Pravobraniteljica: Najpotrebitiji su kao nikad dosad rezignirani i malodušni zbog uvjeta u kojima žive Pravobraniteljica: Najpotrebitiji su kao nikad dosad rezignirani i malodušni zbog uvjeta u kojima žive
TweetEmailPrint ”Povećani broj pritužbi u 2020. jasno govori o problemima s kojima su se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji suočavali zbog siromaštva, oskudice... Pravobraniteljica: Najpotrebitiji su kao nikad dosad rezignirani i malodušni zbog uvjeta u kojima žive


”Povećani broj pritužbi u 2020. jasno govori o problemima s kojima su se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji suočavali zbog siromaštva, oskudice te nemogućnosti da se zadovolje osnovne potrebe. Niski iznosi socijalnih naknada i strogi cenzusi ograničavaju dosege socijalnih intervencija, a pandemija je još dodatno otežala ili onemogućila pružanje pomoći i podrške. Uočavamo da pritužbe naših građana u većoj mjeri nego ikada do sada odražavaju rezignaciju i potpunu malodušnost zbog uvjeta u kojima žive. Stoga ocjenjujemo da već od danas treba osmišljavati načine na koje ćemo se baviti socijalnom sigurnošću i socijalnom zaštitom, mentalnim zdravljem u zajednici, i razvojem usluga za rizične kategorije unutar zajednice osoba s invaliditetom”, ističe Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, a nakon objave priče o jedva pokretnoj baki Štefaniji i njezinom sinu Damiru – također osobi s invaliditetom

Objava naše priče o baki Štefici (87), koja želi da ‘priroda učini svoje’ jer je bolesna i jedva pokretna pa sama više ne može, a pomoć u kući će, prema svemu sudeći, uskoro izgubiti, izazvala je brojne reakcije.

Baš kao i nakon potresa na Banovini, mnogi građani su odmah na društvenim mrežama ponudili konkretnu pomoć te pitali što baki Štefaniji i njezinom sinu Damiru treba, kako im oni mogu pomoći…?

U isto vrijeme, odgovorni iz resornog Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike još nisu odgovorili na pitanja koja smo im jučer poslali (zamolili smo ih da odgovore do danas u 16 sati) , a u vezi s nužno potrebnoj pomoći ovoj obitelji.

No, odgovorila je zato Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, a odgovorili su i iz nadležnog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Prenosimo ovdje naša pitanja (zajedno s uvodnom informacijom) te potom odgovore pravobraniteljice, Anke Slonjšak:

”Radeći kao novinar priču o teško pokretnoj i bolesnoj gospođi Štefaniji Postružin (87) i njezinom sinu oboljelom od shizofrenije i drugih bolesti (žive u potresom oštećenoj kući u ulici Srednjak 31A u Zagrebu, a oboje su osobe s invaliditetom i lošeg zdravlja) doznao sam da će oni, iako ne mogu skrbiti o sebi, uskoro izgubiti pravo na pomoć u kući, jer 30. studenoga završava program ‘Suzi‘, financiran iz EU fonda?!

Baka Štefanija stoga želi da ‘priroda učini svoje’, jer ne zna kako će nastaviti živjeti, ako im više ne bude dolazila djelatnica koja se doista trudi pomoći im, a kojoj 30. studenog ove godine završava ugovor o radu (radi na određeno vrijeme, dolazi im pomoći tri puta tjedno po nekoliko sati).

Pitanje:

Može li Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom nešto učiniti s ovim u vezi te potaknuti odgovorne u nadležnom ministarstvu da pomognu osobama poput Štefanije Postružin i njezinog sina Damira, koji ne mogu sami skrbiti o sebi, a kojima se uskoro ukida pomoć u kući, a ne nudi im se mjesto u domu za starije i nemoćne?

Odgovor Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom:

”Dostupnost usluga pomoći i podrške u zajednici kao i postojanje kontinuiteta u pružanju takvih usluga jedan su od temeljnih preduvjeta za ostvarenje prava na samostalno življenje osoba s invaliditetom i njihov ostanak u vlastitom domu kao najprihvatljivijem rješenju.

Smještanje osoba u ustanove zbog nedostatka izvaninstitucionalnih usluga u lokalnoj zajednici (kao što su primjerice usluga pomoći u kući, osobne asistencije, psihosocijalne podrške u domu korisnika) porazno je i neprihvatljivo, a s ekonomske strane za državni proračun i znatno manje isplativo rješenje.

