SLAVNI NEUROKIRURG otkrio: Zbog korupcije bih otišao iz Hrvatske, ZGADILO MI SE! SLAVNI NEUROKIRURG otkrio: Zbog korupcije bih otišao iz Hrvatske, ZGADILO MI SE!
LJUBAVNICA SUCA KVESIĆA UMALO POKORILA SVE INSTITUCIJE

SLAVNI NEUROKIRURG otkrio: Zbog korupcije bih otišao iz Hrvatske, ZGADILO MI SE!

Hrvatska 22. veljače 2016. Promise.hr

Ugledni neurokirurg godinama se borio za skrbništvo nad djetetom koje bi, da je pravde, odmah bilo dodijeljeno njemu. No, premda se stalno brinuo o... SLAVNI NEUROKIRURG otkrio: Zbog korupcije bih otišao iz Hrvatske, ZGADILO MI SE!

Ugledni neurokirurg godinama se borio za skrbništvo nad djetetom koje bi, da je pravde, odmah bilo dodijeljeno njemu. No, premda se stalno brinuo o djetetu i premda je dijete s ocem htjelo živjeti, skrbništvo je dodijeljeno njegovoj bivšoj supruzi – samo zato jer je bila ljubavnica moćnog osječkog suca Kvesića, istog onog koji je svoju suprugu posve zdravu zatvorio u ludnicu!

dinko štimacDr. Dinko Štimac, jedan od najpoznatijih svjetskih neurokirurga i prvi, ili jedan od prvih, liječnika u svijetu koji u operacijama mozga i kralježnice koristi dijelove tijela isprintane 3D printerom, u nastupu na HTV-u jasno je i glasno rekao zašto mladi odlaze iz Hrvatske i zašto bi i on, da je mlađi, otišao u SAD. Nije istina, naglasio je, da odlaze zbog ekonomskih razoga. Čine to jer vide da u Hrvatskoj nema reda i pravde!

”Naš je sustav previše korumpiran. Da se mogu vratiti u ranije godine i ja bih sigurno ostao u SAD-u, izjavio je u Studiju 4 prof. dr. Dinko Štimac.

Štimac je, podsjetimo, liječnik koji je pacijentu u Rijeci ugradio umjetni kralježak napravljen 3D printerom. Sudjelovao je i u složenoj operaciji mozga po 3D modelu, također prvoj takvoj u svijetu. U emisiji je detaljno objasnio kako je pacijentu ugradio 3D vratni kralježak i koja je prednost 3D implantata od onih koji su se koristili ranije. Kazao je kako im se svakodnevno javljaju pacijenti iz inozemstva koji bi se u Rijeci operirali.

A što se dogodilo tako kvalitetnom liječniku da u svakoj prilici govori da najveći hrvatski problem nije financijske prirode, već beskrajna i razarajuća korupcija?

Dražen Đurović, bivši saborski zastupnik HDSSB-a i branitelj Vukovara, na svom je facebook profilu dijelom pojasnio što je slavnog liječnika toliko ogorčilo.

”Ovaj čovjek, vrhunski stručnjak, jedva je izborio pravdu protiv korumpiranog osječkog pravosuđa. Možda je jednostavnije reći: korumpiranog hrvatskog pravosuđa. Koga zanima o čemu je riječ, nek’ progugla malo.”

Proguglali smo i doznali: ugledni osječki neurokirurg godinama se borio za skrbništvo nad svojim djetetom koje bi, da je pravde, odmah bilo dodijeljeno njemu. No, premda je on bio taj koji se stalno brinuo o djetetu i s kojim je dijete htjelo živjeti, srrbništvo je dodijeljeno njegovoj bivšoj supruzi – ponajprije zato jer je bila ljubavnica moćnog osječkog suca Kvesića?!

Valja podsjetiti da je to isti onaj sudac koji je svoju suprugu, uz pomoć jakih veza, posve zdravu zatvorio u ludnicu!

Svoju borbu protiv najgore prljavštine u hrvatskom pravosuđu dr. Štimac je opisao u mučnom i potresnom otvorenom pismu, kojega je jedan portal objavio 2013. godine.

