U RH doveo ulagače, OBRANIO STEPINCA od LAŽI iz Srbije, Vučića tražio da plate njegov raketirani krov U RH doveo ulagače, OBRANIO STEPINCA od LAŽI iz Srbije, Vučića tražio da plate njegov raketirani krov
Markušić ističe da je udruga ACAP, čiju zagrebačku podružnicu vodi, prva upozorila na skandal s HNS-ovim manekenom Blažekovićem – koji je trebao postati konzul... U RH doveo ulagače, OBRANIO STEPINCA od LAŽI iz Srbije, Vučića tražio da plate njegov raketirani krov

Markušić ističe da je udruga ACAP, čiju zagrebačku podružnicu vodi, prva upozorila na skandal s HNS-ovim manekenom Blažekovićem – koji je trebao postati konzul u New Yorku (bez završenog fakulteta!), nakon čega je imenovanje sprječeno, napominje da je dolazak u Zagreb ranije za strance bio kazna, a da sada svi žele u RH. Dok opisuje kako je veleposlanike vodio kod branitelja s PTSP om u Glinu, kaže da su kolonu diplomatskih vozila u tom malom mjestu gledali u čudu. Tvrdi da je zajedno s Robin Harrisom i Vicom Batarelom argumentirano upozorio Junckera i europarlamentarce da Vučić i Dačić lažu o Stepincu, nakon čega je Juncker pisao Vučiću, a to pismo je, slučajno ili ne, jako razljutilo srbijanskog vođu

”Sretan sam da se dijaspora ponovno pokrenula u zadnje dvije-tri godine, da zajedništvo domovine i iseljeništva opet buja, slično kao i devedesetih. Puno je tome pridonio Zlatko Dalić te nogometna reprezentacija, koji su borbenošću, srcem i domoljubljem nanovo ujedinili domovinu i iseljeništvo. Hrvati iz Australije dolazili su samo na par dana, kako bi na Trgu gledali utakmicu i sa Hrvatima u Domovini zajedno podržali reprezentaciju i onda proslavili uspjeh Hrvatske u glavnom gradu!

Povezivanju dijaspore i domovine doprinose i sve brojnija hrvatsko američka, hrvatsko australska, hrvatsko kanadska udruženja i komore. Vrlo je aktivno UdruženjeAmeričko-hrvatskih stručnjaka (Association of Croatian-American Professionals). Osnovali smo podružnicu ACAP-a u Zagrebu, kojoj sam na čelu. Parafraziratu ću Mark Zuckerberga, vlasnika Facebooka, kad je bio u američkom Kongresu, i reći: ‘Nije dovoljno spajati ljude nego imati pozitivne ishode. Tako ACAP radi konkretne stvari kao što su Međunarnodni ugovor za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja te investicije u RH. To je jedina organizacija dijaspore koja je prisutna i u RH, a u kojoj mogu i Hrvati u domovini biti članovi. Hrvatsko iseljeništvo najveći je investitor u RH jer šalje dvije milijarde dolara svake godine (zadnjih godina i znatno više od toga – op. a.), sada se pojavljuju iseljenici druge i treće generacije, koji često ne govore hrvatski, a koje ne zanima politika već biznis, no koji su privrženi domovini i koji žele ulagati u Hrvatsku”, gorljivo o pozitivnom gospodarskom i domoljubnom trendu govori Don Markušić, poznati zagrebački odvjetnik, osnivač i član upravnih odbora brojnih udruženja i komora koje povezuju Hrvatsku i hrvatske iseljenike u svijetu, te hrvatski povratnik iz Australije.

S gospodinom Markušićem razgovarali smo u njegovoj prekrasno obnovljenoj kući iz 1744. godine, sada ‘bijeloj ljepotici’ koja gleda na Markov trg s početka Ulice T. Brezovačkog na zagrebačkom Gornjem Gradu, a koju je naš domaćin kupio u derutnom stanju, no koju je potom u potpunosti obnovio. Tijekom obnove pronašao je dragocjeno umjetničko djelo – rijetku fresku ili oslik Isusove obitelji na kojoj se osim Marije, Josipa i Isusa nalaze i Marijini roditelji, a koja je duže od stoljeća, prema svemu sudeći, bila skrivena zidom zazidanim preko tog umjetničkog djela.

