Unatoč skepsi u javnosti, sve je više MAJKI ODGAJATELJICA u Zagrebu! Evo i zašto

Budući da vlada veliko zanimanje za ostvarivanje prava majke odgajateljice, objavit ćemo link stranice na kojoj su informacije o proceduri dobivanja pomoći, kao i link na Zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu objavljen na Službenim stranicama Grada Zagreba

Premda su mnogi – sudeći po tekstovima u medijima – sa skepsom dočekali odluku gradonačelnika Milana Bandića da majkama s troje i više djece omogući da se, uz vrlo pristojnu novčanu naknadu, posvete majčinstvu, stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu, mnoge Zagrepčanke pohrlile su dati otkaz, te ispisati djecu iz vrtića kako bi ostvarile pravo na taj novac.

Odluka, što ju je donijela Gradska skupština, stupila je na snagu 8. rujna ove godine, a na nju pravo ostvaruje jedan od roditelja koji brine za najmanje troje djece.

”Ovu pomoć možete ostvariti ako vaše najmlađe dijete nije krenulo u osnovnu školu te je koristiti do njegove 15. godine. Više informacija o ostvarivanju ovoga prava i obrasce zahtjeva možete pronaći na službenim stranicama Grada Zagreba (www.zagreb.hr) ili u prostorijama Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport,
Zagreb, Ilica 25, svakoga radnog dana.

Ispunjeni obrasci zahtjeva mogu se dostaviti osobno, elektronički na
e-mail adresu: oks@zagreb.hr ili poštom na adresu: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Zagreb, Ilica 25”, poručio je gradonačelnik Bandić na Služenim stranicama Grada Zagreba.

Budući da i dalje vlada veliko zanimanje za ostvarivanje prava majke odgajateljice (ili oca odgajatelja), objavit ćemo ovdje link stranice na kojoj su objavljene detaljne informacije o proceduri dobivanja novčane pomoći, kao i link na Zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu objavljen na Službenim stranicama Grada Zagreba.
Jedna od zagrebačkih majki koja je odlučila javno progovoriti o odluci da da otkaz i posveti se odgoju svoje djec je Sanela Gluhić, koja je za Večernji list,  priznala da je odluka ipak bila laka.

“Nije mi problem zarađivati za svoju djecu, ali puno je bolje biti s njima doma”,  rekla je 31-godišnja majka trogodišnjaka, te sedmogodišnjakinje i osmogodišnjakinje. Ona je samo jedna od 17.000 zagrebačkih majki s troje ili više djece koja, prema odluci Gradske skupštine, ima pravo na “plaćen majčinski posao”.

“Dugo sam razgovarala sa suprugom i odlučila sam napustiti posao. Radim u trgovini za 3.200 kuna, isti ću iznos sada dobiti od Grada, a neću morati plaćati vrtić i tetu čuvalicu”, objašnjava Sanela Gluhić i dodaje kako njezinom sinu ispisivanje iz vrtića neće teško pasti jer je tek prije dva tjedna u njega krenuo, a prilagodbu ionako nije dobro prihvatio.

Zahtjev idući tjedan planira predati i Nikolina Šalić, majka osmogodišnje Gabrijele, sedmogodišnje Mihaele i 21-mjesečne Kristine. Kada je treći put ostala trudna, poslodavac joj je dao otkaz tako da je sada samo njezin muž Anto zaposlen.

“Ova je naknada i više nego odlična jer bi nam bilo kakva pomoć dobro došla, a ovaj je iznos veći od onog za koji sam radila”, ističe Nikolina Šalić koja je o ovoj mjeri čula mnoge loše komentare.

Da se majke nepravedno napadaju, smatra i Sanela Gluhić koja dodaje da ljudi uglavnom gledaju na majke više djece kao na socijalne slučajeve.

“Imam troje djece jer to želim i nikakve mjere nisu utjecale na to, no istina je da će nam pomoći jer djeca zahtijevaju puno vremena i novca”,  kaže Sanela Gluhić koja se ne slaže s tvrdnjom da će drugi građani plaćati njezinu naknadu jer je i ona sama 13 godina bila zaposlena i uredno plaćala sve poreze.

Uvjerena je da se više isplati biti kod kuće s djecom. Djeca su sretnija, napominje, a ona im se može u potpunosti posvetiti. Sad je, primjerice, za početak školske godine morala uzimati godišnji odmor.

Istog je mišljenja i još gotovo tisuću roditelja koji su u prva dva tjedna predali zahtjeve u nadležni gradski ured. U vrtićima je pak počelo ispisivanje djece. Tako je već šestero djece otišlo iz Dječjeg vrtića Bajka, iz Malog princa četvero, a još je dvoje upravo na odlasku. I u drugim je vrtićima slična situacija, a svi roditelji kao razlog navode novu mjeru.