”Kako su pritisci, laži i manipulacije od strane bivše supruge i suca Kvesića eskalirali, a što se očitovalo i u postupanju suca Kvesića u slučaju njegove supruge Zdenke Kvesić (koja je zdrava završila zaključana u Vrapču), prisiljen sam izaći u javnost s dijelom istine, unatoč tome što je riječ o uznemirujućem sadržaju intimne naravi – ispričao je tada dr. Štimac.

U otvorenom pismu je potom tvrdio da se u osječkom Centru za socijalnu skrb nižu neobjašnjiva izvješća koja često dovode do toga da dijete mora nastaviti živjeti s roditeljem s kojim on ne želi ili je manje podoban za rast, razvoj i budućnost djeteta”.

Zašto se to događa? Dva su razloga. U oba slučaja radi se o trgovini. Bilo novcem bilo utjecajem. Npr., ako je djetetova majka ljubavnica moćnog županijskog suca, koji je pak prijatelj ravnateljice Centra, sva će izvješća Centra ići u majčinu korist. Bez obzira što će dijete jasno i glasno reći „da će biti strašno ako bude morao živjeti s majkom”., piše Štimac.

“Jel’ da da ti je tata rekao da moraš lagati?”

Stvari idu tako daleko, tvrdi, da mlada, neiskusna psihologica po nalogu šefice, u zatvorenoj prostoriji bez prisustva roditelja, sat i 20 minuta „vještači” dijete u dobi od 5 i pol godina i pri tome ga više desetaka puta pita: „Jel’ da da ti je tata rekao da ovdje moraš lagati?””

Kako kaže, to se događa redovito nakon što se dijete usudilo reći da mu je ljepše s tatom nego s mamom i da puno više voli tatu nego mamu!”

“Na kraju, ta ista psihologica, koja tijekom razgovora nedopustivo manipulira djetetom i pokušava mu staviti svoje riječi u usta – u izvještaju napiše „da je tata izmanipulirao dijete”. Na tu se rečenicu kasnije kao pomahnitali morski pas uhvati mamina odvjetnica, i istu ponavlja kao papagaj na svakom ročištu i u svakom podnesku. I krug je zatvoren. Bez obzira što je u konkretnom slučaju brižni otac djeteta sveučilišni profesor – majka ima jaču „štelu” – županijskog suca, koji je prema kazivanju bliskih njegovih suradnika, jako dobar s ravnateljicom Centra.”, piše Štimac.

“Mama se u centru osjeća kao kod kuće”

I tako, umjesto da činjenice određuju rezultat, unaprijed poznati rezultat određuje koje će činjenice ući u zapisnik, a koje ne. Ulaze one činjenice koje opravdavaju rezultat. Činjenice koje su u suprotnosti s rezultatom jednostavno se izostave. Ne ulaze u zapisnike i izvješća. A zapisnici se ne daju na uvid roditeljima da ih potpišu. Gore navedena revna psihologica Centra pri svakom susretu primjećuje i zapisuje svaki trzaj mimične muskulature na tatinom licu, i ne vidi ponavljano pomahnitalo odmahivanje djetetove majke praćene riječima „Ma dajte ljudi, nećemo slušati ovog ovdje. Idemo kući, nemam ja vremena slušati ovog ovdje”. Mama se u Centru osjeća i ponaša kao da je kod kuće. Pri tome se na to gleda sa simpatijom i odobravanjem. Na kraju sastanka u Centru otac ne dobiva priliku uvida u ono što je psihologica upisala ili „zaboravila upisati” u svoj rokovnik. Zatim psihologica temeljem tih svojih bilješki u rokovniku napiše izvješće. Koje postaje službeno. I prilaže se sudu. I odvjetnicima. I dobije veliku težinu. „Otac je s gađenjem okretao glavu od majke”. Odmahivanja majke rukom sa prezirom na licu, i to u više navrata, u izvještaju nema!. I pila je okrenuta naopako, rekli bi Slavonci. I loš postaje dobar, a dobar postaje loš. Jer se prije ulaska u prostoriju u Centru unaprijed zna tko u izvještaju mora biti dobar, a tko loš roditelj. Tako se i ponašaju. Takve i bilješke unose u rokovnike.

Koliko su u Centru pristrani vidi se iz samog neopreznog hvalisanja narcisoidne majke: „Tata je danas u Centru na razgovoru. Curke iz Centra su mi obećale odmah javiti što je govorio”. Pa gdje toga ima?