Pravobraniteljica od početka mandata kontinuirano upozorava sva nadležna tijela i šalje preporuke o potrebi sustavnog razvoja i širenja mreže izvaninstitucionalnih usluga, a već cijelo desetljeće inzistira na konačnom donošenju Zakona o osobnom asistentu kao najvažnijem obliku podrške samostalnom življenju osoba s invaliditetom. Dakle radi se o poznatim problemima s kojima su nadležna tijela itekako upoznata, a kada će se intenzivnije početi rješavati pitanje je političke volje.

Jesu li, prema informacijama Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom, česti ovakvi slučajevi – da nadležne institucije ne osiguravaju ljudima u iznimnoj potrebi (onima koji ne mogu skrbiti o sebi, koji su bolesni, nepokretni, osobama s invaliditetom, s psihičkim bolestima…) potrebnu skrb i njegu?

Odgovor: Na žalost jesu. Određeni manji broj primjera iz prakse iznesen je u Izvješću o radu pravobraniteljice za 2020. godinu, a što možete pogledati na poveznici: https://posi.hr/izvjesca-o-radu/ . Povećani broj pritužbi u 2020. godini u području socijalne skrbi ali i drugim povezanim područjima, jasno govori o problemima s kojima su se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji suočavali zbog siromaštva, oskudice te nemogućnosti da se zadovolje osnovne potrebe. Niski iznosi socijalnih naknada i strogi cenzusi ograničavaju dosege socijalnih intervencija, a pandemija je još dodatno otežala ili onemogućila pružanje potrebne pomoći i podrške. Uočavamo da pritužbe naših građana u većoj mjeri nego ikada do sada odražavaju rezignaciju i potpunu malodušnost zbog uvjeta u kojima žive svoje živote. Stoga ocjenjujemo da već od danas treba osmišljavati načine na koje ćemo se baviti socijalnom sigurnošću i socijalnom zaštitom, mentalnim zdravljem u zajednici, i razvojem usluga za pojedine rizične kategorije unutar zajednice osoba s invaliditetom.

Može li Vaš Ured poduzeti potrebne radnje kako bi i nakon 30. studenoga 2021.  baka Štefanija Postužin i njezin sin Damir imali makar pomoć u kući, kakvu sada imaju?

Odgovor: Usluga pomoći u kući koju obitelj Postužin ostvaruje kroz projekt SUZI čiji je nositelj Grad Zagreb ograničenog je trajanja jer se radi o projektu financiranom od strane Europskog socijalnog fonda. I dok je projektno pružanje usluge pomoći u kući preko ESF-a nadogradnja i nadopuna socijalne usluge pomoći u kući koja je predviđena Zakonom o socijalnoj skrbi (a time i financirana iz državnog proračuna), usluga osobne asistencije ostvaruje se isključivo projektno i nijednim propisom nije definirana kao pravo pojedinca. Iako s jedne strane projektno financiranje izvaninstitucionalnih socijalnih usluga omogućava njihovu veću dostupnost i veći broj korisnika, s druge strane ograničenog su trajanja i ne predstavljaju trajno i sustavno rješenje koje je neophodno kako bi ostvarile svoju temeljnu svrhu – neovisno življenje u zajednici osoba s invaliditetom. U konkretnom slučaju mjesno nadležni centar za socijalnu skrb dužan je ispitati mogućnost da se po isteku projekta SUZI  obitelji Postužin prizna usluga pomoći u kući prema Zakonu o socijalnoj skrbi odnosno drugi dostupni oblici pomoći i podrške u zajednici, te ćemo nadležnom centru u tom smislu i uputiti preporuku.

Imate li informacije o sljedećem: može li se, i hoće li se, program pomoći u kući ‘Suzi’ (financiran iz EU fonda) produžiti, kako bi i dalje omogućio donedavno nezaposlenim ženama da imaju posao, a s druge strane – omogućio pomoć i skrb pripadnicima najranjivijih skupina u Republici Hrvatskoj (starijima, nemoćnima, osobama s invaliditetom)?

Odgovor: Sa 2021. godine ulazimo u novo sedmogodišnje financijsko razdoblje u okviru kohezijske politike i fondova EU koji obuhvaća Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2021.- 2027. financiran u okviru Europskog socijalnog fonda. Programi unapređenja postojećih i širenja usluga izvaninstitucionalne skrbi, kao što su među ostalim programi SUZI ili ZAŽELI očekivano će biti zastupljeni i u narednom programskom razdoblju. Njihova implementacija ovisiti će o zainteresiranost i sposobnosti potencijalnih prijavitelja, jedinica lokalne i regionalne samouprave (i civilnog društva) da kroz projekte osiguraju sredstva u tu svrhu. U tom smislu je važno i da jedinice lokalne (regionalne) samouprave imaju informaciju i vode računa o broju potrebitih građana na svom području kao potencijalnih korisnika ovakvih programa i sigurni smo da ima prostora i za veću alokaciju sredstava za ovu namjenu.

