Supruga i sin ratnog invalida SKUPLJAJU GRANE na Jarunu DA SE NE SMRZNU Supruga i sin ratnog invalida SKUPLJAJU GRANE na Jarunu DA SE NE SMRZNU
DRŽAVA OŠTETILA BRANITELJA DA BI OBEŠTETILA OFICIRA JNA?

Supruga i sin ratnog invalida SKUPLJAJU GRANE na Jarunu DA SE NE SMRZNU

Zagreb 29. prosinca 2016. D.K.

Sonji Andačić i njezinom suprugu, hrvatskom ratnom invalidu, sud u Korčuli je oduzeo kuću koju im je ustupila Općina Orebić te je presudio da... Supruga i sin ratnog invalida SKUPLJAJU GRANE na Jarunu DA SE NE SMRZNU

Sonji Andačić i njezinom suprugu, hrvatskom ratnom invalidu, sud u Korčuli je oduzeo kuću koju im je ustupila Općina Orebić te je presudio da moraju plaćati po 1000 kuna odštete bivšem pukovniku JNA iz Beograda. Branitelj je umro, a njegova nevjenčana supruga ostala je bez doma i bez primanja. Ona i sin sada se smrzavaju, jer ih ovršuje vlasnik kuće, iako im je njegovu vikendicu Općina svojedobno dala na korištenje. Ako su u Općini to učinili protupravno, zašto oni ne odgovaraju? I ne plaćaju odštetu?

Zašto je ponekad bolje, nakon smrti bližnjega, odreći se svakog nasljedstva i zbog čega ne treba vjerovati institucijama RH čak ni kada vam besplatno daju kuću na korištenje, pokazuje nevjerojatna priča Sonje Andačić, ovršene i blokirane udovice hrvatskog branitelja, kojoj su hrvatske institucije načinile veliku nepravdu.

Gospođi Andačić i njezinom nevjenčanom suprugu sud je, naime, oduzeo kuću koju im je na korištenje nekoliko godina ranije ‘na čuvanje ustupila’ Općina Orebić te je presudio da moraju plaćati po 1000 kuna mjesečna naknade bivšem pukovniku JNA iz Beograda, jer su više godina živjeli u njegovoj vikendici.

Sud pri tom nije, čini se, u obzir uzeo činjenicu da je Općina Orebić, sudeći po dokumentima, gospođi Andačić i njezinom suprugu Željku Gotalu ustupila nekretninu na korištenje, da su potpisali papire, te da su iselili iz te kuće, nakon što je sud presudio u korist G. V. iz Beograda.

Unatoč svemu tome, obitelj nedavno preminulog hrvatskog ratnog vojnog invalida još je i kažnjena obvezom plaćanja naknade nekadašnjem oficiru JNA, premda je Općina Orebić, sudeći prema dostupnoj dokumentaciji, odgovorna za izdavanje rješenja o korištenju tuđe kuće (uredništvo portala Promise.hr u posjedu je opširne dokumentacije koja, prema svemu sudeći, potvrđuje ovu pričuj).

Sva ta nepravda hrvatskog je branitelja Željka Gotala i pogurnula prerano u grob, uvjerena je njegova nevjenčana supruga. Umro je 10. studenoga od posljedica tumora, sa svega 47 godina života.

”Željko je bio dragovoljac Domovinskog rata, ranjen je na ratištu u Vinkovcima te je bio 40 postotni ratni vojni invalid. No osim fizičke invalidnosti, bolovao je i od PTSP-a. Kasnije je obolio od tumora i više se nije mogao kretati, no nismo uspjeli dobiti 100 postotnu invalidnost, jer je prije toga preminuo”, ističe Sonja Andačić, nevjenčana supruga hrvatskog branitelja Željka Gotala.

Prisjetila se potom ‘sretnog događaja’ od prije 20 godina, događaja koji im je trebao riješiti najveće brige, no koji im je zagorčao život i zbog kojega je sve krenulo nizbrdo.