“Kriterij: s kojim ljubavnikom mama spava”

No, nije u pitanju samo sveučilišni profesor, kao u ovom slučaju. Koji bi psihologicu mogao podučiti psihologiji i psihijatriji. Jer očito nije odveć pazila na nastavi. A nije je bilo na nastavi ni kada se učilo o ophođenju s ljudima, a preskočila je i predavanja o etici.

Tko jači – taj tlači” očito je prava parola Centra. A ne floskula kojom se razbacuju i iza koje se skrivaju „Sve u interesu djeteta”. O kakvom se interesu djeteta radi ako se dijete silom želi povjeriti na skrb roditelju kojeg se dijete boji, ako dijete kaže „da ne može ni zamisliti da će morati živjeti s tim roditeljem”, „da će biti strašno ako će morati živjeti s mamom” ili: „Tajo, kada će već jednom završiti ovaj sud pa da ja i ti zauvijek možemo živjeti zajedno?”. Ako nastaju prave drame kada djetetovom srcu bliži roditelj to isto dijete mora vratiti onom drugom roditelju. Jer je Centar odlučio i preporučio tko je prikladniji roditelj za dijete. Po kriteriju s kojim ljubavnikom mama spava. Procijenili su da im mamin ljubavnik, županijski sudac, a i prijatelj ravnateljice Centra, može više naškoditi nego neurokirurg. Očito je to po njima glavni kriterij „najboljeg interesa djeteta”. Socijalna radnica Centra sarkastično kaže: „Pa dali smo vam široke kontakte s djetetom.” Dva vikenda mjesečno. Koji počinje u subotu i završava u nedjelju. Ukupno dvije noći mjesečno. Dijete koje je tata uspavljivao, spavao s njim, pokrivao, hranio i pojio 26 noći mjesečno (jer je 4 bio dežuran u bolnici) odjednom dobiva „široke kontakte” s tim ocem – 2 noći mjesečno. Sa 26 noći na „širokih” 2 noći. Vrhunac licemjerstva. Djelatnici Centra toliko su komotni u svom cinizmu i sarkazmu iz razloga što nikada nisu podnijeli račun ni struci niti zakonu radi takvog ponašanja i takvih izvješća. Uostalom, kome oni polažu račune? Tko njih kontrolira? Formalno – Ministarstvo za socijalnu skrb. Praktično – Nitko.

Centri često rade protivno interesu djeteta, a u svom vlastitom interesu. Rade protiv želje djeteta, protiv njihove dobrobiti. Jer ako dijete ne može živjeti s roditeljem s kojim on želi, a mora živjeti s onim s kojim ne želi – a samo zato jer je Centar (bolje reći neka psihologinja ili psiholog Centra) to tako preporučio i napisao u izvješću – gdje se tu radi o „najboljem interesu djeteta?”

Zanemaruje se 170 listova SMS poruka

U Centru se ide tako daleko da se potpuno zanemaruju jednosatna svjedočenja dadilja u Centru. Jer ne ide mami u korist. Jer nisu u skladu sa unaprijed zadanim rješenjem da dijete mora nastaviti živjeti s mamom. Jer tako je to odlučio mamin ljubanik. Pa zamolio ili naložio prijateljici ravnateljici, a ona svojim potrčkalima. Pa se u toj konstelaciji svjedočenje dadilje neće ni spomenuti! Kao ni 170 listova sa SMS porukama uredno dostavljenih Centru preko urudžbenog zapisnika, a u kojima se vidi s kim i na koji način majka provodi svoje vrijeme. Nažalost, ne provodi ga sa djetetom. Što je s tom dokumentacijom? Gdje je nestala? Zašto se nigdje ne spominje? Zašto se nitko ne poziva na nju? Iz nje se toliko ključnih stvari može iščitati. U državi s uređenim sudstvom i socijalnom skrbi sama ta dokumentacija bila bi više nego dovoljna da dijete nastavi živjeti sa tatom.

