‘Svatko tko se suprostavio Slobodanu Miloševiću, postao je neprijatelj vlasti u Hrvatskoj!’

Tanja Belobrajdić je vukovarska braniteljica i autorica nagrađivanog romana ‘Crni kaput’, a Boris Dežulović ju naziva ‘nekadašnjom mučiteljicom iz zatvora u Lori’ te ju optužuje da je roman napisala po sjećanju na vlastita iskustva mučenja zarobljenika u Lori. Ne zanima ga što je književnica više puta na sudu dokazala da to nema veze s istinom

 ”Moja šutnja nije znak da ne znam. Nije znak da ne čujem, ne vidim, ne pročitam (da ju nazivaju nekadašnjom mučiteljicom iz zatvora u Lori). Moja šutnja je znak da nemam, nakon dvadeset godina reći ništa više nego što sam rekla na relevantnim mjestima. Koliko to nekome zvučalo kao floskula, ja sam legalist. Stoga nisam nikada vodila osobne obračune s pojedincima koji su se, iz nikad objavljenih izvora, financirali i putovali prikupljajući uvijek nove i sve zanimljivije izjave, koji su, preko mojih leđa pokušavali u mikrokozmosu stvoriti karijeru, a generalno promijeniti povijest. Sve tužbe koje sam do sada za klevetu podnijela, dobila sam. Neke su trajale i po deset godina. Ja sam čekala. Čekam i sada da ova hajka i linč prođe. Novine se trebaju prodavati, portali se trebaju čitati. Oni koji dobijaju novce iz istih izvora, ponovo ih trebaju zaraditi. Hvala svima koji me poznaju na podršci, kao i onima koji me uopće ne poznaju na maštovitim željama i mišljenjima. Kako sam se, ja ozloglašena, umjesto da se krijem u mišjoj rupi brinući kada će netko viknuti – “To je vuk!”, da se ne vidi tko je zaklao ovcu, usudila izaći iz relativne anonimnosti u kojoj sam trebala strepiti kada ću za potrebe dnevne politike biti opet prozvana, kada će opet biti ukazana činjenica na “moj miran život”, i objavila knjigu vezanu uz tematiku Domovinskog rata, mogla sam vrlo lako pretpostaviti kakve će reakcije određenih krugova biti. Moram priznati da sam od nekih “novinara” (neka mi oproste novinari), očekivala barem više objektivnosti, napisala je vukovarska braniteljica i književnica Tanja Belobrajdić na svom facebook profilu, kao odgovor na pljuvanje kojim ju je u svom tekstu prije par dana počastio Boris Dežulović, novinar koji često voli na najvulganije načine vrijeđati ljude s kojima ne dijeli isti svjetonazor i iste stavove (nedavno je zbog primitivnog vrijeđanja više osoba izgubio parnicu na Županijskom sudu u Splitu – zbog teksta o ‘gnjidama’).

Belobrajdić nije, ali  Mladen Bajić jest umiješan u skandal s Lorom

Tanja Belobrajdić je, da podsjetimo, vukovarska braniteljica i autorica nagrađivanog antiratnog romana ‘Crni kaput’, a Boris Dežulović u nedavno objavljenom tekstu ‘Japanci u Lori ili funkcija šupka’ vukovarsku heroinu naziva ‘nekadašnja mučiteljica iz zatvora u Lori’ te ju optužuje da je roman napisala po sjećanju na vlastita iskustva, odnosno opisujući, navodno, vlastoručna mučenja zarobljenika u ‘logoru Lori’, u kojem je, kako tvrdi Dežulović, Tanja Belobrajdić na najokrutniji način mučila srpske zarobljenike.

Ne bi taj Dežulovićev napad bio toliko skandalozan (navikla je već hrvatska jasnost), da Tanja Belobrajdić nije pravomoćno dobila više sudskih postupaka protiv onih koji su je klevetali na sličan način kao što to sada radi Dežulović. Dokazala je da nije istina da je mučila zarobljenike u Lori, kao što je više puta dokazano da je ‘slučaj Lora‘ u stvari najobičnija namještalja, odnosno politički montirani proces koji je trebao poslužiti da se pogura optužnica u Haagu protiv vodstva Hrvatska i teza da su Tuđman i hrvatski vojni i politički vrh osmislili udruženi zločinački pothvat protiv srpskog stanovništva u Hrvatskoj (karte je dijelio Slobodan Milošević i tu činjenicu teško je iskriviti ili krivotvoriti).