I portal Dječja posla, namijenjen roditeljima djece od jedne do 10 godina starosti, u temi s povodom progovorio je o licemjernosti onih koji sada prigovaraju jer su majke s više djece u Zagrebu dobile mogućnost potpuno se posvetiti odgoju svoje djece.

”Odluka je to koja je podijelila mnoge, Zagrepčanke kao i one iz ostalih dijelova zemlje, što je za shvatiti i očekivati. Majke s manje djece osjećaju se diskriminirane, kao i one koje zbog godina djece više ne zadovoljavaju uvjete. Neke se žale da se za taj novac moraju itekako naraditi dok će druge “sjediti kod kuće”, a njihovo će sjedenje financirati porezni obveznici, odnosno one, svojim radom. U ostatku Hrvatske majke su ljute što i njihovi gradovi nemaju slične mjere ili što tu mjeru nitko ne sprovede na razini države.

I sve su to razumljiva pitanja i ljutnje. Ono što meni u svemu nije jasno jest činjenica da se odmah pretpostavlja da su buduće majke odgojiteljice neradnice, neobrazovane, lijenčine i žene koje samo “planiraju rađati” i živjeti na tuđoj grbači, a o budućnosti ne razmišljaju jer nemaju ni mrvicu mozga.

Jer kad rodiš troje djece, ti u stvari želiš samo rađati, mislim, troje djece je užasnoooo puno, za to ti treba kamion i svi će biti siromašni i nikad ta jadna djeca neće vidjeti mora i neće ići na maturalac. Halo, o čemu pričamo?

Onda, koja žena ne bi željela raditi i graditi karijeru u Hrvatsko jer naša zemlja je puna perspektivnih karijeristica. Kada pričaš sa ženama, sve jedna za drugom uspješne poslovnjače, pare lete na sve strane, a ne mogu niti kavu platiti i uvijek kukaju kako su bez para. Hrvatska je inače zemlja poznata kao plodno tlo za tjeranje baš onako, velikih karijera.

Te žene koje će sjediti doma, one će samo odmarati i prelijene su da idu raditi. To je isto kao da one kažu da su žene koje su negdje zaposlene prelijene da bi odgajale svoju djecu. Prepuste ih dadiljama, nepoznatim ljudima i vrtićima, samo da one ne brinu o njima. Neke toliko plaćaju dadilje da se žale kako im na to ode pola plaće i da im je skoro isplativije ostati kod kuće. Ali ne ostanu. Lijene su da budu majke?

Žene koje bi ostale brinuti se za djecu ne bi ništa radile jer ta će djeca sjediti mirno, nitko neće kuhati ručak, niti počistiti kuću, oprati rublje…

One su i neobrazovane i u stvari i tako ne mogu dobiti posao…žalosno. Dok u Americi žene daju otkaze “pod normalno” da bi se kod kuće brinule o djeci, kod nas taj potez još uvijek izaziva zgražanje i komentare “Ja nikad ne bih mogla da ne radim” ili “Sad te muž uzdržava”… Od čega li će živjeti? Ako muž pak dovoljno dobro zarađuje da ona ne mora raditi, onda je smrdljiva sponzoruša. Nitko ne pomisli da će možda obitelj živjeti skromnije kako bi žena ostala kod kuće. Jer tko u našoj zemlji, u kojoj svi gledamo što drugi imaju a mi nemamo želi živjeti skromnije? Tko će se odreći novaca da bi brinuo o djeci?

Isto tako, rad po kući se samo valjda kod nas smatra “neradom”, dok bih ja prije nazvala neradom ono što se događa u većini naših državnih, a i u ponekim privatnim tvrtkama. Stvarnog rada dva – četiri sata, a ostalo kavice i trač partijice. Više se naradi jedna kućanica nego neka “poslovnjača”. Samo posao kućanice nitko ne vidi, jer od žene se i tako očekuje da rinta po kući i nakon radnog vremena. Čini vam se puno predrasuda prema ženama koje su zaposlene? Vidite kako je to.

Da je pravde na svijetu, i kućanice bi dobivale plaću, jer se itekako narade, a nitko ih ne cijeni.

U Hrvatskoj uvijek sudimo knjigu po koricama i na sav glas vičemo kakvi smo malograđani. Ako bi nekom moglo biti bolje nego nama, opet vičemo na sav glas. Ako će netko dobiti novce, to su naši novci. Ako neće, opet su to naši novci. Samo, ne vičemo tamo gdje bismo trebali i kada bismo trebali”, napisala je Sanja Bubalo, glavna urednica portala, u tekstu pod naslovom ”Majke odgojiteljice rade možda najvažniji posao – brinu se o svojoj djeci”.