Previše je primjedbi na račun Centara za socijalnu skrb. Pogotovo onog u Osijeku na kojeg se ljudi najviše i žale. Među nezadovoljnima ima puno intelektualaca, školovanih ljudi. Nakon razvoda, sudbina njihove djece ovisi o šačici korumpiranih, osrednje obrazovanih psihologa i socijalnih radnika. Pa se tako dešava da se mlada, osrednje obrazovana psihologica, namjerno i nekulturno nadkriljuje nad sveučilišnim profesorom i dijeli mu „packe” i navlači ga na reakciju, koja bi bila prirodna i očekivana, pa da u svoj rokovnik, a poslije u zapisnik, može upisati: „agresivan” „opasan za okolinu” „konfliktan” „problematičan”. Gdje je kraj toj bahatosti? Zanimljiv je i slučaj kada u nizu izgovorenih „bisera” psiholog Centra prigodom nadzora u stanu gdje živi tata kaže: „Znate li odakle je vaša bivša žena? Znate li kako bi to izgledalo da mi dijete damo vama? Što bi ljudi u njezinom kraju mislili? Pa da nešto s njom nije u redu!” Brinu li psiholozi o majci i o tome što ćeselo reći” za nju ili pak o „najboljem interesu djeteta” na kojeg se tako vole pozivati ?

“Djeca završavaju u rukama majki koje se prostituiraju”

Ministrice Opačić, imate li puni uvid u rad državnih zaposlenika u vašem resoru? Dokle će oni raditi što žele? I koliko hoće? Koliko je male djece završilo
u rukama krivih roditelja, a nakon što su im „presudili” vaši Centri? Često završe u rukama majki koje se prostituiraju, dok su djeca sama kod kuće ili s dadiljama, u rukama majki koje zadovoljavaju županijske suce, u rukama nemarnih roditelja narkomana i alkoholičara. Kolika djeca imaju uništeno djetinjstvo radi vaših „psihologa” koji su dali krivu preporuku da dijete treba nastaviti živjeti sa krivim roditeljem? Tko će snositi i snosi odgovornost za razvoj takve djece? Kvazi-psihologica ili psiholog koji su „presudili” djetetu preporukom da dijete treba živjeti s krivim (po „psiholozima” boljim) roditeljem?

Kada se revoltirani roditelj obrati Ministarstvu socijalne politike i mladih, isto zatraži mišljenje Centra. Tog istog Centra gdje je sve „poštelano”, gdje je krajnji ishod zadan već na samom početku. I naravno, Centar odgovori da je sve regularno, sve po zakonu, da tata malo gnjavi. I tu je priča završava. A dijete u rukama krivog roditelja! I umjesto lijepog, uspješnog života dobije život pun zanemarivanja, prijetnji, laži, obmana, lažnih obećanja.

Ako se u Centru usude manipulirati sudbinama djece, što tek rade jadnoj sirotinji bez statusa i utjecaja, „boraniji” koja se ne može obraniti i koja si ne može pomoći? Oni opravdano očekuju da će se oni sa statusom i obrazovanjem izboriti za kvalitetno djetinjstvo svoje djece, a onda će „usput” nešto profitirati i njihova djeca., zaključuje u pismu iz 2013. godine dr. Štimac.

I nakon godina gutanja najgore moguće nepravde i trpljenja prostitucije korumpiranih institucija, dr. Štimac ipak se nedavno izborio za pravdu!

Ustavni sud opalio je pljusku sudu u Osijeku i ukinuo presudu u korist žene koja je ljubovala sa sucem”, izvijestili su mediji krajem listopada 2015. godine.

Ustavni je sud, naime, tada objavio odluku prema kojoj je Dinku Štimcu, uglednom neurokirurgu koji se nakon razvoda braka bori za skrbništvo nad djetetom, osječki Županijski sud povrijedio ustavno pravo na pravično suđenje.

Osječki je Županijski sud, stoji u odluci Ustavnog suda, odbio otkloniti okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost i neovisnost toga suda i podrivaju povjerenje građana u pravosudni sustav. Ova odluka Ustavnog suda povezana je sa sucem osječkog Županijskog suda Antom Kvesićem, široj javnosti poznatim zbog dramatične, s pravnog i medicinskog stajališta krajnje sumnjive, prisilne hospitalizacije njegove sada već bivše supruge Zdenke Kvesić u ljeto 2013”, pisali su ponovno nedavno mnogi mediji.

Zdenka Kvesić je, podsjetimo, svog tadašnjeg supruga javno optužila da je iskoristio svoje veze sa sucima i psihijatrima kako bi je zatvorio na psihijatriju i proglasio opasnom za okolinu.

