Sve na svijetu je izvedivo, pa i da se svi BRANITELJI UDRUŽE te potaknu optimizam i rast

Baš sve podsjeća na 1991. godinu kad je imati neovisnu i slobodnu Hrvatsku bilo nestvarno i nemoguće, ali smo pokazali da je to itekako moguće. Bog nas sigurno nije ostavio

U kojoj mjeri se ideja udruživanje hrvatskih branitelja i udruga u jedan klaster – koji bi omogućio da rade, stvaraju nove vrijednost i organizirano prodaju svoje proizvode kako bi mogli osjećati se korisno i dostojanstveno – svidjela mnogima, najbolje svjedoče brojni mailovi koje smo primili, kao i komentari ispod teksta o toj inicijativi, koju već dugo razrađuje naš suradnik, dragovoljac, domoljub i novinar, Mislav Benčević (o čemu smo pisali prije desetak dana).

Prenijet ćemo ovdje neke od najzanimljivijih i korisnih komentara čitatelja na temu koja je zagolicala mnoge (premda su nas pojedini branitelji izvijestili da se nešto slično i ranije pokušavalo, ali da su razjedinjenost i različiti interesi učinili svoje…).

”Podržavam ovaj projekt, kao i sadašnju vladu. Osim što smo zaboravili da nam državu vode TAJKUNI….koji žive od uvoza. Ako se njima ne povuče ručna, onda bojim se ništa od svega navedenog. Znamo da samo vlada to može. Prije investiranja morali bi u suradnji s ministarstvom razraditi moguće detalje. Da ne bi bili ismijani od dosadasnje vlade, koja bi jedva čekala tako nešto. I moramo znati da će oni raditi sve, samo da ne uspije. Želim svu sreću u daljnjem radu”, napisao je Željko Bartoš ispod našeg teksta ‘Kreće UMREŽAVANJE BRANITELJA – da bi proizvodili, stvarali, zarađivali i ozdravili RH’

”Imam 69 godina, dragovoljac sam od 15. listopada 1990. godine, ZNGRH. U invalidskoj mirovini…..osjećam se beskorisno, zakon je takav da zabranjuje invalidima bilo kakav rad i prodaju na prigodnim sajmovima, crkvenim svečanostima. Bavim se izradom autohtonih suvenira, no ne smijem ih nigdje prodavati… Zašto ne mogu, kao i drugi, platiti državne dadžbine i raditi nešto korisno za društvo? Apsolutno podržavam ovu akciju”, naveo je pak Zdenko Farkaš, umirovljeni časnik HV, ratni zapovjednik specijalne postrojbe za posebne namjene.

”U narodu kažu: Riječi vam se pozlatile! Prava je žalost da takva snaga, ako je rascjepkana, postaje nemoćna, zaključila je Blandina Marković-Randić.

Sonja Ilić je primijetila da se branitelji, kao prvo, moraju udružiti u jednu jedinu braniteljsku udrugu jer će samo tako biti jaki!

”Dok postoji ovoliko udruga neko drugi će s njima “vladati”! Tu se najbolje vidi potvrda one stare uzrečice : podjeli pa vladaj! Ne dozvolite da vas itko dijeli, ni po regijama, ni gradovima ni bilo čemu! Svi vi ste samo i jedino HRVATSKI BRANITELJI!”, zaključila je čitateljica.

I valja primijetiti da su čitateljice i čitatelji u pravu. Razjedinjenost branitelja, dugogodišnje pogodovanje uvozu te nepraktično zakonodavstvo doista su smetnja ovakvom projektu. No, ni te prepreke nisu nasavladive. Kontaktirali smo nekoliko osoba na pozicijama u Ministarstvu branitelje i Uredu predsjednice i ugodno se iznenadili pozitivnim reakcijama na sam spomen ovakve inicijative. Obećali su pomoći, pozvali nas na konkretne razgovore… Vjerujemo, dakle, da ćemo imati podršku institucija, kojima bi – ako rade u interesu Republike Hrvatske – trebalo biti u interesu aktiviranje, vitalnost i dobre emocije kod hrvatskih branitelja. No ako podrška i izostane, uvjereni smo da i bez nje, konkretnim akcijama, pisanjem o problemima i preprekama, ali i o uspjesima te širenjem zaraznog optimizma kroz objave na Promise.hr, možemo pomaknuti stvari s mjesta.