Na stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike piše da je Ministarstvo zaduženo i za ”promicanje prava osoba s invaliditetom, podizanje kvalitete njihova života i razvoja izvaninstitucionalnih oblika skrbi za osobe s invaliditetom, te za razvoj izvaninstitucionalnih oblika skrbi za starije osobe, obavljanje drugih poslova skrbi o starijim osobama koji nisu stavljeni u nadležnost drugim tijelima”. Čine li, prema Vašim informacijama, nadležni u Ministarstvu rada… te u Centrima za socijalnu skrb, dovoljno za skrb i pomaganje starijima i nemoćnima te osobama s invaliditetom, kao što su Štefanija Postružin i njezin sin Damir?

Odgovor: Iz dostupnih statističkih podataka nadležnog Ministarstva vidljiv je trend rasta izvaninstitucionalnih usluga bez kojih život u zajednici za osobe s invaliditetom nije moguć. No, usluge pomoći u kući, osobne asistencije, psihosocijalne podrške u domu korisnika treba osigurati u daleko većem obimu nego što je to sada, ali još je važnije raditi na kvaliteti, dostupnosti i usklađenosti socijalnih usluga za odrasle osobe s invaliditetom s njihovim potrebama, kao što je to definirano Planom deinstitucionalizacije, transformacije te prevencije institucionalizacije 2018. – 2020. Imamo mnogobrojne slučajeve osoba s invaliditetom koje unatoč samostalnosti i relativno zadovoljavajućem funkcioniranju i posjedovanju imovine i prihoda, ipak završe u organiziranoj skrbi samo zato jer nismo funkcionalno povezali postojeće servise, institucije i sustave, niti uspostavili nove usluge ili redefinirali već postojeće, sve kako bismo omogućili svakoj osobi da unatoč ograničenjima zbog invaliditeta uživa osnovna ljudska prava. Nedostatak ili nedostupnost različitih usluga za podršku (čak i jednostavnih usluga kao što su prijevoz ili pomoć u kući, nemogućnost dobivanja osobnog asistenta ili svakodnevnog dolaska patronažne sestre radi davanja terapije), nerazvijeni modeli suradnje različitih tijela, nezaposlenost, siromaštvo, sve su to čimbenici koji kao prvi izbor za zbrinjavanje osobe s invaliditetom postavljaju uslugu smještaja u ustanovu i najčešće ne pitajući te osobe koja je njihova volja, želja i izbor. Nadležne institucije po našem mišljenju još uvijek na žalost pokazuju samo načelno razumijevanje, ali ne i političku volju koja bi doprinijela stvarnim sustavnim promjenama i rješenjima, a to potvrđuje i činjenica da se godinama preporuke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u ovom području samo djelomično prihvaćaju”, navela je Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, u odgovorima koje nam je poslala.


Gradski ured: Baka Štefica može se obratiti našem Odjelu za ustanove socijalne skrbi

Prenosimo ovdje i odgovore koje smo dobili od Grada Zagreba, odnosno Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom (te naša pitanja – radi lakšeg snalaženja):

Mogu li odgovorni u Gradu Zagrebu, odnosno u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, pomoći osobama poput Štefanije Postružin i njezinog sina Damira, koji ne mogu sami skrbiti o sebi, a kojima se uskoro ukida pomoć u kući, a ne nudi im se mjesto u domu za starije i nemoćne? Mogu li nadležni Gradu Zagrebu osigurati gospođi Postružin i njezinu sinu (osobe s invaliditetom) potrebnu skrb i njegu?

Osobe starije životne dobi u gradu Zagrebu mogu ostvariti socijalnu uslugu pomoći u kući u sklopu domova za starije osobe u nadležnosti Grada Zagreba od 2002. godine, kada su osnivačka prava prenesena s Republike Hrvatske na Grad Zagreb. Socijalna usluga pomoći u kući koju osiguravaju „gradski“ domovi obuhvaća organiziranu prehranu (priprema ili nabava i dostava gotovih obroka u kuću) i pomoć gerontodomaćice – obavljanje kućanskih poslova (nabava živežnih namirnica, pomoć u pripremanju obroka, pranje posuđa, pospremanje stana, donošenje vode, ogrjeva i slično, organiziranje pranja i glačanja rublja, nabava lijekova i drugih potrepština i dr.), održavanju osobne higijene (pomoć u oblačenju i svlačenju, u kupanju i obavljanju drugih higijenskih potreba) i zadovoljavanju drugih svakodnevnih potreba.