Ta kuća, prepuna povijesti za Don Markušića ima ogroman značaj, jer ona je, kako reče, najbolja potvrda da nije pogriješio kada je odlučio iz bogate Australije vratiti se u rodni grad, kojega je s roditeljima napustio kao jednogodišnji dječačić, a u kojega se vratio prije 23 godine, jer je duboko u sebi osjećao da je povratak dio njegove, odnosno  ‘Božje misije’, te koji izreku iz filma Braća Blues (‘I’m on a mission from God’), voli često koristiti.

”Mjera uspjeha nije mi – koliko sam zaradio, ili koji auto vozim. Puno više bih zaradio u Australiji. No, ovo što imam je unikat, kaj ne bih imao u Australiji. Najvažniji mi je odgovor na pitanje: Bi li se neke stvari u Hrvatskoj događale da nisam došao – bile to velike ili male stvari. Sretan sam kada klijenti i branitelji, kažu: ‘Hvala Bogu da ste došli’, kada imam ljude koji vide da se kao odvjetnik borim za njih. Nisam požalio jer živim svoj san. I ne bih se mogao vratiti u Australiju, jer tamo nitko nema kuću kao ova, ništa slično Markovoj crkvi – za koju zna svaki Hrvat u Australiji, a na koju svakoga dana gledam s prozora”, objašnjava naš domaćin, pa dodaje da je jako zahvalan Australiji za sve što je mogao tamo postići, iako, ne baš lagano.

”Moja misija je da pomognem, uz pomoć znanja koje sam stekao vani, te da moj pristup prepoznaju stranci. Da vide da sam jedan od njih – kada čuju moj australski naglasak, pa tako steknu povjerenje. Kada Azijati doznaju da sam Australac, kažu da su sretni da me imaju u Hrvatskoj, jer smatraju da sam jedan od njih”, objašnjava naš sugovornik.

Tumači zatim da je kuća u kojoj razgovaramo starija od Australije i da zato osjeća odgovornost da ju sačuva i za generacije koje će doći.

”Zato sam ugradio najkvalitetniji materijal, najbolju stolariju. Žao mi je da tata nije živ da to vidi”, sjetno će Markušić, čiji roditelji su napustili Zagreb zbog siromaštva. Prije odlaska u Melbourne živjeli su u jednoj sobi u Harambašićevoj ulici, zajedno s još dvije familije!

Od cijele obitelji, vratio se samo Don, kako ga u Zagrebu najčešće zovu, iako mu je ime Darko (u Australiji je koristio ime Don, da bi mogao napredovati).

Na stolu njegovog odvjetničkog ureda, koji se nalazi u prizemlju velike i besprijekorno dotjerane katnice, dočekale su nas knjige o Zagrebu, u kojima su veliki odlomci pa i stranice posvećene njegovoj kući, zdanju koje je ušlo u povijest 29. srpnja 1845. godine, kada su iz nje ispaljeni hici na hrvatske domoljube i kada je carska vojska ubila 13 Hrvata (srpanjske žrtve – taj događaj je kasnije još više razbuktao Hrvatski narodni preporod).

”Ovo je mjesto na kojem je počela borba za hrvatsku nezavisnost. I zašto baš ja u toj kući? Ne vjerujem u slučajnost. Dugo vremena pripremao sam se za ‘moju misiju’ koja je bila vratiti se, kako bih, kao odvjetnik pomogao u privlačenju stranih investitora te kako bih pomogao i povratnicima, ali i domaćim firmama i ljudima u vezi gospodarstva, ali i u vezi nekretnina, kao i onima kojima treba pomoć, a koji si odvjetnika ne mogu priuštiti”, dodaje naš sugovornik, koji je u Australiji pravnik postao kako bi, u prvom redu, pomogao siromašnima, a ne kako bi se obogatio.

”Moji roditelji nisu znali engleski, pa su ih australski odvjetnici prevarili. Zato sam upisao pravo. Tamo sam pomagao malim ljudima, a ovdje maloj zemlji da uspije. I ovdje nastojim pomoći onima koji nemaju. No, primijetio sam da siromašni, kojima pomognem, uvijek hoće platiti, daju novac kojega ne želim primiti. No, oni koji su bogati, najčešće odugovlače i ne žele platiti!”, čudi se Markušić.

Kaže da nastoji pomoći i razočaranim povratnicima iz dijaspore, koji su bolno udarili glavom o zid zvan ‘hrvatska birokracija, odsustvo pravednosti i neuređena država’.

