STIGMA ZBOG KORONE: ”Ostali smo bez posla i novca, OSUĐUJU NAS! Bi li itko zbrinuo našu djecu?!” STIGMA ZBOG KORONE: ”Ostali smo bez posla i novca, OSUĐUJU NAS! Bi li itko zbrinuo našu djecu?!”
zagrebačka obitelj proživljava prava traume zbog histerije nastale oko covid-19

STIGMA ZBOG KORONE: ”Ostali smo bez posla i novca, OSUĐUJU NAS! Bi li itko zbrinuo našu djecu?!”

Hrvatska 1. travnja 2020. Promise.hr

TweetEmailPrint ”Znači, ako se razboliš, nikoga nije briga i prepušten si sam sebi. Ne znam što bi bilo da se supruzi i meni nešto... STIGMA ZBOG KORONE: ”Ostali smo bez posla i novca, OSUĐUJU NAS! Bi li itko zbrinuo našu djecu?!”


”Znači, ako se razboliš, nikoga nije briga i prepušten si sam sebi. Ne znam što bi bilo da se supruzi i meni nešto dogodi, bi li itko u ovom društvu zbrinuo našu djecu? Dva susjeda pitala su treba li nam što, dok su ostali digli neviđenu hajku, govoreći da smo neodgovorni i da ćemo ih zaraziti”, ispričao je novinarima Večernjeg lista Goran Radulović iz zagrebačkih Vrbana

Višetjedna medijska histerija i širenje panike zbog koronavirusa dali su, nažalost, rezultate: mnogi oboljeli, kao i oni u samoizolaciji, sada su stigmatizirani i proganjani od okoline! Neki su izgubili posao i sada nemaju od čega živjeti. Stigmatiziranost im pri tom nimalo ne pomaže. Upravo suprotno. Obitelj iz Zagreba otvoreno je progovorila o svemu što ih je snašlo, a njihovu priču prenio je Večernji list u tekstu ‘Imamo koronu, ostali smo bez posla, osuđuju nas‘.

Priču ovdje prenosimo:

”Od ukupno 867 potvrđenih slučajeva zaraze koronavirusom u Hrvatskoj s jučerašnjim danom izliječeno ih je 67. Daleko je veći broj onih koji su pak pušteni iz bolnice i oporavljaju se kod kuće te čekaju da i njima dva testa zaredom budu negativna.

Četveročlana obitelj Radulović iz zagrebačkog naselja Vrbani, supružnici i dvoje malodobne djece, deveti su dan u izolaciji nakon što im je svima potvrđena infekcija koronavirusom, a oboljeli su im i baka te šogor s kojima su prije tri tjedna ručali.

– Svojoj obiteljskoj doktorici javio sam se 16. ožujka sa simptomima prehlade, curio mi je nos i temperatura mi je bila malo iznad 37 stupnjeva, no rekla je da to nisu simptomi za testiranje. Peti dan nakon toga krenuo je ružan, suhi kašalj, koji se šesti dan, u nedjelju pojačao. Krenuo sam tražiti po internetu telefonske brojeve epidemiologa, no nikog nisam uspio dobiti, pa ni 112 i 113. Tek u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” rekli su mi, opet, da moji simptomi nisu za testiranje i da se javim svojoj doktorici te su bili izričiti u tome da ne dolazim. 99 posto ljudi tu bi odustalo od daljeg traženja liječničke pomoći.

Zahvaljujući susjedi, uspio sam da u pola deset navečer ipak odem u Zaraznu na testiranje, da bi rezultati ujutro pokazali da sam pozitivan na koronavirus – kazao nam je ovaj 52-godišnji Zagrepčanin. U ponedjeljak su testirali i suprugu i djecu te se pokazalo da su svi pozitivni. Bolest se manifestira različito. Dok Goran već 15 dana ima temperaturu 37,2 i kašalj koji ga “razvaljuje”, djeca nemaju nikakve simptome, a supruga tek blage i samo jedan dan imala je blago povišenu temperaturu.

– Kašalj je ubitačan, nešto neopisivo. Prije četiri dana zvao sam hitnu u nadi da će mi u bolnici napraviti rendgen pluća i dati kisik. Uredno sam im rekao da imam COVID-19 i da sam u izolaciji, zahvaljivali su se jer ekipa im to ne prijavi pa su zbog toga ostali bez pet timova hitne – kaže naš sugovornik.

Bolestan čekao vani na klupici pokraj koje  prolaze mnogi ljudi

Odveli su ga na improvizirani parking sa šatorom i dva kontejnera u krugu Infektivne.