Radi ostvarivanja prava na pomoć u kući osobe starije životne dobi u pravilu se javljaju domu za starije osobe u nadležnosti Grada Zagreba koji djeluje na području njihovog mjesta prebivališta gdje dobiju sve potrebne informacije o načinima ostvarivanja, dokumentaciji koju moraju priložiti uz zahtjev, mogu li uslugu ostvariti besplatno ili uz plaćanje i sve druge potrebne informacije.

Ovisno o visini prihoda, pomoć u kući može se ostvariti temeljem rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, temeljem rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom sukladno Odluci o socijalnoj skrbi Grada Zagreba pa je usluga za korisnika besplatna ili temeljem ugovora s korisnikom pri čemu korisnik sam plaća uslugu.

Što se tiče smještaja u dom za starije osobe, zainteresirana osoba starija od 65 godina predaje zahtjev za smještaj s potrebnom dokumentacijom u jedan ili više domova za starije osobe u nadležnosti Grada Zagreba, prema vlastitim preferencijama. Radi brže realizacije smještaja, starije i teško bolesne odrasle osobe mogu ostvariti prednost pri smještaju temeljem rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, kao zaštićeni najmoprimac temeljem Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova, kao hrvatski branitelj, vojni ili civilni invalid rata ili član njegove obitelji sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih rata.

Iz svega navedenog vidljivo je da Grad Zagreb brine o svojim starijim sugrađanima u potrebi te pored usluga smještaja u 11 domova za starije osobe kapaciteta za 4000 korisnika, osigurava i izvaninstitucijske usluge (pomoć u kući, dnevni boravci) za više od 2000 korisnika koji žive u vlastitom domu. Pored toga razvija i socijalne usluge u širem smislu putem Programa podrške u lokalnoj zajednici „Gerontološki centri Grada Zagreba“ za više od 7000 korisnika godišnje s ciljem zadovoljavanja različitih potreba starijih osoba u njihovoj lokalnoj sredini.

Hoćete li, i možete li, u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu…, poduzeti potrebne radnje kako bi i nakon 30. studenoga 2021. osigurali pomoć u kući obitelji Postružin, ali i drugim potrebitim ljudima, koji žive u sličnim, vrlo teškim uvjetima?

Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba može se obratiti svaka osoba koja je u potrebi i dobit će sve potrebne informacije i upute vezane uz ostvarivanje potrebnih prava i/ili usluga iz nadležnosti Grada Zagreba. U cilju zaštite života, zdravlja i dostojanstva korisnika ovaj Ured može po službenoj dužnosti poduzimati potrebne intervencije iz svoje nadležnosti, kontaktirati nadležni centar za socijalnu skrb da izvrši terenski izvid prilika u kojima osoba živi i poduzme potrebne radnje radi ostvarivanja prava i usluge iz njihove nadležnosti te druga postupanja.

Slobodni smo predložiti da se gđa Štefanija Postružin i/ili njen sin ili u njihovo ime član obitelji obrati Odjelu za ustanove socijalne skrbi i unapređenje kvalitete života starijih osoba ovog Ureda na 6100-159 s ciljem daljnjeg osiguravanja potrebne skrbi. Vjerujemo kako je i nadležni Centar za socijalnu skrb Zagreb upoznat s prilikama gđe Postružin i njenog sina, obzirom na sinovu dijagnozu te da su oboje osobe s invaliditetom.

Zašto se program ‘Suzi’ (na području Grada Zagreba) ne produži, kada je taj program omogućio i dugotrajno nezaposlenim ženama da pronađu posao, a s druge je strane itekako pomogao pripadnicima najranjivijih skupina u Republici Hrvatskoj (starijima, nemoćnima, osobama s invaliditetom)?

Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Zaželi – program zapošljavanja žena“ u nadležnosti je Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za dodjelu bespovratnih sredstava iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Europskog socijalnog fonda, a njegova otvorenost ovisi o raspoloživim sredstvima.

Grad Zagreb nositelj je projekta SUZI, socijalno se uključi i zaposli i njegova provedba planirana je do veljače 2022. godine. Važno je istaknuti kako Grad Zagreb priprema novi projekt za prijavu na poziv s ciljem nastavka osiguravanja usluge pomoći u kući sugrađanima u potrebi”, stoji u odgovorima Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom koje je potpisala pročelnica Romana Galić, univ. spec. act. soc.

FOTO: Ilustracija Pixabay; arhiva Promise.hr

Tekst je dio projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije.

Hrvatska kao da se vraća unatrag, u DOBA SIROMAŠTVA kakvo je vladalo početkom prošlog stoljeća!