”Ugledni kirurg, povratnik, ogorčen je jer se smatra ovdje prevarenim.  Nakon povratka, odlučio je kupiti zemljište. Podigao je kredit, platio zemlju, dobio dozvole, no onda je krenula noćna mora. Grad Zagreb se sjetio da je to njihovo zemljište, koje su kupili prije 40 godina, no na koje se nisu upisali. I sada traže parcelu. I premda neki odvjetnici kažu: ‘Sve je po zakonu, zašto nije uzeo odvjetnika kad je kupovao nekretninu?’, mislim da to nije u redu. Sve one koji ne žele problem riješiti na obostrano zadovoljstvo pitam: Kaj to radite? Takvi slučajevi samo potvrđuju negativnu sliku koja naša dijaspora već dugo ima o RH. Volio bih da se pronađe način i da se problem riješi, da ljudi ne odu natrag posve razočarani”, apelira na ljudskost naš sugovornik, koji je primijetio da suce u Hrvatskoj, kada donesu odluke koje nisu baš pravedne, nije moguće maknuti sa suda, kao što je to uobičajeno u Australiji.

”Jedan sudac tamo je presudio da muž ne može silovati ženu, ako su u braku i odmah je ‘letio’ sa suda”, navodi primjer odvjetnik koji je zastupao klijente i na australskim i na hrvatskim sudovima, a koji je  utemeljio i prvu australsko-hrvatsku gospodarsku komoru, te koji je bio predsjednik Američke gospodarske komore u Hrvatskoj.

Don Markušić je predsjednik hrvatske podružnice ACAP-a (Associationof Croatian American Professionals), osnivač je i predsjednik Azijsko-pacifičke gospodarska komore, predaje na Diplomatskoj akademiju u Ministarstvu vanjskih poslova RH budućim hrvatskim veleposlanicima i diplomatima. Kaže da ih podučava kako braniti i promovirati interese RH, a najponosnji je što je počasni član Udruge branitelja liječenih od PTSP-a iz Gline.

Na udaru ostalih udruga

Potpredsjednik je, osim toga, i nevladine udruge Transparency International Hrvatska, koja se bori protiv korupcije, no koja je jedna od rijetkih udruga te vrste koja pri tom nastoji ne štetiti Hrvatskoj, zbog čega je, prema svemu sudeći, na udaru većine ostalih udruga koje rade protive RH jer moraju, čini se, pravdati svoje postojanje tvrdnjama da je sve u RH loše, u skladu s tvrdnjama koje dolaze izvana, od strane onih koji rade protiv interesa RH.

I o tome Markušić govori bez dlake na jeziku, premda zna da bi opet mogli hajkom na njega.

”Kada sam postao član Vijeća za borbu protiv diskriminacije, pri Vladi RH, odmah me je jedna članica GONG-a napala da sam homofob i ekstremist. Ja nisam ni ekstremist ni homofob. Imam uvjerenja kao katolik, ali nemam mržnje ni prema kome. Uvjeren sam da se samo treba držati istine. Pokojni Kardinal Kuharić je rekao da braniti Stepinca znači braniti istinu. I nije točno da je australska veleposlanica u RH, Elizabeth Petrovic oduzela Velimiru Bujancu vizu za Australiju jer je porijeklom Srpkinja. Ona je Australka i odlično surađujem s njom. Fantastična je osoba, koja nama povratnicima iz Australije puno pomaže i jako puno radi na suradnji Australije i Hrvatske. Kardinal Kuharic je rekao da je napad na pastira napad na cijelu zajednicu, pa tako i mi doživljamo našu australsku ambasadoricu”, napominje Markušić.

Zašto pojedinci iz hrvatskih udruga toliko blate Hrvatsku?

Dodaje potom da su mu bivši finski veleposlanik u Zagrebu i njegov muž odlični prijatelji i danas, nakon što je veleposlaniku završio mandat u RH.

”Jednom su me tražili da vodim okrugli stol za proslavu stote godišnice Finske i nisu se obazirali na one koji su govorili protiv mene. Stalno su me pozivali na prijeme, pa i onda kada su odlazili iz Zagreba. No, sve to pojedincima iz hrvatskih udruga – koje služe strane interesa u RH – nije dovoljno. Ljudi is Transparency International iz Berlina su rekli da je Transparency Hrvatska ‘preblizu crkve i da smo doveli Opus Dei u našu organizaciju’ jer su tako saznali od jedne domaće udruge. Odgovorio sam da je istina da mi je kuća blizu najpoznatije hrvatske crkve na svijetu – Markove crkve. Kada me pitaju što mislim o homoseksualcima, kažem – isto što i Papa. Napadaju sve nas iz Transparency International Hrvatska jer nismo ni lijevi ni desni i nismo se opredjelili na strani LGBT zajednice u referendum za brak. To nije naš djelokrug ni tematika kojom se naša udruga bavi”, tumači poznati odvjetnik, te jedan od aktivista koji nastoji ne ocrnjivati Republiku Hrvatsku, no koji se ne libi kritički govoriti o korupciji, napravdi i tromoj birokraciji u RH.