”Te 1996. ili 1997. obratili smo se Općini Orebić s molbom da nam pomognu riješiti stambeno pitanje. Rekli su da imamo pravo koristiti vikendicu vojnih lica iz JNA koji su napustili Hrvatsku. Ljudi iz Općine donijeli su nam ključeve, napravili popis inventara, a tadašnji načelnik Općine dao nam je ugovor o stanovanju, ključ od kuće te napomenuo da trebamo održavati kući i plaćati režije. Kazao je i da čuvamo račune za ono što smo uložili. No odjednom se, 2001. godine, u Orebiću pojavio vlasnik vikendice. Došao je iz Beograda i tražio policijsku zaštitu. Tužio nas je sudu. Brzo je zakazana rasprava i moj Željko dobio je poziv na sud. Njemu je sve to bilo nevjerojatno. I tužno i smiješno. Na dan kada je pozvan na ročište popio je nekoliko tableta više nego je to uobičajeno činio, jer ga je poziv zbog tužbe dodatno uznemirio. Na kraju nije ni došao na raspravu. Ubrzo je Općinsku sud u Korčuli presudio u korist G. V. Naložili su da mu moramo plaćati po 1000 kuna mjesečno zbog toga što smo šest godina koristili njegovu vikendicu”, ističe Sonja Andačić.

Dodaje da je vlasnik ubrzo dao kuću na prodaju te da je njezin suprug podigao kredit ne bi li otkupili kuću u kojoj su godinama živjeli.

”Od Hrvatske poštanske banke dobili smo 43.000 eura stambenog kredita za kuću, no G. V. ju je prodao za 90.000 eura, drugom kupcu. Mi smo iz te kuće izašli 2002., ili 2003. godine te smo preselili kod prijatelja. Željkov otac odlučio je banci jednokratno vratiti kredit, kako novac ne bi potrošili u druge svrhe. Tako smo ostali bez novca za kuću, dok je država računala da nam je riješila stambeno pitanje. Sada sam sa sinom podstanar na zagrebačkom Jarunu. Moram plaćati 1500 kuna stanarine, plus režije. Od 1. studenoga, nakon suprugove smrti, nemam nikakvih primanja. Živim od friškog zraka. Prije toga smo živjeli od Željkove mirovine u iznosu od 3200 kuna. Od tog iznosa svaki mjesec smo vlasniku kuće morali davati 1000 kuna, pa nam gotovo ništa nije ostajalo. No, sada je još gore. Sin mi se u kratko vrijeme dva puta razbolio, sada leži s temperaturom od 40 stupnjeva, a mi nemamo drva da zagrijemo trošnu kuću u kojoj smo podstanari”, napominje gospođa Andačić.

Nastavlja riječima da još nije bila ostavinska rasprava, zbog čega nije uspjela ishoditi pravo na obiteljsku mirovinu, a nije uspjela dobiti ni dječji doplatak, jer im je sin bio prijavljen na oca.

”Na ostavinskoj nemamo što naslijediti, osim Željkovih dionice vrijednih 32.000 kuna. No, javni bilježnik mi je savjetovao da se odreknem naslijeđa, jer ako naslijedim dionice, naslijedit ću i Željkov dug i obvezu plaćanja naknade za korištenje kuće. Strašna je to nepravda. Trebao je tužiti Općinu Orebić, a ne nas. Nismo nogom otvorili vrata, Općina nam je dala rješenje. No, mi ispaštamo, a ne oni. Trajno smo ovršeni, a G. V. je prvi na naplati. Situacija je bezizlazna i ne vidim svjetlo”, dodaje razočarana žena.

Ističe da se za pomoć obraćala se na sve moguće adrese, da je obilazila socijalne i gradske službe, Savjetovalište za blokirane, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zakladu za branitelje, no nitko joj, tvrdi, nije ponudio konkretnu pomoć.

