Što učiniti kada fasadni BOJLER u višestambenoj zgradi otkaže poslušnost, a novi se ne može nabaviti? Što učiniti kada fasadni BOJLER u višestambenoj zgradi otkaže poslušnost, a novi se ne može nabaviti?
Gotovo nitko o tome ne razmišlja dok se ne nađe u toj situaciji jer su ljudi u Hrvatskoj slabo informirani da se stari plinski... Što učiniti kada fasadni BOJLER u višestambenoj zgradi otkaže poslušnost, a novi se ne može nabaviti?

Gotovo nitko o tome ne razmišlja dok se ne nađe u toj situaciji jer su ljudi u Hrvatskoj slabo informirani da se stari plinski bojleri više ne mogu jednostavno zamijeniti novim, nego da su na našem tržištu dostupne samo nove tehnologije koje zahtijevaju drugačije dimnjake. Moguća rješenja problema ponudili su Dražen Pomper, direktor tvrtke Monel d.o.o. i Zdravko Šenjug, predsjednik Hrvatske dimnjačarske udruge

Nedavno smo na redakcijski e-mail primili zanimljiv upit našeg čitatelja G. B. koji prenosimo u cijelosti:

“U našoj stambenoj zgradi s 50 stanova i 12 poslovnih prostora, izgrađenoj 1999. godine, ugrađeni su konvencionalni plinski bojleri (60-ak bojlera različitih proizvođača), tzv. fasadni koji su neovisni o zraku iz prostora u koji su smješteni. Na Schiedelove izolirane dimnjake spojeno je 5 do 6 i 10 do 11 plinskih bojlera.

S obzirom na nove ErP smjernice EU (citiram: ‘Još jedna posljedica promjena je da, uz jednu iznimku, više neće biti moguće ugrađivati nekondenzacijske uređaje za grijanje. S obzirom da su energetski učinkovitiji, kondenzacijski uređaji za grijanje će sada biti standardno rješenje za većinu malih i srednjih ugradnji.’ ‘Novi uređaji konvencionalne tehnologije grijanja, neovisni o zraku u prostoriji, nakon toga više se ne smiju prodavati niti instalirati’.) zanima me sljedeće:

– Kako se navedene smjernice odnose na našu zgradu?

– Kako nabaviti i ugraditi novi fasadni bojler ako se isti više ne proizvode i ne smiju ugrađivati?

– Što nam je činiti vezano za opisane plinske bojlere i dimnjake u našoj zgradi u budućnosti?”

Odgovore na pitanja našeg čitatelja potražili smo od Dražena Pompera, direktora tvrtke Monel d.o.o. iz Zagreba koja se bavi upravljanjem zgrada te Zdravka Šenjuga, predsjednika Hrvatske dimnjačarske udruge (HDU) koja jedina uporno ukazuje na probleme koji nastaju uslijed zamjene starih bojlera s naprednim kondenzacijskim uređajima.

Dražen Pomper

‘Dvije različite vrste bojlera ne mogu se spajati na istu dimovodnu cijev. Stoga svi stanari koji su priključeni na istu dimovodnu cijev trebaju imati istu vrstu uređaja. Ono što vaš čitatelj i njegovi susjedi trebaju učiniti, a što čeka i sve ostale koji žive u višestambenim zgradama, je sanacija dimnjaka i ugradnja novih kondenzacijskih uređaja. Postoji i drugo rješenje – ugradnja mini kotlovnice u zgradi, što je efikasnije i jeftinije rješenje, no mnogi od toga zaziru’, otkrio nam je Dražen Pomper, direktor Monela.

Budući da se tvrtka Monel bavi upravljanjem zgrada i da je među najuspješnijima u prijavljivanju zgrada za energetsku obnovu, direktora Pompera upitali smo i koliko košta zamjena dimnjaka u višestambenim zgradama te sufinancira li Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i obnovu dimnjaka.

‘Sanacija dimnjaka košta oko 500 kuna po metru dužnom, a izvodi se uvođenjem novih cijevi u postojeće kanale. Obnova dimnjaka sufinancira se samo u sklopu cjelovite energetske obnove, a ne samo za sebe’, kazao je Pomper.

Riječi zagrebačkog upravitelja zgradama potvrdio je i Zdravko Šenjug, prvi čovjek HDU.