– Rekli su mi da čekam tamo na klupici iako sam pitao je li to pametno. Dok sam čekao, stotinu ljudi prošlo je onuda. Neki su sigurno bili negativni, ali su nakon boravka ondje vrlo moguće “skupili” virus. Izmjerili su mi saturaciju i puls te za sat vremena rekli da nemam parametre za bolničko liječenje, da idem doma i, s obzirom na to da sam astmatičar, zovem hitnu ako se počnem gušiti.

S obzirom na to da je ekipa hitne sve manje, čekao sam tri sata da me vrate kući jer nisam drugačije smio, pitanje je kako bi se pomoglo čovjeku koji se guši. Moja punica hitnu je čekala sat i pol, u četvrtak su joj napravili test, u petak je stavili na kisik i zadržali u bolnici. Djeca u dobi od sedam i 11 godina ne pokazuju simptome, a rekli su da, pokažu li ih, možemo i prekršiti izolaciju da ih dovedemo – kazao je G. Radulović.

Susjedi podigli neviđenu hajku!

Gdje su se zarazili, ne zna, nisu bili na skijanju ni u inozemstvu. Štoviše, zbog pandemije su ostali bez posla i primanja – ona je frizerka, a on je vozio za Uber i Bolt nakon što je zatvorio svoju firmu jer se nije, kaže, uspio naplatiti od države. Podstanari su i vlasnik im je prolongirao ovomjesečni najam, no i on treba novac.

Iako je Goran odmah obavijestio sve da su pozitivni, obitelj je doživjela udarce i stigmatiziranje sa svih strana. – Dva susjeda pitala su treba li nam što, imamo prijatelje koji nam dostave namirnice, dok su ostali digli neviđenu hajku, da smo neodgovorni i da ćemo ih zaraziti. Jedna je susjeda čak tražila da joj pošaljem svoje rezultate testa kako bi ona i muž mogli tražiti bolovanje! Znači, ako se razboliš, nikoga nije briga i prepušten si sam sebi. Ne znam što bi bilo da se supruzi i meni nešto dogodi, bi li itko u ovom društvu zbrinuo našu djecu?  – poručuje Radulović.

Osim njegovih, Večernji je prenio i iskustva još nekoliko oboljelih ili izliječenih osoba, među njima i priču gradonačelnika Solina.

Dalibor Ninčević, gradonačelnik Solina, jedan je od rijetkih koji je javnosti obznanio kako ima COVID-19. Iako je zamolio za malo mira za vrijeme liječenja, pristao je na razgovor. Javio se promuklim glasom. Liječi se od kuće.

– Osjećam se dobro, moji simptomi su blagi. Imam začepljen nos, glavobolje, evo danas prvi dan nemam povišenu temperaturu – kaže nam Ninčević koji je prije pet dana zamijetio prve simptome, a sad već organizira posao iz samoizolacije.

– Nije bilo ništa alarmantno, lagana glavobolja i povišena temperatura koja nije prelazila 37,8 Celzijevih stupnjeva. Odmah me zvao infektolog i pitao me kako se osjećam te ima li potrebe za smještajem u bolnici. S obzirom na to da nisam loše, a kod kuće imam mogućnost samoizolacije od ostalih članova obitelji, rekao sam mu da ću ostati doma – kazao je Ninčević.

Ninčević: Ostanimo ljudi, nemojmo stigmatizirati bolesne!

Ne zna kako se zarazio. Nije bio u inozemstvu, koristio je zaštitnu masku, ali po prirodi posla, kao član Stožera civilne zaštite Solina, bio je kontaktu s dosta ljudi iz rizičnih skupina. Dobio je upute kako se liječiti.

– Dok sam imao povišenu temperaturu, snižavao sam je uobičajenim lijekovima. Pijem i puno tekućine, vrućih čajeva. Nema specifičnog lijeka, ublažavamo simptome i čekamo da prođe. Iz mog iskustva, a znamo da je svako oboljenje individualno, kod mene je blaži oblik koji se može opisati kao kombinacija gripe i prehlade. Nije ugodno, ali dobro je, zasad – govori Ninčević i poziva na poštivanje mjera koje je propisao Nacionalni stožer, ali i na to da u ovim teškim vremenima ostanemo ljudi.

– Želim iskoristiti prigodu i poslati poruku da ne treba stigmatizirati ljude koji su zaraženi ili su u karanteni. Primjećujem strah i on je razumljiv, ali stigmatizacija nije dobra. Neće nas korona uništiti, preboljeli smo mi i teže bolesti. Naravno, nemojte je shvatiti olako. Apeliram na sve vas, budite oprezni, ne odlazite nepotrebno od kuće – kaže Ninčević za Večernji list.

FOTO: Privatne fotografije obitelji Radulović; preslika web stranice Večernji.hr