SKANDALOZNO: Milanovićevi ministri potajno Rusima daju sve vojne baze na Jadranu?! SKANDALOZNO: Milanovićevi ministri potajno Rusima daju sve vojne baze na Jadranu?!
Na čelnim mjestima ključnih institucija u Hrvatskoj, uključujući i tajne službe, mahom su ucijenjene osobe, oni koji imaju veze s Udbom ili oni koji... SKANDALOZNO: Milanovićevi ministri potajno Rusima daju sve vojne baze na Jadranu?!

Na čelnim mjestima ključnih institucija u Hrvatskoj, uključujući i tajne službe, mahom su ucijenjene osobe, oni koji imaju veze s Udbom ili oni koji nisu prošli sigurnosnu provjeru. Zato službe sigurnosti ne rade svoj posao, ne sprječavaju kriminal i ne štite hrvatsku nacionalnu sigurnost, upozorava dr. Jurčević

kotromanovićDa nestane čuvar pčelinjih košnica na Velebitu, podigao bi se cijeli HGSS, policija, psi tragači… Svaki dan bismo gledali opširne izvještaje kako napreduje potraga. U Hrvatskoj je prošli tjedan misteriozno nestao ministar obrane Ante Kotromanović, nakon što je anonimno vješto uslikan pri ukrcavanju u privatni avion koji će ga prevesti u tajnu misiju na Mali Lošinj.
Povod tajne misije, kako su šturo javili mediji prema neidentificiranim i vjerojatno obavještajnim izvorima, bili su razgovori o preuzimanju još jednog velikog vojnog rekreativnog kompleksa na Jadranu od strane ruskog kapitala. Nakon vojnog odmarališnog kompleksa Kupari, na jugu, na kojeg je tehnička Milanovićeva Vlada u odlasku u tehničkom mandatu dodijelila 99-godišnju koncesiju ruskim investitorima, tehnički ministar obrane je u neobičnoj misiji navodno nastavio razgovore s predstavnicima ruskih investitora o preuzimanju vojnog rekreativnog kompleksa Kočevnja na Malom Lošinju, piše Slobodna Dalmacija.

Nakon toga ministar je, kako nas je šturo u funkciji zataškavanja afere izvijestio (tehnički) premijer Milanović, završio negdje u SAD-u, navodno u privatnom posjetu i više nitko ništa ne pita: kupuje li ministar zavjese ili prodaje vojna odmarališta? Tek mu je u odsutnosti otvorena procedura mogućeg sukoba interesa (tko mu je platio let privatnim avionom?), koja više služi prikrivanju nego otkrivanju biti afere.

Ako su predstavnici investitora (ruski ili bilo koji drugi) platili ministru obrane let kako bi došao na razgovore o prodaji državne imovine nad kojom ministar kao državni dužnosnik skrbi, onda je to najvulgarnija korupcija. Ali to opet nije dovoljan razlog da, nakon što je misija otkrivena i uslikana, ministar misteriozno nestane, i to u Americi. Razlog bi mogla biti ona 23 vojna objekta diljem jadranske obale s popisa DUUDI-ja (Državni ured za upravljanje državnom imovinom) za koje je ruski kapital iskazao interes za preuzimanje.

Kako su svojedobno izvijestili mediji (opet bez ikakve političke reakcije ili upita što se to događa), riječ je praktički o svim vojnim objektima, uglavnom vojarnama i odmaralištima, duž jadranske obale. Na popisu ruskih namjera su, uz Kupare i malološinjsku Kočevnju, baš svi vojni objekti u Puli, uključujući i utvrdu Muzil, hidrobaza na Brijunima, zadarske Šepurine, splitsko Duilovo, bivše vojno lječilište u Podgori, Zvekovica u Konavlima, dva napuštena vojna objekta u Šipanskoj Luci, u kojoj je Putinov prijatelj Konstantin Gološčapov privatnom kupnjom i investicijom već uredio navodni ljetnikovac koji svojom kompozicijom više podsjeća na prikriveni vojni zapovjedni stožer.