‘Čim dođu u Zagreb, predstavnici EU ili međunarodne financijske institucije prvo idu udrugama i pitaju kakvo je stanje u RH. Oni najčešće govore sve najgore, kako bi pravdali svoje postojanje. Teško mi je bilo biti na tim sastancima. Uoči ulaska Hrvatske u EU došao je Englez te kazao da je sretan što ovaj put neće čuti sve loše (jer je RH ispunila uvjete za pristupanje EU), no iznenadio se kada je ponovno čuo gotovo pa sve najgore. Predstavnica GONG-a je rekla da nema slobode govora, a kao primjer navele da je u Zagrebu uklonjen plakat koji prikazuje dvije Majke Božje koje su bile prikazane kako se ljube kao lezbijke. Rekao sam: Čekajte, pa to vrijeđa moju vjeru i moju majku. Čovjek iz EU se složio i kazao da je to ipak nešto drugo. Kažu, sloboda govora, a vrijeđaju! Rekli su da to nije upereno protiv vjernika, nego biskupa, no odgovorio sam da ne branim biskupe, već svoju vjeru i moju majku”, uzrujao se naš sugovornik.

U Australiji nije čudno ni sporno kada ste australijski domoljub

Usporedio je potom stanje u Australiji i Hrvatskoj, kazavši da je tamo slobodno mogao reći da voli Australiju, a da ga pri tom nitko nije prozivao da je protiv Engleske (Australija je i danas pod engleskom krunom).

”Tamo svi kritiziraju političare, ali nitko ne govori protiv Australije. Čak štoviše, kada netko učini nešto ružno, kažu mu ‘to nije australijski’. Ovdje, kada neko nešto loše napravi, domaći govore „hrvatska posla“ ili „Welcome to Croatia“ ili čak i stranim investitorima „ABC  – Anything but Croatia‘, odnosno ‘sve samo ne Hrvatska’ i slične fraze. No, strani diplomati, kao i mnogi drugi u svijetu, Hrvatsku vide u sasvim drugačijem svjetlu. Ranije su stranci Zagreb smatrali kaznom, no danas su redovi u ministarstvima jer svi bi htjeli u Hrvatsku! Poznato je da se ovdje najbolje živi, pogotovo ako imate novca. Svjetski mediji su pisali o prekrasnom ugođaju u Zagrebu, nakon povratka Dalića i reprezentacije, isticali su da nije zabilježen niti jedan incident, dok je u Parizu bilo ozbiljnih nereda, materijalnih šteta i čak ubojstva! No, kod nas su govorili o nacionalizmu, jer je na pozornicu izašao Thompson. Ovdje se očito ne drži do hrvatskog suvereniteta i zato mnogi odlaze”, zaključuje gospodin Markušić, koji svoje odlične veze i odnose sa stranim veleposlanicima koristi kako bi među diplomatima promovirao hrvatske branitelje i hrvatsko domoljublje.

Branitelji iz Gline na komemoraciji australskih ratnih veterana

”Doveo sam brojne veleposlanike kod branitelja u Glinu. Da ste to mogli vidjeti! Kolona luksuznih vozila s pratnjom dolazi braniteljima u to malo mjesto, a svi ih gledaju u čudu! Nakon što su razgovarali s braniteljima, veleposlanici su rekli da je njihovo domoljublje sasvim u redu. I australska ambasada ih svake godine poziva na obilježavanje ANZAC Day, dana australskih ratnih veterana, a to mojim Glinjanima jako mnogo znači”, strastveno pripovijeda naš sugovornik te dodaje kako je i ove godine veleposlanica Elizabeth Petrovic posebno pozvala braniteljsku udrugu iz Gline da zajedno s povratnicima iz Australije komemoriraju ratne veterane.

Tumači potom da je upravo Udruženje američko hrvatskih stručnjaka (ACAP), čijoj zagrebačkoj podružnici je danas na čelu, odigralo presudnu ulogu u otkrivanju skandala nakon pokušaja da bivši maneken Boris Blažeković, HNS-ov nestručni kadar (nema fakultet), postane hrvatski generalni konzul u New Yorku.

