Sve je više zlostavljanja STARIJIH i otimanja njihovih kuća, a ročišta se ne zakazuju; žrtve strahuju za život!

”Na problematiku dosmrtnog uzdržavanja, kod kojeg se imovina odmah nakon sklapanja ugovora prebacuje na pružatelja skrbi, i svih negativnih posljedica i ekonomskog nasilja koji iz toga mogu proizaći , upozoravamo više godina. Ova vrsta ugovora često je sredstvo zlouporaba, zbog čega stariji ostaju i bez skrbi i bez imovine. U svim slučajevima nasilja nužno je brzo postupanje, a kada je riječ o starijima sporost u postupanju je dodatno problematična. Žrtve tada gube povjerenje u sustav te strahuju za život i zdravlje! Uvjeti pandemije su dodatno otežali rad sudova. Već dugo u Hrvatskoj imamo tu lošu percepciji pravosuđa među građanima, što ukazuje na probleme koji su postojali i neovisno o pandemiji”, upozorava Ured pučke pravobraniteljice RH te dodaje da su u zadnje vrijeme pritužbe starijih najčešće bile povezane s problemima uzrokovanim epidemijom

Zbog silnih pukotina u sustavu socijalne skrbi o starijima, mnogi stariji i usamljeni hrvatski građani preko oglasnika u zadnje vrijeme nude svoje kuće i stanove na dar nepoznatim osobama – samo da ih ovi povremeno obiđu, pomognu u domaćinstvu i popričaju s njima! Pri tom većina starijih nije ni svjesna da tim oglasima mame prevarante koji i inače traže starije i usamljene – kako bi ih nagovorili da potpišu ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te im tako oteli kuću (odmah nakon potpisivanja ugovora nekretnina bi prešla u njihove ruke, a od skrbi, vrlo vjerojatno, ne bi bilo ništa)?!

Na taj veliki problem upozorio je nedavno po tko zna koji puta Sindikat umirovljenika Hrvatske. 

Valja napomenuti da SUH već godinama traži zabranu takvih ugovora, ali im Ministarstvo pravosuđa godinama odbija taj po svemu logičan i opravdan zahtjev?!

”Znači li to da nadležno Ministarstvo pravosuđa ostaje pri pogodovanju lešinarskom lukrativnom biznisu cijele hobotnice umreženih sudaca, bilježnika, odvjetnika, zdravstvenih radnika, zaposlenih u sektoru socijalnih usluga i skrbi i drugih koji godišnje za siću uberu barem dvije tisuće nekretnina nezaštićenih starijih osoba?”, pitaju se u Sindikatu umirovljenika Hrvatske te tako razotkrivaju, prema svemu sudeći, stravičnu pozadinu ove vrlo tužne i ružne hrvatske priče.

Pandemija Covida 19 je, povrh svega toga, dovela do porasta nasilja prema starijima i njihovog sve većeg zanemarivanja, upozorio je nedavno UN, dok pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u RH upozorava na pogoršan položaj osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u vrijeme pandemije u Hrvatskoj.

S tim u vezi kontaktirali smo Ured pučke pravobraniteljice RH te smo pučku pravobraniteljicu, Tenu Šimonović Einwalter, odnosno njezine suradnike, zamolili da odgovore na nekoliko pitanja.

Informacije iz više izvora govore da mnoge starije osobe u Hrvatskoj pate zbog kronične usamljenosti te bolne izolacije, zbog siromaštva te bolesti koje, bez dovoljno novca, ne mogu odgovarajuće liječiti. Iz prve ruke sam doznao i za slučajeve nasilja i zanemarivanja starijih. Kakva su Vaša saznanja o svemu navedenom, odnosno je li i u Hrvatskoj, od početka pandemije, došlo do porasta nasilja prema starijima i njihovog sve većeg zanemarivanja?

Prema podacima MUP-a za 2020., evidentirano je 1095 žrtava obiteljskog nasilja prema starijima od 65, dakle čak nešto manje nego 2019., kada ih je bilo 1138. Međutim, ove brojke govore koliko je slučajeva evidentirano, a ne nužno i koliko je stvarno bilo nasilja nad starijima. Treba biti svjestan da je starijima, tijekom lockdown-a te uz ograničenu mogućnost neposredne komunikacije s nadležnim službama, prijavljivanje nasilja zasigurno bilo i otežano i rizično.

S druge strane, preliminarni podaci za 2020. iz Izvješća o radu Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji pokazuju da je u evidenciji sudova prošle godine 314 osoba starije životne dobi bilo žrtvom obiteljskog nasilja, dok ih je godinu prije bilo 247, uz napomenu da se podaci o nasilju nad korisnicima domova uopće ne prikupljaju.