Mislav Benčević, dragovoljac Domovinskog rata te čovjek koji je više godina nakon rata, poslije moždanog udara, sedam dana bio klinički mrtav – da bi se osmi dan probudio i čiji entuzijazam i idealizam nisu ništa manji nego prije četvrt stoljeća, ovako nekako je to zamislio:

”Dragi branitelji i svi domoljubi koji ste za izgraditi i unaprijediti svoj dom pripravni,

priličan broj vas se svakodnevno javlja s istim ili sličnim pitanjima – što učiniti, kako i gdje se prijaviti i kako pomoći u ovom svehrvatskom projektu, radno nazvanom CROATIA BOOM, a kojemu sam, nepopravljivi romantik kakav jesam, još dodao i VICTORIA CROATICA pa, nek` stoji i to, dok čitavu priču ne krstimo!

Kao prvo, sretan sam i ponosan što sam kamenčić ili tek kotačić u ovom moćnom stroju koji će pokrenuti i u kojemu će se ogledati naš hrvatski narod koji ponovno pokazuje koliko mu je stalo do naše zajedničke države, što je indikativno i zasad i dovoljno i ohrabrujuće.

Budući da od svega srca želim da svi zajedno zasučemo rukave, stavimo i srca i glave skupa i svi zajedno, kako poručuje i general Gotovina, započnemo naš nov, zajednički, hrvatski, gospodarski i svekoliki preporod, samo ću vas informirati da je ovo sve u pravom smislu riječi prava porođajna muka, od koje ne odustajem, mada sve traje već priličan broj, dosad nažalost, jalovih godina.

Moja, naša poruka svima jest da je gotovo sve na svijetu izvedivo, ali, vjerujte mi na riječ, uistinu bi po svim otegotnim okolnostima lako, vjerojatno i opravdano, pesimisti odustali s mišlju da je nevjerojatno i neizvedivo pokrenuti hrvatsko gospodarstvo! No, pesimist nisam, umjereni sam optimist i moj je stav da sve, baš sve podsjeća na 1991. godinu kad je imati neovisnu Hrvatsku bilo nestvarno i nemoguće, ali smo pokazali da je to itekako moguće, a sada smo i svi toga živi svjedoci jer živimo u Hrvatskoj – neovisnoj i demokratskoj europskoj državi! Vjerujem i molim Boga, a činim sve što je u mojoj moći da ta „Naša najljepša zemlja na svijetu“ postane domovina zaposlenih, sretnih, zadovoljnih, solidarnih hrvatskih domoljuba u srcu Europe! A, Bog nas sigurno nije ostavio, kako pjeva i pjesnik, već nas je obilato podario!

Budući da je i danas ovo naše „dragovoljstvo“ prepoznato, zahvaljujem svima i prosljeđujem informaciju!

Svoje podatke – ime, prezime, kontakt broj i e-mail adresu; u kojemu gradu, mjestu ili selu živite, u kojoj županiji; jeste li član i koje braniteljske udruge; koliko članova broji vaša udruga, koliko vas je aktivnih, dobivate li, od koga i kolika materijalna sredstva, jeste li dosad, koliko i od koga dobili novčanih sredstva, poslovne prostore, zemljište ili druga materijalno-tehnička sredstava na korištenje ili u vlasništvo?

Čime se članstvo vaše udruge bavi, što vas povezuje; imate li kakvih planova čime bi se željeli baviti, za što imate preduvjete – znanja, sposobnosti, kapacitete i iskustva ili tek projekcije?

Koliko ste upoznati s gospodarskom situacijom u svojoj mikro ili makro sredini i na što biste Vi stavili naglasak kad biste donosili strategije za gospodarski razvoj vašega kraja?

Što ste po struci, čime se bavite, radite li ili ste drukčije u uključeni u neku gospodarsku djelatnost – vlasnik ste, suvlasnik ili dioničar tvrtke ili trgovačkoga društva, nositelj ste obrta ili OPG-a ili se na  drugi način bavite proizvodnjom dobara ili pružanjem usluga?

Odgovore na navedena pitanja u vidu kratkoga dopisa, molim vas, dostavite na adresu redakcije pomise.hr ili na mail mislavbencevic@gmail.com.

Podaci su neophodni za izradu planova povezivanja braniteljskih udruga kako bi se na najefikasniji i najbrži način izvršila sondiranja i strategija prema djelatnostima.

Dakle, idemo s onim sa čime raspolažemo, a za dalje…, neka zasad ostane na onoj navijačkoj i braniteljskoj poruci – Idemo dalje, Hrvatska, nema predaje!