Zdravko Šenjug

‘Kada se radi o stambenim zgradama problemi nastaju zato što se promjena bojlera na jednom dimnjaku, koji mora biti saniran za potrebe priključenja kondenzacijskog ložišta, mora primijeniti u svim stanovima koje veže taj dimnjak. Osim ukoliko zgrada ima više dimovodnih kanala pa se neki saniraju za nove kondenzacijske bojlere, a neki koji nemaju potrebe i problema ostanu na postojećima uz odgovarajuće presjeke. Uglavnom, na istom dimnjaku ne mogu biti zajedno klasični i kondenzacijski aparati’, istaknuo je Zdravko Šenjug, predsjednik HDU te dodao: ‘Problem je nastao kada je EU prestala plasirati klasične tzv. turbo bojlere na naše tržište. Nigdje nije ništa zabranjeno za sada. Oni se i dalje proizvode i prodaju u zemljama koje nisu članice EU, npr. ima ih u BiH i u Srbiji u slobodnoj prodaji. Službeno radi se o bojlerima sa zatvorenom komorom izgaranja koji rade neovisno o zraku u prostoriji. Oni mogu biti spojeni na dimnjak (posebne vrste), kroz krov van ili kao većina kroz zid van na fasadu što je najčešći slučaj pa ih zato i zovu fasadni. Već nekoliko desetljeća europski pa i naši propisi ograničavaju postavljanje bilo čega na fasadu, ali se većina distributera toga ne pridržava pa je više od 80% fasadnih bojlera neispravno postavljeno’.

Dimnjačari se na terenu već susreću s problemima vezanim uz zamjenu konvencionalnih plinskih bojlera s kondenzacijskim uređajima.

Kao prvo, ljudi su slabo upoznati s činjenicom da se stari plinski bojleri više ne mogu jednostavno zamijeniti novim, nego da su na našem tržištu dostupne samo nove tehnologije koje zahtijevaju drugačije dimnjake. U to se osobno uvjerila i autorica ovog teksta koja je nedavno bila na sastanku suvlasnika u zgradi u kojoj živi. Svima prisutnima, od kojih je više od 50 posto osoba u mirovini, bila je to prva vijest, baš kao i predstavnici sustanara koju upravitelj o tome uopće nije informirao. Ako se pitate kako su susjedi reagirali na novu informaciju, odgovor je kratak – uznemireno!

A zašto su informacije na ovu temu važne, svjedoči slučaj jedne zagrebačke umirovljenice kojoj se pokvario fasadni bojler do te mjere da ga serviser više nije mogao popraviti. Da stvar bude zamršenija, njezini susjedi u zgradi su prije 3 do 5 godina promijenili bojlere te su isti u dobrom stanju ‘pa im ne pada napamet da mijenjaju uređaje radi nje’. S obzirom da u Hrvatskoj nije uspjela kupiti novi fasadni bojler, a da njezini susjedi nisu bili zainteresirani za sanaciju dimnjaka i ugradnju kondenzacijskih uređaja, novi je bojler, po dobronamjernom savjetu svog dimnjačara, kupila u susjednoj BiH. Kupovina bojlera u BiH za jednu 80-godišnjakinju koja ondje nema baš nikoga poznatoga, složit ćete se, pravi je podvig.

‘Novi uređaji, baš kao i sanacija dimnjaka je veliki izdatak za sve stanare u zgradi, a osobito za ljude u mirovini. Kod nas se još ne sufinancira samo sanacija dimnjaka i kupovina visokoučinkovitih uređaja kao što je to praksa u drugim zemljama. Ako je upravitelj stambene zgrade zainteresiran i ako to visina pričuve dozvoljava, sve se može odraditi preko upravitelja, kredita i pričuve zgrade’, rekao je Zdravko Šenjug te dodao: ‘Drugo moguće rješenje je da se novi fasadni bojleri nabave u susjednim zemljama, BiH i Srbiji ili preko zastupnika i plinoinstalatera koji očigledno imaju neke svoje izvore budući da se isti i dalje ugrađuju na novim stambenim objektima’.

Predsjednika HDU pitali smo i koje dimovodne cijevi preporuča za zamjenu starih.

‘Danas već svi zastupnici kondenzacijskih tehnologija imaju i svoje originalne plastične cijevi koje instalateri postavljaju prilikom instaliranja uređaja tako da je najbolje informirati se o tome prilikom odabira novih aparata’, zaključio je Šenjug.

Komentari