Prisjetili se kako je MAK DIZDAR u odijelu prešao Orljavu te mokar nastupio na pjesničkoj večeri Prisjetili se kako je MAK DIZDAR u odijelu prešao Orljavu te mokar nastupio na pjesničkoj večeri
Mak je bio čovjek dijaloga s izrazito izoštrenim osjećajem za drugoga, muku i patnje koje drugi čovjek trpi, ali bio je svjestan ljudskoga položaja... Prisjetili se kako je MAK DIZDAR u odijelu prešao Orljavu te mokar nastupio na pjesničkoj večeri

Mak je bio čovjek dijaloga s izrazito izoštrenim osjećajem za drugoga, muku i patnje koje drugi čovjek trpi, ali bio je svjestan ljudskoga položaja u ovom svijetu i egzistencije koja nas određuje. Mak je to najbolje objasnio u pjesmi “Modra rijeka”, kazao je između ostaloga Anto Pranjkić

Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret u organizaciji Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti te u suorganizaciji s Hrvatskom kulturnom zakladom, Društvom hrvatskih književnika, Južnohrvatskim ogrankom ovog društva, Društvom hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice Hrvatske Stolac i Matice Hrvatske Opuzen ove je godine imao za temu “Mak Dizdar – Hrvatski (i bosansko-hercegovčaki književnik).

O Maku Dizdaru ne treba trošiti riječi, jer se radi o vrhunskom književniku, klasiku, koji je svoja najpriznatija djela stvorio poslije Drugog svjetskoga rata, a posebno je poznat po pjesmama “Modra rijeka”, Kameni spavač”, Zapis o zemlji”, u kojima se osjećaju duh toga vremena, ali i svevremenske teme koje zaokupljaju ljude. Ovaj se književnik rodio u Stocu 17. listopada 1917. godine a umro 14. srpnja 1971. kada se vratio s odmora s otoka Šipana.

Prvo mjesto ovogodišnjeg susreta bio je Neum i tamošnja Osnovna škola Blaženoga Alojzija Stepinca, u kojoj su posjetitelji imali prigodu čuti prelijepe recitacije Tomislava, Antonija i Lucije, koje su ih uvele u razmišljanja o Maku Dizdaru i književnosti uopće, a o čemu su govorili Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Pero Pavlović, neumski književnik, Anto Pranjkić, glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia te glavni organizator cjelokupnog susreta – poznati književnik i kulturni djelatnik Stjepan Šešelj.

U uvodnom izlaganju predsjednik DHK Đuro Vidmarović govorio je o liku i djelu Maka Dizdara i njegovu značenju za cjelokupni hrvatski književni izričaj te naglasio kako su ovakvi susreti dragocjeni pa je neophodno njegovati ih i održavati, jer prema njemu, ovakvim se susretima povezuje hrvatski književni duh.

– Ovaj susret ima međudržavni karakter, jer se ovdje radi o dvije države i to je jedan kulturni prostor. Stoga, moramo biti oprezni i odgovorni i ne dozvoliti dnevnoj politici da nam se uvuče u kulturni život. Mi smo hrvatski književnici, njegujemo hrvatski jezik i hrvatsku kulturu i na to imamo pravo, kazao je Vidmarović a potom se obratio učenicima pozivajući ih da pišu, stvaraju, surađuju, rade, njeguju jezik i ono što su im djedovi govorili, kako su živjeli, kako su se odijevali, jer ono što nije zabilježeno propada a radi se o kulturnoj baštini, koja je vrlo važna, kazao je Vidmarović.

Književnik iz Neuma, Pero Pavlović, govorio je o osobnom pogledu na književnost Maka Dizdara i to iz perspektive hercegovačkog književnika koji živi i radi na prostorima Hercegovine.

Književnik Anto Pranjkić govorio je o duhovnim aspektima Dizdareve književnosti stavljajući akcent na etičku dimenziju Makova književnoga izražavanja, a koji je sam po sebi izričaj duhovnosti i etičnosti.

– Mak je prije svega bio čovjek dijaloga s izrazito izoštrenim osjećajem za drugoga, muku i patnje koje drugi čovjek trpi, ali bio je jako svjestan ljudskoga položaja u ovom svijetu i egzistencije koja nas određuje. Mak je to najbolje objasnio u pjesmi “Modra rijeka”, kazao je između ostaloga Pranjkić.

Moderator susreta Stjepan Šešelj ispričao je nekoliko anegdota iz života Maka Mehmedalije Dizdara i nadovezujući se na Pranjkićeve riječi ispričao događaj s Orljave, koju je pjesnik u odijelu prešao i tako mokar nastupio na pjesničkoj večeri, piše portal za književnost Kerigma Pia.

 

Komentari