Žalba na presudu

Dr. Dinko Štimac je nakon razvoda od supruge, od koje se razveo jer je otkrio da je u ljubavnoj vezi upravo sa sucem Antom Kvesićem, pokrenuo sudski postupak za dodjelu skrbi nad petogodišnjim djetetom. Mediji su, podsjetimo, prije dvije godine objavili sadržaj SMS poruka koje je sudac Kvesić sa službenog mobitela tijekom radnog vremena slao svojoj ljubavnici, Štimčevoj bivšoj supruzi.

U jednoj od tih poruka Štimčeva bivša supruga od suca Kvesića traži da joj svojim vezama u osječkom pravosuđu pomogne da u parnici dobije skrbništvo nad djetetom. Osječki Općinski sud je 4. prosinca 2013. donio presudu kojom se skrbništvo nad djetetom dodjeljuje Štimčevoj bivšoj supruzi, dok je on dobio pravo povremenog viđanja djeteta. Dr. Štimac je bio revoltiran već u prvostupanjskom postupku kad je općinska sutkinja odbila uvrstiti u dokaze izjave četiriju dadilja koje su se u različitim razdobljima brinule o djetetu, a koje su svjedočile da je dijete emocionalno vezano uz oca te da se otac više skrbio o njemu od majke.

Dr. Štimac je u siječnju 2014. Županijskom sudu u Osijeku podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, a s obzirom na to da je sudac kaznenog odjela toga suda i Ante Kvesić, ljubavnik njegove bivše supruge, žalbi je priložio i zahtjev za delegaciju (prebacivanje) toga predmeta na neki drugi županijski sud u državi.

‘Utjecaj na suce’

U zahtjevu za delegaciju predmeta je napisao da to traži “zbog velike i opravdane bojazni da bi sudac Ante Kvesić svojim autoritetom, statusom, utjecajem, prijateljskim vezama i poznanstvima mogao utjecati na suce Županijskog suda u Osijeku”. Budući da je žalbi na presudu prvog stupnja bio priložen i zahtjev za prebacivanje predmeta na neki drugi sud, sutkinja Županijskog suda u Osijeku,Hedviga Reisz, morala je zastati i pričekati odluku Vrhovnog suda o zahtjevu za delegaciju.

Ona je, međutim, ne čekajući odluku Vrhovnog suda o delegaciji spisa, 27. veljače 2014., svega sedam dana od zaprimanja predmeta, odbila Štimčevu žalbu, čime je prvostupanjska presuda o dodjeli djeteta majci postala pravomoćna.

Dugotrajan postupak

Da ironija bude veća, sutkinja Reisz je tjedan dana poslije na odluku o odbijanju Štimčeve žalbe koju je munjevito donijela rukom dopisala napomenu da se presuda stavlja izvan snage jer je dr. Štimac zatražio delegaciju predmeta na drugi sud.

Vrhovni je sud 28. ožujka 2014. donio odluku da se zbog sumnje u pristranost osječkog Županijskog suda spis o dodjeli skrbi nad djetetom delegira Županijskom sudu u Velikoj Gorici, ali velikogorički je sud konstatirao da on ne može više ništa učiniti jer je presuda Županijskog suda iz Osijeka postala pravomoćna. Dinku Štimcu nakon svega nije preostalo ništa osim podizanja ustavne tužbe zbog povrede prava na pravično suđenje i Ustavni je sud ovih dana objavio odluku. Štimčeva odvjetnica, Vesna Jurički, za Jutarnji list pojašnjava da će nakon oduke Ustavnog suda Županijski sud u Velikoj Gorici odlučivati o Štimčevoj žalbi na prvostupanjsku odluku osječkog Općinskog suda o dodjeli djeteta majci. Iako su parnice u kojima se odlučuje o skrbništvu nad djetetom hitne naravi, ova traje već više od dvije godine i još će potrajati.

Dr. Dinko Štimac izjavio je kasnije da odluka Ustavnog suda daje nadu da postoji pravna država.

– Nigdje nema toliko korupcije kao u osječkom pravosuđu. Tamo, nažalost, vlada mreža u kojoj županijski sudac Ante Kvesić drma cijelim sustavom jer ima svoje prijatelje na Općinskom sudu, u Centru za socijalni rad, među režimskim psihijatrima, u policiji i u Državnom odvjetništvu. Interesne, rodbinske i druge mreže ispreplele su tamošnje pravosuđe, policiju i s njima povezane institucije”, kaže dr. Štimac.

Komentari