Općenito gledajući, Hrvatska, nažalost, raspolaže vrlo ograničenim podacima vezanim za porast nasilja nad starijima, kako onih koji žive sa svojim obiteljima, tako i onih u domovima za starije i nemoćne. Zato i zagovaramo kvalitetnije prikupljanje informacija o ovom problemu, kao jednom od preduvjeta učinkovitijeg suzbijanja nasilja, ne samo tijekom pandemije, nego i inače. Probleme nije moguće kvalitetno rješavati, ako nismo svjesni njihovog stvarnog razmjera.

Zato mi je i žao što još uvijek nije implementirana preporuka naše institucije vezana za dopunu Pravilnika o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, posebno o počiniteljima i vrstama nasilja nad starijima te o poduzetim mjerama. Zbog toga je obiteljsko nasilje nad njima i dalje moguće pratiti samo kroz fragmentirane i parcijalno dostupne podatke što zasigurno ne daje pravo sliku stvarne situacije i otežava učinkovito suzbijanje ovog problema.

Obraćaju li se stariji Uredu pučke pravobraniteljice za pomoć, odnosno na što se najčešće u zadnje vrijeme žale?

Naravno, obraćaju nam se i stariji građani, a između ostalog i na njihovim pritužbama se temelje izvješća koja podnosimo Hrvatskom saboru. Vezano za probleme starijih ističemo njihov često težak imovinski položaj, potrebu bolje dostupnosti socijalnih usluga, pogotovo starijima koji žive u ruralnim područjima, zatim bolje dostupnosti domova za starije ako u njima žele živjeti, ali, primjerice, i omogućavanje članovima njihovih obitelji da lakše uzmu bolovanje, neplaćeni dopust, ili da im se omogući rad na pola radnog vremena kako bi mogli brinuti o starim i nemoćnim članovima obitelji. Sve su to problemi zbog kojih su nam se građani obraćali i čije bi rješavanje doprinijelo unaprjeđenju zaštite ljudskih prava starijih.

Inače, u posljednje vrijeme pritužbe su najčešće bile povezane s problemima uzrokovanim epidemijom, poput, primjerice, onih vezanih uz ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, nemogućnost pristupa liječniku ili čekanje ispred ambulanti i domova zdravlja. Mnogo pritužbi primili smo i vezano za situaciju u domovima za starije i ograničenje izlaska i zabrane posjeta, što je, nakon naše preporuke, ipak riješeno, zatim na nemogućnost posjeta nepokretnim osobama kada je to bilo dozvoljeno samo na otvorenom, na činjenicu da su oni u nekim domovima bili mogući samo na točno određene dane i u određeno vrijeme, ali i na nemogućnost korištenja parkova koji se nalaze u sklopu domova ili naplatu obroka korisnicima koji su iz njih privremeno izašli. Upravo u ovom području epidemija je razotkrila duboke i dugotrajne probleme institucionalne skrbi o starijima poput ilegalnih domova, premalog broja inspektora i neučinkovitog nadzora ili preniskih kazni.

U svakom slučaju, prava starijih osoba jedan su od prioriteta rada naše institucije i na njihovoj zaštiti radimo kroz nekoliko nadležnosti, od ombudsmanske koja je usmjerena na nezakonit rad tijela, zatim kroz mandat za zaštitu i promociju ljudskih prava, kroz naš rad kao središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, kao i kroz mandat Nacionalnog preventivnog mehanizma za prevenciju mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg kažnjavanja ili postupanja.

Mogu li, prema Vašim informacijama, stariji, usamljeni i bolesni danas u Hrvatskoj uopće doći do pravde – u slučaju nasilja prema njima i zanemarivanja; opće je poznato, naime, da je pravosuđe u Hrvatskoj vrlo sporo i selektivno i često ne funkcionira, a još je gore sada u doba pandemije?

Zaprimali smo i pritužbe da se ročišta mjesecima ne zakazuju ili se odgađaju, i to unatoč obvezi hitnog postupanja tijela u slučajevima obiteljskog nasilja, što dovodi da toga da žrtve gube povjerenje u sustav te strahuju za život i zdravlje. U svim slučajevima nasilja nužno je brzo postupanje, a kada je riječ o  starijim ljudima dugotrajni postupci i općenito sporost u postupanju su dodatno problematični. Uvjeti pandemije su naravno dodatno otežali rad sudova. Već dugo u Hrvatskoj imamo tu lošu percepciji pravosuđa među građanima, a što ukazuje na neke probleme koji su postojali i neovisno o pandemiji, a na kojima je potrebno raditi te time i podizati povjerenje građana u sudove.