Isto tako, jedan član ACAP-a je, kaže, doveo američkog investitora Jeff Blackarda u Hrvatsku, koji se potom zaljubio u ‘Lijepu našu’, pogotovo u Supetar, nakon čega je u Teksasu izgradio svojevrsnu repliku tog mjesta. On sada namjerava uložiti u RH, te radi veliki projekt medicinskog turizma na otoku Pašmanu.

Registar će spojiti Hrvate vani s institucijama u RH

‘Pomažem kao odvjetnik da se ostvari to ulaganje. Dovesti ulagače u Hrvatsku moja je misija, zbog toga sam se vratio jer sam znao da to, kao anglo-saxonski ujedno i hrvatski odvjetnik, mogu učiniti. I nije istina da se u Hrvatskoj ne može uspjeti. Može se, premda treba vremena i ustrajnosti. Hrvatska dijaspora moža jako puno pomoći, a najvažnije je da naši ljudi vani imaju točnu informaciju. Fantastično je to što je Središnji državni ured za Hrvate izvan RH pokrenuo Registar hrvatskih subjekata izvan RH, jer taj Registar spaja Hrvate vani s institucijama u Hrvatskoj. To je jako važno jer se tako iseljenici mogu pripremiti i doznati puno informacija prije nego dođu ovdje, prije nego se odluče na ulaganje”, podvlači naš sugovornik, pa napominje da je u Hrvatskoj stvorena pogrešna predodžba kako one koji isele van čeka ‘samo med i mlijeko’.

U RH nužno ugušiti korupciju, pa neće biti bolje zemlje na svijetu

”U imigraciji nikada nije kao u domovini. Uvijek ste građanin drugog reda. U Australiji smo se susretali i s klasizmom, na što ljudi i ne misle, jer u Hrvatskoj toga nema. Tamo su pripadnici radničke klase niža klasa, oni koji pohađaju državne škole se puno teže upišu na pravo ili druge fakultete. Bio sam jedini, u svoje vrijeme, kojemu je to uspjelo, iz moje škole. No, bio sam iznimka. U Hrvatskoj treba promijeniti mnoge stvari, smanjiti birokraciju, ugušiti korupciju te omogućiti ljudima da i ovdje mogu ostvariti karijeru, kao što je to moguće vani. I tada za život neće biti bolje zemlje na svijetu – od Hrvatske”, zaključuje optimistično Don Markušić.


Pisao Junckeru o Stepincu i Vučićevim lažima

Zanimljivo je da je Markušić, zajedno s britanskim povjesničarom Robin Harrisom – koji je napisao knjigu o Stepincu, te s Vicem Batarelom, pisao na engleskom svim veleposlanicima u Hrvatskoj i svim europarlamentarcima u Bruxelles, u vrijeme kada je u Srbiji trajala žestoka kampanja protiv bl. Alojzija Stepinca i kada su Aleksandar Vučić i Ivica Dačić govorili brojne neistine o hrvatskom mučeniku.

”Činjenicama i argumentima smo pobili njihove tvrdnje te dokazali da lažu. Pismo smo poslali i Junckeru, a on nam je i odgovorio. Nakon toga, Juncker je odgovorio i Vučiću, koji se prije toga njemu u pismu žalio na Hrvatsku da nema europske vrijednote itd. Junckerov odgovor Vučića je jako razljutio, jer mu šef Europske Komisije nije dao za pravo”, podsjeća Markušić, uz napomenu da ne može sa sigurnošču tvrditi da je baš njihovo pismo potaknulo Junckera na takav odgovor, ali da su se opisani događaji baš nekako poklopili.

Dodaje potom da je on osobno i srbijanskom predsjedniku poslao pismo, prije nego je ovaj došao u posjet Zagrebu.

”Napisao sam da su srbijanski vojni zrakoplovi, tijekom raketiranja Banskih dvora, oštetili i moju kuću i krov te sam ga pozvao da dođe vidjeti štetu. Tražio sam da mi Srbija plati odštetu od 20.000 eura koliko me koštao popravak. Nisam ni očekivao da će mi odgovoriti,  ali pisao sam da sazna istinu. Mislim da Hrvati moraju više držati do sebe i ustati za svoja prava”, podvlači naš sugovornik, koji je, kako reče, za vrijeme posjeta Vučića na prozor koji gleda na Markov trg – kojim je Vučić prolazio, postavio veliku fotografiju blaženog Alojzija Stepinca.

Da ga i Vučić može dobro vidjeti.

FOTO: Damir Kramarić, fotografije iz albuma Don Markušića

Komentari