TKO I ZAŠTO ŠTITI OVOG MINISTRA? ‘U pristojnoj zemlji ne bi mogao biti ni ministrant, a kamoli ministar’

Pojedine novinare, koji se iz nekog razloga nisu previše bavili nepravdom koju stotinama tisuća građana godinama nanosi zločinački ovršni zakon, na preispitivanje kaosa u pravosudnom sustavu kao i na žestoko kritiziranje ministra Bošnjakovića potaknula je nova nepravda prouzročena nedjelovanjem pravosuđa – nedavni skandal sa tragičnom smrću mladića s posebnim potrebama, koji je umro od posljedica straha i šoka u splitskom zatvoru. Bošnjakovićem se ovaj puta bavio glavni urednik Slobodne Dalmacije, koji u tekstu zaključuje da su neki ljudi pametniji kad šute…

U desetinama tekstova na Promise.hr bavili smo se golemom nepravdom počinjenom zločinačkim ovršnim zakonom, ali i jednim od ključnih kreatora te zagovaratelja tog zakona – aktualnim ministrom pravosuđa, Draženom Bošnjakovićem, odnosno njegovom ulogom u donošenju i ustrajnom branjenju pravnog akta koji je Hrvatskoj i hrvatskim građanima nanio, prema svemu sudeći, više štete nego svi katastrofalni požari u posljednjih trideset godina…

No, svi argumenti i objavljene kritike brojnih aktivista, pravnika, sudskih vještaka, predstavnika ovršenih i blokiranih građana, stručnjaka, novinara…, na račun zločinačkog zakona, kao i na račun ministra koji brani i podupire pravne propise zbog kojih Hrvati masovno iseljavaju, zbog kojih ostaju bez krova nad glavom, zbog kojih obolijevaju i umiru…, nisu gotovo ništa promijenili.

Jer ovršni zakon danas je tek za mrvicu manje nepravedan i nehuman nego u vrijeme kada je donijet, a na čelu Ministarstva pravosuđa i dalje je Dražen Bošnjaković.

Ipak, pojedine novinare koji se, iz nekog razloga, nisu previše bavili stravičnom štetom i nepravdom koju stotinama tisuća građana već godinama nanosi zločinački zakon, na preispitivanje pravosudnog sustava u RH kao i na žestoku kritiku i otvoreno ismijavanje ministra Bošnjakovića potaknula je nova nepravda prouzročena ne-djelovanjem pravosudnog sustava – nedavni skandal sa tragičnom smrću mladića s posebnim potrebama, koji je umro od posljedica straha i šoka u splitskom zatvoru.

Bošnjakovićem se ovaj puta odlučio baviti i glavni urednik Slobodne Dalmacije, Jadran Kapor.

Zbog važnosti ove tematike i ogromnog javnog interesa za ovaj i slične skandale, Kaporov komentar prenosimo u cijelosti:

”Neki su ljudi pametniji kad šute. Te se mudrosti drži i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, pa izjave daje nerado, uglavnom usput, onako s nogu i u prolazu.

Primjerice, na sedam vrlo jasnih i preciznih pitanja vezanih uz smrt Kristiana Vukasovića Bošnjaković nam nije odgovorio baš ni na jedno.

Neki bi rekli da je ministar bešćutni gad kad tako ignorira pitanja o smrti mladića s posebnim potrebama, ali to nije istina. On se naprosto rukovodio uzrečicom da je bolje biti živa kukavica nego mrtav heroj. Jer ono što Bošnjaković ima reći o funkcioniranju pravosudnog sustava u ovom slučaju je poražavajuće. Loše je za njegovu karijeru i bilo bi to političko, odnosno karijerno samoubojstvo.

S novinarskog stajališta, zabavno je gledati moćne političare kako cvikaju od par jednostavnih i ljudskih pitanja. Poučno je vidjeti kako poneki lijepo počešljani i uvijek ozbiljan ministar sjedne u crnu limuzinu i pod crvenom i plavom rotacijom odmagli pred novinarima, a nesretnim glasnogovornicama ostavi da smisle kako u odgovoru zaobići postavljena im pitanja. U novinama to uvijek završi suhom konstatacijom da taj i taj do zaključenja nije odgovorio na upit ili se pak citira njegov besmisleni odgovor, pa neka čitatelji prosude. Međutim, iza te konstatacije krije se značajna lekcija o tome koliko su i najveći među nama – mali.