Riječ je o objektima izgrađenim na pozicijama koje su ključne za nadzor nad istočnojadranskom (hrvatskom) obalom. Upravo zato su ondje izgrađeni vojni objekti, u vrijeme hladnog rata i bivše Jugoslavije te su pozicije imale veliki strateški značaj kao posljednja crta obrane prema tada neprijateljskom NATO savezu.

Nakon hrvatskog osamostaljenja i ulaska u NATO savez, privremeno su izgubile taj strateški značaj u odnosu na NATO. Ali tu je Rusija prepoznala svoju priliku za širenje utjecaja nad istočnim Jadranom preko investicija. I sad pod maskom turističkih ulaganja ruski kapital, naoko u dubokom zaleđu NATO saveza, nastoji ovladati tim kontrolnim točkama istočnog Jadrana. A u zaleđu ima svoju demografsku bazu za dugoročnu stabilizaciju tog utjecaja – srpsko stanovništvo s područja cijele Jugoslavije. Tu sad više nije riječ o korupciji, već bi se problem mogao postaviti kao atak na sigurnost i Hrvatske i NATO saveza. Zato su nakon otkrića Kotromanovićeve tajne misije i misterioznog nestanka, navodno u Americi, propuštena pitanja koja nužno traže odgovore.

Je li to operacija s prethodnim planiranjem i predumišljajem? Koja je uloga Milanovićeve Vlade u otvaranju istočnog Jadrana ruskom utjecaju i koliko je to kompatibilno s hrvatskim članstvom u NATO savezu? Koja je uloga DUUDI-ja i njegova šefa Mladena Pejnovića u toj operaciji? Kako je uopće došlo do osnivanja DUUDI-ja i imenovanja Mladena Pejnovića (osobe po službenoj biografiji bliske Rusiji i bivšim komunističkim strukturama) na tu funkciju, je li prošao sigurnosnu provjeru?

Kako to da je tek nedavno objavljen nalaz državne revizije po kojem se u DUUDI-ju izgubilo nekih 16 milijardi kuna vrijednosti imovine i to opet dalje nikoga ne zanima? Što su o svemu tome znale VSOA i SOA i koga su izvijestile? Ima li Hrvatska još uvijek sigurnosni sustav ili je postala nesvrstano samoposluživanje? Odbjegli ministar obrane, ni po svome kapacitetu ni po sredini iz koje dolazi, izvjesno nije mozak, niti motor tih operacija. Ali mogao bi biti koristan svjedok povijesti. I svjedok pokajnik, piše Višnja Starešina.

Dr. Josip Jurčević, povjesničar i istaknuti član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta – koje je nedavno osudilo Zorana Milanovića za veleizdaju, ističe da ga u Hrvatskoj više ništa ne iznenađuje.

”Hrvatska ima s Rusijom povijest brojnih odnosa, pogotovo od 1945. godine. Ali ovo…, pred nosom NATO-a…, ne znam što bih rekao. Morat ću se detaljnije informirati oko cijele ove priče, pa nakon toga možemo razgovarati ”, kratko je, iznenađen informacijom, izjavio dr. Jurčević (kasnije ga nismo uspjeli dobiti).

Jurčević je, da podsjetimo, i ranije mnogo puta upozoravao na činjenicu da su na čelnim mjestima ključnih institucija u Hrvatskoj, uključujući i tajne službe, mahom ucijenjene osobe, oni koji imaju veze s Udbom, bivšim režimom ili oni koji nisu prošli sigurnosnu provjeru. Zato, tvrdi Jurčević, službe sigurnosti ne rade svoj posao, ne sprječavaju kriminal i ne štite hrvatsku nacionalnu sigurnost.

Takve okolnosti, po svemu sudeći, koristi Rusija (itekako zainteresirana za prisutnost na ovim prostorima) te se strateški uvlači duboko u krilo NATO-a i Europske Unije, ali i u srce Republike Hrvatske.

Komentari