kuhinjama.

“Za sada smo optimistični jer naš eksperiment s avokadom dobro napreduje. Vidjet ćemo što nam nosi budućnost“, kažu Patricia i John Repanich, koji svoj viški dom sada ne bi mijenjali ni za jedan drugi.

FOTO: Arhiva obitelji Repanich; screenshot videosnimki otoka Visa

 

Komentari