Što bi trebalo učiniti da stariji, bolesni i usamljeni budu zaštićeniji, odnosno da mogu doći do sudske i policijske zaštite (osobe koje su zvale policiju kada su im prijetili susjedi gore spomenute gospođe iz Mesničke kažu da policija zbog toga drugi puta nije htjela ni izaći na teren…, nećak spomenute gospođe nakon toga je odustao od posjeta toj ženi koja već godinama ne izlazi iz stana)?

Što se tiče konkretno bolje zaštite starijih od nasilja u obitelji, svakako da je osvještavanje ovog problema i kvalitetnije prikupljanje podataka prvi korak za donošenje i drugih učinkovitih mjera. Stoga smo Ministarstvu pravosuđa i uprave preporučili da dopuni Pravilnik o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, posebno o počiniteljima, vrstama nasilja nad starijima i o poduzetim mjerama te da navedene podatke objavljuje svakih šest mjeseci.

Važno je i da sudovi u takvim slučajevima uistinu budu ažurni i brzi u rješavanju konkretnih slučajeva, jer se jedino na taj način osobama izloženim nasilju može pružiti stvarna pomoć, a nužno je i da sustav u tim slučajevima ima kapacitete za zbrinjavanje tih osoba.

Je li se Ured Pučke pravobraniteljice bavio slučajevima ‘otimanja’ imovine starijih osoba u Hrvatskoj? Poznati su, naime, brojni slučajevi kada odvjetnici, državni odvjetnici, suci, ali i druge osobe ,koriste informacije koje imaju o starijim osobama te kada s nekima – neposredno prije njihove smrti – potpisuju ugovore o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, s ciljem da se dokopaju njihove vrijedne imovine: često su ti stariji, vrlo bolesni i usamljeni ljudi ili prisiljeni nešto potpisati, ili potpisuju nešto što nisu ni razumjeli pa tako ostaju i bez kvalitetnog uzdržavanja i bez imovine. Koliko su česte ovakve zlouporabe, odnosno; kako spriječiti prijevare i otimanje imovine od starih, bolesnih i usamljenih ljudi?

Konkretni slučajevi, kako navodite, „otimanja“ imovine starijih, ali i drugih građana, pitanja su kojima se bave sudovi. Ono što mi u sklopu svojih zakonskih ovlasti možemo i činimo je identificiranje problema i predlaganje rješenja nadležnim tijelima kako bi se takve stvari onemogućile na sustavnoj razini, ili bar svele na najmanju moguću mjeru jer osoba koje će nekoga htjeti iskoristiti, će, nažalost, uvijek biti.

Na problematiku, prije svega, dosmrtnog uzdržavanja, kod kojeg se imovina odmah nakon sklapanja takvog ugovora prebacuje na pružatelja skrbi, i svih negativnih posljedica i ekonomskog nasilja koji iz toga mogu proizaći (za razliku od doživotnog gdje pružatelj skrbi imovinu može prebaciti tek nakon smrti primatelja), upozoravamo više godina, dajemo preporuke, a o ovoj temi smo proveli i istraživanje te organizirali okrugli stol kako bismo dodatno educirali starije osobe, ali i senzibilizirali cjelokupnu javnost.

Prema rezultatima istraživanja, više od dvije trećine ispitanika čulo je za dosmrtno, odnosno doživotno uzdržavanje, no manje od četvrtine zna koja je točna razlika između njih. To ukazuje na snažnu potrebu da se o ovoj temi više govori kako bi se podigla razina javne svijesti, posebno kod osoba starije životne dobi, o mogućnostima, pravima, rizicima i ostalim okolnostima sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ovaj institut  zamišljen je kao jedan od načina na koji starije osobe mogu doći do adekvatne skrbi u trenucima kada im je ona najpotrebnija, no, umjesto toga, ova vrsta ugovora često je sredstvo zlouporaba, zbog čega stariji ostaju i bez skrbi i bez svoje imovine. Nažalost, u većini slučajeva se primatelji uzdržavanja nadležnim tijelima javljaju nakon sklapanja ugovora, pa im preostaje jedino pokretanje sudskih postupaka radi njihova raskida, što je dugotrajan i neizvjestan proces.

Kako bi se to spriječilo, uz jačanje informiranja i edukacije građana, već niz godina zagovaramo uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama za primatelje dosmrtnog uzdržavanja, poput osnivanja registra pružatelja uzdržavanja, ograničavanje broja ugovora koji jedan uzdržavatelj može sklopiti, žurnost u postupanju sudova u slučajevima razvrgavanja ugovora, kao i osiguranje socijalnih usluga starijima koji su takve postupke pokrenuli”, ističu iz Ureda pučke pravobraniteljice RH, Tene Šimonović Einwalter.

FOTO: Pixabay; screenshot videosnimke