”Tanja se dugo suzdržavala nakon što su je ranije neosnovano optuživali zbog Lore, no kada joj je prekipjelo, tužila je sve koji su je blatili i sve je sudove dobila. Ti procesi su trajali od 5 do deset godina, no pravomoćno je presuđeno uvijek u njezinu korist. Danas je, osim toga, poznato da Lora nije bila nikakav logor, već mali vojni pritvor bivše JNA, a potom vojni pritvor Hrvatske vojske. Godinama se govori o nekakvom koncentracionom logoru, kao da je Lora isto što i Auschwitz ili Dachau. Činjenica je, osim toga, da je Mladen Bajić bio vojni tužitelj u vrijeme događaja u Lori i da su vojnici po njegovu nalogu privodili pojedine Srbe, da bi on kasnije optužio te iste vojnike za ratni zločin, iako su samo ispunjavali njegove naloge. Tanja Belobrajdić bila je pripadnica vojne policije Hrvatske vojske u Vukovaru i članica Zbora narodne garde. Bila je hrabra i pouzdana, a u Vukovaru je ostala do samog kraja, odnosno išla je u proboj neposredno prije pada Vukovara. No, i na njenom primjeru se dokazalo da je svatko onaj koji se suprostavio nacističkom režimu Slobodana Miloševića, postao neprijatelj strukturama na vlasti u Hrvatskoj! Sustavni progon hrvatskih branitelja provodi se već 25 godina. Iz istog razloga su vukovarski branitelji proglašeni rušiteljima ustavnog poretka, mnogi su zatvarani, mučeni, u lisicama sprovođeni kroz Sabor i na druge načine omalovažavani. Ne znam što smo trebali učiniti. Da smo popustili već za jedan dan i da smo odmah Vukovar prepustitli agresoru, kao neki drugi gradovi u Hrvatskoj, vjerojatno bi sve bilo u redu i valjda bi nas tada proglašavali herojima. Ovako, doživljavamo samo napade, progone i omalovažavanja. Očito je da Boris Dežulović provodi nečiju politiku u tom smjeru: politiku sustavnog omalovažavanja Domovinskog rata i sramoćenja Republike Hrvatske”, ističe Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara te nekadašnji suborac Tanje Belobrajdić.

Mnogi branitelji doživjeli napade po istom scenariju

Dodaje potom da se prilikom napada na branitelje, a pogotovo na vukovarske branitelje, godinama ponavlja isti scenarij: nalijepe im lažne optužnice, koje se potom beskrajno ponavljaju u medijima…. Ako pak sud presudi – kao u slučaju Tanje Belobrajdić – da su ti napadi neutemeljeni i lažni – to gore po sud.

”Dežulović se ponaša kao osoba koje ja pozvana da provodi javni linč. Ako sud donese presudu u korist onoga kojega on blati, onda ne valja sud i on tu odluku ne priznaje. Uvijek se ponavlja isti scenarij, koji svjedoči o tome kakve antihrvatske strukture već godinama imamo na vlasti u Hrvatskoj”, zaključuje Borković.

Slično pojašnjenje skandala s Dežulovićem nudi i povjesničar dr. Josip Jurčević, koji je godinama istraživao događanja u Lori te na osnovu rezultata tog istraživanja napisao feljton u kojem je do u detalja razobličio prevaru, odnosno razotkrio da se radi o montiranom političkom procesu koji je trebao pomoći haaškom tužiteljstvu da osudi hrvatski politički i vojni vrh.