Samo dan nakon što je ministar Bošnjaković odbio jasno odgovoriti na pitanja kolegice Katarine Marić Banje, samo dan nakon što nam je poručio da je “sukladno članku 72. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano da su podaci o zatvoreniku službena i profesionalna tajna te stoga nismo u mogućnosti podrobno iznositi pojedinačne slučajeve, niti davati podatke o njima”, Bošnjaković se stvorio na Bilicama i podrobno iznio pojedinačni slučaj Kristiana Vukasovića.

Može li ministar koji se jednog dana poziva na određeni članak zakona, a već sutradan ga krši i gazi po “službenoj i profesionalnoj tajni”, biti ministar u ozbiljnoj vladi? Vlada koja u svome njedru ljulja ministra koji je zgrožen i ljut kad pravosudni sustav funkcionira (ovrha malodobnog dječaka kojeg je godinama ranije otela majka), a slavi ispravnost postupka koji je očito završio “psihičkom smrću” momka s posebnim potrebama, ima prilično ozbiljan problem.

Uostalom, podsjetimo da je ministar pravosuđa zatvorio oba oka kad je dijelu državnih odvjetnika, tri dana prije donošenja novog zakona koji to izričito zabranjuje, dodijeljen treći, jednome čak i četvrti mandat. Kako se Državno odvjetničko vijeće sastalo tek za šest mjeseci, ovi državni odvjetnici imenovani su po starom zakonu. Može biti i da sam isuviše oprezan, ali mi se čini da je zatvarajući oba oka na ovu okolnost ministar postao suvlasnik ili barem sponzor njihova trećeg mandata.

Sad kad se pokazalo da mu sustav za koji je zadužen ne funkcionira ni sprijeda ni straga, sad kad ga ugledni psihijatri doc. dr. Ante Bagarić i dr. Ivan Urlić i predsjednica Udruge sudaca za mladež Lana Petö Kujundžić“krste” – Bošnjaković “dipli”. Ne samo da je Državno odvjetništvo svoj posao obavljalo u skladu sa zakonom, nego su, kaže on, o nesretnom Vukasoviću pored liječnika i zatvorskih čuvara brižno skrbili lupeži, prevaranti, batinaši i ubojice, sve fini svijet s kojim je dečko s posebnim potrebama pet mjeseci dijelio zatvorsku ćeliju.

Mrtav ozbiljan i naoko sasvim ubrojiv, ministar je izjavio da je dio skrbi nad zatvorenikom s ozbiljnim psihičkim problemima bio prepušten – zatvorenicima. Ne bih se sablažnjavao da je to rekao Aleksandar Ranković, čovjek koji je Goli otok pretvorio u logor za preodgoj političkih neistomišljenika. Kakva god bila, ideologija povezuje ljude pa se i u zatvoru brinu jedni za druge, ali prepustiti zatvorenicima dio skrbi za osobe sa psihičkim smetnjama potpuno je nova ideja u hrvatskom zdravstvenom i pravosudnom sustavu.

Ako štedljivi dr. Kujundžić prihvati ovu ideju, treba mu objasniti da se njegov kolega Bošnjaković odmah ogradio od uspješnosti ovakve operacije. Ne zato što je “pacijent” umro, nego zato što, kaže Bošnjaković, “zatvorenici koji su bili s njim sami bi tražili da dođe do promjene jer ne bi mogli izdržati da im koncentracija dulje vremena bude na tolikoj razini koliko je potrebno za njegov nadzor”.

Naprosto, kvaliteta naših zatvorenika ne prati potrebe hrvatskog zdravstvenog i pravosudnog sustava. Ni s ministrima, čini se, ne stojimo baš najbolje, jer ovakav u nekoj pristojnoj zemlji ne bi više dogurao ni do ministranta”, piše Slobodna Dalmacija.

FOTO: Screenshot videosnimke HRT-a, preslika slobodnadalmacija.hr-a