PREVIŠE TAPŠANJA? Najviše su nedostajali igrači borci – oni koji se nikada ne predaju

Što zbog nedostatka najkarakternijih ‘boraca’ iz Rusije, što zbog ozljede Vrsaljka, Dalićeve ‘trupe’ su se izblamirale.  Malo je previše, stječe se dojam, u prvom planu bila vijest o Modriću kao najboljem igraču na svijetu, o novim milijunskim ugovorima za mnoge Vatrene… No još nije kasno da se svi zajedno spustimo na zemlju, budemo ponizni te da nas Vatreni ponovno krenu razveseljavati 

Previše samozadovoljstva, čini se, previše slavlja nakon Rusije te uvjeravanja samih sebe da smo najbolji na svijetu, ali i ‘loša klupa’, odnosno nedostatak širine u kadru hrvatske nogometne reprezentacije, večeras su nam presudili.

Bolno se, u najtežem porazu u povijesti Hrvatske,  pokazalo da Dalićevi Vatreni nemaju u rezervi ni približno dobre igrače kao one koji su se oprostili od najbolje vrste, ili su ozlijeđeni. Ovaj put ni golman Kalinić nije bio dobar, lijevi bek Pivarić je bio vrlo nepouzdan, zbog čega smo počeli zazivati čak i inače osporavanog Strinića.

Pokazalo se da Santini  u napadu nije ni blizu Mandžukića.  U obrani da i ne govorimo.

I čini se, malo nakon najtežeg poraza Hrvatske u povijesti, da su Vatrenima najviše nedostajali ‘igrači s mudima’, oni koji se bore od prve do zadnje sekunde bez obzira na rezultat, odnosno oni koji nikada ne odustaju.  Tu prije svega mislimo na Marija Mandžukića i Antu Rebića, dvojicu najkarakternijih i najtvrđih Dalićevih uzdanica sa Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Sličnu mentalnu čvrstinu u Rusiji je, ali i u večarašnjoj utakmici, pokazivao i Šime Vrsaljko. No,  čim je Šime morao izaći, Hrvatska se raspala. A potom i izblamirala.

Ne treba bježati od istine, ovo je bila blamaža!

I ne treba od toga bježati. Treba reći istinu: Dalićeve trupe večeras su se izblamirale.

Malo je previše, stječe se dojam, u prvom planu javnosti bila vijest o Modriću kao najboljem igraču na svijetu, o Daliću kao jednom od tri najbolja trenera na svijetu, o rekordnom broju hrvatskih igrača koji konkuriraju za idealnu jedanaestoricu u svijetu, o reprezentaciji ‘koju svi hvale i respektiraju’, o povećanoj tržišnoj vrijednosti gotovo svih hrvatskih igrača…

I zato je, možda, ovaj visoki poraz dobro i došao.

Zaboravili na poniznost koja ih je odvela na vrh svijeta?

Da nas probudi i spusti na zemlju. I da se Dalić i igrači ponovno sjete recepta koji ih je i odveo na vrh svijeta: toliko puta ponavljane rečenice – trebamo biti ponizni i skromni.

Vrijeme će pokazati je li bolan poraz protiv Španjolske, te neugoda koju će igrači i izbornik još dugo osjećati, imao i otrežnjujući karakter.

Još nije kasno da se Hrvatska spusti na zemlju, da se igrači, kao i u Rusiji, opet bore do zadnjeg atoma snage, da pokažu zajedništvo i strast te nas ponovno krenu razveseljavati.

Jer, nitko nije i nikada neće zaboraviti radost koju su nam priuštili.