”Sin i ja već mjesecima nemamo za grijanje, nemamo što jesti, nemamo od čega živjeti. Obilazim uvečer Jarun i skupljam grane, pa nosim u kuču da se malo ugrijemo. Po hranu odlazim u Caritas. Elektra nam je poslala opomenu pred isključenje i čekam kada ćemo ostati u mraku. Znala sam koji put uključiti grijalicu, da mi se sin ugrije, no nemam otkud platiti struju, a ni druge režije. Baka koja nam je iznajmila kuću je umrla, a ostavinska rasprava još nije bila, pa zbog te okolnosti, ali i zbog korektnosti tih ljudi i dalje koristimo kuću, iako stanarinu ne plaćamo”, priča gospođa Andačić.

Dodaje da je u prosincu pisala ministru branitelja Tomi Medvedu i molila za pomoć, ali da odgovora nije dobila. Zvala je, kaže, HVIDRU da ih zamoli da joj pomognu nabaviti drva za ogrjev, ali su joj rekli da je rok istekao 1. listopada.

”Muž mi je umro mjesec dana prekasno. Bila sam i u Zakladi za branitelje, ali i tamo sam zakasnila. Šiba me sa svih strana. Možda me se i sjete jednog dana, ako prije toga ne budem imala štrik oko vrata”, rezignirana je udovica hrvatskog branitelja Željka Gotala.

Bila je, kaže, i u Savjetovalištu za blokirane Stranke rada i solidarnosti u Praškoj ulici u Zagrebu. Tamo su djelatnici skupili 750 kuna i darovali njezinog sina za Svetog Nikolu. No taj novac se odavno istopio.

Etna Mustapiić, voditeljica Savjetovališta za blokirane građane, o teškoj situaciji Sonje Andačić izvjestila je novinara portala Promise.hr te je zamolila da napišemo priču o sudbini te žene, ne bi li potaknuli institucije i pomogli njoj i sinu.

S tom namjerom smo se i obratili Ministarstvu hrvatskih branitelja i Gradu Zagrebu.

”Zašto Ministarstvo branitelja ne pomogne gospođi Sonji Andačić, nevjenčanoj supruzi pokojnog hrvatskog ratnog vojnog invalida Željka Gotala, koja gladuje i smrzava se zajedno s njihovim maloljetnim sinom, jer je nakon smrti supruga ostala bez primanja? Zar supruga hrvatskog branitelja treba umrijeti od gladi i smrzavanja jer joj država za koju joj se suprug borio ne može ili ne želi pomoći?

Je li Vam poznato da su Sonja Andačić i njezin nevjenčani suprug Željko Gotal doživjeli nepravdu, kada je sud u Korčuli presudio da bivšem oficiru JNA moraju plaćati svaki mjesec 1000 kuna odštete, jer su koristili njegovu vikendicu, iako im je vikendicu na korištenje s pismenim rješenjem ustupila Općina Orebić?

Znate li da je Sonja Andačić i dalje dužna to činiti, iako nema primanja i iako nema ni za stanarinu (podstanar je na Jarunu, uvečer skuplja grane borova oko jezera kako bi sebe i maloljetnog sina mogla bar malo ugrijati)?

Zar Ministarstvo branitelja, odnosno ministar Tomo Medved, ne mogu bar ponuditi ogrjev gospođi Andačić, da se žena i dječak ne smrznu na ovoj hladnoći? Gospođa Andačić tvrdi da se u prosincu pismom obratila ministru te ga je molila pomoć, makar za čokoladu za Božić za njezinog sina, no nije dobila nikakav odgovor. Zbog čega?”, upitali smo Ministarstvo branitelja te ih zamolili da nam odgovore do kraja radnog dana.

I nakon što smo poslali upit, nazvala nas je djelatnica Ministarstva i zamolila da pričekamo još jedan dan s objavom teksta, jer su odlučili pomoći nesretnoj ženi!

U petak popodne stigao je i službeni odgovor Ministarstva branitelja.