Uvijek u vrijeme Dana sjećanja, napadaju nekoga tko pripada Vukovaru

”Svake godine se u vrijeme obilježavanja Vukovara na isti način napada netko tko je povezan s Vukovarom, tko pripada Vukovaru. Tanja Belobrajdić nedavno je dobila književnu nagradu pa su zato odabrali baš nju, kao što su ranije na isti način napadali Borkovića ili Merčepa ili Milu Dedakovića…. Po tom obrascu – po kojem se godinama provode napadi na vukovarske branitelje – Vukovarci su krivi što je bio genocid u Vukovaru! Drugi razlog zbog kojega su krenuli žestoki medijski napadi na Tanju Belobrajdić je to što je nedavno krenulo suđenje za Loru 2. Dok je Lora 1 vraćena na obnovu postupka, zbog iste stvari se pokreće Lora 2. Ponovno se napinju iz sve snage ne bi li napumpali nepostojeći slučaj. Činjenica da je Tanja Belobrajdić dobila nekoliko sudskih postupaka, za strukturu koja vlada Hrvatskom očito nije važna. Za njih zakoni ne vrijede, ističe Josip Jurčević.

Podsjeća potom da je kroz feljton o Lori dokazao da je gotovo sve o Lori izmišljeno, a cijelu tu izmišljenu optužnicu protiv Hrvatske osmislili su, kaže, domaći izdajnici na čelu s Mladenom Bajićem, kojemu je montirani političi proces, odnosno optužnica za izmišljeni slučaj Lora, poslužio kao odskočna daska za mjesto Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

”Cijela politika, sudstvo, DORH, mediji, pravosuđe su bili uključeni u tu namještaljku. Trebalo je osmisliti jedno takvo mjesto, kako bi se lakše dokazalo da je postojao udruženi zločinački pothvat. No, nakon što sam u opsežnom feljtonu sve te laži i konstrukcije razobličio, i Srbija je – u svojoj protutužbi protiv Hrvatske – posve odustala od Lore. U protutužbi su naveli sve moguće zločine, ili navodne hrvatske zločine, od Jasenovca do Međačkog džepa, samo Loru nisu spomenuli. I to dovoljno govori u kojoj mjeri se radi o montiranom procesu, koji se sada koristi isključivo za unutarnju upotrebu. Osam čuvara u vojno istražnom centru Lora je žrtvovano za tu svhru. Bajić je bio vojni tužitelj koji je naredio uhićenje ljudi, a koji je kasnije progonio hrvatske vojnike i čuvare koji su postupili po njegovu nalogu. Cijela korupcijska hobotnica u Hrvatskoj je u to umiješana. Sve sam to raskrinkao i objavio imena i sve moguće detalje, no ništa se nakon toga nije dogodilo. Nitko me nije tužio ni demantirao činjenice, no, ništa se promijenilo nije”, zaključuje pomalo rezignirano dr. Josip Jurčević, koji u više znanstvenih radova i knjiga sustavno dokazuje da Hrvatskom i danas vladaju strukture koje su vladale u bivšoj državi te da su te udbaško-koruptivne strukture danas još i puno jače i moćnije, nego što su bile u Jugoslaviji.

Podsjetimo da smo nedavno objavili i priču o neviđenom sustavnog progonu cijele obitelji Ivana Krmpotića, samo zato jer je Krmpotić, prvi nekomunistički šef ‘Udbe’ u samostalnoj Hrvatskoj (dužnost obnašao u svibnju 1990.) svjedočio na suđenju Perkoviću i Mustaču o njihovoj ulozi u ubojstvima hrvatskih emigranata. I u ekskluzivnom intervjuu za naš portal Ivan Krmpotić je potvrdio da mu je Udba uništila život, kao i njegovoj djeci. U poznim godinama bio je, kaže, prisiljen bježati iz vlastite zemlje u strahu za život. I čim je pristao svjedočiti o ulozi udbaša u likvidacijama hrvatskih emigranata, obje su mu kćeri gotovo istovremeno dobile otkaz.

”Oni i danas vladaju, u svim su porama društva, bilo da je riječ o politici, bankarskom sektoru, pravosuđu, policiji, vojski. Sve bivši UDBA-ši i njihova djeca. Uništili su nam vjeru, jer smo dobili državu, ali po njihovoj mjeri. Oni je vode. A mi, običan narod, smo u svemu tome nebitni”, istaknuo je u intervjuu za Promise.hr osnivač Prvog hrvatskog redarstvenika  i ključni svjedok na suđenju u Minhenu.