”Gospođa Sonja Andačić obratila se u prosincu 2016. godine Ministarstvu hrvatskih branitelja sa zamolbom za financijsku pomoć. Zahtjev je pozitivno riješen te se očekuje isplata sredstava u ovom tjednu. Nastavno na pitanja stambene problematike, pok. Željko Gotal, izvanbračni suprug gđe Andačić, ostvario je pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana u vlastitoj organizaciji za tri osobe 2004. godine sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji. Stoga, sukladno Zakonu i ostvarenom pravu na stambeno zbrinjavanje, Ministarstvo nežalost nije u mogućnosti postupati po tom pitanju.

Također Vam želimo skrenuti pozornost da, sukladno Zakonu i propisanim uvjetima, članovi obitelji umrloga HRVI iz Domovinskog rata imaju pravo na obiteljsku mirovinu koja se može ostvariti podnošenjem zahtjeva za obiteljsku mirovinu i potrebnih dokaza nadležnom tijelu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema mjestu prebivališta.

Ujedno, službenici iz nadležnog Centra za psihosocijalnu pomoć prema mjestu prebivališta obići će gospođu Sonju Andačić i sina te ih uputiti u sva prava i načine ostvarivanja istih”, stoji u priopćenju kojega je potpisao Ivan Anton Žlimen, tajnik kabineta ministra hrvatskih branitelja.

Sličan upit smo poslali smo i Gradu Zagrebu.

”Može li Grad Zagreb, odnosno gradonačelnik Milan Bandić, učiniti nešto da pomogne gospođi Sonji Andačić, nevjenčanoj supruzi pokojnog hrvatskog ratnog vojnog invalida Željka Gotala, koja gladuje i smrzava se u podstanarskom stanu na Jarunu, zajedno sa njihovim maloljetnim sinom, jer je nakon smrti supruga ostala bez ikakvih primanja?

Supruga hrvatskog branitelja mogla bi umrijeti od gladi i smrzavanja, jer joj država za koju joj se suprug borio ne želi, ili ne može pomoći. Može li Grad Zagreb i gradonačelnik Bandić, poznat po socijalnoj osjetljivosti, pomoći gospođi Andačić i njezinom maloljetnom sinu?

Je li odgovornima u Gradu Zagrebu poznato da su hrvatski branitelj Željko Gotal i Sonja Andačić godinama plaćali oficiru JNA odštetu od 1000 kuna mjesečno, da je Sonja Andačić i dalje dužna to činiti, iako nema nikakvih primanja i iako nema ni za stanarinu?

Može li Grad Zagreb, odnosno gradonačelnik  Bandić, ponuditi bar ogrjev gospođi Andačić, da se žena i dijete ne smrznu na ovoj hladnoći? Može li im Grad Zagreb možda pomoći rješiti stambeno pitanje (sedamnaestogodišnji dječak ide u Ugostiteljsku školu u Utrinama, no nema osobnu iskaznicu jer ne mogu dobiti boravište, majka se boji da ga policija ne zaustavi i ne zatraži osobnu. I dječak i majka su promzrli, često gladni)?”, upitali smo Odjel za informiranje Grada Zagreba.

Isti dan nazvao nas je Josip Krajina, Voditelj službe za informiranje Grada Zagreba te kazao da gradski Ured za branitelje radi na slučaju, da provjeravaju što se može učiniti te da će svakako pomoći gospođi Andačić, s čijom su sudbinom upoznati. Znaju, rekao je, da je njezin pokojni suprug od Grada tražio stan.

Do objave ovog teksta odgovor iz Grada Zagreba još nije stigao, no objavit ćemo ga čim stigne. S nadom da bi, nakon što priča bude objavljena, promrzli žena i dječak mogli biti odgovarajuće zbrinuti.


Evo kako možete pomoći majci i sinu

Zbog velikog interesa javnosti i brojnih upita građana koje zanima kako bi mogli pomoći gospođi Sonji Andačić i njezinom maloljetnom sinu, naknadno smo odlučili objaviti broj žiro računa sedamnaestogodišnjeg Leona Gotala, kako bi građani, ako žele, mogli pomoći obitelji novčanim prilozima.

Broj računa u Hrvatskoj poštanskoj banci je: HR3723900013218946630

 

Komentari